Teorija knjievnosti The Study of Literature Priroda knjievnosti

  • Slides: 7
Download presentation
Teorija književnosti – The Study of Literature Priroda književnosti i proučavanje književnosti

Teorija književnosti – The Study of Literature Priroda književnosti i proučavanje književnosti

 • pojmovi: književnost, literatura, pjesništvo, beletristika (literature) • pisana književnost i usmena književnost

• pojmovi: književnost, literatura, pjesništvo, beletristika (literature) • pisana književnost i usmena književnost • književnost u širem smislu, književnost u užem smislu • književnost – umjetnost riječi

 • tekst (text) – bilo šta zapisano na nekom jeziku • kontekst (context)

• tekst (text) – bilo šta zapisano na nekom jeziku • kontekst (context) – pretpostavljena govorna ili misaona cjelina unutar koje rečeno ili napisano dobija pravi smisao • književnost kao društvena tvorevina

 • nauka o književnosti: • istorija književnosti (literary history) – bavi se proučavanjem

• nauka o književnosti: • istorija književnosti (literary history) – bavi se proučavanjem književnih djela u njihovom istorijskom slijedu, nastoji obuhvatiti pojavu književnosti u vremenu – istorija pojedine (nacionalne) književnosti – komparativna istorija književnosti – isražuje veze i odnose između dvije ili više različitih književnosti – opšta istorija književnosti – nastojanje da se obuhvate sve književne pojave od svjetskog značenja (, , svjetska književnost’’)

 • teorija književnosti (literary theory) – bavi se pitanjima prirode književnosti, oblika i

• teorija književnosti (literary theory) – bavi se pitanjima prirode književnosti, oblika i načina književnog izražavanja i opštih i posebnih osobina književnih dijela; često se naziva poetikom (grčki – poietike tekhne – umjeće, vještina pjesništva) • književna kritika (literary criticism)

 • • estetika (grčki – aisthetikos – koji se tiče osjećaja) – korijeni

• • estetika (grčki – aisthetikos – koji se tiče osjećaja) – korijeni u filozofskom razmišljanju o prirodi umjetnosti, još u grčkoj filozofiji • lingvistika (latinski – lingua – jezik, govor) – korijeni u filozofskom razmatranju problematike porijekla i suštine jezika • gramatika (grčki – gramatike tekhne – vještina, umijeće pisanja) • retorika (grčki – rhetorike tekhne – govorničko umijeće) • semiotika (grčki – semeion – znak) – nauka o znakovima (semiotika književnosti – i književna djela mogu se shvatiti kao znakovi naročite vrste)

 • filologija (grčki – philos – prijatelj, ljubitelj, i logos – riječ, govor,

• filologija (grčki – philos – prijatelj, ljubitelj, i logos – riječ, govor, nauka) – nauka koja na osnovu jezika i književnosti proučava cjelokupnu kulturu jednog naroda • poetika – učenje , , o pjesničkom umjeću kao takvom i o pojedinim njegovim oblicima’’ (Aristotel: Poetika) • stilistika – poseban dio teorije književnosti koji povezuje lingvistiku i teoriju književnosti, bavi se jezikom književnog djela