OSNOVE EKONOMIJE Dr Svetislav Polovina EKONOMIJA VS EKONOMIKA

OSNOVE EKONOMIJE Dr. Svetislav Polovina

EKONOMIJA VS EKONOMIKA • “Ekonomija” i “ekonomika” nisu identični pojmovi. Ekonomija je širi a ekonomika uži pojam.

“EKONOMIJA” • Termin “ekonomija” potječe od grčkih riječi • “oikos” (kuća, domaćinstvo) i “nomos” (zakon, pravilo o upravljanju). Iz tih riječi nastala je starogrčka riječ “oikonomos” što bi u slobodnom prijevodu značilo skup pravila i vještina upravljanja domaćinstvom. Suprotno “oikonomji” postojala je hrematistika koja je označavala vještinu trgovanja i bogaćenja

“POLITIČKA EKONOMIJA” • Termin je izveden iz riječi “oikos”, “nomos” i “polis” • • • (grad). Kako su u staroj Grčkoj gradovi bili političke organizacije i tvorili samostalne države to je politička ekonomija označavala skup pravila o ekonomskoj aktivnosti u nekoj državi. U tom značenju se politička ekonomija prvi puta pojavljuje 1615. u knjizi “Rasprava o političkoj ekonomiji” francuskog merkantiliste Antoina Montchretiena. Kao posebna disciplina počela se predavati na europskim sveučilištima u 18. stoljeću ONA PORED ZAKONA MATERIJALNE PROIZVODNJE PROUČAVA I DRUŠTVENE ODNOSE

DEFINICIJA EKONOMIJE KAO ZNANOSTI • Ekonomija je područje društvene znanosti koja proučava 1. proizvodnju i ponudu, 2. raspodjelu, 3. razmjenu, 4. razmjenu i potrošnju materijalnih dobara i usluga u 5. određenom vremenu, 6. prostoru i 7. društvu. • NE BRKATI JU S POLITIČKOM EKONOMIJOM I EKONOMIKOM

EKONOMIJA KAO VJEŠTINA • Ekonomija je također vještina pomoću koje • gospodarski subjekti - pojedinci, kućanstva, poduzeća ili država proizvode, pribavljaju i troše materijalna dobra i usluge. Promatra se ekonomija kao znanost tada je riječ teorijskoj ekonomiji, a kada se promatra kao vještina tada je riječ o primjenjenoj ekonomiji.

POZITIVNA EKONOMIJA • Pozitivna ekonomija istražuje funkcionalne i kauzalne odnose između ekonomskih varijabli bez vrijednosnih sudova o njima. Ona proučava ekonomske pojave onakvima kakve one jesu. • Primjer: Nezaposlenost u Hrvatskoj je 2003. iznosila preko 17 % radne snage”

NORMATIVNA EKONOMIJA • Normativna ekonomija sadrži prosudbe o • ekonomskoj stvarnosti ocjenjujući ih s određenih etičkih pozicija. Ona govori kakvim bi ekonomske pojave trebale biti. Primjer: “Visoka nezaposlenost u Hrvatskoj je ekonomski i politički neprihvatljiva pa politika zapošljavanja mora biti jedan od prioriteta ekonomske politike”

EKONOMIKA • Ekonomika proučava kako ljudi alociraju i koriste rijetke resurse u svrhu proizvodnje dobara kojima zadovoljavaju svoje potrebe • Iz definicije ekonomike izvode se dva glavna zaključka : 1. dobra su rijetka, 2. društvo svoja dobra mora efikasno koristiti • Rijetkost i efikasnost su temelji ekonomike

PODJELA EKONOMIKE • Ekonomika se dijeli na mikroekonomiku i na makroekonomiku

MIKROEKONOMIKA • Mikroekonomika je grana ekonomike • koja proučava ponašanje i funkcioniranje mikroekonomskih subjekata – pojedinaca, kućanstava, poduzeća i privrednih grana. Osnivač mikroekonomike je Adam Smith (1723 – 1790) koji je 1776. objavio “Bogatstvo naroda”, svojevrsnu ekonomsku Bibliju u kojoj je objasnio funkcioniranje tržišne ekonomije.

MAKROEKONOMIKA • Makroekonomika je grana ekonomike koja proučava • • ponašanje i funkcioniranje privrede kao cjeline. Osnivač makroekonomike je John Maynard Keynes (1883 – 1946) koji je 1936. objavio djelo “Opća teorija zaposlenosti, kamate i novca” gdje su dani temelji makroekonomike. Za razliku od mikroekonomike koja se zasniva na djelovanju tržišta makroekonomika se zasniva na državnoj regulativi privrede.

JEDINSTVO MIKRO I MAKROEKONOMIKE • Mikroekonomika i makroekonomika nisu međusobno razdvojene ekonomske discpline. One se međusobno nadopunjavaju jer se djelovanje mikroekonomskih subjekata događa u makroekonomskom okruženju. • Mikroekonomika pretpostavlja makroekonomiku kao i obrnuto

RIJETKOST • Rijetkost je stanje u kojem postoji nesrazmjer • između želja i potreba s jedne strane i mogućnosti njihovog zadovoljenja s druge. Dobra koja su rijetka nazivaju se ekonomskim dobrima. Dobra kojih ima u izobilju nazivaju se neekonomskim ili slobodnim dobrima. • Ekonomska dobra imaju cijenu za razliku od slobodnih dobara koja su besplatna • Ekonomika proučava samo ekonomska dobra

RIJETKOST VS SIROMAŠTVO • Ne smiju se brkati rijetkost i siromaštvo. I bogati mogu željeti više no što imaju. • Isto tako i mala količina nečeg ne znači da je ono rijetko. Dobro mora biti i željeno

IZBOR • Rijetkost prisiljava ljude da čine izbor. Kada je dobro rijetko ljudi moraju činiti izbor između korisnog i manje korisnog. Oni se suočavaju s trade-offom: da li zadovoljiti više jednu potrebu odnosno zadovoljiti manje drugu potrebu

OPORTUNITETNI TROŠKOVI • Izabravši jednu od dvaju mogućnosti žrtvovali smo onu propuštenu. Vrijednost žrtvovanog dobra ili usluge naziva se oportunitetnim troškom.

PRIMJER OPŠORTUNITETNOG TROŠKA (1) • Troškovi studija u USA 1993. su iznosili 12000 $ • godišnje uključujući izdatke na školarinu, knjige i putovanje. U ovaj iznos nisu uključeni oportunitetni troškovi jer je student radeću na poslovima SSS umjesto studiranja mogao zaraditi 16000 $. Propuštena zarada od 16000 $ je oportunitetni trošak studiranja. Stvarni troškovi studija jedne godine iznose ne 12 već 28 tisuća $ ako se uključe i oportunitetni troškovi.

PRIMJER OPORTUNITETNOG TROŠKA (2) • Problem: Vlasnik tvrtke treba zaposliti nekoliko • menadžera. Pretpostavimo da svaski menadžer ima vremena za samo jedan zadatak. Vrijednost zadatka A je 100000$, zadatka B 75000 $ i zadatka C 50000 $. Vlasnik tvrtke zapošljava dvojicu menadžera na poslovima A i B. Koliki je oportunitetni trošak zadatka B ? Odgovor: Radeći posao B menadžer je žrtvovao posao C čija je vrijednost 50000 $. Toliki su i oportunitetni troškovi posla B.

TEMELJNA PITANJA EKONOMSKE ORGANIZACIJE • • Tko, što i koliko proizvoditi ? Kako proizvoditi ? Za koga proizvoditi ? Gdje proizvoditi? Kada proizvoditi ? Iz kojih motiva proizvoditi? Kakav je pravni, ekonomski i politički sustav ? Koliki su troškovi proizvodnje, prodajna cijena i profit ?

NEKI TEORIJSKI I POLITIČKI PROBLEMI (1) • problem ekonomiziranja i optimalizacije • • proizvodnje unutar danih tehnoloških i institucionalnih okvira problem uspostavljanja parcijalne i opće ravnoteže problem izbora kriterija raspodjele problem izbora ciljeva ekonomskog razvoja i sredstava njihovog ostvarivanja problem upravljanja ekonomskim sustavom

NEKI TEORIJSKI I POLITIČKI PROBLEMI (2) • problem izbora temeljne proizvodne jedinice i oblika ekonomske organizacije društva • problem objašnjenja vrijednosti i cijena pojedinih dobara i usluga • problem nesklada između oskudnosti resursa i ljudskih potreba • problem alokacije rijetkih resursa

NEKI TEORIJSKI I POLITIČKI PROBLEMI (3) • Problemi odnosa između realnog i monetarnog • • sektora ekonomije problem ekonomskih odnosa između pojedinih država problem povećanja proizvodnje, zaposlenosti i životnog standarda problem odnosa tržišta i državne regulacije problem odnosa širih društvenih vrednota prema ekonomskim vrednotama

EKONOMSKI SUSTAVI • TRŽIŠNI • NAREDBODAVNI • MJEŠOVITI

TRŽIŠNI SUSTAV • Sustav temeljen na privatnom vlasništvu i • • • privatnom poduzetništvu Sustav u kojem pojedinci slobodno donose odluke što će proizvoditi ili kupovati Sustav slobodne oscilacijena u kojem se dobiva i gubi Sustav zasnovan na načelu “laissez faire” (lese fer)

NAREDBODAVNI SUSTAV • Država donosi sve važnije odluke o proizvodnji i potrošnji • Sustav zasnovan na državnom vlasništvu, državnom poduzetništvu, centralizaciji odlučivanja, subordinaciji i planiranju.

MJEŠOVITI SUSTAV • Svaki od prethodnih privrednih sustava ima svoje • • nedostatke pa se kombiniranjem obaju sustava nastoji stvoriti optimalni sustav koji bi u sebi uključivao pozitivne elemente i jednog i drugog Mješoviti sustav je takav sustav u kojem djeluje tržišni mehanizam unutar institucionalnog okvira kojeg određuje država Mješoviti sustav privređivanja je dominantan sustav privređivanja danas u svijetu jer čisti modeli privređivanja bilo tržišni bilo naredbodavni ne postoje ni u jednoj zemlji.

FAKTORI PROIZVODNJE • Da bi se moglo proizvoditi moraju prethodno • postojati pretpostavke proizvodnje. One se nazivaju faktorima proizvodnje ili inputima. Inputi se koriste za proizvodnju outputa. Faktori proizvodnje su : – – – a) rad b) kapital c) zemlja

GRANICA PROIZVODNIH MOGUĆNOSTI (1) • Budući su proizvodni faktori ograničeni društvo • • se suočava sa svojom granicom proizvodnih mogućnosti (PPF). PPF predstavlja maksimalnu kombinaciju dobara koju privreda nekog društva može proizvesti s postojećim proizvodnim kapacitetima Kada je privreda na PPF tada ona efikasno alocira svoje resurse što znači da je povećanje proizvodnje jednog dobra moguće na uštrb drugog dobra

GRANICA PROIZVODNIH MOGUĆNOSTI (2) • Kada se privreda nalazi na PPF suočava se s • dvojbom : kojeg proizvoda proizvesti više a kojeg manje Navedenu dvojbu pokazuje slijedeća tablica Mogućnosti Potrošna dobra Kapitalna dobra A 0 60 B 10 50 C 20 35 D 30 20 E 40 0

GRAF PPF

POGREŠKE EKONOMSKOG ZAKLJUČIVANJA • nesposobnost da se ostale varijable drže nepromijenjenim – greška ceteris paribus • post hoc pogreška • greška poopćavanja - greška pars pro toto • greška subjektivnosti