Izradile Petrinec Mateja i Vincelj Ira Pravni fakultet

Izradile: Petrinec Mateja i Vincelj Ira Pravni fakultet sveučilišta u Zagrebu Katedra za rimsko pravo, doc. Tomislav Karlović

Obvezna prava nisu trajna ispunjenjem činidbe ili surogatima ispunjenja, obveza će polučiti svoju svrhu i utrnuti � Načini prestanka obveza materijalno se dijele po tome da li obveza utrnjuje: 1. ) voljom stranaka 2. ) nastupom neke jurističke činjenice nezavisno od volje stranaka � Među takvim načinima prestanka opet razlikujemo 2 vrste: 1. ) vjerovnik dolazi do ispunjenja činidbe ili barem dobiva materijalnu naknadu, satisfactio 2. ) obveza se dokida iako vjerovnik nije zadovoljen Glavna podjela prestanka obveza je: 1) Na prestanak ipso iure 2) Ope exceptionis �

� Obveza (vjerovnikova tražbina) utrnjuje po civilnom pravu, civilnopravna tražbina (dare facere oportere) više ne postoji � Ako je vjerovnik utuži, sudac će ga po postojećem pravu (ipso iure) odbiti � Utrnuće ipso iure uništava samu osnovu i postanak obveze trajno i zauvijek te djeluje protiv svih � Ovaj prestanak obveza ima osnovu u civilnom pravu- tuženi se na prestanak ipso iure može pozvati u svakom stadiju parnice, a može ga iznijeti i poslije litiskontestacije tek u postupku pred sucem (apud iudicem)

1. Solutio u starom pravu 2. Ispunjenje obveze 3. Obnova obveze (novacija) 4. Confusio, concursus causarum, nemogućnost ispunjenja, smrt, capitis deminutio

� za raskidanje potreban je formalistički akt kojim se oslobađa dužnika (solvere, solutio) � Za utrnuće obveza još nije dovoljno neformalno ispunjenje dužne činidbe, a akt ukidanja obveze načelno mora odgovarati obliku akta kojim obveza nastaje (contrarius actus) � Solutio u starom pravu: 1. solutio per aes et libram 2. acceptilatio

� raskidanje obveze iz nexuma, te druge stroge novčane dugove (legatum per damnationem, iudicatio/damnatio) � kod povratka zajma dužnik mora odvagnuti vjerovniku potrebnu svotu izgovarajući formulu kojom se oslobađa obveze � Kasnije samo simbolički udara komadom novca po vagi � Od tog vremena, solutio per aes et libram može se koristiti za otpust duga bez plateža (imaginaria solutio) � u klasično doba upotrebljava se još samo kao imaginaria solutio za otpust dugova iz nexuma, osude, legata per damnationem

� Služi ukidanju verbalnih kontrakata, osobito stipulacije - kao contrarius actus (Quod ego tibi promisi, habesne acceptum? Habeo. ) � U staro doba ovo je jedini način ukidanja obveze iz stipulacije, no kasnije se ona ukida već pukim neformalnim platežom; ako je kraj toga izvršena akceptilacija, dužnik je oslobođen daljnjeg dokazivanja da je podmirio dug � koristi se od principata kao imaginaria solutio za otpust duga - ako se njome žele ukidati obveze izvan stipulacije, moraju se novacionom stipulacijom pretvoriti u verbalnu obvezu i zatim ukinuti akceptilacijom (stipulatio Aquilliana)

� Obveza će utrnuti ako je dužna činidba izvršena u svrhu ispunjenja, solutionis causa � Obvezu za dužnika može ispuniti i neko treći - samo ako činidba ne zavisi od strogo osobnih dužnikovih sposobnosti � Primanje djelomičnog ispunjenja: vjerovnik ga nije dužan primiti ako nije protivno uređeno ugovorom ili zakonom po Justinijanu, magistrat može siliti vjerovnika da primi djelomično ispunjenje ako bi dužnik pred sudom priznao i ponudio samo dio tražbine

Ako vjerovnik protiv dužnika s različitih naslova (ex pluribus causis) ima više istovrsnih tražbina, dužnik će kod plaćanja odrediti koju tražbinu time namiruje � Ako dužnik ne odredi ništa, to čini vjerovnik u dužnikovu interesu � Ako ni vjerovnik ništa ne odredi, vrijede pravila: Kamate se podmiruju prije glavnice, a dospjele tražbine prije nedospjelih Ako su sve jednako dospjele, prvo se nadmiruju one koje su tegotnije po dužnika Ako su sve jednako tegotne, namiruje se prvo dug iz starije obveze Sve tražbine se podmiruju razmjerno njihovoj visini �

� Kao dokaz isplate služe uobičajena sredstva (svjedoci, zakletva), a u carsko doba tu svrhu ima i apocha � Apocha= pismena namira koju bi vjerovnik izdao dužniku, imala je potpunu dokaznu moć tek 30 dana od izdanja, jer Justinijan na nju proteže i querellam non numeratae solutionis, koja vrijedi i kod zadužnice

� Vjerovnik nije dužan primiti nešto mu se ne duguje, ako pristane na to njegova tražbina utrnjuje (davanje u ime plateža) � Kod Justinijana postoji i datio in solutum necessaria- ako dužnik nema novca, a posjeduje zemljišta koja ne može unovčiti, vjerovnika se može prisiliti da umjesto novca primi zemljišta prema pravednoj procjeni

� Dužnik se može osloboditi obveze položenjem (depositio) duga u vjerovnikovu korist, u slučaju da se ne zna tko je pravi vjerovnik ili da postoje zapreke u vjerovnikovoj osobi � Prvo je dovoljno da stvar položi kod sebe, no kasnije se traži položenje tuto in loco ili tuto in publico (na javnom mjestu) � Samo u posljednjem slučaju, dužnik je kasnije oslobođen obveze

� Ugovor između vjerovnika i dužnika kojim se dosadašnja obveza dokida novom obvezom umjesto nje � Sadržaj dosadašnje obveze (idem debitum) se prenosi u novu, a stara obveza utrnjuje ipso iure s akcesornim pravima � Novirati se mogu obveze svake vrste, a nova obveza ima oblik stipulacije � Za novaciju je bitno da nova obveza pored predmeta dosadašnje obveze sadrži neku novost (aliquid novi) pa se razlikuju: a) novatio inter novas personas (qualificata) b) novatio inter easdem personas (simplex)

� Novacija promjenom osobe vjerovnika zbiva se aktivnom delegacijom � Formula: Centum sestertios quos tu Titio debes, mihi dari spondes? � Novacija promjenom osobe dužnika zbiva se pasivnom delegacijom � Formula: Centum sestertios, quos mihi Titius debet, tu dari spondes?

� Subjekti obveze ostaju isti kao i predmet činidbe, ali se nova obveza mora sadržajno razlikovati od stare � Važan slučaj takve novosti sastojat će se u promjeni pravnog temelja obveze Platež iz kupovnine obveza iz stipulacije Bonae fidei stricti iuris � Na isti način može se deliktna obveza pretvoriti u nasljedivu obvezu iz stipulacije � Podjela na: -novatio voluntaria -novatio necessaria

Ako dužnik neku obvezu iznova obeća u obliku stipulacije može nastati dvojba koja se rješava po objektivnim kriterijima -iz upotrijebljenog oblika nove stipulacije zaključilo bi se je li došlo do novacije -tako se uzima da predliježi novacija čim bi druga stipulacija sadržavala aliquid novi -postklasično i Justinijanovo pravo polaze od subjektivnih momenata (animus novandi) � novatio voluntaria Nužno spojena s učinkom litiskontestacije u parnici (s presudom) -prvotni vjerovnikov zahtjev na dare (dare facere oportere) se po litiskontestaciji ukida i pretvara u procesualnu obvezu na condemnari oportere -pretvara se u obvezu na iudicatum facere oportere (vjerovnikova osiguranja iz prvog zahtjeva ostaju netaknuta) � novatio necessaria

� Confusio (sjedinjenje) obveza utrnjuje ipso iure sjedinjenjem ako se tražbina i dug nađu u istoj osobi, no ako se tražbina i dug naknadno razdvoje, obveza može opet oživjeti do sjedninjenja uglavnom dolazi nasljeđivanjem i acquistione per universitatem ako kod korealnih/solidarnih obveza dođe do sjedinjenja samo u osobi jednog od više vjerovnika/dužnika to ne utječe na odnošaj drugih

� Concursus causarum predleži ako vjerovnik stekne individualno određenu dužnu stvar (species) na temelju nekog drugog pravnog razloga od nekog trećeg, a ne dužnika Tako ispunjenje prve pogodbe postaje nemoguće, a po starijem pravu takva obveza bi utrnula od Justinijana, obveza utrnjuje samo ako je: -Prva obveza imala stvar pribaviti vjerovniku besplatno -Pravni razlog drugog stečenja također besplatan (concursus causarum lucrativarum)

� Naknadna nemogućnost ispunjenja ovdje spadaju i confusio i concursus causarum - kod Justinijana, obveze na species (genus non perit!) načelno utrnjuju ako dužna stvar propadne slučajem, a do naknade štete dolazi ako se radi o dužnikovoj krivnji/zakašnjenju ako kod dvostrano obveznih ugovora utrne obveza jedne stranke zbog slučajne nemogućnosti, načelno će utrnuti i obveza druge stranke na davanje protučinidbe (izuzetak: kupnja)

� Smrt kontraktne obveze smrću prelaze na nasljednike smrću utrnjuju: tražbine adstipulatora, dugovi kod starijih oblika poručanstva (sponsio, fidepromissio) i obveze iz mandata i društvene pogodbe (societas) i stipulationes faciendi/non faciendi deliktne obveze načelno utrnjuju smrću jer su one surogat za nekadašnju osobnu osvetu

� Capitis deminutio izvorno se smatra jurističkom smrću, pa bi kontraktne obveze prestajale ako dođe do capitis deminutio pretorskim sredstvima nastojalo se ublažiti taj učinak (restitutio in integrum, fikticijske actiones utiles) deliktni zahtjevi ne utrnjuju capitis deminutione

Pretor omogućuje vjerovniku da uvrštenjem ekscepcije u formulu odbije tužiteljev zahtjev iako obveza nije utrnula po civilnom pravu- zbog uvrštenja ekscepcije, sudac uz preispitivanje opstojnosti tužiteljeva civilnopravnog zahtjeva mora ispitivati i istinitost činjenica iznesenih u ekscepciji (ako se dokaže njena istinitost, odbit će tužitelja) � Utrnuće ope exceptionis ne dira u opstanak obveze po civilnom pravu, nego onemogućuje njenu procesualnu realizaciju, što ne mora biti zauvijek niti prema svima � Razlozi prestanka ope exceptionis imaju osnovu u honorarnom pravu - ovakav prestanak mora se iznijeti i uvrstiti u formulu već pred magistratom (pretorom) u postupku in iure �

1. 2. Pactum de non petendo Compensatio (prijeboj)

� Prema klasičnom pravu, to je neformalni sporazum kojim se vjerovnik odriče prava tražiti od dužnika ispunjenje tražbine � To je neformalna pogodba o otpustu duga � Unatoč opstojnosti civilnopravne obveze, dužnik dobiva prigovor protiv tužbe vjerovnika (exceptio pacti conventi) � Neformalni pactum o otpustu duga može dokinuti civilnopravnu obvezu samo uz negotia bonae fidei jer to zahtijeva načelo fidei bonae (pacta inesse bonae fidei iudicis)

� Razlog prestanka obveze ako se njime vjerovnik zauvijek odriče prava (in perpetuum) � Ako se vjerovnik odrekne prava samo za neko vrijeme, ne predleži otpust nego priček duga (pactum de non petendo in tempus) – dužnik će se samo kroz to vrijeme moći oprijeti dilatornom ekscepcijom � Justinijan razlikuje: -pactum de non petendo in rem -pactum de non petendo in personam

� Ukidanje obveze obračunavanjem protutražbine koju dužnik ima prema vjerovniku bio je važna ustanova rimskog procesualnog prava (Modestin: compensatio est debiti et crediti inter se contributio) � A) Prisilni sudski prijeboj (nepoznat u najstarije doba) krajem republike postoji samo u nekim slučajevima: -argentarius -bonorum emptor -prijeboj uz iudicia bonae fidei

� Rimski bankar koji tuži klijenta po civilnom pravu ima dužnost agere cum compensatione: -uzeti u obzir čitavi poslovni odnos s klijentom -u tužbi odbiti eventualne klijentove protutražbine -utužiti samo konačnu razliku (saldo) � Ako to ne učini ili utuži veći saldo nego što mu pripada, gubi parnicu u cijelosti zbog pluspeticije � Prijeboj se ovdje vrši već u intenciji formule, gdje je sadržan tužiteljev reducirani zahtjev

� Kupac prezaduženikove stečajne mase ima obvezu cum deductione agere- ako bi utjerivao tražbine koje pripadaju masi, mora dozvoliti tuženom da u cijelosti odbije svoje eventualne protutražbine protiv stečajnog dužnika � Kako bonorum emptor ne može znati točnu visinu tih protupotraživanja, ne mora ih sam kompenzirati u intenciji formule � To čini tek sudac temeljem posebnog ovlaštenja u kondemnaciji formule- zato se bonorum emptor ne izlaže opasnosti pluspeticije

� Sudac može tuženoga osuditi na sve što bona fides od njega zahtijeva- zato može prebiti tuženikove tražbine iz istog pravnog posla (ex eadem causa) čak i ako nisu istovrsne (ex eadem specie) � Načelu bonae fidei ne odgovara da tuženi mora ispuniti činidbu u cijelosti, ako iz istog posla ima protutražbinu � Tu prijeboj djeluje ipso iure

� B) Prijeboj kod iudicia stricti iuris kod ovih poslova ne postoji mogućnost prijeboja (iznimke: argentarius i bonorum emptor) prijeboj je kod njih uveden reskriptom Marka Aurelija pomoću ekscepcije doli (Justinijan: Institucije) ako tužitelj nebi htio uvažiti tuženikovu protutražbinu, pretor mu je mogao: -uskratiti tužbu (denegatio actionis) -na tuženikov zahtjev u formulu uvrstiti exceptio doli

-kod iudicia stricti iuris, sudac može samo u cijelosti udovoljiti ili odbiti tužiteljev zahtjev -zato se uglavnom uzima da je exceptio doli imala prvotno samo posredni učinak kompenzacije -na takav način mogu se prebijati istovrsne tražbine iz raznih pravnih poslova (ex alia causa, ex dispari causa) -ovo načelo je razvojem vjerojatno preneseno i na iudicia bonae fidei, kod kojih je dotad bila moguća samo compensatio ex eadem causa

� Ostaje samo jedna vrsta prijeboja, pri čemu Justinijan donosi novosti: -obje tražbine moraju biti istovrsne, ali mogu potjecati ex dispari causa -prijeboj je sada dopušten i kod stvarnopravnih akcija -dužnikova tražbina mora biti likvidna -mora biti i dospjela, no može potjecati i iz naturalne obveze -tražbine moraju biti međusobne ili zamjenite, no ovdje postoje iznimke:

� Važna novost je da compensatio sada djeluje ipso iure; značenje ovog izraza kod Justinijana je prijeporno -vladajuće mišljenje: dužnik može prigovor likvidne protutražbine iznijeti do litiskontestacije -ako se tako izneseni prijedlog uvaži, uzima se kao da je dužnik svoj dug do visine protutražbine ispunio i to s unatražnim djelovanjem (ex tunc) od časa nastanka protutražbine -utrnuće ne nastupa ipso iure čim se sastanu tražbina i protutražbina (zadržan sudski prisilni prijeboj)

HVALA VAM NA VAŠOJ PAŽNJI! Zagreb, svibanj 2015.