UGOVORNO PRAVO 1 I UGOVOR POJAM n n

UGOVORNO PRAVO 1

I UGOVOR - POJAM n n n Ugovor je jedan od izvora obligacija, a s obzirom na brojnost i značaj koji ima, često je kaže da je osnovni izvor obligacija. Po opšteprihvaćenoj definiciji ugovor je saglasnost volja dva ili više lica kojim se postiže određeno obligaciono-pravno dejstvo koje se sastoji u nastanku, izmjeni ili gašenju obligacije. Dio obligacionog prava kojim je regulisana materija ugovora naziva se ugovorno pravo. n Načela ugovornog prava n U materiji ugovora dominiraju dva osnovna načela i to: n n načelo slobode ugovaranja načelo konsensualizma. 2

Načela ugovornog prava 1. Načelo slobode ugovaranja n n Ugovorne strane same uređuju svoje odnose, određuju pravila ponašanja i realizuju projektovane ciljeve, s tim što sloboda uređenja tih odnosa nije apslotna, već se ugovorne strane moraju kretati u granicama koje određuju prinudni propisi, javni poredak i dobri običaji. Načelo slobode ugovaranja ima više dimenzija i ispoljava se na više nivoa u zavisnosti od faze ugovaranja. 3

1. Načelo slobode ugovaranja n n n Sloboda ugovaranja prije svega znači slobodu svakog subjekta da odluči da li da zaključi određeni ugovor ili ne. Sloboda ugovaranja obuhvata slobodu izbora lica sa kojim će se zaključiti ugovor. Sloboda ugovaranja obuhvata i slobodu subjekata da slobodno odrede sadržinu ugovora. Sloboda ugovaranja znači da su stranke slobodne da odrede predmet ugovora, ali i karakteristike tj. osobine predmeta. Način, mjesto i vrijeme ispunjenja obaveze stranke takođe slobodno određuju, kao i formu i način zaključenja ugovora. Sloboda ugovaranja obuhvata i slobodu stranaka da odluče o promjeni ugovora kao i o načinu prestanka ugovora. 4

Načela ugovornog prava 2. Načelo konsensualizma n n Konsensualizam je načelo ugovornog prava koje znači da se ugovori zaključuju prostom saglasnošću volja i bez ispunjenja posebnih formalnosti. Velike kodifikacije građanskog prava donijete u XIX vijeku, imajući u vidu potrebe i zahtjeve novog vremena, usvojile su novi princip – princip konsensualizma. Naime, proklamovana je sloboda ugovaranja i zaključenje ugovora prostom saglasnošću volja ugovornih stranaka tj. zaključenje ugovora po principu “solus consensus obligat ”. 5

2. Načelo konsensualizma n n Opšte je pravilo da se ugovori neformalni. Samo u zakonom određenim slučajevima stranke su dužne da poštuju zahtjeve forme (npr. ugovor o kupoprodaji nepokretnosti, ugovor o punomoćstvu, ugovor o građenju, o osiguranju), dok su u svim drugim slučajevima slobodne da zaključe ugovor u skladu sa načelom konsensualizma. 6

II OPŠTI USLOVI ZA ZAKLJUČENJE UGOVORA n n Ugovor nastaje saglasnošću volja ugovornih strana. Ugovor pretpostavlja određenost lica, njihovih volja usmjerenih na zaključenje ugovora, određenost predmeta i osnova ili kauze ugovora. Da bi došlo do zaključenja ugovora potrebno je da su ispunjeni uslovi u pogledu: n n 1) 2) 3) 4) sposobnosti ugovaranja; saglasnosti volja ugovornih strana, predmeta ugovora, kauze (osnova) ugovora. 7

1) Sposobnost ugovaranja n n n Pod sposobnošću ugovaranja, što je jedan od uslova za zaključenje ugovora, podrazumijeva se poslovna sposobnost fizičkih i pravnih lica neophodna za punovažan nastanak ugovora. Izjava volje usmjerena na zaključenje ugovora podrazumijeva svijest i volju da se ugovor zaključi, a njih mogu imati samo poslovno sposobna lica. Sa druge strane, zaključenje ugovora ima za rezultat nastanak prava i obaveza koje mogu da stiču samo poslovno sposobna lica. Nesposobnost za zaključenje ugovora može da bude: n apsolutna i n realtivna. 8

1) Sposobnost ugovaranja n n Apsolutno nesposobna za zaključenje ugovora su maloljetna lica do navršene 14 -te godine života, kao i punoljetna lica koja zbog duševne ili fizičke bolesti nisu u mogućnosti da se staraju o svojoj ličnosti, pravima i obavezama, zbog čega se u pogledu poslovne sposobnosti izjednačavaju sa maloljetnicima do 14. godina. Ograničeno poslovno sposobna lica po našem pravu su maloljetnici od 14 do 18 godine života i lica koja se zbog rasipništva ili bolesti izjednačavaju sa maloljetnicima od 14 do 18 godina. Ograničeno poslovno sposobno lice može bez odobrenja svog zakonskog zastupnika da zaključi samo one ugovore čije mu je zaključenje zakonom dozvoljeno. 9

1) Sposobnost ugovaranja n (2) Saugovarač poslovno nesposobnog lica koji nije znao za njegovu poslovnu nesposobnost može da odustane od ugovora koji je zaključio sa tim licem bez odobrenja njegovog zakonskog zastupnika. Isto pravo ima i saugovarač poslovno nesposobnog lica koji je znao za njegovu poslovnu nesposobnost, ali je bio prevaren od njega da ima odobrenje svog zakonskog zastupnika. Ovo pravo se gasi po isteku trideset dana od saznanja za poslovnu nesposobnost druge strane, odnosno za odsustvo odobrenja zakonskog zastupnika, ali i ranije ako zakonski zastupnik bude odobrio ugovor prije nego 10 što taj rok istekne.

Sposobnost ugovaranja n n (3) Pravno lice može zaključiti ugovore u pravnom prometu u okviru svoje pravne sposobnosti, a ugovor zaključen protivno ovom pravilu nema pravno dejstvo. Ukoliko je statutom ili drugim aktom pravnog lica određeno i u sudski registar upisano, da zastupnik pravnog lica može da zaključuje ugovore samo uz saglasnost nekog organa, ta se saglasnost može dati prethodno, istovremeno ili naknadno. 11

2. Saglasnost volja ugovornih strana n n Saglasnost volja ugovornih strana je uslov nastanka ugovora. Ugovor predstavlja manifestaciju uzajamne saglasnosti volja dva ili više lica koji ima za cilj nastanak, izmjenu ili prestanak obligacionog odnosa. Ugovor je proizvod stranaka koje ga stvaraju i oblikuju po mjeri svojih ekonomski interesa i potreba, u okviru javnog poretka i prinudnih propisa. Ugovori počivaju na saglasnosti volja dvije strane. Saglasnost volja ugovornih strana podrazumijeva svijest svake od stranaka o značaju radnji koje preduzima, ali i volju da njihova odluka i aktivnosti za rezultat imaju nastanak ugovora određene sadržine. Ugovor predstavlja susret volja ugovornika, tj. njihovu podudarnost i komplementarnost. Ugovor pretpostavlja volju jedne strane koja daje inicijativu za zaključenje ugovora i prihvatanje te inicijative od druge strane. Radi se o dvije izjave koje se sadržinski podudaraju i za rezultat imaju nastanak ugovora. Inicijativa jedne strane naziva se ponuda, a prihvatanje te inicijative prihvat ponude. Prema tome, ugovor nastaje prihvatom ponude koju jedna strana upućuje drugoj. 12

3. Predmet ugovora n n n Predmet ugovora je ono na šta je ugovor usmjeren, tj. na šta su usmerena prava i obaveze ugovornih strana. Predmet ugovora je određeno davanje, činjenje ili nečinjenje ili uzdržavanje od nečega što bi dužnik inače imao pravo da čini (dare, facere, non facere). Predmet ugovora mora biti moguć, dopušten i određen (ili bar odrediv). 13

4. Osnov, kauza (causa) ugovora n n n n Osnov ugovora pruža odgovor na pitanje zašto se dužnik obavezuje tj. zašto preuzima obavezu ispunjenja ugovora. Svaki konkretan ugovor ima svoj osnov ili kauzu. U savremenim pravima je prihvaćeno subjektivno shvatanje kauze koje kauzu tretira kao pravni, a ne kao ekonomski cilj. I naš zakonodavac kauzu tretira kao pravni cilj. Kauza je nužan uslov nastanka i postojanja ugovora. Svaka ugovorna obaveza mora imati dopušten osnov, a osnov je dopušten ukoliko nije protivan javnom poretku, prinudnim propisima i dobrim običajima. Zato što je kauza bitni uslov za zaključenje ugovora naš zakonodavac je predvidio da se pretpostavlja da ugovor ima osnov iako on nije izražen. Ukoliko osnov ne postoji ili je nedopušten, ugovor je ništav. 14

ZAKLJUČENJE UGOVORA PREGOVORI UGOVOR PONUDA PRIHVAT PONUDE 15

ZAKLJUČENJE UGOVORA n n n n Saglasnost volja ugovornih strana je uslov nastanka ugovora. Ugovor predstavlja susret volja ugovornika, tj. njihovu podudarnost i komplementarnost. Ugovor pretpostavlja volju jedne strane koja daje inicijativu za zaključenje ugovora i prihvatanje te inicijative od druge strane. Ponuda i prihvat ponude su izjave koje se sadržinski podudaraju i za rezultat imaju nastanak ugovora. Inicijativa jedne strane naziva se ponuda, a prihvatanje te inicijative prihvat ponude. Ugovor nastaje prihvatom ponude koju jedna strana upućuje drugoj. Ipak, prije ponude i prihvata ponude pojavljuje se faza tzv. pregovora za zaključenje ugovora. 16

PREGOVORI n n n Prije nego što se odluče na zaključenje ugovora subjekti mogu imati potrebu i interes da se informišu o pitanjima koja su od značaja za donnošenje odluke da li da zaključe ugovora ili ne. Ova faza, koja prethodi zaključenju ugovora, naziva se pregovori. Pregovori mogu, ali ne moraju da dovedu do zaključenja ugovora. Pregovori služe da se subjekti informišu, da steknu jasnu sliku o pojedinim, za budući ugovor presudnim pitanjima, koja su presudna za konačnu odluku o zaključenju ili nezaključenju ugovora. Pregovori mogu, ali ne moraju da dovedu do formulisanja ponude za zaključenje ugovora i njegovog prihvata, tj. mogu, ali ne moraju da dovedu do zaključenja ugovora. 17

PREGOVORI n n n (2) Pregovori ne obavezuju. Svako lice može slobodno da pregovara, da se informiše, da iznese svoje prijedloge, ali bez obaveze da preduzme dalje korake i zaključi ugovor. Svaka strana može pokrenuti, ali i prekinuti pregovore kada hoće. Pravilo je da stranke slobodno pristupaju pregovorima i da su slobodne da od pregovora odustanu. Takođe je pravilo da svaka strana snosi svoj dio troškova koje iziskuju pregovori, a da zajedničke troškove dijele tj. da ih snose na jednake djelove. Međutim, u skladu sa načelima savjesnosti i poštenja i zabrane prouzrokovanja štete, ZOO predviđa da će strana koja je vodila pregovore bez namjere da zaključi ugovor ili je iz pregovora izašla bez opravdanog razloga, biti odgovorna za štetu nastalu vođenjem pregovora (tzv. culpa in contrahendo). 18

PREGOVORI (3) ODGOVORNOST ZA PREGOVORE Culpa in contrahendo I II 1. Kada strana uđe u pregovore bez namjere da zaključi ugovor 1. Strana izađe iz pregovora Bez opravdanog razloga 2. Prouzrokuje štetu drugoj strani takvim pregovorima 19

PONUDA ZA ZAKLJUČENJE UGOVORA n n n Ponuda je prijedlog za zaključenje ugovora učinjen određenom licu, koja sadrži sve bitne sastojke ugovora tako da njenim prihvatanjem može biti zaključen ugovor. Jednostrana izjava volje koja sadrži sve bitne sastojke za zaključenje ugovora jeste prijedlog tj. ponuda za zaključenje ugovora. Ponuda treba da ima sljedeća tri obilježja: n n n 1) da je izražena volja da se zaključi ugovor (animus contrahendi); 2) da je upućena određenom licu i 3) da sadrži sve bitne sastojke ugovora tj. da je dovoljno određena da se može prihvatiti. 20

Ponuda n n n Svijest i namjera da se ugovor zaključi su osnovne osobine pravno relevantne volje saugovarača. Svijest o zaključenju ugovora ima lice koje je u stanju da shvati značaj i domašaj svojih postupaka, a namjera da se zaključi ugovor pokazuje odnos prema ugovoru kao pravnom aktu i prema ekonomskom rezultatu koji se želi postići njegovim zaključenjem. Volja za zaključenje ugovora treba da je ozbiljna, stvarna i slobodna. Ponuda treba da je n n n potpuna, jasna i precizna. 21

Ponuda n n n Ponuda za zaključenje ugovora može biti upućena određenom licu. Za ovu vrstu ponude ponudilac se opredjeljuje ukoliko su mu za zaključenje ugovora bitna individualna svojstva ponuđenog tj. kada se radi o ugovoru koji se zaključuje intuitu personae. Prijedlog za zaključenje ugovora može biti učinjen i neodređenom broju lica. I prijedlog upućen neodređenom broju lica ukoliko sadrži bitne sastojke ugovora čijem je zaključenju namijenjen, važi kao ponuda, ukoliko drugačije ne proizilazi iz okolnosti slučaja ili običaja. Izlaganje robe sa označavanjem cijene smatra se kao ponuda, ukoliko drugačije ne proizilazi iz okolnosti slučaja ili običaja. To je tzv. realna ponuda. I ova ponuda ima karakter opšte i stalne ponude. Ukoliko je predmet izložen bez označavanja cijene smatra se da postoji poziv na ponudu, a ne ponuda za zaključenje ugovora. Slanje kataloga, cjenovnika, tarifa i drugih obavještenja, kao i oglasi učinjeni putem štampe, letaka, radija, televizije ili na neki drugi način, ne predstavljaju ponudu za zaključenje ugovora, nego samo poziv da se učini ponuda pod objavljenim uslovima 22

Ponuda n n n Ponuda, po pravilu, ne podliježe formi i može biti učinjena na različite načine, pod uslovom da način njenog činjenja ima za rezultat potpunu, jasnu i preciznu ponudu. Ponuda može biti data riječima i to kako usmeno tako i pismeno, ali i uobičajenim znacima i konkludentnim radnjama. Ukoliko zakonodavac predviđa formu ponude kao uslov za njenu punovažnost onda ponuda obavezuje samo ukoliko je učinjena u toj formi. Osnovno dejstvo ponude se sastoji u tome što zajedno sa prihvatom dovodi do nastanka ugovora. Ponuda ima i samostalono dejstvo koje se sastoji u tome da je ponudilac pod određenim uslovima i za jedno određeno vrijeme vezan ponudom. Ponudilac je obavezan da održi ponudu. On je vezan ponudom izuzev ako je svoju obavezu da održi ponudu isključio, ili ako to isključenje proizilazi iz okolnosti posla. Ponuda se može opozvati samo ako je ponuđeni primio opoziv prijema ponude ili istovremeno sa njom. 23

PRIHVAT PONUDE n n n Prihvat ponude je jednostrana izjava volje ponuđenog koja je upućena ponudiocu, koja se sadržinski poklapa sa ponudom i kojom ponuđeno lice izražava svoj pristanak za zaključenje ugovora. Prihvatom ponude ugovor se smatra zaključenim i stranke ne mogu opozvati pravna dejstva svojih izjava tj. ponude i prihvata ponude. Ponuda je prihvaćena kada ponudilac primi izjavu ponuđenog da prihvata ponudu, ali i kada ponuđeni pošalje stvar ili plati cijenu, kao i kada učini drugu radnju koja se, na osnovu ponude, prakse utvrđene između zainteresovanih strana ili običaja, može smatrati kao izjava o prihvatanju. Prihvat ponude može biti učinjen na isti način kao i ponuda. Prihvat ponude može biti učinjen izričito i prećutno, tj. konkludentim radnjama. Prihvat ponude se vremenski može poklapati sa ponudom što je slučaj sa zaključenjem ugovora u prisustvu saugovarača, ali može biti učinjen i kasnije, tj. nakon proteka predviđenog roka. 24

PRIHVAT PONUDE n n n n (2) Prihvat ponude treba da ima ista obilježja kao i ponuda. Prihvat ponude može dati samo lice koje je poslovno sposobno, čija je volja za zaključenje ugovora ozbiljna, stvarna i slobodna. Da bi izjava o prihvatanju ponude bila pravno relevanta potrebno je da ispunjava opšte uslove koji se zahtijevaju za punovažnost izjave volje. Potrebno je i da prihvat ponude potiče od ponuđenog lica i da je upućen ponudiocu. Prihvat ponude treba da se sadržinski poklapa sa ponudom, tj. ponuđena strana treba da se u svemu složi sa prijedlozima datim u ponudi. Ako je prihvat ponude dat pod uslovom ili sa rezervom u odnosu na bitne elemenete sadržane u ponudi, tada izjava od strane ponuđenog lica nema pravno dejstvo prihvata ponude. Naime, ako ponuđeni izjavi da prihvata ponudu i istovremeno predloži da se ona u nečemu izmijeni ili dopuni, smatra se da je ponudu odbio i da je sa svoje strane učinio drugu ponudu svom ranijem ponudiocu. Od prihvata ponude treba razlikovati potvrdu o prijemu ponude kojom ponuđeno lice potvrđuje da je ponudu primilo, ali se o njenom eventualnom prihvatanju izjašnjava naknadno. 25

PRIHVAT PONUDE n n n (3) Ćutanje ponuđenog ne znači prihvatanje ponude i zato nema dejstvo odredba u ponudi da će se ćutanje ponuđenog ili neko drugo njegovo propuštanje npr. ako ne odbije ponudu u određenom roku, ili ako poslatu stvar o kojoj mu se nudi ugovor ne vrati u određenom roku, smatrati kao prihvatanje. Međutim, ukoliko je ponuđeni u stalnoj poslovnoj vezi sa ponudiocem u pogledu određene robe, smatra se da je prihvatio ponudu koje se odnosi na takvu robu, ako je nije odmah ili u ostavljenom roku odbio. Prihvatanje ponude izvršeno sa zadocnjenjem smatra se kao nova ponuda od strane ponuđenog. Prihvatanje se može opozvati ako ponudilac primi izjavu o opozivanju prije izjave o prihvatanju ili zajedno sa njom. Dejstvo prihvata ponude sastoji se u nastanku ugovora. Kada se izjava o prihvatanju ponude u svemu poklopi sa ponudom nastaje ugovor. Ugovor je prihvaćena ponuda. 26