Emocionalna inteligencija to je to Struni suradnikpedagog Dijana

Emocionalna inteligencija – što je to? Stručni suradnik-pedagog: Dijana Milanović, prof.

Inteligencija/IQ �Inteligencija je sposobnost shvaćanja i laganog snalaženja u novim prilikama, sposobnost otkrivanja zakonitosti u odnosima među činjenicama i rješavanju problema �Racionalna inteligencija predstavlja naše kognitivne kapacitete koji nam omogućuju da logički i analitički rasuđujemo, razmišljamo, razumijemo, učimo, donosimo zaključke, rješavamo probleme i planiramo. Ova vrsta inteligencije mjeri se testovima inteligencije koji određuju naš kvocijent inteligencije (IQ)

Emocionalna inteligencija - EQ Emocionalna inteligencija je skup sposobnosti vezanih uz afektivnu sferu života koji ukazuje na emocionalnu zrelost pojedinca. To je sposobnost prepoznavanja osjećaja i emocija, njihova jasnog identificiranja i razumijevanja, sposobnost njihova reguliranja i korištenja za postizanje ciljeva i ostvarenje želja.

Pod pojmom emocionalne inteligencije podrazumijeva se inteligencija koja je prožeta emocijom ili emocijama. Označava sposobnost praćenja svojih i tuđih osjećaja i emocija, njihova raspoznavanja i korištenja tih spoznaja za upravljanje vlastitim razmišljanjem i djelovanjem. Ona podrazumijeva suradnju razuma i emocija tj. inteligentno reguliranje emotivnih stanja, umjesto da budemo prepušteni na milost i nemilost emocijama (tj. da budemo njihovi robovi ili žrtve) ali i umjesto da se ravnamo isključivo prema krutom i ograničenom razumu.

Što učiniti? ? ? �Ivina mama u stalnom je grču kad treba otići na informacije u školu – učiteljica se svakodnevno žali da je Iva preagresivna u kontaktima sa djecom. �Marko je osmogodišnjak koji je vrlo bistar i pametan, ali je povučen i cijeli dan u školi ne priča s nikim i ne želi se družiti s djecom. Na poticaj učiteljice i druge djece reagira plečem.

- Činjenia je da su sva ta djeca bistra - pametna, i da njihov problem ne leži u tome što nisu inteligentna već u tome što nisu razvila emocionalne vještine, tj. izražavanje i shvaćanje vlastitih osjećaja, samokontrola, društvenost, sposobnosti rješavanja problema u suradnji s drugima, upornost, ljubaznost, poštovanje i empatija. �Ono što oni nisu razvili je EMOCIONALNA INTELIGENCIJA - vještina koja je ključna za uspjeh u životnim situacijama

�Goleman je i sam u svojoj knjizi EQ (emocionalna inteligencija) naveo kako se pojavio svjetski trend u kojem današnja djeca imaju više emocionalnih problema od ranijih naraštaja: djeca su osamljenija, deprimiranija, podložnija ljutnji i neposluhu, nervoznija, sklonija zabrinutosti, impulzivnija i agresivnija.

5 osnovnih područja na koja se odnosi emocionalna inteligencija � 1. samosvjesnost emocija - prepoznavanje, imenovanje i razumijevanje uzroka vlastitih emocija. Npr. dijete koje je samosvjesno svojih emocija neće samo reći «osjećam se loše» već će moći navesti da li se osjeća ljuto, povrijeđeno, ljubomorno, uzbuđeno, tužno ili preplašeno… � 2. pravilno nošenje s emocijama - razvoj samokontrole u raznim situacijama, povećanje broja odgovora na emocionalno nabijene situacije. Npr. umjesto da reagiramo šakom koristimo riječi

� 3. samomotivacija - razmišljanje, planiranje i rješavanje problema uz korištenje kontrole impulsa, pojačanje tolerancije na frustraciju i razvoj odgođene nagrade dok se ne dostigne zadani cilj, s druge strane razvoj nade i optimizma, odnosno pojačane motivacije u djeteta (samomotivacije) � 4. empatija - prepoznavanje i razumijevanje emocija u drugih. Ako je dijete u stanju da prepozna kako se drugi osjećaju automatski dolazi do smanjenja zadirkivanja, fizičkih obračuna… � 5. socijalne vještine - nošenje s emocijama u društvenim situacijama, razvoj harmonijskih odnosa sa drugima, razvoj senzibiliteta za tuđe potrebe i želje, razvoj aktivnog slušanja i razvoj onih osobina koje volimo pripisati "dobrom" čovjeku.

Treba li djecu učiti emocionalnim vještinama? � emocionalne vještine trebaju postati sastavni dio bavljenja s djetetom. Posebice stoga što se sve te vještine mogu naučiti. Naime, za razliku od klasično shvaćene inteligencije (sposobnost snalaženja u novim situacijama), za koju znamo da je većim dijelom genetski uvjetovana, kod emocionalne inteligencije ta genetska uvjetovanost nije utvrđena u većoj mjeri, ali je za nju značajno da se ona može graditi - učiti kroz cijeli život. � djeca s visokom EQ postižu bolji uspjeh u školi, lakše pronalaze posao, zadržavaju ga i postižu bolje uspjehe u njemu, odnosno osobe s visokom EQ bolje uspijevaju u različitim područjima svog života - zadovoljniji su i uspješniji.

Tko treba djecu naučiti emocionalnim vještinama? �Odgojitelji i učitelji mogu reći da je to prvenstveno zadatak roditelja, a s druge strane roditelji bi mogli navesti da je vrtić/škola najbolji poligon za učenje socijalnih vještina �Obitelj na prvom mjestu – škola nadograđuje temelje!

�Naizgled, najlakši način je da postanemo osobe kakvima bi htjeli da sutra budu naša djeca. Svi smo modeli svojoj djeci, svaki put kada smo u interakciji s djetetom imamo mogućnost da ga naučimo, da mu pokažemo emocionalne vještine. Zapamtimo da djeca uče gledajući nas što radimo a ne ono što im pričamo. Ne bojimo se svojih grešaka ako iz njih znamo i naučiti - time imamo mogućnost pokazati djeci da nitko nije imun na neuspjeh ali da imamo snage za novi početak.

10 načina za razvoj emocionalne inteligencije kod djece � 1. Djeca vas gledaju neprestano. Usvajaju vaš način ponašanja, emotivnih reakcija unutar obitelji i prema drugim ljudima. � 2. Reći djetetu ne znači dati mu jasnu informaciju o ponašanju u određenoj situaciji. Na taj način se sprječava njihovo razočarenje i impulzivna reakcija jer nisu uspjeli izvesti sve što su naumili. Djeca koja uvijek dobivaju sve što žele obično nisu vrlo sretna. � 3. Pokušajte se udaljiti od „žutih minuta“. Važno je pokušati otkriti što vas čini ljutitima i bijesnima. Obično se ispod nekontroliranog ponašanja krije strah od nečega. Otkrivajući što je vaš strah ne znači da će takvo ponašanje nestati. To znači da će olakšati plan nošenja s takvim problematičnim emotivnim stanjima.

� 4. Vježbajte se u nedavanju stalnih kritika. Vježbajte komunikaciju u kojoj ćete reći: Izgleda ljutito. Umjesto: koja budala! Ako dijete plače, bolje je primjetiti da je tužno nego mu reći da prestane. Potiskujući osjećaje taj osjećaj postaje često još jači. � 5. Počnite vježbati određene radnje. Umjesto rečenice: uzmi kapu, rukavice, torbu. . . postavite pitanje: što trebaš kako bi se pripremio/la za školu? Kontinuiranim uputama pomažete im da razviju samopouzdanje, samostalnost i odgovornost. � 6. Uvijek budite voljni proći zajedno s djetetom kroz njegov problem. Mnogi problemi u obitelji mogu narasti do neslućenih visina ako ih se izbjegava uočiti. Važno je tijekom rješavanja problema zadržati smirenost, ali i upornost da se iz njega pronađe izlaz.

� 7. Pripremite djecu za svakodnevne obveze u domu. Istraživanja ukazuju da djeca koja su uključena u obveze u kućanstvu od rana djetinjstva češće postižu uspjeh i zadovoljstvo. Zašto? Zato što rano razvijaju osjećaj da su vrijedan dio obitelji. Djeca imaju potrebu za pripadanjem i osjećajem da su vrijedna bića. � 8. Ograničite djeci dostup maniji masovnih medija. Djeca imaju potrebu za igrom u kojoj će dobrim dijelom igra se s konkretnim materijalima (igračkama, igre u prirodi, predmetima iz kućanstva. . . ). Pretjerano provođenje i pred najboljim i najkreativnijim igrama mogu imati kontraefekt ako su doista pretjerana. Osim stvaranja ovisnosti, s vremenom se ubija volja za istraživanjem, uništava se toliko važna radoznalost djece, kreativnost u raznovsnim tipovima izražavanja, sposobnost rješavanja različitih problema. Osim toga, treba napraviti selekciju sadržaja jer mnogi od njih potiču konzumerizam, sarkazam i nasilje.

� 9. Razgovarajte o osjećajima u obitelji. Postavite vaše emotivne ciljeve u obitelji. To primjerice znači: Ne želimo vikati, etiketirati, uvažavati jedni druge, i sl. Razgovarajući o tome kako to postići sve ste bliže i ostvarivanju cilja. � 10. Promatrajte djecu kao predivna bića. Ako vi vidite da je vaše dijete vrijedno i sposobno, to će se izravno odraziti na to kako će oni vidjeti sami sebe. Ako ih vidite kao problem, nažalost taj će stav rezultirati mnoštvom problema u tome kako djeca doživljavaju sama sebe što često ima za posljedicu neadekvatno ponašanje.

� Osobe s niskim kvocijentom emocionalne inteligencije su općenito osobe koje lako planu, koje imaju nizak prag tolerancije, te koje nemaju razvijenu sposobnost empatije i sagledavanja šireg konteksta. One najčešće djeluju u afektu, čine mnoge nepromišljenosti, sabotiraju svoju uspješnost, upropaštavaju odnose s drugim ljudima, a svoje mentalne kapacitete koriste za opravdavanje vlastite agresivnosti ili depresivnosti. � Osobe s visokim kvocijentom emocionalne inteligencije prihvaćaju izazove i ne slamaju se pod pritiskom, imaju visoko samopouzdanje i znaju prepoznati prave vrijednosti. U međuljudskim odnosima redovito iskazuju empatiju, tj. mogu se lako uživjeti u emocionalna stanja, mišljenja i ponašanje drugih ljudi i razumjeti njihov položaj.

Inspirativna priča Bijes na cesti � Jednom sam tako, oko 3 sata popodne, vozio dvosmjernom cestom s četiri trake. Nije bio veliki promet i vozio sam desnom trakom, kad odjednom ubaci se jedan auto ispred mene, i potom naglo zakoči. Moj prvi poriv je bio da mu zatrubim svom snagom i pokažem srednji prst. Moj unutarnji glas mi je govorio: "Koji kreten. . . uletio mi je k'o manijak. Baš ga briga za mene i za druge iza mene koji smo morali nagaziti svoje kočnice kako bismo izbjegli nesreću. Baš ga briga što je skoro izazvao nesreću. Nije čak ni koristio žmigavac"! U djeliću sekunde odvijao se ovaj monolog u mojoj glavi. � Zatim, umjesto da reagiram impulzivno, počeo sam brojati do 10. Kako sam brojao, počeo sam jasnije razmišljati, moj bijes se smanjivao i počeo sam se pitati zašto je to vozač učinio. To je tehnika koju sam naučio kad smo vježbali kontrolirati impulse na tečaju emocionalne inteligencije. Što sam više uključivao svoj razum, to su mi emocije bile slabije. Do trenutka kad sam završio s brojanjem, moje misli su uspostavile potpunu kontrolu nad emocijama. � Tada sam čuo sirenu hitne pomoći koja je vozila u lijevoj traci, onoj iz koje se ovaj vozač tako naglo prestrojio u moju. Očito ju je čuo prije mene, i kao odgovoran i uljudan čovjek brzo se sklonio s puta u moju traku. Prije samo nekoliko trenutaka sam mislio da je idiot, a tada sam shvatio da sam bio potpuno u krivu. Kako bi mi bilo žao da sam ga počastio prostačkim gestama! Zahvaljujući emocionalnoj inteligenciji, dobro da ga, u izljevu bijesa i ne obazirući se, nisam pokušao obići jer bi udario u ambulantna kola kojima se ovaj sklanjao.

Bit emocionalne inteligencije je sadržana u poznatoj Aristotelovoj izreci "Svatko se može naljutiti - to je lako. Ali naljutiti se na pravu osobu, do ispravnog stupnja, u pravi trenutak, zbog ispravnog razloga i na ispravan način - to nije lako".