Stvarno pravo Doc dr Devad Drino v ass

Stvarno pravo Doc. dr Dževad Drino v. ass Haris Hasić, MA

Sticanje posjeda

Posjed je stečen ako i kada je činom stjecanja zaista nastalo u pogledu stvari stanje koje ima sve osobine posjeda stvari odnosno prava, bilo neposrednoga bilo posrednoga.

Čin sticanja posjeda Čin stjecanja posjeda redovito je: neki vanjski vidljivi tjelesni čin (može biti jednostran - uzimanje, oduzimanje posjeda ili dvostran - tradicija) i očitovanje volje (pravni posao)

Sticanje posjeda Stjecatelj vlastitim može posjed steći: činom stjecanja ili činom neke druge osobe ako ta osoba zastupa stjecatelja po njegovoj volji (ugovornik zastupnik) ili po zakonu (zakonski zastupnik; poslovođa bez naloga).

Izvorno stjecanje posjeda Posjed je stečen izvorno (originarno) ako je stjecatelj jednostranim činom uspostavio svoju faktičnu vlast glede neke stvari koja u tom času nije bila ni u čijem posjedu, ili ako je bila, uspostavio je svoju vlast neovisno ili usprkos tom tuđem posjedu.

Izvedeno stjecanje posjeda Čin izvedenoga stjecanja (derivativnoga) posjeda je uvijek dvostrani čin dotadašnjega posjednika i stjecatelja kojim se uspostavlja stjecateljeva faktična vlast tako što ju dotadašnji posjednik predaje stjecatelju, a taj je prima. Izvedeno stjecanje može biti translativno i konstitutivno.

Stjecanje posjeda prava Može se ostvariti jednostranim činom, npr. posjed afirmativne stvarne služnosti osniva se jednostranim činom kojim se samovlasno izvrši na nekretnini u tuđem posjedu nešto posjednik te druge nekretnine ne bi trebao trpjeti, a taj to ipak otrpi. Posjed negativne stvarne služnosti osniva se jednostranim činom stjecanja kojim je posjednik jedne nekretnine u korist te svoje nekretnine samovlasno zabranio posjedniku druge nekretnine da na svojoj nekretnini čini nešto bi taj inače mogao činiti. Stjecanje posjeda prava može se izvršiti i dvostranim činom, u sporazumu s posjednikom nekretnine koja bi time postala poslužna.

Kakvoća posjeda

Kakvoća posjeda Objektivne osobine posjeda o čemu ovisi i njegova kakvoća su: a) zakonitost i b) istinitost. c) Subjektivna osobina posjeda je poštenje posjednika

Kvalifikovani posjed Posjed koji ima sve tri pozitivne osobine što znači da je istodobno zakonit, istinit i pošten naziva se publicijanski posjed (po publicijanskoj tužbi koju može uložiti posjednik kao da je vlasnik), uzukapioni posjed (jer se može reodvitom dosjelošću pretvoriti u pravo) ili kvalificirani posjed (po činjenici da je takav posjed kvalificiran za spomenutu tužbu i za dosjelost).

Zakonit i nezakonit posjed Zakonit je onaj posjed koji ima valjani pravni temelj toga posjedovanja. Nezakonit je onaj posjed koji uopće nema nikakav pravni temelj ili mu temelj nije valjan.

Nast. Na posjedovanje stvari ovlašćuje pravo vlasništva, pravo plodouživanja, založno pravo na pokretnini, pravo zakupa, pravo najma, pravo posudbe i dr. Posjed je nezakonit ako uopće nema pravni temelj te ako mu je pravni temelj ništetan pravni posao. Ako mu je pravni temelj pobojan posao, to neće štetiti njegovoj zakonitosti, dok mu ne bude poništen taj posao.

Istinit i neistinit posjed Istinit posjed je onaj koji nije stečen na protupravan način, dakle koji nije nastao silom (vis), ni potajno (clam), ni zlouporabom povjerenja (praecario modo). Neistinit (viciozan) je posjed koji je stečen silom, potajno ili zloupotrebom povjerenja.

Sticanje posjeda silom Pod silom se razumijeva fizička sila i prijetnja. Posjed je stečen potajno ako je stečen prijevarom, krađom ili na bilo koji drugi potajni način.

Stjecanje posjeda zloupotrebom povjerenja Pod stjecanjem posjeda zloupotrebom povjerenja (na izmoljen način) smatraju se svi oni načini stjecanja posjeda u kojima je stjecatelj već imao neku poziciju u pogledu tuđe stvari, ali ju je onda samovlasno pretvorio iz neposjeda u posjed (npr. najmoprimac nakon isteka ugovora o najmu ne želi vratiti stvar).

Pošten posjed Posjed je pošten (possessio bone fidei, savjestan posjed) ako posjednik ne zna da mu ne pripada pravo na posjed, a to njegovo neznanje je ispričivo.

Nepošten posjed Posjed je nepošten ako je posjednik prigodom stjecanja znao da mu ne pripada pravo na posjed ili je tada s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da mu pripada pravo na posjed. Posjed može i naknadno postati nepošten ako posjednik sazna da mu ne pripada pravo na posjed.

Pravni učinci posjeda

Akviztivna funkcija posjeda Zahvaljujući tome što je posjedu povjerena akvizitivna funkcija, pa je stjecanje stvarnih prava (vlasništva i drugih) moguće samo ako stjecatelj stekne posjed na predmetu stvarnoga prava koje se stječe - stjecatelj stvarnoga prava ujedno je odmah i posjednik. U pravilu se bez stjecanja posjeda ne može steći pravo vlasništva na pokretninama jer je potrebna tradicija ili predaja posjeda. To je prihvaćeno ne samo u našem pravu već i u njemačkom, austrijskom, švicarskom i dr. Nasuprot tome u francuskom pravu stjecanje stvarnih prava zbiva se samim sklapanjem ugovora. Čak i kada se stvarno pravo stječe originarno, dakle nije potrebna tradicija, i onda je stjecanje posjeda redovita pretpostavka stjecanja stvarnoga prava.

Publicitetna funkcija posjeda Svojom vanjskom vidljivošću posjed daje publicitet subjektivnim pravima na stvari, ali svojstvo vanjske vidljivosti ima u pravilu samo neposredni posjed. Posredni posjedi redovito nisu vanjski vidljivi, a isto tako ni posjedi prava. Da bi održali povjerenje u posjed kao sliku subjektivnih prava, pravni poretci moraju otkloniti ili barem znatno ublažiti opasnosti koje u pravnom prometu prijete od pogrešne slike koju bi o pravu mogao dati posjed. To je neizbježna posljedica povjeravanja publicitetne funkcije posjedu. Pravni poretci stoga pružaju zaštitu posjedu, čak i onom koji je samo privid prava.

Nast. Pravni učinci koji slijede iz publicitetne funkcije posjeda su da je moguće steći stvar i od posjednika koji nije nositelj prava na stvar i da posjednik odgovara umjesto vlasnika za štetu od opasne stvari koju posjeduje. Publicitetna funkcija posjeda oslanja se na vanjsku vidljivost neposrednoga posjeda, kao i na to da će se od neposrednoga posjednika moći saznati je li mu posjed samostalan ili nesamostalan. Na ovoj se funkciji grade važni pravni učinci kao što su mogućnost da se stekne pravo i od prividnoga vlasnika, i zaštita posjednika koji vraća stvar njezinom vlasniku, ako ju je pošteno stekao u svoj posjed. Zemljišne knjige doduše kada je riječ o nekretninama sve više preuzimaju publicitetnu funkciju od posjeda, ali ona još uvijek vrijedi barem ako se radi o pokretninama.

Kontinuitetna funkcija posjeda Za svako su društvo posebno važni socijalni odnosi povodom stvari. Neophodno je da ti odnosi budu što stabilniji, da se održava njihov kontinuitet, kako ne bi trpjeli interesi koji se zadovoljavaju njima. Teži se što manjim potresima nastalim samovlasnim činima. Funkciju održavanja kontinuiteta i stabilnosti socijalnih odnosa povodom stvari izvršava posjed kroz svoje pravne učinke koji se pokazuju preko: zaštite posjeda od smetanja i mogućnosti da se putem dosjelosti dugotrajan posjed pretvori u subjektivno stvarno pravo.

Zaštita posjeda

Zaštita posjeda Posjed je smetan ako je: oduzet ili uznemiren. Posjed je oduzet ako je potpuno prestala faktična vlast dotadašnjega posjednika. Pravo na zaštitu posjeda nastaje samo ako postoji nečiji čin smetanja i ako je taj čin samovlastan.

Čin smetanja posjeda je čin neke osobe kojim se dotadašnjem posjedniku oduzima posjed ili ga se uznemirava u posjedovanju. To je svakako voljni čin. Čin smetanja posjeda može biti učinjen ne samo činjenjem već i nečinjenjem (npr. nevraćanjem posuđene stvari). Čin smetanja može biti poduzet osobno ili preko zastupnika.

Nast. Čin smetanja poduzet je samovlasno ako onaj koji ga je poduzeo nema za to ovlaštenje, tj. dozvolu, pristanak posjednika, niti je na to ovlašten neposredno zakonom (npr. u slučaju nužne obrane, krajnje nužde, i kod prava zadržanja-retencije tuđe pokretne stvari) ili odlukom koju je sud ili drugo tijelo vlasti (npr. pljenidba, deložacija, rekvizicija) donijelo na temelju zakona koji dopušta odnosni zahvat u tuđi posjed.

Kome pripada pravo na zaštitu posjeda? Pravo na zaštitu posjeda nastaje za posjednika samovlasnim smetanjem njegovoga posjeda. Trajanje prava na zaštitu posjeda ograničeno je subjektivnim rokom od 30 dana od kada je posjednik saznao za smetanje i tko je posjed smetao te objektivnim rokom od jedne godine od smetanja, bez obzira je li i kada je posjednik saznao za smetanje. Rok se prekida kada ranije posjedovno stanje bude ponovno uspostavljeno silom (samopomoć) ili milom, ili kada posjednik podnese sudu tužbu zbog smetanja posjeda.

Nast. Specifičnost je sudske zaštite posjeda njegova sumarnost, hitnost i provizornost (nije dozvoljeno raspravljanje pravnih pitanja

Samopomoć

Samopomoć je prirodna reakcija osobe čije je pravo napadnuto, ona ga brani ili ako ga je izgubila, pokušava ga vratiti. Samopomoći se prigovara da nije dovoljno učinkovita jer zakazuje protiv jačega, a s druge strane ugrožava javni mir i red.

Defanzivna samopomoć Defenzivna samopomoć je obrana postojećega posjeda, a ofenzivna ponovno uspostavljanje oduzetoga posjeda. Naše pravo poput njemačkoga, austrijskoga i švicarskoga dopušta samopomoć iako je mnogi pravni poretci isključuju.

Samopomoć je dopuštena samo ako se kumulativno ispune tri pretpostavke: neposredna opasnost jer je čin smetanja u toku ili je već dovršen, samopomoć je nužna jer bi sudska pomoć stigla prekasno (okolnosti ne omogućuju da posjednik traži sudsku zaštitu), da za zaštitu posjeda ne bude primijenjena sila veće jakosti nego li je primjerena okolnostima (ni posljedice ne trebaju prelaziti granicu onoga što je nužno da se zaštiti posjed).

Rok za samopomoć je 30 dana od saznanja za čin smetanja i počinitelja, a najduže godinu dana od počinjenoga smetanja.

Sudska zaštita posjeda

SUDSKA ZAŠTITA POSJEDA Predmet raspravljanja je samo: ima li tužitelj pravo na zaštitu svojega posjeda putem suda, a ako mu pripada – na koji će se način ostvariti to pravo.

Nast. Zaštita koju sud pruža posjedniku u ovom postupku ograničena je samo na pitanje je li posjed postojao i bio samovlasno smetan. Time je zapravo provizorna jer ako je pitanje kome pripada pravo na posjed sporno, ono u tom postupku neće biti riješeno, nego će samo biti uspostavljeno stanje kakvo je bilo prije smetanja.

O čemu se ne raspravlja Da ne bi opterećivalo postupak za smetanje posjeda, pa time smanjivalo njegovu hitnost, zakon zabranjuje da se u tom postupku raspravlja i odlučuje o: pravu na posjed, o pravnom temelju posjeda, o poštenju posjednika i o korisnosti čina smetanja sa stajališta društvenoga, javnoga ili sličnoga interesa.

Aktivna legitimacija Aktivno je legitimiran na podnošenje posjedovne tužbe posljednji, faktični i mirni posjednik stvari ili prava čiji je posjed samovlasno smetan. To može biti neposredni, ali i posredni posjednik (neposredni i u odnosu na posrednoga; posredni u odnosu na neposrednoga također osim ako bi trebalo raspravljati o njihovom pravnom odnosutada ostaje samo redoviti sudski postupak). Aktivno su legitimirani i suposjednici i nasljednici. Pomoćnik u posjedovanju nije aktivno legitimiran za pokretanje postupka zbog smetanja posjeda.

Pastivna legitimacija Pasivno je legitimirana osoba koja je samovlasno smetala tuđi posjed uznemirivši ga ili oduzevši. To može biti bilo koja treća osoba, ali i pomoćnik u posjedovanju koji je samovlasno svoju ulogu pretvorio u posjed, zatim osoba koja već posjeduje isti objekt na istom ili drugom stupnju. Pasivno je legitimiran onaj koji je osobno izvršio smetanje posjeda (možda i po tuđem nalogu) kao i onaj koji je izdao nalog za smetanje.

Elementi tužbenog zahtjeva Tužbeni od zahtjev sastoji se od tri elementa: zahtjeva da se utvrdi čin smetanja tužiteljevoga posjeda, da se tuženome naredi uspostava ranijega posjedovnoga stanja te da se zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, dakako sve pod prijetnjom ovrhe ne bude li tuženik to sam u određenom roku dobrovoljno izvršio.

Sporedni zahtjev se može sastojati u naknadi parničnih troškova, određivanju privremene mjere, određivanju kratkoga paricijskoga roka itd.

Rok za sudsku zaštitu iznosi 30 dana od saznanja za smetanje i počinitelja, a najdulje jednu godinu od čina smetanja. Rok je prekluzivan, a ne zastaran tako da njegovim istekom prestaje za posjednika pravo na zaštitu posjeda od smetanja.

Dopuštene radnje tuženika Tuženik smije stavljati prigovore koji se odnose na sljedeća pitanja: ima li tužitelj posjed kakav se štiti, je li tuženik uznemirio ili oduzeo taj posjed, nije li istekom prekluzivnih rokova tužitelju prestalo pravo na sudsku zaštitu i nije li uspostavljanje prijašnjega posjedovnoga stanja faktično nemoguće ili nedopušteno.

Rješenje U sporovima zbog smetanja posjeda sud odluku donosi u obliku rješenja. Izreka rješenja kojim je usvojen tužbeni zahtjev ima tri glavna dijela: utvrđivanje posjeda i čina smetanja, naredba tuženiku da uspostavi prijašnje posjedovno stanje i zabrana takvoga ili sličnoga čina smetanja ubuduće.

Nast. U rješenju sud određuje rok za dobrovoljno izvršenje onoga što je naredio (paricijski rok) prema okolnostima pojedinoga slučaja, pa ga može odrediti u kraćem trajanju od inače propisanih 15 dana. Štoviše može odrediti da rješenje treba izvršiti odmah.

Rok za podnošenje žalbe je svega 8 dana. U postupcima zbog smetanja posjeda žalba je uvijek devolutivan pravni lijek - nju će uvijek rješavati viši sud. Ona u pravilu odlaže izvršenje rješenja, suspenzivna je. Od izvanrednih pravnih lijekova stranke mogu koristiti ponavljanje pravomoćno završenoga postupka. U postupcima zbog smetanja posjeda nije dopuštena revizija. Zahtjev za zaštitu zakonitosti se može podnijeti.

Privremene mjere Kroz cijelo vrijeme dok teče postupak mogu se određivati privremene mjere. Sud će odrediti privremenu mjeru (po Ovršnom zakonu) ako je vjerojatno da postoji pravo na zaštitu posjeda i ako je vjerojatna opasnost da bi se ostvarenje zahtjeva moglo spriječiti ili znatno otežati ili je vjerojatno da postoji potreba za odnosnom mjerom da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete. Privremena mjera može biti donijeta na određeno vrijeme, ukinuta na zahtjev tuženika ako se promijene okolnosti. Svakako će biti ukinuta ako tužbeni zahtjev bude pravomoćno odbijen.

Prestanak posjeda

PRESTANAK POSJEDA Posjed je prestao kada je dotadašnjem posjedniku prestala faktična vlast koja je bila sadržaj njegovoga posjeda. Posjed je apsolutno prestao ako je uopće prestao postojati (ne samo dotadašnjem posjedniku).

Nast. Posjed je relativno prestao ako je prestao dotadašnjem posjedniku, ali nije prestao postojati, nego je prešao na neku drugu osobu. Relativni prestanak zapravo i nije prestanak nego samo jedan od aspekata prelaženja posjeda s jedne na drugu osobu.

Apsolutni prestanak posjeda U apsolutni prestanak posjeda stvari ubraja se: Propast i gubitak stvari (uzrok propasti može biti prirodni događaj ili ljudska radnja, skrivljena ili neskrivljena); Napuštanje (derelikcija) posjeda stvari je faktičan čin suprotan činu uzimanja stvari u posjed koji također mora proistjecati iz volje posjednika koja ne mora biti očitovana izričito;

Nast. Oduzeće stvari znači prestanak posjeda ako neka osoba jednostranim činom oduzme stvar posjedniku. No dotadašnji posjed prestaje samo ako ga posjednik ne zaštiti putem samopomoći ili sudskom zaštitom jer ako posjed bude ponovno uspostavljen zaštitom smatra se kao da posjed nije ni bio prekinut

Relativni prestanak posjeda Posjed stvari je relativno prestao ako dođe do: predaje posjeda drugoj osobi ili do nasljeđivanja posjeda.

Pitanja?

Hvala na pažnji!