Obligaciono pravo opi dio 7 Predavanje Redovni studenti

Obligaciono pravo – opći dio 7. Predavanje – Redovni studenti PRAVNI FAKULTET UNIVERZITETA U TRAVNIKU

STICANJE BEZ OSNOVA(condictio sine causa) • Sticanje bez osnova-postoji onda kad je dio imovine jednog lica bez pravne osnove prešao u imovinu drugog lica. • Javlja se kao jedan od izvora vanugovornog nastanka obligacije. • Drugi nazivi za sticaje bez osnova su: neosnovano obogaćenje, obogaćenje bez osnova, i sl.

• Sticanje bez osnova- je stari institut, koji je poznavalo i rimsko pravo. • Rimsko pravo je poznavalo više oblika bezrazložnog bogaćenje: plaćanje nedugovanog, sticanje s obzirom na osnov koji se nije ostvario, sticanje s obzirom na osnov koji je kansije otpao, sticanje bez osnova u slučaju kada je nešto primljeno protivno pravu, moralu ili dobrim običajima.

• ZOO predviđa jedinstvenu instituciju za sticanje bez osnova, ali se u Zakonu ipak spominju i posebni slučajevi sticanja bez osnova(obaveza varaćanja postoji i onda kada se nešto primi s obzirom na osnov koji se nije ostvario ili koji je kasnije otpao). • Posebni slučajevi sticanja bez osnova se odnose na upotrebu tuđe stvari u svoju ili tuđu korist , te izdatak za drugog. • Kod sticanja bez osnova ne traži se odgovornost, nego je dovoljno da se jedno lice obogatilo na račun drugog lica , a da za to nema pravnog osnova.

PRETPOSTAVKE STICANJA BEZ OSNOVA • Subjekti obligacije kod sticanja bez osnova se nazivaju osiromašeni i obogaćeni. • Osiromašeni-lice iz čije je imovine neki dio prešao u imovinu drugog lica. • Obogaćeni-lice čija se imovina uvećala bez pravnog osnova. • Da bi se zasnovao obligacioi odnos između ovih lica, na osnovu kojeg obogaćeni treba vratiti stečeno, moraju se ispuniti određene pretpostavke. Postojanje pretpostavki mora dokazati povjerilac(tužilac) koji podiže apstraktnu tužbu u kojoj ne navodi pravni osnov potraživanja, obziorm da isti ne postoji.

• 1. pretpostavka jeste povećanje imovine na strani obogaćenog lica. Ovo povećanje naziva se obogaćenje, a nastaje tao što je obogaćeni stekao određenu stvar ili dr. imovinsku korist bez pravnog osnova. Ovo je oblik sticanja bez osnova pvećanjem aktive obogaćenog. • Povećanje imovine može biti i kroz neosnovano smanjenje pasive, te u uštedi izdataka, usljed čega nije nastupilo umanjenje imovine, iako je po redovnom toku stvari ono trebalo nastupiti.

• 2. pretpostavka je umanjenje imovine na strani osiromašenog lica, i nastaje kao posljedica nekog izdatka ili nesticanja imovine na strani osiromašenog a u korist obogaćenog. Da bi postojalo sticanje bez osnova potrebno je da postoji uzročna veza između obogaćenja i osiromašenja. • Umanjenje imovine postoji i kad jedno lice koristi pravo koje pripada drugom licu ili neosnovano pribavlja plodove tuđe stvari.

• 3. pretpostavka je postojanje uzročne veze između obogaćenja i osiromašenja- što znači da se uvećanje imovine jednog lica ostvaruje na teret imovine drugog lica, te se u tom slučaju osiromašeni javlja kao povjerilac , a obogaćeni kao dužnik. • Ako ne postoji kauzalitet , tužilac neće uspjeti sa tužbom po osnovu sticanja bez osnova.

• 4. pretpostavka je nepostojanje punovažnog pravnog osnova • Svako sticanje imovine mora imati valjan pravni osnov. • Kod nepostojanja pravnog osnova razlikuje se nekoliko situacija: 1. kada osnov nije postojao od početka(np. plaćanje tuđeg duga), 2. kada je osnov od početka postojao, ali je kasnije otpao, 3. kada se osnov nije ostvario, 4. kada je ugovorna obaveza ispunjena, ali je nakon tog ugovor zbog zablude poništen. • Do sticanja bez osnova može doći kako radnjom obogaćenog tako i radnjom osiromašenog, a do obogaćenja može doći i radnjom trećeg lica(npr. Poštar isplati određeni iznos A-u umjesto B-u)

VRSTE STICANJA BEZ OSNOVA • 1. PLAĆANJE NEDUGOVANOG • Plaćanje nedugovanog postoji u slijedećim situacijama: • 1. kad jedno lice u zabludi ili neznanju isplati određeni iznos ili preda određenu stvar drugom licu, a pravna osnova takvog davanja uopće ne postoji; • 2. kad jedno lice (osiromašeni) plati tuđi dug u uvjerenju da plaća vlastiti dug; Ista je i situacija kada stvarni dužnik plaća svoj postojeći dug, ali umjesto pravom povjeriocu svoj dug plati u zabludi plati trećem licu. • 3. kad osiromašeni dva puta plati isti dug.

• U svim ovim slučajevima osiromašeni ima pravo tražiti vraćanje onoga što je neosnovano plaćeno, ali uz ispunjenje slijedećih pretpostavki: • - Da je osiromašeni određenu činidbu izvršio u namjeri da ispuni neku svoju postojeću obavezu, a da je druga strana to primila kao isplatu dugovanog. Lice koje zna da plaća nepostojeći dug ne može isplaćeno tražiti nazad po pravilima sticanja bez osnova, jer se time smatra da je to lice ispunjenjem drugoj strani priznalo dug ili učinilo poklon, jer je platilo nešto zna da ne mora.

• - Osiromašeni mora dokazati da je platio nepostojeći dug. Lice koje ispuni naturalnu obligaciju ne može tražiti povrat plaćenog. Kod naturalnih obligacija dug postoji, ali se dužnik ne može prisilno natjerati na ispunjenje svoje obaveze. • - Osiromašeni mora biti u zabludi, tako da pogrešno smatra kako je dužan platiti dug, iako u stvarnosti nije. Ta zabluda može biti zabluda o pravu i zabluda o činjenicama. • Ako osiromašeni ispuni 2 ili više alternativnih obligacija, pogrešno smatrajući da ih treba ispuniti kumulativno, ima pravo na povrat svega što je dao preko ispunjenja jedne alternativne obaveze. Pri tom treba voditi računa koja strana ima pravo na izbor alternativne obaveze.

• 2. STICANJE S OBZIROM NA OSNOV KOJI JE KASNIJE OTPAO • Kao najčešći slučaj ove vrste sticanja bez osnova javlja se u situacijama kad je valjano zaključen ugovor počeo proizvoditi pravno dejstvo, pa isti bude poništen ili raskinut. Sticanje bez osnova postoji damo ako je jedna od strana već ispunila svoju obavezu.

• 3. STICANJE S OBZIROM NA OSNOV KOJI SE KASNIJE OSTVARIO • Ovo je slučaj kad je jedno lice (osiromašeni) dalo drugom licu (obogaćenom) određenu stvar ili izvršilo određenu činidbu u nadi da će i druga strana izvršiti protivčinidbu. Dakle, moraju se ispuniti 2 pretpostavke: • 1. da je jedna strana izvršila svoju činidbu očekujući protivčinidbu; • 2. da je očekivana protivčinidba izostala. • Osiromašeni mora dokazati: da je činidba izvršena, da protivčinidba nije izvršena, te da su ove činidbe bile uslovljene očekivanim uspjehom.

• 4. UPOTREBA STVARI U TUĐU KORIST • Ako neko lice upotrijebi svoju ili tuđu stvar u korist trećeg lica, na strani tog trećeg postoji neosnovano obogaćenje. Treći je dužan vratiti stvar ili naknaditi njenu vrijednost, ako povrat nije izvodljiv. Ovdje je bitno utvrditi da li je osiromašeni namjerno upotrijebio stvar u korist trećeg ili ne. Ako je stvar nenamjerno upotrijebio, radi se o neosnovanom bogaćenju, a ako je stvar upotrijebljena namjerno, o poslovodstvu bez naloga.

• 5. UPOTREBA TUĐE STVARI U SVOJU KORIST • Ako jedno lice upotrijebi tuđu stvar u svoju korist, dužno je vlasniku stvari naknaditi korist koju je imalo od upotrebe te stvari. Lice na čiji račun je upotrijebljena stvar ne mora biti vlasnik te stvari, ono može biti npr. zakupac. • Nekada se kod upotrebe tuđe stvari u svoju korist moeže raditi i o prouzrokovanju štete.

• 6. IZDATAK ZA DRUGOG • Postoji u slučaju kada jedno lice ispuni tuđu obavezu i to tako što učini određeni izdatak ili uradi nešto drugo što je taj drugi bio dužan po zakonu učiniti. U tom slučaju oblig. odnos iz sticanja bez onosva nastaje između osiromašenog koji je platio tuđi dug, kao povjerioca i drugog lica(obogaćenog) koji je bio dužan ispuniti neku zakonsku obavezu, kao dužnika.

OBIM VRAĆANJA • Pravilo je da sticalac ne vraća više od onoga što je stekao neosnovanim obogaćenjem. Sticalac je prvenstveno dužan izvršiti naturalnu restituciju, a ako ona nije moguća, isplatiti novčanu protivvrijednost. Predmet obogaćenja dužan je vratiti i savjesni i nesavjesni sticalac, ako se taj predmet još uvijek nalazi kod njega. • Savjesni sticalac je onaj koji nije znao, niti je prema okolnostima slučaja morao znati da se neosnovano obogatio na tuđi račun. Nesavjesni je onaj koji je znao, ili je morao znati da se neosnovano obogatio.

• Prema ZOO odredbi, određeno je da je sticalac obavezan vratiti predmet obogaćenja ili ako to nije moguće “naknaditi vrijednost postignutih koristi”. • Situacija je teža ako je sticalac predmet poklonio, izgubio ili je predmet propao, jer se tada sticalac nije obogatio a u njegovoj imovini se više ne nalazi predmet sticanja. Ovdje treba razlikovati je li sticalac savjestan ili nesavjestan.

• Ako je sticalac savjestan, a predmet sticanja je otuđio bez naknade ili je predmet propao bez njegove krivice, nije obavezan na vraćanje bilo čega osiromašenom, jer na njegovoj strani nema nikakvog obogaćenja. • Nesavjesni sticalac obavezan je osiromašenom naknaditi vrijednost stečenog bez obzira šta je uradio sa predmetom sticanja, jer je znao ili morao znati da njegovo sticanje nema valjanog osnova.

• Savjesnost sticaoca je važna kada se radi o vraćanju plodova i zateznih kamata. • Savjesni sticalac je dužan vratiti plodove i platiti zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva za vraćanje, a nesavjesni sticalac od dana sticanja. • Savjesnost sticaoca je bitna i kod naknade troškova. Savjesni sticalac ima pravo naknade nužnih i korisnih troškova. Nesavjesni nema pravo na naknadu nužnih troškova, a za korisne mu pripada naknada samo do iznosa koji predstavlja uvećanje vrijednosti stvari u trenutku vraćanja.

TUŽBA ZBOG STICANJA BEZ OSNOVA • Ova tužba je lična tužba i naziva se KONDIKCIJA, a može se podići u svim situacijama kada su ispunjeni uslovi za nastanak oblig. odnosa iz sticanja bez osnova. • Tužba se može podići protiv obogaćenog i njegovih nasljednika, a ne može protiv trećih lica koja su predmet pravnim poslom obogaćenja stekla od obogaćenog, pa čak i ako se radi o besplatnom pravnom poslu.

• Ova tužba može konkurirati sa drugim tužbama, a to se prvenstveno odnosi na tužbe za naknadu štete. Dakle, osiromašeni ima pravo izbora između tužbe iz sticanja bez osnova i tužbe za naknadu štete, ali ne može protiv istog lica podići obje tužbe istovremeno, a koju će podići zavisi od konkretnog slučaja.

• ZASTARJELOST KONDIKCIJSKOG ZAHTJEVApravo na vraćanje predmeta obogaćenja ili na novčani ekvivalent sticanja bez osnova, prestaje prema istim pravilima kao i ostala subjektivna prava. • ZOO nema posebna pravila o zastarjelosti potraživanja iz sticanja bez osnova, te se u ovim slučajevima primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina i teće od dana sticanja bez osnova.

POSLOVODSTVO BEZ NALOGA(NEGOTIORUM GESTIO) • Kada neko nepozvan obavlja tuđi posao, tada nastaje obligacioni odnos koji se naziva POSLOVODSTVO BEZ NALOGA ili nezvano vršenje tuđeg posla. • Poslovodstvo bez naloga-obligacionopravni odnos koji nastaje tako što se jedno lice svjesno i bez naloga miješa u poslove drugog lica poduzimajući pravne ili faktičke poslove za to drugo lice. • Lice koje obavlja posao za drugog se naziva poslovođa bez naloga ili poslovođa, a lice u čiju korist se poduzima određeni posao naziva se gospodar posla.

RAZGRANIČENJE POSLOVODSTVA BEZ NALOGA PREMA SLIČNIM INSTITUTIMA 1. POSLOVODSTVO BEZ NALOGA I UGOVOR O PUNOMOĆSTVU Ugovor o punomoćstvu- pravni posao koji podrazumijeva saglasnost volja vlastodavca i punomoćnika, a obuhvata samo vršenje pravnih poslova. Za poslovodstvo bez naloga ne traži se saglasnost volja lica koja se nalaze u obligacionom odnosu. Poslovođa bez naloga može poduzimati kako pravne, tako i faktičke poslove u interesu gospodara posla. Poslovodstvo bez naloga je vanugovoni izvor obaveza.

• 2. POSLOVODSTVO BEZ NALOGA I STICANJE BEZ OSNOVA • Sličnost se ogleda u tome da i poslovođa bez naloga i osiromašeni bez osnove nezvano vrše tuđi posao bez da za to postoji pravna osnova(osiromašeni isplaćuje nedugovano, a poslovođa bez naloga ispunjava neku obavezu gospodara posla). • Sticanje bez osnova je širi institut, jer nastaje i radnjom osiromašenog i radnjom obogaćenog, a poslov. bez naloga samo radnjom poslovođe bez naloga.

• 3. POSLOVODSTVO BEZ NALOGA I JEDNOSTRANA IZJAVA VOLJE • Jednostranom izjavom volje lice koje očituje volju zasniva za sebe određenu obavezu ili se odriče nekog svog postojećeg prava, a poslovodstvo bez naloga je pravna radnja na koju zakon veže određene pravne posljedice.

PRETPOSTAVKE POSLOVODSTVA BEZ NALOGA • Posao mora biti tuđi. , a nikako vlastiti posao Poslovodstvo bez naloga postoji i u slučaju kad poslovođa vrši posao djelimično za sebe, a djelimično za gospodara posla, npr. kada jedan suvlasnik kuće bez odobrenja ostalih izvrši popravku krova. • 2. Poslovođa treba da je već izvršio ili preduzeo izvršenje jednog ili više tuđih poslova. Izvršenje radnje može se sastojati samo od činjenja ili davanja. Pasivna činidba (nečinjenje ili trpljenje) nije poslovodstvo bez naloga. • 3. Poslovođa mora imati volju da preduzimajući posao zaštiti interes gospodara posla, a ne svoj. U nekim slučajevima gospodar posla može biti i buduće lice (pravno lice u osnivanju ili nasciturus)

• 4. U vrijeme preduzimanja poslovođa ne smije imati ovlaštenje (nalog) gospodara posla. U suprotnom bi se radilo o nalogu, odnosno zastupanju. Bitno je da ovlaštenje ne postoji u vrijeme preduzimanja posla. • 5. Posao koji se preduzima mora biti koristan za gospodara posla, odnosno posao se preduzima da bi se otklonila neposredna i iznenadno nastupajuća šteta.

• 6. Poslovodđa bez naloga ne mora imati poslovnu sposobnost, ako on lično obavlja faktičke poslove za gospodara posla. Ali ako obavlja određene pravne poslove, tada mora imati poslovnu sposobnost neophodnu za obavljanje tih pravnih poslova. • 7. U vrijeme preduzimanja posla na strani poslovođe mora postojati namjera da od gospodara posla traži naknadu za izvršeni rad. Ako takve namjere nema, radi se o poklonu, a ne o poslovodstvu bez naloga. • 8. Preuzeti posao ne smije biti nezakonit niti nemoralan.

OBAVEZE POSLOVOĐE BEZ NALOGA • 1. OBAVEZA OBAVJEŠTAVANJA GOSPODARA POSLA-Poslovođa je obavezan o svojim postupcima obavijestiti onoga u čije se poslove umiješao bez ovlaštenja, tj. gospodara posla. Dužan ga je obavijestiti bez odlaganja. Gospodar posla može različito reagovati: može zabraniti dalji posao, može odobriti, a može i da ne reagira na obavještenje. Ako gospodar šuti, onda poslovođa može završiti posao sa pažnjom dobrog domaćina.

• 2. OBAVEZA POSLOVOĐE BEZ NALOGA DA NASTAVI ZAPOČETI POSAO-poslovođa je dužan završiti započeti posao i kao dobar domaćin ne može napustiti započeti posao prije nego ga završi ili prije nego ga gospodar osloboodi daljnjeg obavljanja posla. Ako je gospodar posla nepoznat ili odsutan , poslovođa je opet obavezan završiti započeti posao. • 3. OBAVEZA POSLOVOĐE DA POLOŽI RAČUNEPoslovođa je obavezan poslije završenog posla gospodaru položiti sve račune, koji sadrže troškove koje je učinio i eventualna primanja koja je poslovođa ostvario obavljajući taj posao.

• 4. OBAVEZA POSLOVOĐE DA USTUPI GOSPODARU SVE ŠTO JE STEKAO VRŠEĆI POSAO-poslovođa je obavezan predati gospodaru posla sve što je stekao vršeći posao. Ovje je u pitanju faktičko ustupanje stvari i gospodar posla može prema poslovođi istaknuti različite zahtjeve: zahtjev za naknadu štete, zahtjev iz sticanja bez osnova ili zahtjev iz poslov. bez naloga. Koji će zahtjev koristiti zavisi od konkretne situacije, a zahjtevi se mogu i kumulirati.

PRAVA POSLOVOĐE BEZ NALOGA • 1. PRAVO POSLOVOĐE DA GA GOSPODAR OSLOBODI SVIH OBAVEZA-poslovođa ima pravo da ga gospodar oslobodi svih obaveza koje je preuzeo vršeći posao(moguće je da poslovođa nekada zaključi ugovor sa trećim licima radi uspješnog obavljanja posla za gospodara posla). • 2. PRAVO POSLOVOĐE NA NAKNADU TROŠKOVAposlovođa ima pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova koje je imao obavljaju ći posao, a naknada ovih troškova se utvrđuje prema cijenama u vrijeme kada su ti izdaci učinjeni. • Poslovođa ima pravo zadržati gospodarevu stvar radi naknade izdataka.

• 3. PRAVO NA NAKNADU ZA TRUD-Naš ZOO određeuje da poslovođi pripada i primjerena naknada za trud ako je uspješno otklonio štetu od gospodara posla ili kao mu je pribavio korist koja u svemu odgovara njegovim namjerama i potrebama. • 4. PRAVO NA NAKNADU ŠTETE-poslovođi pripada i pravo na naknadu pretrpljene štete.

• 5. PRAVO NA ODNOŠENJE DODATAKAposlovođa ima pravo odnošenja stvari koje se mogu odvojiti bez oštećenja druge stvari kojoj su dodati. Ali, umjesto odnošenja stvari koje je moguće odvajati, gospodar posla može isplatiti naknadu za učinjene izdatke nabavke stvari i istu zadržati. • U određivanju visine uzima se vrijednost stvari u trenutku vraćanja i gospodar ne duguje više od iznosa izdataka koje je učinio poslovođa prilikom njihovog nabavljanja.

VRSTE POSLOVODSTVA BEZ NALOGA • 1. NUŽNO POSLOVODSTVO BEZ NALOGA • Ono postoji kad je posao izvršen u nuždi, da bi se od gospodara posla otklonila neposredno prijeteća šteta. Nastupanje neposredne opasnosti može biti vezano za ličnost ili za imovinu gospodara posla. Poslovodstvo bez naloga postoji i ako poslovođa nije svojom radnjom postigao namjeravani uspjeh, jer je za tu vrstu poslovodstva bitno da je poslovođa postupao savjesno i da je preduzimanje radnje bilo nužno.

• 2. KORISNO POSLOVODSTVO BEZ NALOGA • Korisno poslovodstvo postoji kad je poslovođa preduzeo neki posao za gospodara posla, da bi mu pribavio neku materijalnu ili ličnu korist. Korisnost posla se ocjenjuje sa stanovišta gospodara posla, a ne po ličnim shvatanjima poslovođe. Poslovođa je dužan voditi računa o stvarnim i vjerovatnim namjerama i potrebama gospodara posla.

• U našem pravu poslovođa ima pravo na naknadu troškova kao i kod nužnog poslovodstva, odnosno pravo na naknadu se ne veže za uspjeh posla, odnosno korist koju je ostvario gospodar posla kao što je to slučaju u nekim drugim sistemima. Kod korisnog poslovodstva bez naloga, kao uslov njegovog postojanja mora za gospodara nastati izvjesna korist, dok se kod nužnog poslov. to ne traži. Kod nužnog poslov. dovoljno je postojanje nužnosti preduzimanja određenih radnji koje nisu trpile odlaganje.

• 3. POSLOVODSTVO PROTIV ZABRANE GOSPODARA POSLA • Ovo poslovodstvo postoji kad se poslovođa prihvati posla protivno zabrani gospodara posla. Takvo poslovodstvo je nedozvoljeno i poslovođa nema prava koja pripadaju poslovođi bez naloga. On je gospodaru posla odgovoran za svu štetu koja je posljedica njegovog miješanja u tuđe poslove, čak i onda ako je do štete došlo bez njegove krivice.

• Kod ovakvog poslovodstva poslovođa samo ima pravo da odnese stvari kojima je povećao imovinu gospodara posla, ali samo pod uslovom da se time ne pogoršava stanje stvari gospodara posla (ius tollendi). • Poslovođa mora znati za postojanje zabrane, iako zabrana ne mora biti izričito rečena, nego je dovoljno da se postojanje zabrane pretpostavlja ili da proizilazi iz same prirode stvari. Zabrana obavljanja posla ne smije se protiviti zakonu ili moralu.

• 4. NEPRAVO POSLOVODSTVO • Kod nepravog poslovodstva poslovođa obavlja tuđi posao u namjeri da postignutu korist zadrži sa sebe, iako zna da je posao tuđi. U tom slučaju je obavezan na zahtjev gospodara posla položiti račun i predati mu sve postignute koristi. Gospodar posla može zahtijevati i vraćanje stvari u prijašnje stanje i naknadu štete.

NAKNADNO ODOBRENJE(RATIHABITIO) • Ukoliko gospodar posla naknadno odobri posao koji je poslovođa bez odobrenja izvršio(tzv. ratihabitio), smatra se da je poslovođa od početka radio po nalogu gospodara posla. Znači, naknadno odobrenje ima retroaktivno dejstvo. • Ratihabicija je jednostrana izjava volje kojom gospodar posla poslovodstvo bez naloga pretvara u nalog. Izjava volje se može dati na bilo koji način.

• Obje strane prava koja ima pripadaju mogu realizirati tužbom, a zahtjev zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina. Za gospodara posla zastarjelost počinje teći od dana kada je poslovodstvo završeno ili od kada je poslovođa prekinuo posao. Za poslovođu zastarjelost počinje teći od dana kada je prestala njegova obaveza da nastavi započeti posao.

LITERATURA v Abedin Bikić, Obligaciono pravo-opći dio, drugo izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Sarajevo, 2007. v Zakon o obligacionim odnosima, "Službeni list RBi. H", br. 2/92, 13/93 i 13/94, "Službene novine Federacije Bi. H", br. 29/03. Redovni studenti - od 240. do 277. strane (Jednostrana izjava volje).