SPRJEAVANJE ONEIENJA MORA I MORSKOG OKOLIA KOLEGIJI ZATITA

SPRJEČAVANJE ONEČIŠĆENJA MORA I MORSKOG OKOLIŠA KOLEGIJI: ZAŠTITA MORA I MORSKOG OKOLIŠA EKOLOGIJA U PROMETU Predavanja

Dr. sc. Radoslav Radonja 2

3 SADRŽAJ 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. Uvod Osobna razmišljanja i stavovi pristupnika Morski okoliš Regionalna morska područja Ispusti u more Ugled i percepcija pomorstva u kontekstu onečišćenja morskog okoliša Onečišćenje atmosfere s brodova i staklenički plinovi Invazivne vrste i uloga balastnih voda u njihovom prenošenju Ostali štetni utjecaji na morski okoliš Mjere za sprječavanje onečišćenja Mogućnosti osobnog uključivanja pomoraca i osobna odgovornost

4 1. UVOD 1. 1. Opći kontekst 1. 2. Održivo pomorstvo 1. 3. Osvještenost o nužnosti očuvanja morskog okoliša

5 1. UVOD 1. 1. Opći kontekst Osvještenost o morskom okolišu predstavlja doprinos ljudskog elementa u sprječavanju onečišćenja. Stoga osposobljenost sprječavanja onečišćenja morskog okoliša povezuje dva važna aspekta u modernom pomorstvu: Brigu o morskom okolišu, i Važnost čovjekove uključenosti u provedbu. 1. Uloga i značenje pomorstva u svjetskom gospodarstvu. 2. Utjecaj pomorstva na morski okoliš.

6 1. UVOD 1. 2. Održivo pomorstvo Održivi razvoj – uravnoteženi odnos tri P-a (PPP- engl. People, Planet, Profit). Potreba za održivim razvojem – osnovne potrebe ljudi moraju zadovoljiti sigurno i ponosno; održivost ekoloških procesa, genetičke raznolikosti i uporabe resursa, pri čemu ne postoji apsolutna granica rasta, a njegova kvalitativna vrijednost postaje jednako važna kao i ona kvantitativna. Održivo pomorstvo – globalno gotovo 90% prijevoza dobara ide morem, a brodovi su s energetskog gledišta najučinkovitije transportno sredstvo s velikim potencijalom ekološke prihvatljivosti koja postaje utjecajni čimbenik poslovne politike brodara i njegovog opstanka na tržištu.

7 1. UVOD 1. 3. Osvještenost o nužnosti očuvanja morskog okoliša IMO – specijalizrana agencija UN-a za pomorstvo koja donosi propise u svezi minimaliziranja utjecaja pomorstva na onečišćenje okoliša (npr. uljima, štetnim i opasnim tvarima, smećem, ispušnim plinovima, balastnim vodama, bojama s biostaticima i dr. ). Održivi razvoj pomorstva može se protumačiti kao način dugoročnog razmišljanja o rješavanju okolišnih izazova ili kao: “zadovoljenje današnjih potreba bez ugrožavanja budućih generacija u ostvarivanju njihovih. ” Učinkovitost njegovog ostvarivanja zavisi isključivo o ljudskom čimbeniku: sposobnostima i ponašanju kako bi se poštivali propisi, i tehničke instalacije koristile na ispravan način.

8 2. OSOBNA RAZMIŠLJANJA I STAVOVI PRISTUPNIKA – 2. 1. Osobna razmišljanja pristupnika o problemima onečišćenja morskog okoliša i izazovima koje oni postavljaju za pomorstvo Prethodna iskustva, stavovi, mišljenja, ideje, . . . ? Lista značajnih izazova u svezi onečišćenja, razlozi i mišljenja? 2. 2. Međusobna usporedba različitih mišljenja i stavova pristupnika

9 3. MORSKI OKOLIŠ 3. 1. Značaj oceana 3. 2. Ekologija mora 3. 3. Različitosti obalnih morskih područja i otvorenih oceana 3. 4. Posebno osjetljiva morska područja (engl. Particularly Sensitive Sea Areas – PSSAs)

10 3. MORSKI OKOLIŠ 3. 1. Značaj oceana Sadrže veliki broj različitih oblika života. Reguliraju klimu na zemlji (apsorpcija, skladištenje i transport topline morskim strujama) Proizvode više od 50% kisika na Zemlji. Apsorbiraju velike količine CO 2 i smanjuju globalno zatopljenje. Izvor su hrane kako za ljude, tako i za druge organizme. Omogućuju globalni transport ljudi i dobara.

11 3. MORSKI OKOLIŠ 3. 1. . Značaj oceana. . . Ekonomski značaj oceana - proizvodnja hrane, turizam. 200 milijuna ljudi zaposleno je u ribarskoj industriji globalno. U oceanima se nalaze izvori fosilnih goriva (cca 50% plina i 30% nafte). Predstavljaju ‘radno okruženje pomorca’, te stoga pomorci trebaju imati i poseban odnos prema moru i njegovoj zaštiti!

12 3. MORSKI OKOLIŠ 3. 2. Ekologija mora Pojmovi: ekologija, ekosustav, abiotički i biotički faktori, . . . Morske alge kao osnova - (primarna proizvodnja) Mikroskopske stanice zelenih algi čine osnovu života u moru. Ti jednostanični organizmi dio su planktona u moru. Plankton je nalik ‘gustoj juhi’ mikroskopskih organizama koji su nošeni morskim strujama. Planktonske alge = fitoplankotn (lat. phyto=biljka) Te alge su primarni proizvođači koji fotosintezom stvaraju glukozu i pri tom ispuštaju kisik kao nusproizvod. Osim glukoze, primarni proizvođači izgrađuju druge tvari poput proteina ili masti.

13 3. MORSKI OKOLIŠ 3. 2. . Ekologija mora. . . Hranidbeni lanci u moru Hranidbeni lanci predstavljaju slijed različitih organizama u kojem se prenosi energija u obliku hrane od biljaka preko životinja (biljojedi i mesojedi, svejedi, grabežljivci) do mikroorganizama. Jednostavni hranidbeni lanac npr. : fitoplankton – zooplankton – sardina (srdela) – tuna – bentički (pridneni) mikroorganizmi – ‘oat’. Energija se može prenijeti na velike grabežljivce i putem bentičkih organizama (npr. školjke) kojima se hrane manje ribe, a potom njima veliki grabežljivci.

14 3. MORSKI OKOLIŠ 3. 2. . Ekologija mora. . . Pravilo od “ 10%” Organizmi veliki dio svoje energije (cca 90%) utroše na vlastite životne procese (osnovni procesi u stanicama, disanje, kretanje, . . . ), dok se za rast i razvoj koristi svega 10% (povećanje biomase). Na taj način može se uočiti da se na svaku iduću razinu u hranidbenom lancu prenosi svega 10% energije u obliku hrane, te se u svakoj razini gubi 90% energije (životni procesi i toplina tijela) – piramidalno. Npr. za prirast težine tune od 1 kg potrebno je 10 kg male ribe, a za 10 kg male ribe potrebno je 100 kg kopepoda (veslonožaca), dok je za 100 kg kopepoda potrebno 1000 kg fitoplanktona.

15 3. MORSKI OKOLIŠ 3. 2. . Ekologija mora. . . Bakterije omogućavaju da hranidbeni lanac postane zatvoreni krug. Na svakoj razini u hranidbenom lancu proizvodi se organski otpad (izmet ili uginuti organizmi), a bakterije ga razgrađuju na osnovne anorganske tvari koje se ponovno koriste za rast i razvoj primarnih proizvođača. Za takav posao potrebna je velika količina bakterija, te npr. 1 ml morske vode sadrži preko 1 milijun bakterija. Uloga virusa u moru – količina virusa je još veća nego bakterija, a oni su patogeni za fitoplanktone i zooplanktone koje uništavaju, a potom ostatke opet razgrađuju bakterije. Hranidbeni lanci u moru međusobno su ispreplateni i zapravo čine veliku mrežu lanaca.

16 3. MORSKI OKOLIŠ 3. 3. Različitosti obalnih morskih područja i otvorenih oceana More se sastoji od područja s različitim obilježjima, a oceani se ugrubo mogu podijeliti na otvorene oceane i priobalna mora. Priobalna mora su plitka mora (< 200 m) epikontinentalnog pojasa. Ta područja su bogata hranjivim tvarima koje dolaze ulijevanjem rijeka. Otvoreni oceani su relativno duboka (prosječno 3, 5 km) i hranjivim tvarima siromašna područja. Osim različitosti u količini hranjivih tvari postoje i fizčke različitosti (količina svjetlosti, temperatura, salinitet, miješanje vodenih slojeva, . . . ) Glavne različitosti: (1) planktonske vrste, (2) razina primarne proizvodnje, (3) dužina hranidbenih lanaca.

17 3. MORSKI OKOLIŠ 3. 3. . Različitosti obalnih morskih područja i otvorenih oceana. . . (1) Planktonske vrste Za fitoplanktone je nužna dovoljna količina svjetlosti i izvori hranjivih tvari. U otvorenim oceanima koji su siromašni hranjivim tvarima, količinom svjetlosti i izmjenom vodenih slojeva fitoplanktoni su vrlo mali (lagani) i okruglog oblika, što im omogućava da ne potonu u još tamnije dubine gdje gotovo ne dopire svjetlost. U priobalnim morima su suprotni uvjeti, te su fitoplanktoni veći i različitijih oblika, a kao zaštitu da ne budu pojedeni obično imaju vanjski omotač s ‘iglicama’. Uslijed turbulencije vode teže stanice mogu potonuti na dno i ponovno isplivati na površinu gdje imaju dovoljnu količinu svjetlosti i tvari.

18 3. MORSKI OKOLIŠ 3. 3. . Različitosti obalnih morskih područja i otvorenih oceana. . . (2) Razina primarne proizvodnje Priobalna područja imaju vrlo dobre uvjete za rast fitoplanktona uključujući i zalihe hranjivih tvari što rezultira visokom razinom primarne proizvodnje. Otvoreni oceani imaju relativno nisku primarnu proizvodnju zbog ograničenosti u hranjivim tvarima (npr. nitratima) ili mikroelementima (npr. željezo).

19 3. MORSKI OKOLIŠ 3. 3. . Različitosti obalnih morskih područja i otvorenih oceana. . . (3) Dužina hranidbenih lanaca Priobalna područja u kojima je relativno visoka primarna proizvodnja hranidbeni lanci imaju najčešće četiri razine, dok su na otvorenim oceanima uvjeti primarne proizvodnje niski, a fitoplanktoni manji, te su i veličinom organizmi u hranidbenim lancima manji. Stoga su na otvorenim oceanima hranidbeni lanci nešto duži i obično imaju šest razina. Rezultat toga je da je proizvodnja biomase u priobalnim područjima veća (više ribe – u kilogramima).

20 3. MORSKI OKOLIŠ 3. 4. Posebno osjetljiva morska područja (engl. Particularly Sensitive Sea Areas – PSSAs) IMO ima dva instrumenta za zaštitu morskih područja od utjecaja pomorstva: Posebno osjetljiva morska područja - PSSA (engl. Particularly Sensitive Sea Areas) i Posebna područja – engl. Special Areas (ova su uvijek povezana s Prilozima MARPOL 73/78 konvencije)

21 3. MORSKI OKOLIŠ 3. 4. . Posebno osjetljiva morska područja Posebno osjetljivo morsko područje - PSSA “Područje koje zahtijeva posebnu zaštitu kroz djelovanje IMO-a zbog svog značenja s obzirom na prepoznata ekološka, socijalnoekonomska ili znanstena obilježja i koja mogu biti ranjiva glede štete uzrokovane međunarodnim pomorskim aktivnostima “. Posebno područje “Ona morska područja koja zbog prepoznatih tehničkih razloga u odnosu na njihove oceanografske i ekološke uvjete, te posebnog obilježja prometa u njima zahtijevaju prikladnu primjenu posebnih obvezatnih metoda za sprječavanje onečišćenja uljima, štetnim tvarima u razlivenom stanju ili otpadom”.

22 3. MORSKI OKOLIŠ 3. 4. . Posebno osjetljiva morska područja Kad je neko područje proglašeno ‘posebno osjetljivim’ u njemu se mogu primijeniti i posebne mjere nadzora nad pomorskim aktivnostima (npr. pravci prolaska, obvezatna uporaba pilota, sustav izvješćivanja, ograničenja brzine ili striktno pridržavanje odredbi MARPOL-a 73/78. Posebno osjetljiva morska područja (PSSA) razlikuju se od ostalih zaštićenih morskih područja (engl. Marine Protected Areas – MPA), jer se u njima morski okoliš zaštićuje samo od pomorskih aktivnosti, dok se u ostalima MPA-ima, zaštita može odnositi i na, npr. utjecaj od ribarstva i ostalih gospodarskih grana ili industrija.

23 3. MORSKI OKOLIŠ Iz navedenog razvidno je da more nije samo jednolična masa vode s jednakom rasprostranjenošću organizama posvuda. Priobalna područja bogatija su hranjivim tvarima i sukladno brojem organizama (životom). Pri tom fitoplankton čini osnovu hranidbenih lanaca u kojima se energija u obliku hrane prenosi na više razine, a kruženje hranjivih tvari omogućavaju razlagači koji ih na kraju pretvaraju u osnovne nutrijente. Upravo su ti sitni mikroskopski organizmi (planktoni, virusi i bakterije) presudni za opstanak okom vidljivih oblika života u moru (ribe ili morski sisavci), koji su međusobno isprepleteni u različite hranidbene mreže. Kad dođe do povećanja ili smanjenja nekog organizma uslijed ljudskog ili prirodnog utjecaja, to će se odraziti i na ostale organizme u određenoj hranidbenoj mreži.

24 4. REGIONALNA MORSKA PODRUČJA – JADRANSKO MORE 4. 1. Opća obilježja Jadranskog mora 4. 2. Pregled oblika života u Jadranskom moru 4. 3. Značaj Jadranskog mora za regionalno stanovništvo

25 4. REGIONALNA MORSKA PODRUČJA – JADRANSKO MORE 4. 1. Opća obilježja Jadranskog mora Jadransko more kao dio Mediteranskog mora ima obilježje poluzatvorenog mora s jedinstvenim i osjetljivim ekosustavima koji sadrže vrlo različita staništa u kojima žive mnoge posebne i u nekim slučajevima i osjetljive životne zajednice i endemski organizmi. Uzduž istočne obale Jadranskog mora nalazi se preko 1200 otoka, otočića i hridi koje čine veliki arhipelag jedinstven u Mediteranu kako po geografskim tako i po geomorfološkim krškim strukturama.

26 4. REGIONALNA MORSKA PODRUČJA – JADRANSKO MORE 4. 2. Pregled oblika života u Jadranskom moru Brojne biljne i životinjske vrste. Rijetke i ugrožene vrste (125 vrsta koje se mogu naći u Jadranu uključene su u ‘Crvenu listu’ ugroženih vrsta u Hrvatskoj i čak 70 vrsta koje su pod zaštitom prema konvenciji iz Berna*). Npr. : Sredozemna medvjedica, dvije ugrožene vrste dupina, dvije vrste morskih kornjača ili endemske smeđe alge, koraljni grebeni uzduž južnih otoka, i dr. * Convention for the Conservation of European Wildlife and Natural Habitats.

27 4. REGIONALNA MORSKA PODRUČJA – JADRANSKO MORE 4. 3. Značaj Jadranskog mora za regionalno stanovništvo Prometni – pomorska povezanost i prometni pravci. Socijalni – povijesno, kulturno i prirodno naslijeđe. Ekonomski – najizraženiji kroz turizam – veliki doprinos nacionalnom BDP -u. Ribarstvo i marikultura – imaju ekonomske učinke u gospodarstvu, no malo tradicionalno ribarstvo ima značaj i za opstanak ljudi na otocima. Proizvodnja soli i dr.

28 5. ISPUSTI U MORE 5. 1. Ispusti ulja, kemikalija, sanitarnih otpadnih voda, krutog otpada i smeća u more, te njihov utjecaj na morski okoliš 5. 2. Mjere za sprječavanje onečišćenja

29 5. ISPUSTI U MORE 5. 1. Ispusti ulja, kemikalija, sanitarnih otpadnih voda, krutog otpada i smeća u more, te njihov utjecaj na morski okoliš Ispusti ulja Mogu se dogoditi za vrijeme proizvodnje, transporta ili uporabe, a ljudi onečišćenje uljima vide kao glavni ekološki problem. Pod uljem na brodu podrazumijevamo: sirovu naftu, sve njene derivate i zauljenu vodu. Širenje i kretanje naftne mrlje: gravitacija, utjecaj vjetra, morskih struja. . . Procesi razlaganja ulja: isparavanje, otapanje, raspršivanje, emulgiranje, oksidacija, biološka razgradnja, taloženje.

30 5. ISPUSTI U MORE. . . Ispusti ulja. . . Utjecaji ispusta ulja na okoliš zavise o mnogo čimbenika koji uključuju: vrstu i količinu ispuštenog ulja i njegovo ponašanje nakon ispusta, vremenske uvjete i godišnje doba, učinkovitost službi za uklanjanje onečišćenja, biološke i ekonomske karakteristike područja i njegovu osjetljivost na onečišćenje. Ekološki učinci uključuju: toksičnost u odnosu na zooplankton, zauljivanje perja ptica i krzna morskih sisavaca, zauljivanje priobalnih staništa ili područja plimnih izmjena i sl. Ekonomski učinci odnose se kako na troškove čišćenja i sanacije, tako i na indirektne troškove gospodarskih grana povezanih s morem (turizam, ribarstvo, . . . )

31 5. ISPUSTI U MORE. . . Ispusti ulja. . . Unatoč činjenici da izljevi ulja pobuđuju zanimanje javnosti, samo manji udio ukupnih izljeva dolazi iz akcidentnih izljeva npr. tankera. Rutinske brodske operacije doprinose onečišćenju trostruko više od onih nastalih uslijed pomorskih nesreća. Ostali izvori onečišćenja dolaze iz prirodnih izljeva i izvora na kopnu. Od 1979. g. izljevi ulja u more kao poslijedica brodskih operacija su znatno smanjeni uslijed sigurnijih brodskih operacija, poboljšane konstrukcije i donešenih propisa o sprječavanju onečišćenja. IMO propisi – MARPOL 73/78 – Prilog I – sprječavanje onečišćenja uljima.

32 5. ISPUSTI U MORE 5. 1. Ispusti ulja, kemikalija, sanitarnih otpadnih voda, krutog otpada i smeća u more, te njihov utjecaj na morski okoliš Ispusti kemikalija Kemikalije se nalaze posvuda, pojavljuju se prirodnim putem ili sintetizirane od strane čovjeka. Transportiraju se morem u rasutom stanju (tankeri za prijevoz kemikalija, brodovi za rasuti teret, brodovi za prijevoz plina) ili u upakiranom obliku (npr. na brodovima za prijevoz kontejnera). U 2000. g. približno 120 milijuna tona kemikalija prevezeno je morem u rasutom stanju.

33 5. ISPUSTI U MORE 5. 1. Ispusti ulja, kemikalija, sanitarnih otpadnih voda, krutog otpada i smeća u more, te njihov utjecaj na morski okoliš. . . Ispusti kemikalija. . . Štetne ili nezdrave tvari su obično one koje imaju slijedeća svojstva: zapaljive, eksplozivne, otrovne, korozivne ili reaktivne. Za prosudbu utjecaja izljeva određene kemikalije važno je znati kakvo će biti njeno ponašanje u moru nakon izljeva, a to zavisi o različitim fizičkim i kemijskim karakteristikama poput njene isparljivosti ili topljivosti u vodi. Kemijske tvari mogu se podijeliti u četiri galvne skupine: (1) one koje isparavaju / ishlapljuju; (2) one koje plutaju; (3) one koje se rastvaraju (tope); i (4) one koje tonu.

34 5. ISPUSTI U MORE 5. 1. Ispusti ulja, kemikalija, sanitarnih otpadnih voda, krutog otpada i smeća u more, te njihov utjecaj na morski okoliš. . . Ispusti kemikalija. . . Štetnosti kemikalija u okolišu: karcinogenost, mutagenost, teratogenost, iritansi, asfiktansi, anestetici ili sutavne štetnosti. Kompleksnost utjecaja na ljudsko zdravlje i okoliš za većinu kemikalija niti danas nije u potpunosti razjašnjena, a samo se za neke može reći da se utjecaj u potpunosti razumije. Učinak kemikalija zavisi o količini izljeva i karakteristikama izljeva, a može se prepoznati kroz akutnu i kroničnu toksičnost, bioakumulaciju, biodegradaciju, oštećenje životnih resursa u moru, opasnosti za čovjeka ili smanjenje privlačnosti.

35 5. ISPUSTI U MORE 5. 1. Ispusti ulja, kemikalija, sanitarnih otpadnih voda, krutog otpada i smeća u more, te njihov utjecaj na morski okoliš. . . Ispusti kemikalija IMO propisi o sprječavanju onečišćenja štetnim ili nezdravim tvarima sadržani su u konvenciji MARPOL 73/78 – Prilog II (nezdrave tvari u rasutom stanju) i Prilog III (štetne tvari u upakiranom stanju). Sastavni dio Priloga II - IBC kodeks (engl. International Bulk Chemical Code), podjela tvari na: X, Y, Z, ostale. Prilog III - IMDG kodeks (engl. International Maritime dangerous Goods Code).

36 5. ISPUSTI U MORE 5. 1. Ispusti ulja, kemikalija, sanitarnih otpadnih voda, krutog otpada i smeća u more, te njihov utjecaj na morski okoliš Ispusti sanitarnih otpadnih voda Mogu se podijeliti na crne (iz toaleta, bolnice ili prostora u kojima se prevozi i čuva stoka) i sive (sve ostale: tuševi, umivaonici, kuhinja, . . . ) Sanitarne otpadne vode sadrže mnogo hranjivih tvari poput dušika ili fosfora, a njihovim ispustom dodaju se veće količine u morski okoliš koje mogu uzrokovati pojačani rast algi u području (eutrofikacija), a kad one odumru doći će do njihove bakterijske razgradnje što će za posljedicu imati povećanu potrošnju kisika i njegovu smanjenu dostupnost za ostale organizme u području, te moguće njihovo odumiranje.

37 5. ISPUSTI U MORE. . . Ispusti sanitarnih otpadnih voda na otvorenim oceanima nisu problem, na u priobalnim morima i na lokalnim područjima gdje su temperature mora povećane (npr. Jadransko ili Crno more), sadržaj kisika u vodi je i u normalnim uvjetima manji, te dodatni ispusti mogu imati značajan utjecaj. Ostali utjecaji očituju se i u slučajevima kad sanitarne otpadne vode sadrže patogene elemente ili kemikalije gdje se štetni utjecaji pojačavaju. Putnički brodovi, kruzeri i brodovi za prijevoz stoke prepoznati su kao najutjecajniji na okoliš u tom smislu. IMO propisi sadržani su u konvenciji MARPOL 73/78 – Prilog IV.

38 5. ISPUSTI U MORE 5. 1. Ispusti ulja, kemikalija, sanitarnih otpadnih voda, krutog otpada i smeća u more, te njihov utjecaj na morski okoliš Odlaganje krutog otpada Razlikujemo smeće (ostaci od življenja) i otpad (ostaci od rada). Otpaci koji završavaju u moru su globalni problem, a u Tihom oceanu mogu se pronaći čitavi plutajući bazeni rotirajućih otpadaka i smeća (najveći od njih je čak veličine Europe), dok se veliki dio osim u vodenom stupcu može pronaći i na morskom dnu. Ekološki učinci, npr. : uplitanje većih organizama u plastiku ili najlonske užadi, ili gutanje otpadaka tijekom hranjenja zbog poistovjećivanja s prirodnom hranom (npr. kornjače i najlonske vrećice) koje može uzrokovati odumiranje organizma, i sl.

39 5. ISPUSTI U MORE 5. 1. Ispusti ulja, kemikalija, sanitarnih otpadnih voda, krutog otpada i smeća u more, te njihov utjecaj na morski okoliš. . . Odlaganje krutog otpada. . . U morskom okolišu se danas mogu pronaći otpaci u obliku sitnih komadića plastike (promjera manjeg od 5 mm ili čak i mikroskopskih veličina), koji se nazivaju i mikro plastikom koje mogu progutati male životinje koje su na dnu hranidbenog lanca, a na taj način otrovne kemikalije ulaze u cijeli hranidbeni lanac u kojemu mogu izazvati interakciju s mnogim biološkim procesima, pa i predstavljati opasnost za čovjeka koji se eventualno hrani kontaminiranim organizmima. No otpaci mogu uzrokovati štetu i ljudskim aktivnostima na moru i u priobalju (oštećenja plovila, energetskih postrojenja, turističkih djelatnosti i dr. )

40 5. ISPUSTI U MORE 5. 1. Ispusti ulja, kemikalija, sanitarnih otpadnih voda, krutog otpada i smeća u more, te njihov utjecaj na morski okoliš. . . Odlaganje krutog otpada Pomorstvo doprinosi onečišćenju mora otpadom, no kako je problem odavno prepoznat, donijete su i mjere (propisi) za sprječavanje onečišćenja mora smećem s brodova. IMO propisi sadržani su u konvenciji MARPOL 73/78 – Prilog V.

41 5. ISPUSTI U MORE 5. 2. Mjere za sprječavanje onečišćenja Marpol 73/78: Prilog I – Sprječavanje onečišćenja mora uljima – uvjeti ispuštanja Prilog II – Sprječavanje onečišćenja mora nezdravim tvarima u rasutom stanju – uvjeti ispuštanja Prilog III – Sprječavanje onečišćenja mora štetnim tvarima u upakiranom stanju – postupci odlaganja Prilog IV – Sprječavanje onečišćenja mora sanitarnim otpadnim vodama – uvjeti ispuštanja Prilog V – Sprječavanje onečišćenja mora smećem – uvjeti ispuštanja Prilog VI – Sprječavanje onečišćenja atmosfere.

42 6. UGLED I PERCEPCIJA POMORSTVA U KONTEKSTU ONEČIŠĆENJA MORSKOG OKOLIŠA – radionica 6. 1. Uloga Međunarodne pomorske organizacije (IMO) 6. 2. Osobna razmišljanja i stavovi pristupnika o utjecaju pomorstva na onečišćenje 6. 3. Međusobna usporedba različitih mišljenja i stavova pristupnika

43 6. UGLED I PERCEPCIJA POMORSTVA U KONTEKSTU ONEČIŠĆENJA MORSKOG OKOLIŠA – radionica 6. 1. Uloga Međunarodne pomorske organizacije (IMO) Misija IMO-a kao specijalizirane agencije UN-a je da kroz međunarodnu kooperaciju promovira sigurno, mirno, okolišno razborito, učinkovito i održivo pomorstvo, a pri tom donosi propise s ciljem smanjenja onečišćenja okoliša koje dolazi iz pomorstva i one koje povećavaju sigurnost na moru ističući ključnu ulogu ljudskog elementa i potrebu za unaprijeđenje čovjekove izvedbe.

44 6. UGLED I PERCEPCIJA POMORSTVA U KONTEKSTU ONEČIŠĆENJA MORSKOG OKOLIŠA – radionica 6. 2. Osobna razmišljanja i stavovi pristupnika o utjecaju pomorstva na onečišćenje Prethodna iskustva, stavovi, mišljenja, ideje, . . . ? 6. 3. Međusobna usporedba različitih mišljenja i stavova pristupnika

45 7. ONEČIŠĆENJE ATMOSFERE S BRODOVA I STAKLENIČKI PLINOVI 7. 1. Utjecaj emisija ispušnih plinova iz brodskih energetskih sustava na čovjeka i okoliš (SOx, NOx, PM, HC, . . . ) 7. 2. Utjecaj emisija stakleničkih plinova na čovjeka, okoliš i klimu 7. 3. Mjere za sprječavanje onečišćenja atmosfere

46 7. ONEČIŠĆENJE ATMOSFERE S BRODOVA I STAKLENIČKI PLINOVI 7. 1. Utjecaj emisija ispušnih plinova iz brodskih energetskih sustava na čovjeka i okoliš (SOx, NOx, PM, HC, . . . ) Onečišćenje atmosfere je ozbiljna ugroza ambijentalnoj kvaliteti zraka i posljedično ljudskom zdravlju: Na prizemnoj razini ozon je onečišćivač koji štetno utječe na ljudsko zdravlje, a jedan je od sastavnih komponenti smoga. Nastaje kao rezultat reakcije dušičnih oksida (NOx) i lakohlapljivih organskih sastojaka (LHOS – engl. VOC) u prisustvu sunčeve svjetlosti. Izlaganje visokim razinama ozona kod ljudi uzrokuje ‘stiskanje u prsima’, kašalj ili kihanje, a kod biljaka značajan gubitak prinosa ili oštećenje listova. Krute čestice (engl. PM), posebno one promjera manjeg od 10 μm ulaze u čovjekova pluća uzrokujući povećan broj srčanih i plućnih problema, pa i smrtnosti.

47 7. ONEČIŠĆENJE ATMOSFERE S BRODOVA I STAKLENIČKI PLINOVI 7. 1. Utjecaj emisija ispušnih plinova iz brodskih energetskih sustava na čovjeka i okoliš (SOx, NOx, PM, HC, . . . ) Ispušni plinovi iz brodskih energetskih sustava predstavljaju veliki, a u nekim područjima i najveći uzročnik onečišćenja atmosfere. Glavni onečišćivači u ispušnim plinovima su: sumporni oksidi (SOx), dušični oksidi (NOx), krute čestice (PM), lakohlapljivi organski sastojci (VOC), te tvari koje oštećuju ozonski omotač (engl. ODS) poput HCFC-a (freona). Ove tvari doprinose problemima acidifikacije (uzročnici kiselih kiša) i smanjenju kvalitete ambijentalnog zraka, što može uzrokovati zdravstvena probleme kod čovjeka, ali i oštećenja ozonskog omotača sa svim poznatim posljedicama.

48 7. ONEČIŠĆENJE ATMOSFERE S BRODOVA I STAKLENIČKI PLINOVI 7. 1. Utjecaj emisija ispušnih plinova iz brodskih energetskih sustava na čovjeka i okoliš (SOx, NOx, PM, HC, . . . ) Acidifikacija je prouzrokovana različitim onečišćivačima: dušikovim oksidima (NOx), sumpornim oksidima (SOx) ili amonijakom (NH 3). Povećana kiselost tla ili vode uzrokovana je vlažnom (uslijed kiše, tuče ili snijega) ili suhom (direktnim taloženjem čestica na kopno) depozicijom. Acidifikacija uzrokuje različite ekološke probleme, ali i one povezane uz ljudsko zdravlje i infrastrukturu (npr. oštećuje građevine, mostove i sl. ) IMO propisi o sprječavanju onečišćenja zraka s brodova sadržani su u konvenciji MARPOL 73/78 – Prilog VI.

49 7. ONEČIŠĆENJE ATMOSFERE S BRODOVA I STAKLENIČKI PLINOVI 7. 2. Utjecaj emisija stakleničkih plinova na čovjeka, okoliš i klimu Klimatske promjene u novije vrijeme postale su sastavni dio globalnih političkih pregovora i dogovora, a vrlo često i predmetom napisa svih utjecajnih medija. Već se desetljećima njima bave znanstvenici, a u zadnja dva najviše Međuvladina komisija o klimatskim promjenama (engl. Intergovernmental Panel on Climate Change – IPCC). IPCC definira klimatske promjene kao: “svaku promjenu klime u vremenu, bilo uzrokovanu prirodnim varijabilnostima ili kao posljedica ljudskih aktivnosti”.

50 7. ONEČIŠĆENJE ATMOSFERE S BRODOVA I STAKLENIČKI PLINOVI 7. 2. Utjecaj emisija stakleničkih plinova na čovjeka, okoliš i klimu ‘Efekt ili učinak staklenika’ – Sunce zagrijava Zemlju i njenu atmosferu. Dio dozračene energije se apsorbira i pretvara u infracrveno (toplinsko) zračenje te grije površinu Zemlje, a dio se emitira nazad u atmosferu. ‘Staklenički plinovi’ (engl. Greenhouse gases) poput ugljičnog dioksida (CO 2), metana (CH 4) ili dušikovih oksida (NOx) koji se nalaze u atmosferi zaustavljaju isijavanje infracrvenog (toplinskog) zračenja poput stakla u staklenicima, pri čemu dolazi do povećanja unutarnje temperature staklenika. Taj proces zagrijava atmosferu i naziva se ‘efekt staklenika’. Bez tog prirodnog ‘efekta staklenika’ život na zemlji kakav poznajemo zapravo ne bi bio moguć, jer bi prosječne temperature bile cca -18°C umjesto sadašnjih +15°C.

51 7. ONEČIŠĆENJE ATMOSFERE S BRODOVA I STAKLENIČKI PLINOVI 7. 2. Utjecaj emisija stakleničkih plinova na čovjeka, okoliš i klimu Staklenički plinovi nastaju i iz prirodnih procesa, npr. : erupcije vulkana, prirodno nastali šumski požari, truljenje biljaka i drveća i sl. No, od početka industrijalizacije dolazi do značajnog utjecaja čovjekovih aktivnosti (izgaranje fosilnih goriva, proizvodnja električne ili toplinske energije, agrikultura, i sl. ) gdje je količina ispuštenih plinova nadmašila one iz prirodnih izvora, pri čemu je CO 2 najutjecajniji. Tijekom prošlog stoljeća uočene su mnoge promjene: povećanje prosječne temperature zraka i oceana, nestajanje polarnog leda ili povećanje razine mora, a IPCC ukazuje da to nije samo posljedica prirodnih procesa već vidi ljudske aktivnosti kao najvjerojatniji uzrok tih promjena.

52 7. ONEČIŠĆENJE ATMOSFERE S BRODOVA I STAKLENIČKI PLINOVI 7. 2. Utjecaj emisija stakleničkih plinova na čovjeka, okoliš i klimu Čovjekov utjecaj na klimu uglavnom je prihvaćen i u znanstvenim krugovima, no predviđanje daljnjih promjena i njihovih posljedica zbog kompleksnosti samih procesa zapravo je vrlo neizvjesno (daljnje povećanje razine mora, povećan broj ljudskih oboljenja, nepredvidljive promjene vremenskih uvjeta, i sl. ). Pomorski promet kao glavni (90%) transportni put razmjene dobara u globalnom gospodarstvu doprinosi povećanju CO 2 sa svega 2, 7% (2007. ) i može se reći da trenutno ima mali utjecaj na ukupnu emisiju, no to se ubuduće može i promijeniti, jer su na kopnu donijeti propisi za emisije CO 2, dok u pomorstvu još uvijek nisu. . .

53 7. ONEČIŠĆENJE ATMOSFERE S BRODOVA I STAKLENIČKI PLINOVI 7. 3. Mjere za sprječavanje onečišćenja atmosfere MARPOL 73/78 – Prilog VI Proglašavanje posebnih područja u kojima se nadziru emisije (engl. Emission Controlled Area – ECA) Brodski planovi za učinkovito upravljanje energijom (engl. Ship Energy Efficiency Management Plan – SEEMP) smanjenje brzine plovidbe, optimizacija ruta plovidbe, nove učinkovitije konstrukcije brodova, primjena novih tehnologija obrade (scrubber, SCR, EGR, . . . ), alternativna goriva i obnovljivi izvori energije, optimizacija dobavnih lanaca i sl.

54 8. INVAZIVNE VRSTE I ULOGA BALASTNIH VODA U NJIHOVOM PRENOŠENJU 8. 1. Utjecaj prenošenja invazivnih vrsta na morski okoliš 8. 2. Mjere za sprječavanje onečišćenja

55 8. INVAZIVNE VRSTE I ULOGA BALASTNIH VODA U NJIHOVOM PRENOŠENJU 8. 1. Utjecaj prenošenja invazivnih vrsta na morski okoliš Pomorski promet izravno je povezan s uporabom balastnih voda (cca 3 – 5 mlrd tona balasta godišnje), a koje u sebi mogu sadržati različite oblike morskih organizama (godišnje cca 7000 različitih organizama izmjeni stanište putem balastnih voda). U toj razmjeni mogu biti uključeni zapravo svi oni organizmi koji su dovoljno mali da mogu proći kroz usisne košare (npr. bakterije ili neki drugi mikrobi, jajašca, larve i sl. ). Iako su procesi balastiranja i debalastiranja prilično neprijateljski za te organizme kao i uvjeti preživljavanja u tankovima, te većina tih organizama odumire, ipak se događa da neki od njih prežive putovanje, a dolaskom u novo stanište oni se mogu prilagoditi i postati invazivne na način da počinju istiskivati domicilne populacije (jer u novom području nemaju prirodnih neprijatelja) i na taj način ugroze čitave ekosustave.

56 8. INVAZIVNE VRSTE I ULOGA BALASTNIH VODA U NJIHOVOM PRENOŠENJU 8. 1. Utjecaj prenošenja invazivnih vrsta na morski okoliš Primjeri invazivne vrste: Zebra Mussel – školjka podrijetlom iz crnomorskog riječnog sliva ruskih rijeka unijeta u USA prouzročila je golemu štetu s obzirom na održavanje riječnih vodenih tokova, usisa za energetska postrojenja i sl. (god troškovi održavanja 750 mil. USD); “Red tide” alga – filtriranjem dospijeva u oštrige, a u slučaju da ih potom konzumiraju ljudi mogu uzrokovati paralizu, pa čak i smrt. Kod nas su također primijećene dvije tropske alge koje su se značajno proširile: caulerpa taxifolia i caulerpa racemosa.

57 8. INVAZIVNE VRSTE I ULOGA BALASTNIH VODA U NJIHOVOM PRENOŠENJU 8. 2. Mjere za sprječavanje onečišćenja IMO – propisi sadržani su u Međunarodnoj konvenciji o nadzoru i upravljanju brodskim balastnim vodama i sedimentima (engl. International Convention for the Control and Management of Ships’ Ballast Water and Sediments, 2004. ). Konvencija je stupila na snagu rujna 2017. g. - 12 mjeseci nakon što ju je potpisalo 30 država koje predstavljaju 35% ukupne svjetske bruto tonaže. Osim putem balastnih voda organizmi se mogu prenijeti i putem obraštanja trupa (engl. biofouling), a u nekim slučajevima su uneseni organizmi i brojniji od onih unijetih kroz balastne vode. 8.

58 9. OSTALI ŠTETNI UTJECAJI NA MORSKI OKOLIŠ 9. 1. Utjecaj zvučnog onečišćenja na morski okoliš 9. 2. Utjecaj podvodnih boja protiv obraštanja na morski okoliš 9. 3. Utjecaj recikliranja dotrajalih brodova na okoliš

59 9. OSTALI ŠTETNI UTJECAJI NA MORSKI OKOLIŠ 9. 1. Utjecaj zvučnog onečišćenja na morski okoliš U podvodnom svijetu, a pogotovo u velikim dubinama u koje ne dopire sunčeva svjetlost mnoge životinje koriste zvukove u svrhu komuniciranja, orijentacije u prostoru, uočavanja plijena ili izbjegavanja predatora. Ljudske aktivnosti u moru proizvode zvukove koji mogu imati negativan utjecaj na te organizme na način da: Zvukovi postaju preglasni – buka Frekvencija zvukova prekriva frekvencije koje ti organizmi koriste.

60 9. OSTALI ŠTETNI UTJECAJI NA MORSKI OKOLIŠ 9. 1. Utjecaj zvučnog onečišćenja na morski okoliš Najviše istraživanja o utjecaju zvuka na organizme u moru provedena su u odnosu na kitove i dupine, a gdje je utvrđeno da zvukovi nastali uslijed ljudskih aktivnosti mogu promijeniti njihovo ponašanje kao i preklapati se s njihovim vitalnim biološkim funkcijama na način da: ‘zamaskiraju’ prirodne zvukove koji oni koriste, ili da proizvedena buka pomakne njihov prirodni ‘prag čujnosti’ te da nisu sposobni prepoznati (čuti) niže razine, što povećava i rizik od mogućih kolizija s plovnim objektima ili brodovima. IMO je prepoznao štetan utjecaj buke u moru, no za sada još nisu donijeti nikakvi propisi iako to ostaje problem o kojemu se treba raspraviti.

61 9. OSTALI ŠTETNI UTJECAJI NA MORSKI OKOLIŠ 9. 2. Utjecaj podvodnih boja protiv obraštanja na morski okoliš Svi podvodni objekti podložni su obraštanju različitim mikroorganizmima, algama, školjkašima i sl. Kod brodova takvo obraštanje uzrokuje smanjenje brzine plovidbe i povećanje potrošnje goriva. Stoga se podvodni dijelovi premazuju bojama protiv obraštanja. Mnogi od premaza u sebi sadrže kemijske sastojke koji su štetni i otrovni za morske organizme. Godinama se u njima koristio Tributiyltin (TBT) kao otrovni sastojak. Međunarodna konvencija o nadzoru štetnih sustava protiv obraštanja na brodovima (engl. International Convention on the Control of Harmful Anti -fouling Systems on Ships, 2001. ) zabranjuje uporabu TBT i sličnih štetnih tvari u podvodnim bojama. Alternative npr. : boje na bakrenoj osnovi, silikonski neljepljivi premazi.

62 9. OSTALI ŠTETNI UTJECAJI NA MORSKI OKOLIŠ 9. 3. Utjecaj recikliranja dotrajalih brodova na okoliš Prosječan životni vijek brodova je 25 -30 godina, a od ukupno ugrađenih metalnih dijelova (čelik, bakar, aluminij, . . . ) reciklira se gotovo 97%. No brodovi sadrže i mnogo drugih štetnih i nezdravih tvari koje pri recikliranju treba razborito zbrinuti (ostatke ulja, boja, polikloriranih bifenila – PCB, polivinilnih klorida – PVC, freoni, azbest i dr. ) Tijekom recikliranja, do sada se obično koristila metoda nasukavanja brodova (Indija, Pakistan, Bangladeš), a potom su često pri demontaži zaposlenici bili izloženi različitim tvarima koje su izrazito štetne za njihovo zdravlje (npr. karcinogene ili one koje uzrokuju kronične zdravstvene probleme i sl. ), a koje su se obično ispuštale direktno u okoliš.

63 9. OSTALI ŠTETNI UTJECAJI NA MORSKI OKOLIŠ 9. 3. Utjecaj recikliranja dotrajalih brodova na okoliš IMO – Konvencija o sigurnom i okolišno razboritom recikliranju brodova (engl. The Convention for Safe and Environmentally Sound Recycling of Ships, 2009. ) pokušava unijeti red u dosadašnju praksu, na način da se certificiraju reciklažna brodogradilišta, i da brodovi moraju imati: Plan recikliranja broda Popis opasnih tvari (engl. Inventory of Hazardous materials) popularno nazvan ‘Zelena putovnica’ (engl. ‘Green passport’). Konvencija će stupiti na snagu 24 mjeseca nakon što ju potpiše 15 država koje predstavljaju 40 % BT-a ukupne svjetske trgovačke flote, a moraju imati barem 3% recikliranih brodova u zadnjih 10 godina.

64 10. MJERE ZA SPRJEČAVANJE ONEČIŠĆENJA – radionica 10. 1. Uloga IMO-a u smanjenju utjecaja pomorstva na onečišćenja morskog okoliša 10. 2. Značaj Marpol 73/78 konvencije i ostalih konvencija o sprječavanju onečišćenja morskog okoliša 10. 3. Široki raspon dostupnih mjera za sprječavanje onečišćenja (procedure, tehničke instalacije, inovacije) morskog okoliša 10. 4. Osobna razmišljanja i stavovi pristupnika o izazovima pojedinih onečišćenja i prepoznavanje različitih mogućnosti sprječavanja 10. 5. Identifikacija odgovornosti primjene mjera za sprječavanje u pojedinim slučajevima onečišćenja 10. 6. Međusobna usporedba različitih mišljenja i stavova pristupnika

65 11. MOGUĆNOSTI OSOBNOG UKLJUČIVANJA POMORACA I OSOBNA ODGOVORNOST- radionica 11. 1. Osobno ponašanje 11. 2. Osobna odgovornost 11. 3. Odgovornost časnika

66 Popis literature: 1. Botkin, D. , Keller, E. , Environmental Science, John Wiley & Sons, Inc. , New York, 1995. 2. Covi, M. , Eulie, D. , Swain, D. , Watkins-Kenney, S. , Noise in the Ocean: A Review of the Issues, Science and Policy. Relating to the effects of Noise on Marine Life, Coastal Resource Management CRM 6100, East Carolina University, 2008. 3. Čičin-Šain, B. , and Knecht, R. , Integrated coastal and ocean management: concepts and practices, Island Press. , Washington D. C. 1998. 4. IMO – Marine Environmental Awareness, Model Course 1. 38, 2011. 5. IMO – MARPOL – consolidated edition 2011. 6. Kachel, M. J. , Particularly Sensitive Areas – The IMO's role in protecting Vulnerable Areas, Hamburg studies on maritime affairs, Springer – Verlag, Berlin Heidelberg, 2008. 7. Klepac, R. , Osnove ekologije, Jugoslavenska medicinska naklada, Zagreb, 1979. 8. Šolić, M. , Krstulović, N. , Ekologija morskog bakterioplanktona, Institut za oceanografiju i ribarstvo - Split , Split 2006. 9. http: //www. imo. org - IMO and the environment – brochure, 2009. 10. http: //www. imo. org – pregled konvencija.

67 Hvala na pažnji!