VJERSKE TEME U HRVATSKOJ KNJIEVNOSTI Vjerske teme u

VJERSKE TEME U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI

Vjerske teme u književnosti Gašpar Bujas: • Hrvatska kao katolička zemlja ne posjeduje svijest o katoličkoj književnosti kao samosvojnoj književnoj formi. • Religija je: • ključni čimbenik oblikovanja osobne i kolektivne svijesti • neiscrpan izvor mogućnosti umjetničkih, književnih i humanih vrednota • Umjetnost: • u europskoj povijesti sekularizacijskim procesima, književnost poglavito, postala zasebna sfera kulturnoga života, • odvojena od vjerskih institucija i od religije i od sfere etičkih (humanih) vrjednota. • društvo danas sve više i više nalikuje kugli koja pulsira ritmom potrošačkog svijeta, ponudom, potražnjom, potrošnjom.

Vjerske teme u književnosti Gašpar Bujas: • Religijske i etičke vrjednote • nalaze se tek na rubu zabave, razonode, razbibrige potrošačkog svijeta, negdje izvan, gurnut na marginu. • Nisu kao nekada u središtu života, odnosno na vrhu ljestvice vrjednota. • Tko je danas zainteresiran za: • religiozni nemir i duhovna traženja, • mistiku, umjesto moraliziranja • vjerničko iskustvo umjesto razonode, razbibrige i udobnosti.

Vjerske teme u književnosti K. Rahner • Hoće li „vjernik budućnosti biti mistik ili ga neće biti“? • Koji su suvremeni pokazatelji duha postmodernog vremena (Zeitgeist)? • • Kierkegaard: Čovjek će, ako se (oženi modom!), prepusti samo duhu vremena, odnosno, pomodarstvu brzo postati udovac.

Vjerske teme u književnosti • Mogu li se u književnim djelima pronaći, ekstrahirati i interpretirati religiozni sadržaj kod nekih književnika? ! • Raspravljajući u svom poetskom izričaju o religioznom nadahnuću i potrazi za Bogom • naići ćemo one pjesnike • s čvrstom vjerom u Boga • s krajnjom skepsom u njegovu opstojnost i svemogućnost.

Vjerske teme u književnosti • • Književnici XX. st. • slikovito su prikazivali nemire modernog čovjeka • proniknuli u ljudsku, religioznu stvarnost iskreno i spontano • Zanimale su ih sve forme i varijacije religiozne svijesti i podsvijesti. Treba razlikovati: • pjesnike katoličkog nadahnuća • pjesnike religioznog nadahnuća različitih i raznorodnih (svjeto)nazora. Poezija koja ističe temeljne kršćanske, katoličke vrednote u XX. st. bila u žestokoj opreci s novim ideologijama i umjetničkim strujama avangarde. u našem društvu za vrijeme komunističkog režima bila je često puta prešućivana, getoizirana budući da je komunizam počivao na dijalektičkom materijalizmu i imao „urođeno“ maligni sav prema svim religijama i svemu religijskom,

Vjerske teme u hrvatskoj književnosti • Katoličko pjesništvo u Hrvatskoj • prošlo različite vremenske i stilske faze • od ekspresionizma, neorealizma do poetske apstrakcije • oscilirajući od vjere do nevjere, povjerenja i skepse. • Zato je i lirski doživljaj Krista različit kod pojedinih autora • bilo da se radi o ''traženom'' ili ''nađenom'' Bogu, prisutnom ili odsutnom.

Vjerske teme u hrvatskoj književnosti Hrvatski pjesnici dvadesetog stoljeća: • kad pišu o Kristu, inspiracije nalaze u: • liturgiji, osobnom religioznom doživljaju, misticizmu s jedne strane, • drugi u nemogućnosti da susretnu uskrslog Krista svoju duhovnu potragu završavaju u: • istočnjačkom panteizmu, ateizmu ili nihilizmu.

Religiozno pjesništvo hrvatske Moderna (1892. – 1914/6. ) • u hrvatskoj književnosti razdoblje koje prati dekadansa, simbolizam, impresionizam, neoromantizam i psihološki lirizam. • Naglašava se estetski smisao literarnog djela te razvijanje novih stilskih postupaka u izricanjima osjećaja • svojevrstan stilski pluralizam. • Poetski tekstovi odišu impresionističkim i ekspresionističkim stilskim izrazom • forma soneta najčešći je dio ovog pjesništva.

Religiozno pjesništvo hrvatske Moderna (1892. – 1914/6. ) • Čovjek Moderne • osamljena, slobodna, znatiželjna i religiozno-skeptična osoba, osoba koja čezne za autonomijom. • Razvija se metafizička osamljenost i gubitak vjere i sigurnosti univerzalnog reda • Hrvatsko je pjesništvo od Moderne do danas u neprestanoj žudnji za smislom i konačnim odgovorima. • Nalazi se u jednoj trajnoj napetosti između dvije disparatne kozmičke projekcije: agnosticizma i kršćanstva.

Religiozno pjesništvo hrvatske Moderne • Ljepo(-ta) - Pulchrum • Središnja kategorija tadašnje estetičke svijesti • zajednički ideal svih europskih umjetničkih pokreta od simbolizma, do secesije. • shvaćena kao ideal zauzima mjesto Boga. • Antun G. Matoš • Najveće ime razdoblja hrvatske Moderne će • u svojim esejima reći: ''Naša je vjera ljepota‘’!

Religiozno pjesništvo hrvatske Moderne Doživljaj Krista u pjesništvu Silvija Strahimira Kranjčevića • pjesnik srca, milosrđa i sućuti, borac za socijalnu pravdu, humanist koji traži mir. U veličanstvenoj himni Mir vam! • očekuje ponovni dolazak Spasitelja kojeg ni apostoli neće prepoznati. • Kristova je osoba zauzima središnje i nezaobilazna mjesto u Kranjčevićevu opusu. • Kristova patnja i smrt na križu radi otkupljenja ljudi, u pjesmi Golgota, govore o neprestanoj svijesti o rascjepu između prihvaćanja Božje žrtve i spasenja. Pjesnik razdvaja Boga i čovjeka, Krista i svijet, odnosno njegovu Crkvu. • Riječ je ona koja je u božanskom planu spasenja naslijedila Krista. • Pjesnik dijeli Krista i Crkvu, Božju misiju i crkvenu praksu. Krist je u njegovoj poeziji nadljudska, herojska i božanska pojava dok je Crkva slaba, grješna i nedosljedna. • On je božanski uzvišen lik, simbol i poticaj. U pjesmi Resurrectio • vidimo Krista kao Mesiju koji će svijet povesti u pravedniji društveni poredak. Kranjčević prihvaća temeljne postavke kršćanske teologije da je Bog creator et remunerator (stvoritelj i sudac).

Vjera i nevjera kod hrvatskih pjesnika od 1914. – 1945. g. Nakon Matoša • u hrvatskoj lirici nastupa novo razdoblje osamljenosti, ukorijenjenosti u imanenciju. • Boga se pokušava pronaći u ljudskoj subjektivnosti, a transcendencija se među književnicima doživljava kao praznina. • Središte svemira nije Bog nego ljudski duh. • Poezija postaje vapaj za smislom i krik straha pred susretom sa Kristom. kod Krleže • očituje se bunt protiv nihilizma i ujedno sumnja da postoji živi spasitelj Krist. • Entitetima ''Nepoznat Netko'' i ''Veliko Bezglavo Nešto'' u ratnoj lirici Krleža izriče metafore kaosa i prazninu transcendencije.

Vjera i nevjera kod hrvatskih pjesnika od 1914. – 1945. g. Antun Branko Šimić • u svojoj zbirci Preobraženja (1920. ) ne zapada u retorički negativizam kao Krleža, ali se odriče kršćanske koncepcije svijeta. • ''Boga više nema‘’ • On ne poznaje Krista kao otkupitelja i spasitelja nego zagovara samootkupljenje. • Nema eshatološkog obećanja, njegov svemir je u neprestanom preobraženju. • Bliža od Krista mu je njegova Majka Djevica Marija. • Suprotstavlja se kršćanskom pojmu otkupljenja panteističkim i teozofskim razmišljanjima ovako: Nas nitko nikad otkupio nije Svaki od nas sin je Božji Što s neba je u bijedu svijeta sašao.

Vjera i nevjera kod hrvatskih pjesnika od 1914. – 1945. g. Tin Ujević • • također nema kršćansku koncepciju svijeta svemira, nego akozmički panteizam. Svijet je samo privid, a ono što je vječno to je neprestana mijena, Heraklitova vatra Vladimir Nazor • ima sliku veličanstvenog lika Krista kao posljednjeg Adama i otkupitelja svega postojećeg. • Njegova pjesnička aura ima značajke grandioznosti, i kozmičke borbe dobra i zla. • Pod utjecajem Steinerove antropozofije Krista prikazuje kao mitsku sakralnost

Vjera i nevjera kod hrvatskih pjesnika od 1914. – 1945. g. Nikola Šop • • • nedvojbeno najzanimljiviji kristocentrični pjesnik 20 st. . Kod njega je Isus živo prisutan kao bogočovjek koji silazi među male ljude da bi im bio prijatelj Isus se pojavljuje kao čovjek sa svojom ljudskom naravi. Vidimo Isusa koji je umoran i gladan. To ne znači da je Isus Krst desakraliziran, da nema božansku narav. Božanska narav je ostavljena čitateljevoj nadogradnji Isus kao Otkupitelj je prisutan u svakodnevnom otkupljenju pojedinca. U njemu se sve opreke pomiruju i on je središte Kozmosa. Šopov Krist je bogočovjek prema kome se odnosi familijarno.

Vjera i nevjera kod hrvatskih pjesnika od 1914. – 1945. g. Nikola Šop • najbolja pjesnička zbirka ''Isus i moja sjena'' (1934. ). • Tu vidimo da Isus nikad ne dolazi kao sudac nego kao milosrdni prijatelj koji želi saslušati i razumjeti svakog čovjeka. • Nije Neznani Bog, nego prijatelj obiteljskog doma. • U pjesmi Isus u posjetu kod nas, susrećemo Krista kako nosi šešir i aureolu, što personificira ljudsko i božansko, tjelesno i duhovno. Isuse dragi, izvoli samo sjesti i odložiti svoj šešir i oreol(…)

Vjera i nevjera kod hrvatskih pjesnika od 1914. – 1945. g. Časopis ''Hrvatska prosvjeta‘’ • afirmirao je mnoge pjesnike katoličke lirike koje • važno izdvojiti kristocentrične pjesnike • Izidora Poljaka i Milana Pavelića koji pokazuju snažne doživljaje liturgije i ljubav prema Crkvi kao Mističnom Tijelu Kristovu. • Rajmunda Kuparea koji piše lapidarno, s puno zanosa, molitvi i zahvalnica koje odišu iskustvom vjere.

Vjera i nevjera kod hrvatskih pjesnika od 1914. – 1945. g. • pjesnik Ivo Lendić • • • u međuratnom razdoblju piše kontemplativne sonete. U njegovoj zbirci Angelusi, Krist se pojavljuje kao svjetlo koje razastire mračne noći. U Korosantima, Krista vidimo kao tajanstvenog supatnika prisutnog u bijeloj Hostiji koji blagoslivlje i šuti. U pjesmi Vizija ljiljana na mjesečini vidimo kako pjesnik u ekstatičnom stanju gleda Krista kako bdije dok se braća ljiljani u beskrajnom mnoštvu mole. Njihove molitve su mirisi i boje, a sam pjesnik za sebe kaže da je samotni kormiral broda koji se sav želi stopiti s Bogom. Lendiću je Krist prije svega Bog koji nad svime bdije, spasitelj i otkupitelj

Vjera i nevjera kod hrvatskih pjesnika od 1914. – 1945. g. Đuro Sudeta • Najčešća riječ u lirici Đure Sudete je bol • upravo je ta bol tijela, odnosno bolest izvorište pjesnikove težnje za smirenjem koje pronalazi u Bogu. • Njegova životna filozofija je neposredno vjernička. • Bog je jedina realnost budućnosti. • Sudeta ne priznaje sadašnjost, jer ona nije ništa drugo doli sama bol. • Njegova je lirika nekonfliktna, sutonski smirena.

Vjera i nevjera kod hrvatskih pjesnika od 1914. – 1945. g. Đuro Sudeta Osobito značajna je njegova pjesma Oče 1920. – U njoj su sadržani pjesnikovi programsko-svjetonazorski stihovi i intimna molitva koja je pisana u ime cijelog svijeta Sudetina najbolja prozna poema ''Mor‘’ – predstavlja vrhunac njegova stvaralaštva – predstavlja himnu Bogu Stvoritelju. – U njegovim religijskim kontemplacijama i pomirenju sa sudbinom i usamljenoš ću, patnja je onaj moment koji ga suobličava s Kristom. u – – zbirci ''Osamljenim stazama‘’ Takva kristocentričnost dolazi do izražaja sva obilježena bolešću, patnjom i smrću. U vlastitoj patnji Sudeta će se suobraziti Kristu s kojim se susreće u vlastitoj Golgoti. Nadahnut Pretvorbom koja implicira Kristovu stvarnu prisutnost.

Vjera i nevjera kod hrvatskih pjesnika od 1914. – 1945. g. Sida Košutić – – U – – – pjesnikinja i spisateljica kršćanskog nadahnuća piše domoljubne pjesme koje su objavljivane u časopisu ''Hrvatska revija‘’ Ona je religiozno kontemplativna književnica. Religiozno razmišlja i stvara. zbirci ''Solsticij srca‘’ naći ćemo dosta pjesama inspiriranih i posvećenih Kristu. Ljubav je temeljni princip njezinih razmišljanja. Tu ljubav najviše vidi u Kristu koji je sama utjelovljena ljubav. Rođenje Kristovo za nju je rođenje ljubavi. – Njene pjesme su poticajno-religiozne naravi, aktualne vjerski i ezgistencijalno.

Vjera i nevjera kod hrvatskih pjesnika od 1914. – 1945. g. Valja spomenuti još neka imena: • • • Serafin Mičić Ante Jakšić Jeronim Korner Branko Klarić Izidor Poljak Milan Pavelić

Krist u poslijeratnoj lirici postmoderne Pedesete godine u hrvatskom pjesništvu • karakterizira probuđeni individualizam i subjektivizam • koji je označen pojmom ''odsutnog Boga‘’. • Tamo gdje je Bog odsutan • pojedinac sam traži svoje korijene i vlastito spasenje. • Univerzum se dijeli na dvoje: imanenciju i transcendenciju. • Katoličko pjesništvo nakon drugog svjetskog rata • nije se bitno promijenilo u odnosu na pjesništvo između dva svjetska rata. • tenzija između ''Ništa'' i ''Sve'' je osnovna tenzija modernosti. • Istrošiti se u trošnom ili transcendirati prema Apsolutu.

Krist u poslijeratnoj lirici postmoderne Književnici XX. st. • slikovito su prikazivali nemire modernog čovjeka • proniknuli u religioznu stvarnost iskreno i spontano. • Zanimale su ih sve varijacije religiozne svijesti i podsvijesti. • U toj kompleksnoj religioznoj stvarnosti naći ćemo nerijetko da se pjesnik poistovjećuje s bezbožnikom koji moli Boga.

Krist u poslijeratnoj lirici postmoderne Nikola Miličević • Molitva čovjeka koji ne vjeruje u Boga • Suvremeni pjesnik doživljava Boga istodobno daleko i blisko, intimno u sebi i daleko u nekoj transcendentnoj šutnji. • Bogu se obraća imenom Neznani. • Upućuje mu svoju poruku da je slab i siromašan čovjek koji nije dostojan ispuniti njegove zadatke, priznaje sumnju. • Bog je ''tajanstveni neznanac'' i u ostalim njegovim pjesmama, ni dobar ni zao, ali jasno prisutan i stvaran. • On je ''nevidljivi motritelj'' kroz kojeg se ne može prodrijeti, jer je nesaglediv. • On je nečujni glas što bdi nad svime

Krist u poslijeratnoj lirici postmoderne Nikola Miličević • Molitva čovjeka koji ne vjeruje u Boga • Suvremeni pjesnik doživljava Boga istodobno daleko i blisko, intimno u sebi i daleko u nekoj transcendentnoj šutnji. • Bogu se obraća imenom Neznani. • Upućuje mu svoju poruku da je slab i siromašan čovjek koji nije dostojan ispuniti njegove zadatke, priznaje sumnju. • Bog je ''tajanstveni neznanac'' i u ostalim njegovim pjesmama, ni dobar ni zao, ali jasno prisutan i stvaran. • On je ''nevidljivi motritelj'' kroz kojeg se ne može prodrijeti, jer je nesaglediv. • On je nečujni glas što bdi nad svime

Časopisi Pjesnici kršćanske inspiracije okupljali su se: • u emigraciji: ''Hrvatska revija'' Vinka Nikolića • u domovini : ''Hrvatska prosvjeta'' i ''Marulić''

Mistična poezija s. Marije od Presvetog Srca (Anke Petričević) Anka Pertičević splitska klarisa poznatija kao s. Marija od Presvetog Srca vrlo je plodna i uspješna književnica. Njen je Krist trajni pratilac i pomoćnik na životnim stazama. Često je opsjeda misao o Bogu-Ljubavi i u toj svjetlu promatra njegovu nazočnost u svijetu. • To je poezija koja izražava ljubav prema Bogu i jako je sentimentalno nabijena. • • •

Mistična poezija s. Marije od Presvetog Srca (Anke Petričević) Anka Pertičević • Sve njezine pjesme prožimaju takozvane ''mistične zaruke'' s Kristom. • Takva lirika puna asketsko-mističnih uzleta je na tragu mistične lirike katoličkih svetaca, sv. Katarine Sijenske, sv. Agneze, sv. Terezije Avilske, sv. Ivana od Križa. • Križ je tajna Kristove ljubavi, pa se pjesnikinja u svakoj pjesmi ne zaboravlja zahvaliti Otkupitelju, Presvetom Trojstvu i Blaženoj Djevici Mariji na tom daru milosti.

Zaključak Lik Krista • kod svakog je pjesnika bio drukčiji, nekad dalek, nekad blizu. • Nemiri i sumnje često puta su pjesnike vodili do pravog osvjedočenja. • Najčešći motiv u religioznoj poeziji 20 st. jest sumnja. • Skepsa postaje znak modernosti, pobune i avangarde.

Zaključak Rodoljublje i kršćanska baština bitne su sastavnice hrvatske književnosti i kulture. • Hrvatska je književnost od samih svojih početaka bila duboko religiozna. • Poetsko i religiozno su još od glagoljske baštine toliko povezani u našoj nacionalnoj kulturi • S modernom se hrvatska književnost počela sve više sekularizirati pod utjecajem različitih idejnih i društvenih procesa. • Nakon Moderne, koja završava Matoševom smrću, avangardni stilovi su se najjače osjetili kroz ekspresionizam koji nam je stigao iz Srednje Europe. • Svjetonazor pjesnika varirao je od indiferentizma i liberalizma do skepse i materijalističkoateističkih koncepcija.

HVALA NA PAŽNJI!