STRUKTURA KRIVINIH ZAKONA 1 OPI DIO propisi su

STRUKTURA KRIVIČNIH ZAKONA 1. OPĆI DIO – propisi su općeg ili generalnog karaktera (i to: deklarativnog ili konstitutivnog), generalni karakter ogleda se u obaveznoj primjeni prilikom presuđenja bez obzira o kojem se k. d. radi i ko je njegov učinitelj, sadrže samo dispoziciju, ne sadrže sankciju

2. POSEBNI DIO – propisi posebnog ili specijalnog karaktera, primjenjuju se samo pri presuđenju jednog konkretnog k. d. , u pravilu se primjenjuje samo jedna takva odredba, a samo izuzetno više takvih odredbi, konstitutivnog karaktera (samo izuzetno i limitirano mogu se pojaviti deklarativnog), sadrže i dispoziciju i sankciju

VRSTE DISPOZICIJA 1. JEDNOSTAVNE (obične, opisne i upućujuće) 2. SLOŽENE (blanketne i alternativne) Jednostavne sadrže biće samo jednog k. d. ili jednog njegovog oblika, dok složene obuhvataju više normi kojima su određena bića jednog k. d. Ili više oblika jednog k. d.

1. Obične – dispozicijom se na apstraktan način određuje ukupna djelatnost koja rezultira nastupanjem njihove posljedice i na taj način se uspostavlja i realizira njihovo biće (pr. “ko usmrti drugog” – k. d. ubistva) 2. Opisne – prema obilježjima se opisuje neko k. d. , sadrže obilježja koja sačinjavaju i određuju bića takvog k. d. (pr. genocid, krađa)

3. Upućujuće – njima se u odnosu na neka obilježja tog k. d. upućuje na neki drugi propis istog KZ-a (pr. k. d. teške krađe » obična krađa + kvalifikatorne okolnosti koje je čine teškom) 4. Blanketne – blanketne norme koje čine opći okvir za kažnjavanje, al da bi se primijenile u konkretnom slučaju moraju biti sadržajno upotpunjene normom sadržanom u drugom propisu (pr. k. d. ugrožavanje javnog prometa – ne pridržavanje prometnih propisa regulisanih Zakonom o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima)

5. Alternativne dispozicije – jedno ili više obilježja nekog k. d. postavljeno alternativno, dakle kroz više mogućnosti u više oblika ili više varijanti, s tim da je za ostvarenje bića tog k. d. dovoljno da se ostvari samo jedna (bilo koja od navedenih alternativa) – (pr. k. d. krivotvorenja isprave – 1. izrada lažne isprave, 2. preinaka prave isprave sa ciljem da se upotrijebi kao lažna itd. )

METODI ODREĐIVANJA SANKCIJE ZA KRIVIČNO DJELO Sankcija – dio krivičnopravnog propisa u kojem je određena represivna mjera koja se može izreći učinitelju djela koje je određeno u dispoziciji tog propisa. Kazna može biti: 1. Apsolutno određena 2. Apsolutno neodređena 3. Relativno određena

Apsolutno određena kazna Za neko k. d. tačno propisana kazna po vrsti i mjeri tako da nije ostavljena sudu sloboda za odmjeravanje kazne u takvom konkretnom slučaju.

Apsolutno neodređena kazna Postoji u slučaju u kojem nije zakonom unaprijed određena ni vrsta ni mjera kazne koja se može izreči učinitelju određenog k. d. , već je ostavljeno sudu da izbor vrste i mjera kazne izvrši prema svom slobodnom uvjerenju.

Relativno određena kazna – prihvaćen sistem u krivičnom zakonodavstvu Bi. H Postoji u slučaju kad je zakonom određen raspon ili okvir određene vrste kazne u kojem se sud može i mora kretati prilikom odmjeravanja kazne za konkretni slučaj.

Načini određivanja kazni u našem kriv. zakonodavstvu Svaka kazna ima gornju granicu (najveću mjeru) OPĆI MAKSIMUM i donju granicu (najmanju mjeru) OPĆI MINIMUM ispod i iznad koje određene vrste kazni ne mogu biti propisivane. Pr. Kazna zatvora 30 dana -20 godina Kazna dugotrajnog zatvora 20 -45 godina Novčana kazna – u dnevnim iznosima 5 -360 dnevnih iznosa, a u određenom iznosu 150 -50. 000 KM (izuzetak: k. d. učinjena iz koristoljublja – može iznositi najviše 1500 dnevnih iznosa ili ne može biti veća od 1. 000 KM) Kazna maloljetničkog zatvora – ne može biti kraća od jedne ni duža od 10 godina

Svi posebni okviri pojedinih k. d. moraju se uklopiti u opće kaznene okvire (napomena: vidi prethodno definisan sistem relativnog određivanja kazni, odnosno opći mininum i opći maksimum za pojedine vrste kazni), odnosno ne mogu ići iznad prethodno navedenih maksimuma niti ispod prethodno navedenih minimuma.

Relativno određivanje kazni u posebnom dijelu može biti učinjeno na više načina: a) model zatvorenog kaznenog okvira b) model poluotvorenog kaznenog okvira na gore c) model poluotvorenog kaznenog okvira na dole ( a, b i c uglavnom kod kazne zatvora) d) model otvorenog kaznenog okvira ( d pri određivanju novčane kazne i kazne zatvora)

Model zatvorenog kaznenog okvira Zakon predviđa kaznu za neko k. d. na način da određuje i najmanju i najveću mjeru kazne, najčešći u našim KZ-ima. Pr. Kazna zatvora od jedne do deset godina

Model poluotvorenog kaznenog okvira (na gore i na dole) Zakon predviđa kaznu za neko k. d. na način da određuje samo njenu donju (m. p. k. o. na gore) ili gornju granicu (m. p. k. o. na dole), dok gornju granicu u prvom slučaju ili donju granicu u drugom slučaju predstavlja opći maksimum, odnosno opći minimum te vrste kazne. Pr. Kazna zatvora najmanje pet godina, Kazna zatvora do jedne godine.

Model otvorenog kaznenog okvira Zakon predviđa kaznu za neko k. d. na način da određuje njenu vrstu bez naznačenja najmanje ili najveće mjere, odnosno takva je donja i gornja granica kazne onda propisana samom vrstom izabrane kazne. Pr. Kazna zatvora (30 dana do 2 o godina)

Kazna dugotrajnog zatvora nije nikada propisana kao jedina krivična sankcija ni za jedno k. d, uvijek je u alternaciji sa kaznom zatvora čiji je posebni minimum najčešće deset godina kod teških k. d. pa se onda može propisati ili kazna zatvora od 10 do 20 god. ili kazna dugotrajnog zatvora od 20 do 45 godina.

Ni novčana kazna nije jedina kazna predviđena ni za jedno k. d. (uvijek propisana u kombinaciji sa kaznom zatvora); dva metoda: metod alternacije (u normi stoji: novčana kazna ili kazna zatvora) i metod kumulacije (u normi stoji: kazna zatvora i novčana kazna)

TUMAČENJE KRIVIČNIH ZAKONA Prema subjektu: 1. Autentično – potiče od samog zakonodavca, zakonodavac naknadno objašnjava sadržaj zakona koji je donio i to objašnjenje obavezno je za sve i to od dana kada je zakon koji se tumači stupio na snagu 2. Sudsko – dolazi od sudova kada primjenjuju zakon na konkretne slučajeve, nema općeobaveznu snagu i važi samo za konkretan slučaj 3. Doktrinirano – daju pojedini naučni radnici, instituti, ustanove, katedre itd. , nemaju obaveznu snagu

Prema metodu: 1. 2. 3. 4. 5. 6. Gramatičko – vrši se primjenom gramatičkih pravila, vodi se računa o svakom upotrebljenom izrazu u zakonskom tekstu Logičko – utvrđivanje pravog i tačnog smisla krivičnopravne norme pomoću pravila logike Sistematsko - pravi smisao neke krivičnopravne norme se iznalazi na osnovu mjesta koje ta norma ima u pravnom sistemu Historijsko - analiza uvjeta i okolnosti pod kojima je zakon donesen, utvrditi postojanje posebnog povoda za donošenje zakona Komparativno - upoređivanjem teksta zakonske odredbe kada je ona objavljena na više autentičnih jezika ( kod nas 3 jezika) Teleološko – osnovna metoda, pronalaženje svrhe zakona odnosno ratio legis, pa je ispravno samo tumačenje zakona koje odgovara njegovoj svrsi

Prema obimu: 1. Restiktivno – ako se prilikom tumačenja upotrebljenom izrazu daje uže značenje 2. Ekstezivno - ako se prilikom tumačenja upotrebljenom izrazu daje šire značenje

Analogija u krivičnom pravu Interpretativna analogija – na osnovu sličnosti rješava se konkretan slučaj u okviru zakona na način da se proširuje značenje onog izraza ili propisa kojim su regulirani najsličniji slučajevi. Kreativna analogija – popunjavanje pravnih praznina u zakonu (1. Zakonska – konkretan slučaj se rješava na način da se na njega primjeni zakonski propis koji regulira najsličniji ili njemu slične slučajeve, 2. Pravna – neki zakonom nereguliran slučaj se rješava pozivanjem na norme izvedene iz više propisa ili pozivanjem na pravna načela na kojima se zasniva ona grana prava u kojoj se takav slučaj pojavio, pa čak i pozivanjem na opća načela cjelokupnog pravnog sistema jedne države u određenom vremenu) I zakonska i pravna analogija zabranjene su u krivičnom pravu.

U krivičnom pravu nije prihvatljivo razlikovanje analogije na onu koja je na štetu i onu koja je u korist učinitelja k. d. jer istu treba uvijek smatrati zabranjenom kada je neko pitanje u zakonu potpuno uređeno.

VAŽENJE KRIVIČNOG ZAKONA s obzirom na učinjenje krivičnog djela Za učinitelja krivičnog djela se primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme učinjenja krivičnog djela. Početak vremenskog važenja krivičnog zakona je dan njegovog stupanja na snagu na jedan od dva načina: 1. Izričito (danom određenim zakonskim propisom) 2. Prešutno (prema općem pravnom pravilu osmog dana od njegovog objavljivanja u Sl. novinama) Vacatio legis – vrijeme od objavljivanja u Sl. novinama pa do stupanja na snagu

Prestanak važenja: 1. Izričito (danom određenim zakonskim propisom) 2. Prešutno ( na osnovu naknadno donesenog zakonskog propisa, danom stupanja na snagu novog krivičnog zakona)

Retroaktivno važenje krivičnog zakona Na učinitelja krivičnog djela primjenjuje se zakon koji je stupio na snagu poslije učinjenja krivičnog djela ako je on blaži za učinitelja. Pravilo nije fakultativno već obligatorno.

Pravila za utvrđivanje blažeg zakona 1. Ako konkretno ponašanje više ne predviđa krivično djelo

Ako konkretno ponašanje oba predviđaju kao krivično djelo onda: 2. Ako jedan od njih isključuje krivičnu odgovornost učinitelja za to djelo

Ako nijedan od njih ne isključuje krivičnu odgovornost učinitelja za to djelo onda: 3. Ako jedan od njih isključuje kažnjivost za učinjeno krivično djelo

Ako nijedan od njih ne isključuje kažnjivost za učinjeno krivično djelo onda: 4. Ako jedan od njih za konkretan slučaj predviđa neki osnov za obligatorno ili fakultativno oslobađanje od kazne.

Ako nijedan od njih za konkretan slučaj ne predviđa neki osnov za obligatorno ili fakultativno oslobađanje od kazne onda: 5. Onaj koji za konkretan slučaj predviđa mogućnost ublažavanja kazne

Ako ni po starom ni po novom nije predviđena ni zakonska ni sudska mogućnost ublažavanja kazne onda: 6. Onaj prema kojem se učinitelju ima izreči blaža kazna, a to je kazna blaža po vrsti

Ako i raniji i novi zakon predviđaju istu vrstu kazne onda: 7. Onaj prema kojem učinitelju ima da se izrekne ta vrsta kazne u manjoj mjeri

Kad i stari i novi zakon predviđaju istu vrstu kazne s tim da je proširio kazneni okvir na način da je: - Istovremeno snizio posebni minimuma a povisio posebni maksimum - Istovremeno snizio posebni maksimum a povisio posebni minimum 8. ONDA: odstupiti od načela alternativiteta pa djelimično primjeniti novi a djelimično stari zakon (primjeniti onaj koji predviđa niži minimum ili niži maksimum uz to da se ne smije prekoračiti maksimum ili minimum predviđen po starom zakonu)

Ako i stari i novi zakon za konkretan slučaj predviđaju po vrsti i mjeri istu glavnu kaznu: 9. Onaj koji za to djelo pored glavne kazne, ne predviđa primjenu sporednih kazni

10. U našem važećem krivičnom zakonodavstvu i za mjere sigurnosti i za odgojne mjere važi isti princip o retroaktivnom važenju novog krivičnog zakona koji se odnosi i na kaznu.

Uticaj vankrivičnih propisa na utvrđivanje blažeg zakona - Radi se o pitanju uticaja drugih nekrivičnih propisa na blanketne krivičnopravne norme kojim su uređena pojedina krivična djela čija se obilježja popunjavaju iz tih propisa, ukoliko taj propis bude ukinut ili izmijenjen - I u tom slučaju treba primjeniti pravilo o retroaktivnom djelovanju blažeg zakona jer se izmijenom propisa na koji upućuje krivični zakon ujedno izmijenio i sadržaj tog krivičnog zakona, pa ako po tom novom sadržaju konkretno ponašanje nije više obuhvaćeno, tada nema ni osnova za kažnjavanje učinitelja

Primjena “međuzakona” pri utvrđivanju blažeg zakona za učinitelja Ako se poslije učinjenja krivičnog djela jednom ili više puta izmijeni zakon, primjeniti će se zakon koji je blaži za učinitelja, gdje se termin “više puta” odnosi na MEĐUZAKON.

Primjena blažeg krivičnog zakona do donošenja pravosnažne presude - blaži zakon se primjenjuje sve do donošenja pravosnažne presude - izuzetak : u toku postupka po vanrednim pravnim lijekovima -ukoliko dođe do ponovnog suđenja

PROSTORNO VAŽENJE KRIVIČNOG ZAKONA Svaki državni zakon važi na prostoru države koja ga je donijela: BIH- KZBi. H, FBi. H – KZFBi. H, RSKZRS, BD- KZ BD Sa obzirom na mjesto učinjenja krivičnog djela četiri principa: 1. Teritorijalni 2. Personalni 3. Realni 4. Univerzalni

Teritorijalni princip -primjenjuje se prema svakom ko učini krivično djelo na teritoriji Bi. H (teritorija Bi. H – suhozemna teritorija, obalno more, vodene površine unutar njenih granica, zračni prostor nad naprijed navedenim, domaće plovilo i domaći civilni ili vojni zrakoplov bez obzira gdje se nalazili u vrijeme učinjenja k. d. ) - Obligatorno primaran (nema nikakvih ograničenja za primjenu), ne isključuje pravilo “ne bis in idem” ( s tim da se kazna koju je učinitelj izdržao po presudi stranog suda, pritvor ili lišenje slobode u toku ekstradicijskog postupka mora uračunati u kaznu koju izrekne domaći sud) - Izuzetak od obligatorne primjene: za osobe koje imaju imunitet po međunarodnom pravu

Realni princip - Pod represivnu vlast države stavljaju se određena krivična djela za koja se zbog njihove prirode, ne može očekivati da će se uopće suzbijati u stranoj državi ili da će se bar u dovoljnoj mjeri suzbijati u stranoj državi, pa se naše zakonodavstvo primjenjuje prema svakom ko: a) Učini k. d. protiv integriteta Bi. H b) Učini k. d. krivotvorenja novca i vrijednosnih papira Bi. H c) Učini k. d. koje je Bi. H dužna kažnjavati prema propisima međunarodnog prava i ugovora d) Učini k. d. protiv službene ili odgovorne osobe u institucijama Bi. H u vezi sa njenom službom

Obligatorno primaran (nema nikakvih ograničenja za primjenu), ne isključuje pravilo “ne bis in idem” ( s tim da se kazna koju je učinitelj izdržao po presudi stranog suda, pritvor ili lišenje slobode u toku ekstradicijskog postupka mora uračunati u kaznu koju izrekne domaći sud) - U drugoj varijanti supsidijaran – primjenjuje se prema strancu koji izvan teritorije učini bilo koje krivično djelo prema Bi. H ili njenom državljaninu, a koje nije prethodno navedeno, ukoliko se isti zatekne na teritoriji Bi. H ili joj bude izručen

Personalni princip - Primjenjuje se prema svim našim državljanima aktivnim u kriminalnom smislu, odnosno prema državljaninu Bi. H koji izvan teritorija Bi. H učini bilo koje krivično djelo osim onih (striktno navedenih kod realnog principa) na koja se realni princip primjenjuje kao obligatorno primaran, i to samo ukoliko se naš državljanin kao učinitelj k. d. u inostranstvu zatekne na teritoriji Bi. H ili joj bude izručen - Postoji i princip pasivnog personaliteta u kojem se naš državljanin javlja kao žrtva a strani državljanin kao počinitelj (supsidijaran – stranac kao učinitelj k. d. protiv našeg državljanina treba da se zatekne na teritoriji Bi. H ili joj bude izručen)

Univerzalni princip - Primjenjuje se prema strancu koji izvan teritorije Bi. H prema stranoj državi ili strancu učini k. d. za koje se može izreći kazna zatvora od 5 godina ili teža kazna i to samo ako je isto djelo kažnjivo i po zakonu zemlje u kojoj je učinjeno (princip idenititeta norme) - Supsidijaran - ako se stranac kao učinitelj k. d. zatekne na teritoriji Bi. H ili ne bude izručen drugoj državi