Filozofski fakultet u Nikiu Studijski program za istoriju

Filozofski fakultet u Nikšiću Studijski program za istoriju 2019/2020. godina ISTORIJA BALKANA U SREDNJEM VIJEKU II Doc. dr Marijan Premović

BOSNA U SREDNJEM VIJEKU II DIO

TVRTKO I KOTROMANIĆ (1353– 1391) • Bosanski ban od 1353. do 1377. , a zatim i prvi bosanski kralj do 1391. godine. • Bio je sin Vladislava Kotromanića i Jelene Šubić. • Postao je bosanski ban nakon smrti strica Stjepana II Kotromanića. • U početku je bio vjerni vazal Ludovika I. • Sukobio se s Ludovikom oko Huma, jer je ovaj tražio tu zemlju kao miraz za Elizabetu. • Taj spor je izglađen 1357. , no 1363. ugarsko-hrvatski kralj poveo je krstašku vojsku na Bosnu pod izgovorom akcije protiv bosanskih jeretika. Ipak, Ludovik je poražen te se morao povući. • Tvrtko je vodio borbe i s feudalcima; 1366. izbila je buna na čelu s Tvrtkovim mlađim bratom, Vukom, tako da su se Tvrtko i majka Jelena morali sakriti u Ugarsko-hrvatsko kraljevstvo.

• 1367. Ludovik ga je vratio na bansko prijestolje. • Nakon smrti cara Uroša, krajem 1371. godine, on se javio kao pretendent na upražnjenu srpsku krunu imajući i direktno srodstvo preko babe Jelisavete sa dotadašnjom vladarskom lozom Nemanjića. • Zajedno sa srpskim knezom Lazarom Hrebljanovićem 1373. porazio je velikog župana Nikolu Altomanovića i proširio je teritoriju na područje Drine i Lima. • Početkom 1377. od Balšića je preoteo Trebinje, Konavle i Dračevicu. • 26. 10. 1377. Tvrtko I je u manastiru Mlileševi krunisan za kralja Srbije, Bosne, Primorja i Zapadnih strana. • Postoji mišljenje da je krunisan u mjestu Mile, nedaleko od Visokog u središnjoj Bosni. • Dubrovčani su priznali Tvrtka I te su mu počeli isplaćivati tribut u iznosu od 2. 000 perpera na dan sv. Dimitrija, kao i ranijim srpskim vladarima.

• Smrt Ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika I 1382. godine dala je povod Tvrtku, kao sinu Jelene – kneginje Bribirske – da se umiješa u hrvatske poslove. • Priključio se hrvatskim feudalnim buntovnicima, koji su zajedno s mađarskim ustali protiv Ludovikove kćeri Marije, nove ugarske kraljice. • Tvrtkova vojska pod zapovjedništvom vojvode Vlatka Vukovića 1388. dobila je bitku kod Bileće protiv osmanskih snaga. • U boju na Kosovu isti je vojvoda predvodio bosansku vojsku na strani hršćanskih saveznika. • Poslije bitke na Kosovu Tvrtko pojačava pritisak na Dalmaciju, tako da je 1390. pokorio Split, Trogir, Šibenik, Brač, Hvar i Korčulu. Počeo je da se nazivao kraljem Raške, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i primorja. • Tvrtko I umro je 1391. , a u njegovom kraljevstvu započelo je razdoblje bezvlašća i političkih nemira; tada počinju jačati velikaške porodice, a ugled kraljeve ličnosti je opao. • Za vrijeme Tvrtka I u Bosni se širi pismenost, javlja se gotička arhitektura, razvija rudarstvo, trgovina s Dubrovnikom, započinje urbanizacija…

Pečat kralja Tvrtka Pečat Stefana II Kotromanića

BOSANSKI NOVAC Veliki zlatnik Stefana Tvrtka Dinari Tvrtka II

Organizacija društva Plemstvo se dijeli na: velemože, vlastelu i vlastelinčiće. „Feudalni posjed: baština, plemenština. Titula vladara je ban – (avarska riječ bogat). Sabor-Stanak - odlučujući organ u Bosni (ban, plemstvo i sveštenstvo). Sva vlastela učestvuje na saboru. Saziva ga vladalac, učestvuje sa najbližim članovima porodice. Na njemu se donose odluke o najvažnijim pitanjima spoljne i unutrašnje politike: izbor i krunisanje vladaoca, dodeljivanje i oduzimanje baština vlasteli, otuđenje državne teritorije.

Slabljenje bosanske države • Smrt kralja Tvrtka (1391) je za Bosnu značila veliki potres, pogotovo zato što je došlo do naglog labavljenja veza koje su sjedinjavale veliku državu. U nepoznatim okolnostima na prijesto dolazi Dabiša, za koga nije poznato u kakvom je srodstvu bio sa Tvrtkom. • Na unutrašnjem planu dolazi do osamostaljivanja vlastele, pa Sankovići odmah nakon smrti Tvrtka ustupaju Dubrovniku plodnu župu Konavle sa tvrđavom Soko, za šta im je obećano 1000 perpera godišnjeg danka, kao i uvođenje u dubrovačko plemstvo. I Sankovići i Dubrovnik su se izlagali opasnosti od reakcije bosanskog sabora, pa je u Dubrovniku preovladalo mišljenje da treba od «sve Bosne» tražiti potvrdu ovog ustupanja. «Sva Bosna» označavala je kralja i državni sabor. Ona reaguje sporo, ali odlučno. U Konavle upadaju vojvoda Vlatko Vuković i knez Pavle Radenović, izbacuju Sankoviće i dijele župu među sobom. •

Jelenino međuvlašće (1395 -1398) • Dabišinu vladavinu nastavila je njegova udovica Jelena. Ona u jednoj povelji kaže da je odluku donijela po savjetu sa vojvodom Hrvojem (Vukčićem), knezom Pavlom (Radenovićem), vojvodom Sandaljem (Hranićem), tepčijom Batalom i ostalom vlastelom. Oni imaju odlučujući uticaj u državi. • Vojvoda Hrvoje Vukčić bio je sigurno prva ličnost u Bosni za vrijeme Jelene. Dubrovčani su se prvo njemu obratili za dobijanje teritorije Konavala, ali to nije dalo rezultata, mada nam pokazuje ko je prvi čovjek Bosne tog vremena. Još za vrijeme Tvrtka je nasledio titulu vojvode, a već u Dabišino vrijeme djeluje samostalno vezujući se prvo za napuljski dvor, a zatim za Žigmunda. Gospodario je župama i gradovima u Donjim Krajima. • Knez Pavle Radenović je poticao iz vlasteoskog roda iz istočne Bosne. Kada je zajedno sa Vlatkom Vukovićem osvojio i podijelio Konavle (1391), njegov uticaj se raširio sve do morske obale, pa je stupio i u kontakt sa Dubrovčanima.

• Dubrovniku je bio važan zbog sigurnosti trgovaca na putu za Srbiju, a i zbog toga što su Konavle mogli dobiti jedino uz njegovu saglasnost. Primili su ga za svog građanina (1397), a on daje zakletvu kojom obećava slobodu i bezbjednost dubrovačkim trgovcima. • Vojvoda Sandalj Hranić je poticao iz ranije nepoznate porodice Kosača, kojoj je tek vojvoda Vlatko Vuković obezbijedio vojvodsko dostojanstvo za vrijeme Tvrtka. • Sandalj je od strica naslijedio to dostojanstvo, ali se aktivno javlja tek oko 1393. Miješa se u poslove sa Dubrovčanima, od kojih čak traži isplatu svetodmitarskog dohotka. • Najvažnija je njegova samostalna politika prema Zeti, kada je iskoristio sukob Đurđa Stracimirovića i Radiča Crnojevića da osvoji Budvu (1396).

• Sigurno je mladi Sandalj Hranić uživao podršku Hrvoja Vukčića, s kojim se rodbinski povezao (1396), uzevši Jelenu, kći Vuka, Hrvojevog brata za ženu. • Na prijesto vlastela bira Ostoju, zbacivši Jelenu. Ostoja je bio iz roda Kotromanića. Nije se dugo zadržao na vlasti. • Zbacivanjem Ostoje postavilo se pitanje izbora novog kralja. Bosanci biraju za kralja Tvrtka II, sina starog Tvrtka kako se govorilo, koji je do tada bio nezapažen u bosanskoj politici. Prevrat u Bosni označio je prekretnicu u odnosima sa Žigmundovom Ugarskom. Ostoja odlazi u Budim da moli za pomoć gde se u potpunosti vezao za Žigmunda Luksemburškog, čime se sukob između ove dve zemlje produbljuje. Na Tvrtkovoj strani je Ladislav Napuljski. • Krajem 1409. svrgnut je Tvrtko II, a 1410. Žigmund je Hrvoja postavio za vicekralja Bosne. Odnosi između Hrvoja i Sandalja poslije 1409. postaju neprijateljski, jer je Sandalj bio protiv Žigmunda. Ostoja ponovo dolazi na vlast kao štićenik Sandalja Hranića i Žigmundov protivnik. •

• Kraljevi ljudi i Sandalj ubijaju Pavla Radenovića, koji je bio uz Tvrtka II, a njegovog sina odvode u Bobovac gde je trebalo da bude oslijepljen. Pavlove zemlje su podijeljene. Međutim, Petar nije bio oslijepljen, već odveden u prijestonicu Radenovića, Borač. • Zajedničkim snagama, Petar Pavlović i njegov brat Radoslav u koaliciji sa Osmanlijama 1415. pustoše Bosnu. Rat Pavlovih sinova protiv Sandalja se nastavlja i 1416. kada pustoše Sandaljeve oblasti u Primorju čime su izbijali na dubrovačke granice. • Hrvoje umire 1416. godine. Postavlja se pitanje njegovog nasljednika. On je imao sina Balšu, ali se on ne primećuje; njegov pravi nasljednik je sinovac Đurađ Vojsalić i njegovi potomci. Oni nisu imali ni mali deo Hrvojeve teritorije, što koristi kralj Ostoja koji se razvodi od svoje žene Kujave i 1416. se ženi Hrvojevom udovicom Jelenom. Preko nje je dobio veći deo Hrvojevih oblasti; od tada je Jajce pod vlašću krunisanih Kotromanića. Prisajedinjavanje Hrvojevih zemalja kraljevoj zemlji jača kraljevsku vlast. •

• 1420. u Bosnu je provalio skopski namjesnik Isak koji ubija Petra Pavlovića. • Tvrtko II je ponovo krunisan 1421. , a Stefan Ostojić umire 1422. • 1421. izmirenje Radoslava Pavlovića i Sandalja Hranića (Radoslav se ženi Teodorom, kćerkom Vukca, Sandaljevog brata). • Bosanski kralj i oblasni gospodari postali su dvostruki vazali: ugarski i osmanski. • 1435. umire Sandalj Hranić. • Bivši kralj Tvrtko povukao se u Ugarsku, imao je podršku kralja Žigmunda i pomoću njega želi da povrati Hum koji je pripadao Ugarskoj za vrijeme kralja Lajoša. • Cilj je naravno bilo zauzimanje Drijevskog trga sa velikom carinom. Žigmund upućuje Tvrtka i hrvatske velikaše da zauzmu Humsku zemlju i sačuvaju je za ugarsku krunu.

• Za Sandaljevog nasljednika izabran je njegov sinovac Stefan Vukčić koji uspijeva da očuva ogromno nasljeđe gotovo netaknuto i dobre pozicije. Želeći da sačuva integritet svoje teritorije, poziva Osmanlije u pomoć; odred od 1500 vojnika stiže u Bosnu i zajedničkom akcijom proteruju Ugre iz Huma. • Najuporniji Stefanov neprijatelj bio je Radoslav Pavlović koji je takođe zainteresovan za njegove zemlje. 1437. dolazi do sukoba između njih dvojice, pogotovo što je Radoslav izgubio naklonost Osmanlija, a Stefan je imao nalog od Osmanlija da zauzme Trebinje. 1438. Stefan mu oduzima Trebinje, povratio grad Jeleč u Podrinju koji je Radoslav prigrabio nakon Sandaljeve smrti opsijedao je i tvrđavu Klobuk u Vrmu, uporište Pavlovića. Međutim, Osmanlije mijenjaju stranu, mire se sa Radoslavom, tako da 1439. upadaju u Bosnu i pustoše je, stižu čak do Jajca. Stefanova zemlja nije bila poharana, ali je Radoslavu morao da vrati Trebinje i sve što je osvojio. Pavlovići i Kosače se mire 1439; Radoslav se ponovo ženi Stefanovom sestrom Teodorom. • Stefan septembra 1441. zauzima Gornju Zetu u čemu mu pomaže Stefanica Crnojević • 1443. umire Tvrtko II.

• 1443. na saboru koji je održan bez učešća i protiv volje Stefana Vukčića od strane bosanskih velikaša za kralja Bosne izabran je Tomaš, sin bivšeg kralja Ostoje. • Stefan zauzima neprijateljski stav prema Tomašu i podržava ranijeg pretendenta Radivoja. • Janko Hunjadi uspijeva da izdejstvuje kod kralja Vladislava da prizna Tomaša za bosanskog kralja, a zauzvrat Tomaš je Janku dao godišnji danak od 3000 zlatnika, pomoć i podršku u svakoj situaciji. • Tomaševi saveznici u borbi protiv Stefana su: Radoslavljev naslednik, Ivaniš Pavlović, Venecija i Radivojevići. Osvajaju Drijevski trg, važno privredno središte. Mlečani osvajaju 1443. Bar, a Stefan nakon gubitka pozicija u Zeti stupa u vezu sa Alfonsom Aragonskim koji vlada Napuljskom kraljevinom. Ovaj savez bio od manjeg značaja.

• Raskid sa bosanskim kraljem dao je Stefanu povoda da svoj položaj u bosanskoj državi formalno i naglasi uzimajući titulu hercega, u prvoj polovini oktobra 1448. godine. Herceška titula imala je u čitavoj Evropi veliki značaj i dolazila je po rangu odmah iza kraljevske. Stefan Vukčić se sam proglasio za hercega i počeo je da nosi hercešku titulu u obliku Stipan, Božijom milošću herceg humski i primorski i veliki vojvoda Rusaga bosanskog, knez drinski i k tomu. • U jednoj povelji o isplati, 6. aprila 1449. godine, Stefan je u svojoj intitulaciji isticao da je Stipan, Božijom milošću herceg od svetoga Save i gospodar humski i primorski i veliki vojvoda Rusaga bosanskog, knez drinski i k tomu. U citiranoj tituli iskazana je samostalnost Stefana Vukčića, a od ovog datuma ustalila se jedinstvena titula herceg od svetog Save (duh Sancti Sabbae). Iz intitulacije vidimo da je on prvo gospodar humski i primorski, a onda knez drinski. Ova titula stavljala je do znanja onovremenicima iz kojih se oblasti njegova teritorija sastojala. • Prema ovoj tituli hercegova zemlja biće nazvana Hercegovina, a taj naziv sačuvaće se do danas.

1453. Mehmed II Osvajanje Carigrada 1453. godine

• 1456. sultan priprema pohod na Smederevo i Beograd i zahtijeva od Tomaša, hercega Stefana i vojvode Petra Pavlovića pored mnogo tovara namirnica i lično učestvovanje u pohodu što su oni odbili. • Sredinom XV vijeka počelo je pokrštavanje bosanskog stanovništva od strane franjevaca, ali i pravoslavaca, mada su franjevci bili favorizovani. Na kraljevom dvoru, franjevci i njihove starješine drže važne pozicije. Kralj Tomaš je izdao naređenje da se patareni moraju pokrstiti ili napustiti njegovu zemlju ostavljajući svoju imovinu. • 1455. kralj Tomaš je stavljen pod zaštitu Svete stolice, dok herceg obnavlja ugovor sa Alfonsom Aragonskim (1454). • Osmanski pohod na Srbiju 1456. se završio porazom Osmanlija, ali privredni pritisak na Bosnu je bivao sve jači, jer je došlo osmansko naređenje o zabrani izvoza srebra iz Bosne, kako bi se svo srebro nosilo u sultanovu kovnicu.

• 1456. umire Janko Hunjadi od kuge nakon odbrane Beograda, a krajem godine umire i despot Đurađ Branković. • Kralj Tomaš se stavlja na čelo hrišćanske akcije protiv Osmanlija i preuzima od pape krst i zastavu - simbole krstaškog pokreta, čak u Bosnu dolazi papski legat Karvahal koji mu i predaje krst i zastavu. • Bilo je jasno da je Tomaš precijenio svoje mogućnosti i da iz čitavog poduhvata neće ništa proizići, pa je papa Kalikst 1457. godine za «hrišćanskog kapetana» proglasio Skender-bega, a na Tomaša više nije računao. • 1457. Osmanlije upadaju u Bosnu i pustoše zemlje hercega Stefana, tada sultan zahtijeva 4 grada od Tomaša da mu preda. • 1458. umire despot Lazar što Tomaš koristi i zauzima 11 gradova koje je do tada držao despot u Podrinju, a među njima i Srebrenicu, Zvornik, a možda i Teočak. .

• 1460. Osmanlije zauzimaju sjeveroistočnu Bosnu – Usora, Srebrenica, Zvornik i Teočak. • 1461. umire kralj Tomaš, pretposljednji Kotromanić. Njegov sin, Stefan Tomašević se miri sa hercegom Stefanom i time je ujedinio bosanske snage. • 1461. Stefan Tomašević je krunisan za kralja od strane papskog legata. • 1462. dolazi do sukoba između hercega i njegovog sina Vladislava koji zahtijeva polovinu očeve zemlje. Vladislav traži pomoć od Osmanlija koji mu pristižu u pomoć septembra 1462. , ali sultan ipak povlači svoje trupe zbog pojave ugarske vojske na Dunavu. • Sultan ucjenjuje hercega tražeći da mu preda 3 grada; herceg je to odbio, jer je očekivao pomoć od ugarskog kralja i kralja Stefana. • Prvi napadi Osmanlija bili su upereni protiv hercegove zemlje; osmanska vojska je potukla hercega na rijeci Breznici i dovela na vlast Vladislava.

• Na to se nadovezao veliki sultanov pohod u maju 1463. na Bosnu. Sultan dijeli svoju vojsku na 3 dijela: jednu je poslao na Savu da spriječi Matiju Korvina da dođe u pomoć, sa drugom je krenuo u opsadu Bobovca, dok je begler-bega Mahmud-pašu Anđelkovića poslao pod Jajce gde je najčešće bila kraljeva rezidencija. Stefan se sklonio u tvrđavu Ključ, gde se ubrzo predao i bio pogubljen. Sultan je tom prilikom osvojio 117 gradova, a planirao je da osvoji Dubrovnik i Dalmaciju, ali se zbog oskudice hrane Osmanlije povlače i odustaju od pohoda. U ovom pohodu osvojena je kraljeva zemlja i zemlja Pavlovića, ali ne i hercegova. Ubrzo je herceg zajedno sa svojim sinovima Vladislavom i Vlatkom povratio najveći dio svoje zemlje. • 1463. papa Pije objavljuje krstaški rat po kojem je Ugarska trebalo da ratuje na kopnu, a Venecija na moru sa svojih poseda u Dalmaciji i Moreji. Matija Korvin je želio i da obnovi bosansko kraljevstvo.

• 1463. Matija Korvin se sastaje sa hercegom i Vladislavom kod Jajca. Tada ugarski kralj zauzima Jajce (decembar, 1463. ). Govorilo se da je čak 60 zemalja došlo pod vlast ugarskog kralja, a pouzdano se zna da je sigurno osvojen Zvečaj. Ipak je u sultanovim rukama ostala središnja i istočna Bosna sa rudnicima, gradovima i važnim utvrđenjima. • 1464. Osmanlije upadaju u Bosnu kada je Mahmud paša Anđelković započeo dugu opsadu Jajca, ali kad se ugarska vojska približila Jajcu sultan je pokušao još jedan juriš koji se završio bezuspešno, tako da su se Osmanlije povukle. Tada Matija Korvin središte borbe prenosi na sjeveroistok Bosne, zauzima Srebrenik i pokušava da opsjedne Zvornik, ali bezuspješno, pa se morao povući. • 1465. ponovo izbija razdor u hercegovoj porodici, svađu je i ovog puta inicirao Vladislav. Isa-beg to koristi da napadne hercegovu zemlju i osvaja veliki dio hercegove teritorije. Hercegu je poslije ovog osvajanja ostalo nešto oko donje Neretve, grad Novi sa Risnom i neposrednom okolinom. Vladislav se sa svojom sestrom Katarinom, bivšom kraljicom povlači na dubrovačko ostrvo Mljet.

• Poslije osvajanja oblasti bosanskog kralja, oblasti Kovačevića i djelova zemlje hercega Stefana Osmanlije su ih pretvorile u vilajete, koje su ujedinili sa ranijim vilajetima u oblasti Brankovića i u Bosni, i od tih teritorija osnovali su Bosanski sandžak. Prilikom popisa i upravne organizacije zadržali su prethodne nazive. Oblast kojom je upravljao herceg Stefan i njegovi sinovi nazvali su Vilajet Hersek ili Zemlja hercegova u sudskoadminstrativnom pogledu bio je podijeljen na dva kadiluka: Drinu i Blagaj. • Kadiluku Drini pripadale su sljedeće nahije na ovom prostoru: Mileševa, Poblatje, Dubštica, Polimlje, Samobor, Bohorić i Kava. Sjedište drinskog kadije bila je Hoča. • Kadiluku Blagaj pripadali su: Hoča, Goražde, Bistrica, Zagorje, Osanica, Tođevac, Sokol i Kukanj. Grad Blagaj u Humu bio je središte ovog kadiluka.

• Herceg je u Novom proveo svoje posljednje dane, razbolio se i umro 1466. godine. • Naslijedio ga je mlađi sin Vlatko, dok je Vladislava potpuno zaobišao. Vlatko je još deceniju i po čuvao ostatke očeve zemlje. Podržavala ga je Venecija, a bio je u lošim odnosima sa bratom Vladislavom i sa porodicom Vlatković. • Neposredno poslije smrti hercega, Osmanlije osvajaju Blagaj (omiljena rezidencija Kosača), a 1468. i Ključ. • 1470. Vlatko se miri sa Osmanlijama. 1470. izdvajaju hercegovu zemlju iz dotadašnjeg bosanskog sandžaka i osnivaju posebni sandžak u Foči. • 1471. Osmanlije osvajaju tvrđavu Počitelj na Neretvi, gde se ugarska posada držala 6 godina.

• Stefan, brat Vlatka Kosače postaje Ahmed Hercegović. A što se tiče Vlatka, potisnuo je Vlatkoviće iz Neretve i Krajine, izmirio se sa Dubrovčanima, oženio se sa Margaretom Marcano, unukom kralja Alfonsa, napuljskog kralja. Izmirio se sa Vladislavom koji je duže vrijeme boravio u Ugarskoj i dobio od kralja Matije posjede u Slavoniji sa gradovima Velikim i Malim Kalnikom. • 1481. sultan Bajazit opkolio je Novi u kojem su bile 2 kule: gornju su držali Ugri, a donju bliže moru herceg Vlatko. • Vlatko ubrzo odustaje od borbe i predaje kulu, a sa porodicom odlazi u Osmansko carstvo. • U januaru 1482. godine zauzet je Novi. Ta godina u istoriografiji uzima se za pad Hercegovine pod osmansku vlast.

Literatura: • Istorija naroda Jugoslavije, knj. 1, Beograd – Zagreb – Ljubljana, 1953. • Sima Ćirković, Istorijа srednjovekovne bosаnske držаve, Beogrаd, 1964.