OSNOVE FORENZINOG INTERVJUIRANJA DJECE I NJEGOVO PROVOENJE Prof

OSNOVE FORENZIČNOG INTERVJUIRANJA DJECE I NJEGOVO PROVOĐENJE Prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander Psiholog, psihoterapeut, Stalni sudski vještak

INTERVJUIRANJE DJETETA ZA POTREBE KAZNENOG PROGONA I POSTUPKA (postupak koji podrazumijeva evociranje djetetovih sjećanja na događaj kojem je bilo izloženo)

l Zakon o kaznenom postupku RH (NN 62/03) predviđa da se u tijeku kaznenog postupka ispitivanje djeteta odnosno maloljetnika u svojstvu svjedok-oštećenik provodi uz pomoć psihologa, pedagoga ili druge stručne osobe te da se ta izjava snimi uz pomoć audiovizualne opreme, sve u svrhu zaštite mlt. oštećenika od dalje viktimizacije i ponovljenih ispitivanja koja bi mogla dovesti do kontaminacije dokaznog materijala (provođenje tih odredbi još nije zaživjelo u pravosudnoj praksi na način koji bi bio zadovoljavajući sa satajališta psihologijske struke)

Forenzični aspekti traumatizacije TRAUMA: kvalitativni stupanj patnje djeteta (efekt) ili psihološke posljedice koje se odnose na pravno relevantan događaj l usmjerenost na uzroke i posljedice/efekte traumatskog iskustva l zahtijeva usmjeravanje pažnje na pouzdanost informacija, a potrebna je opreznost u donošenju zaključka o vjerojatnosti da je određeni događaj ili niz događaja neposredni uzrok bilo kojeg od prisutnih simptoma kod djeteta (Lubit, 2002) l

Nastavak… l dijagnostičke formulacije često nisu relevantne za forenzične procjenjivače i ne odgovaraju zakonski relevantnim pitanjima (npr. interesi djeteta kod povjere na brigu i skrb tijekom brakorazvoda) l treba voditi računa da raspon simptomatologije kod djeteta nije određen stupnjem razvoja i/ili težinom poremećaja l Briere (1997) navodi karakteristike stresa, varijable specifične za žrtvu, subjektivne reakcije na stres i reakcije drugih prema žrtvi kao faktore koji doprinose značajnoj varijabilnosti među djecom koja su doživjela ono što je izgledalo kao ekvivalentna trauma

O tome ima li dijete posljedice traume koja je neposredno povezana s predmetnim događajem, zaključuje se samo nakon pozorne analize svih podataka koji se prikupljaju tijekom objektivne forenzične procjene

ZA FORENZIČNE PROCJENJIVAČE IZRAZITO BITNO SAGLEDATI SVAKO DIJETE I SVAKU SITUACIJU KAO JEDINSTVENU

Osnove forenzičnog intervjua l l l Objektivnost Neutralnost Imati na umu alternativne hipoteze Psihološka znanja i vještine potrebne za forenzično ispitivanje Procijeniti raspolaže li dijete kapacitetom za davanje izjave/iskaza te je li njegovo psihičko stanje takvo da se postupak može adekvatno provesti

Alternativne hipoteze: Zlostavljanje se dogodilo kao što indicira prvotna priča 2. Zlostavljanje se dogodilo, ali na drugačiji način 3. Pogrešna percepcija ili interpretacija 4. Zlostavljanje se nije dogodilo 1.

Potrebne vještine: l l l Uspostavljanje adekvatnog odnosa s djetetom Vještine aktivnog slušanja i procesuiranja informacija Sposobnost postavljanja razvojno prikladnih osjetljivih pitanja Dobivanje informacija bez uplitanja osobnih uvjerenja i stavova Adekvatno nošenje s intenzivnim emocionalnim sadržajima Korištenje pitanja koja su pravno adekvatna i mogu se obraniti na sudu

Osobine djeteta koje mogu utjecati na rezultate forenzičnog intervjua: 1. 2. 3. 4. 5. Razvojni stupanj Emocionalni status Obiteljska dinamika Utjecaj zlostavljača Kultura i sredina iz koje potječe - Izjava može biti kontaminirana: neadekvatnim prethodnim ispitivanjima, sugestijom značajnih odraslih, neadekvatnim aktualnim intervjuom

Potrebno je utvrditi: - razvojnu razinu na kojoj dijete funkcionira - kapacitet upamćivanja i mogućnost evociranja sjećanja - sposobnost verbalnog izražavanja proživljenih iskustava - uobičajen način komunikacije/terminologija

OSNOVNI DIJELOVI INTERVJUA (različiti protokoli) l Uspostavljanje odnosa s djetetom l Procjena razvoja l Prikupljanje informacija l Procjena daljnjih potreba djeteta i završetak

Prije intervjua l Saznati što više informacija o djetetu i njegovoj obitelji iz raznih izvora (škola, socijalni rad, policija, nadležni liječnik. . . ) l Saznati na što se odnosi optužba, ali imati na umu i alternativna objašnjenja, ne misliti da znamo što se dogodilo (mane su iskrivljenja i očekivanja koja ne moraju biti točna)

Prije intervjua l Prikupiti informacije o sumnji na zlostavljanje: kakva je sumnja, kome se dijete povjerilo, reakcije obitelji, reakcije djeteta (emocionalne i ponašajne), informacije o razvoju djeteta, odnos sa suspektnim zlostavljačem, podaci o djetetovom životu (socijalno funkcioniranje obitelji), što je djetetu rečeno kamo ide. . .

OPREZ: Prikupljeni podaci su percepcija nekog drugog!!

Uspostavljanje odnosa s djetetom/procjena razvoja l l l Predstaviti se i dati neutralan opis svoje uloge i posla (opustiti ih) Objasniti bilježenje razgovora (audio, video, bilješke) i svrhu toga Objasniti osnovna pravila razgovora npr. ako nešto ne zna ili se ne sjeća to može reći, naglasiti da priča samo o stvarima/događajima koji su se zaista dogodili Procjena shvaćanja pojmova istina i laž (mlađa djeca – koristiti sheme ili priče) Toplina i povjerenje te distanciranost i snaga (istovremeno)

Ostala pravila: l l l l Možeš reći ako nešto ne znaš ili se ne sjećaš Ako znaš, sjećaš se, reci Ako ne razumiješ riječ ili pitanje, reci mi Ako nešto krivo shvatim ili razumijem, ispravi me Ako te nešto pitam dva puta, ne znači da si krivo rekla, nego sam zaboravila Ako ti je nešto neugodno, uzmi više vremena Ja zaista ne znam što se dogodilo, pa mi je važno da mi sve ispričaš RADIJE “ISPRIČAJ MI O. . . ” NEGO “MOŽEŠ LI MI REĆI O. . . ”

…nastavak Ohrabriti dijete da priča o neutralnim događajima (pitati o neutralnim temama poput škole, hobija, obitelji, prijatelja) l Uskladiti se s djetetovim ritmom, energijom, razvojnom dobi i jezikom l Procijeniti poznavanje i razumijevanje važnih pojmova poput: ispod, iznad, dolje, gore, unutra, vani, ispred, iza, numeričkih pojmova l Procijeniti zna li shemu tijela l

…nastavak l Dijete se opušta i osjeća ugodnije l Dobivamo uzorak jezika, kako se dijete izražava l Nema osjećaj da nas zanima samo zlostavljanje l Otvorenim pitanjima potičemo pričanje i slobodnu naraciju (informacije trebaju dolaziti od djeteta, ne nas; odgovori bi trebali biti duži od pitanja)

Tipovi pitanja l Otvorena pitanja daju najtočnije odgovore i dovode do više detalja i opširnijih iskaza (pričaj mi o sebi; opiši mi neki nedavni događaj; kažeš da je mama zabrinuta, što se dogodilo) l Usmjerena pitanja nekada je nužno postaviti, naročito kod mlađe djece (što radiš kad si kod tate, pričaj mi o tome kakva je dadilja)

…nastavak l Pitanja s višestrukim izborom koristiti tek kad smo iscrpili otvorena pitanja, ne puno takvih, vratiti se na otvorena (jesi li bila u odjeći ili bez) l Specifična pitanja (ili-ili, da-ne; da li te je trener dirao po tijelu) opasna su zbog moguće povodljivosti, vratiti se što prije na otvorena

…nastavak l Sugestivna pitanja na neki način sadrže odgovor (informacija koju nije dijete otkrilo), npr. čula sam da ti je djed dirao pišu s prstom, je li to točno

Prikupljanje informacija o događaju l l Otkriti koje je djelo počinjeno (smjestiti zlostavljanje u životni kontekst, početi s nečim otvorenim te prijeći na zlostavljanje, kasnije pitanja usmjerena na zlostavljanje, ali tek nakon razotkrivanja) Do zlostavljanja doći BEZ da mi damo i prvi uvedemo informaciju Najčešće: znaš li zbog čega si danas ovdje, jesu li ti rekli nešto, što misliš…. Ako moramo prijeći na usmjerenija pitanja, paziti da ne budu zatvorena i sugestivna

Prikupljanje informacija o događaju (nastavak) l Utvrditi da li se dogodilo jednom ili više puta te istražiti svaki pojedini događaj, ako je moguće l Utvrditi što više detalja o odjeći, lokaciji, vremenskom okviru, eventualnim prijetnjama i metodama prisile zlostavljača, svjedocima, ozljedama

AKO DIJETE POČNE PLAKATI, PRIHVATITI TO, PONUDITI PAUZU I MARAMICU, ALI NE PRESTATI POTPUNO S ISPITIVANJEM ŠUTNJA JE U REDU, PRIHVATITI TE DATI VREMENA, USPORITI UVIJEK KRATKO PONOVITI ŠTO JE DIJETE REKLO PA NASTAVITI KONSTANTNO SEBE PRATITI U INTERVJUU

INFORMACIJE KOJE DIJETE NIJE REKLO *rekla si da je to bilo na igralištu, je li to netko vidio? *jesi li to negdje još vidjela? *je li ti netko drugi to radio, je li se nešto slično dogodilo nekom drugom djetetu kojeg znaš? *rekao si da si je skinuo odjeću, što je bilo s tvojom odjećom?

INFORMACIJA KOJE JE DIJETE REKLO NEKOM DRUGOM *ispitati okolnosti u kojima je dijete to reklo nekome *eventualni dokazi: slike, snimke, netko još zna. . .

Korištenje pomagala Osim različitih vrsta pitanja u intervjuu koristimo: l Crteže (npr. svoje obitelji, mjesta zlostavljanja, zlostavljača, sebe) l Anatomske crteže l Anatomske lutke (lutke sa primarnim i sekundarnim spolnim obilježjima)

Završetak l Zahvaliti djetetu na hrabrosti l Tražiti da dijete nas pita ako ga nešto zanima l Razgovarati o osjećaju sigurnosti i vještinama samozaštite u budućnosti l Procijeniti potrebu provođenja proširene forenzične evaluacije

l Video prikaz forenzičnog intervjua l Analiza l Vježba i rasprava u velikoj grupi u malim grupama s naglaskom na upotrebi određene vrste pitanja