PRAVNI FAKULTET UNIVERZITETA U SARAJEVU KATEDRA KRIVINOG PRAVA

PRAVNI FAKULTET UNIVERZITETA U SARAJEVU KATEDRA KRIVIČNOG PRAVA DIREKTIVA O MALOLJETNICIMA Mentorica: Prof. dr. Hajrija Sijerčić-Čolić Studentica: Amina Demirović Sarajevo, april 2020.

Sadržaj � � � � � Uvod Međunarodnopravni dokumenti i pravni standardi postupanja prema maloljetnicima Direktiva (EU) 2016/800 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. maja 2016. o procesnim jamstvima za djecu koja su osumnjičenici ili optuženici u krivičnim postupcima Pravo na informacije Pomoć advokata Pravo na pojedinaču ocjenu Pravo na ljekarski pregled Posebno postupanje u slučaju lišenja slobode Zaključak

Uvod � Politika postupanja prema maloljetnim učniocima krivičnih djela predstavlja kompleksan problem, pa je uvijek aktuelna rasprava u smislu potrebe za uvođenjem promjena u postojeću praksu. Reforma institucionalnog tretmana maloljetnika u sukobu sa zakonom, primjena novog konceptualnog okvira, mogućnosti afirmisanja novih oblika i formi, a posebno mogućnost realizacije novih nastojanja u praksi su s pravom predmet interesovanja naučne i stručne javnosti.

� U posljednjih nekoliko godina sve se intenzivnije odvija proces reforme maloljetničkog krivičnog prava sa posebnim naglaskom na pojmu “najbolji interes djeteta”, što izričito proklamira Konvencija o pravima djeteta, kao i ostali međunarodni instrumenti zaštite dječijih prava. � S obzirom na to da se maloljetnici u krivičnom pravu javljaju u dvostrukoj ulozi, kao učinioci ili kao žrtve krivičnih djela, u ovom radu fokus je na zaštiti prava maloljetnika kao učinioca krivičnih djela, jer o tome govori Direktiva koju ću u ovom radu obraditi.

Međunarodnopravni dokumenti i pravni standardi postupanja prema maloljetnicima � Kada su međunarodnopravni dokumenti u pitanju, treba istaći da je Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima UN iz 1966. godine predstavljao prvi obavezujući instrument koji je sadržavao određene odredbe relevantne za prava djece u sukobu sa zakonom. Naime, član 6 (5) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima zabranjuje primjenu smrtne kazne nad maloljetnim licima, dok član 10 (2) (b) nalaže da maloljetnici moraju biti odvojeni od odraslih osoba tokom trajanja pritvora prije suđenja, te maloljetnim učiniocima krivičnih djela daje pravo na brzo suđenje. � Naposlijetku, član 14 (1) daje maloljetnicima pravo na privatnost, dok stav 4 tog člana nalaže da se krivični postupak nad maloljetnim licima provodi uz vođenje računa o uzrastu djeteta, a s ciljem njegove rehabilitacije.

Najvažniji međunarodni standardi koji se odnose na djecu kao maloljetne učinitelje krivičnih djela, a koji su ujedno prethodili i neposredno uticali na donošenje Direktive EU 2016/800 su: � Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima djeteta (1989. ) � Standardna minimalna pravila Ujedinjenih naroda za maloljetničko pravosuđe (Pekinška pravila 1985. ) � Pravila Ujedinjenih naroda o zaštiti maloljetnika lišenih slobode (JDL pravila, Havanska pravila 1990. ) � Smjernice Ujedinjenih naroda o prevenciji maloljetničke delinkvencije: (Rijadske smjernice, 1990. )

Direktiva (EU) 2016/800 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. maja 2016. o procesnim jamstvima za djecu koja su osumnjičenici ili optuženici u krivičnim postupcima � Uprkos postojanju mnogobrojnih međunarodnih i europskih standarda na području maloljetničkog prava, Europska komisija prepoznala je da je stepen procesne zaštite djece koja su u sukobu sa zakonom nedovoljan da bi pružio učinkovito sudjelovanje djece u krivičnom postupku, te da je potrebno učiniti poboljšanja na području međusobnog povjerenja između država članica. � Stoga je donešena Direktiva čija je svrha utvrditi procesna jamstva koja će osigurati da djeca, dakle osobe mlađe od 18 godina, koja su osumnjičenici ili optuženici u krivičnim postupcima mogu razumjeti i pratiti taj postupak te ostvarivati pravo na pošteno suđenje, kao i spriječiti djecu da ponove krivično djelo i potaknuti njihovu društvenu integraciju. Dakle, možemo reći da je svrha Direktive približavanje krivičnog postupka djeci, specijalna prevencija i socijalizacija, koja je u razvojnoj fazi prekinuta vođenjem krivičnog postupka.

Pravo na informacije � Direktivom se detaljno reguliše pravo na informisanje, te je propisana obaveza da se osumnjičenici ili optuženici odmah obavještavaju o svojim pravima u skladu s Direktivom 2012/13/EU i općim aspektima vođenja postuka. Te se informacije pružaju na sljedeći način: Ø odmah u slučajevima kada se dijete obavijesti da je osumnjičenik ili optuženik, s obzirom na: pravo da nositelj roditeljske odgovornosti bude obaviješten kako je predviđeno u članu 5 Direktive; pravo na pomoć advokata, kako je predviđeno u članu 6. ; pravo na zaštitu privatnosti, kako je predviđeno u članu 14. ; pravo na pratnju nositelja roditeljske odgovornosti tokom faza postupka koje nisu saslušanja pred sudom, kako je predviđeno u članu 15. stav 4. ; pravo na pravnu pomoć, kako je predviđeno u članu 18. ;

Ø u najranijoj prikladnoj fazi postupka o: pravu na pojedinačnu ocjenu, kako je predviđeno u članu 7. ; pravu na ljekarski pregled, uključujući pravo na ljekarsku pomoć, kako je predviđeno u članu 8. ; pravu na ograničenje lišenja slobode i korištenje alternativnih mjera, uključujući pravo na periodično preispitivanje pritvora, kako je predviđeno u članovima 10. i 11. ; pravu na pratnju nositelja roditeljske odgovornosti tokom saslušanja pred sudom, kako je predviđeno članom 15. stavom 1. ; pravu ličnog prisustva suđenju, kako je predviđeno članom 16. ; pravu na učinkovite pravne lijekove, kako je predviđeno u članu 19.

� Države članice osiguravaju da se te informacije daju u pismenom, usmenom ili u oba oblika, na jednostavnom i pristupačnom jeziku te da se takve informacije bilježe koristeći postupak bilježenja u skladu s nacionalnim pravom. � Kada je u pitanju pravo djeteta na informisanje nositelja roditeljske odgovornosti, u članu 5. Direktive se navodi da države članice osiguravaju da nositelj roditeljske odgovornosti u najkraćem mogućem roku dobije informacije koje dijete ima pravo primiti.

Pomoć advokata � Djeca koja su osumnjičenici ili optuženici imaju pravo na pristup advokatu i ništa što je sadržano u ovoj Direktivi neće ugroziti to pravo. Države članice osiguravaju da djeci u skladu s ovim članom pomaže advokat kako bi im se omogućilo djelotvorno korištenje prava na odbranu. Ø Pomoć advokata uključuje sljedeće: države članice osiguravaju da djeca imaju pravo na privatni sastanak i komunikaciju s advokatom koji ih zastupa, uključujući prije ispitivanja od strane policije ili drugog tijela za izvršavanje zakonodavstva ili pravosudnog tijela;

� države članice osiguravaju da djeca imaju pravo na pomoć advokata tokom ispitivanja i da mu je na učinkovit način omogućeno sudjelovanje u ispitivanju. Takvo se sudjelovanje provodi u skladu s postupcima utvrđenima nacionalnim pravom, pod uslovom da takvi postupci ne dovode u pitanje učinkovito ostvarenje ili temelj konkretnog prava; � države članice osiguravaju da djeca imaju, kao minimum, pravo da njihov advokat prisustvuje sljedećim istražnim radnjama ili radnjama prikupljanja dokaza, ako su te radnje predviđene nacionalnim pravom i ako se od osumnjičenika ili optuženika zahtijeva ili mu je dopušteno da prisustvuje dokaznim radnjama prepoznavanja, suočavanjima, rekonstrukciji događaja krivičnog djela.

� Države članice poštuju povjerljivost komunikacije između djece i njihovog advokata u ostvarivanju prava na pristup advokatu predviđenog ovom Direktivom. Ta komunikacija uključuje sastanke, dopisivanje, telefonske razgovore i druge oblike komunikacije dopuštene nacionalnim pravom. � Kada djetetu treba pomoć advokata u skladu s ovim članom, a advokat nije prisutan, nadležna tijela odgađaju ispitivanje djeteta ili druge istražne radnje ili radnje prikupljanja dokaza za razuman vremenski period, kako bi omogućila dolazak advokata ili, ako ga dijete nije angažovalo, kako bi djetetu angažovali advokata. � Bitno je napomenuti da države članice osiguravaju da prilikom primjene ovih odredaba nadležna tijela u obzir uzimaju najbolji interes djeteta.

Pravo na pojedinaču ocjenu � Cilj prava na pojedinačnu ocjenu, što predstavlja obavezu države, jest osiguravanje posebnih potreba djeteta, kao što su zaštita, obrazovanje, osposobljavanje i društvena integracija. U tu je svrhu djecu koja su osumnjičenici ili optuženici u krivičnom postupku potrebno pojedinačno ocjenjivati. � Pojedinačna ocjena uzima posebno u obzir ličnost djeteta i njegovu zrelost, djetetovu ekonomsku, socijalnu i porodičnu pozadinu, te svaku eventualnu pojedinačnu ranjivost djeteta. Obim i detalji pojedinačne ocjene mogu se razlikovati ovisno o okolnostima predmeta, mjerama koje je moguće poduzeti ako djetetu bude utvrđena krivnja za navodno krivično djelo, i o tome je li dijete u bližoj prošlosti bilo podvrgnuto pojedinačnoj ocjeni.

� Zbog provođenja navedenog potrebno je da svi učesnici procesa budu stručne i kvalificirane osobe, te da se primijeni multidisciplinarni pristup i, kada se to smatra prikladnim, uz uključenost nositelja roditeljske odgovornosti ili druge odgovarajuće odrasle osobe ili specijaliziranog stručnjaka. � Takva ocjena treba se izvršiti u najranijoj mogućoj fazi, uz usku uključenost djeteta.

Pravo na ljekarski pregled � Države članice dužne su osigurati da djeca koja su lišena slobode imaju pravo na ljekarski pregled bez nepotrebnog odlaganja, posebno u svrhu procjene njihovog općeg psihičkog i fizičkog stanja. Ljekarski pregled treba biti što manje napadan i treba ga obavljati ljekar ili drugi kvalificirani stručnjak. � Rezultati ljekarskog pregleda uzimaju se u obzir prilikom utvrđivanja sposobnosti djeteta da bude podvrgnuto ispitivanju ili drugim istražnim radnjama ili radnjama prikupljanja dokaza, ili drugim poduzetim ili predviđenim mjerama protiv djeteta. Zaključak ljekarskog pregleda bilježi se u pismenom obliku, a ako je potrebno pruža se ljekarska pomoć.

Ljekarski pregled se obavlja ili na inicijativu nadležnih tijela, posebno u slučajevima kada specifične zdravstvene indikacije opravdavaju takav pregled, ili na zahtjev bilo koje od sljedećih osoba: � � djeteta; nositelja roditeljske odgovornosti ili druge odgovarajuće odrasle osobe iz članova 5. i 15. ; � djetetovog advokata.

Posebno postupanje u slučaju lišenja slobode � Države članice osiguravaju da se djeca koja su u pritvoru odvoje od odraslih osoba, osim ako se smatra da je u najboljem interesu djeteta to ne činiti. One također osiguravaju da se djeca u policijskom pritvoru nalaze odvojeno od odraslih osoba, osim: Ø ako se ne smatra da je to u najboljem interesu djeteta; ili Ø u iznimnim okolnostima, ako to u praksi nije moguće, pod uslovom da su djeca smještena s odraslima na način koji je u skladu s najboljim interesom djeteta.

� Kada su djeca pritvorena, države članice poduzimaju prikladne mjere s ciljem: osiguranja i očuvanja njihovog fizičkog i psihičkog razvoja; osiguranja njihovog prava na obrazovanje i odgoj, uključujući djecu s fizičkim poremećajima, emocionalnim oštećenjima ili poremećajima učenja; osiguranja učinkovitog i redovnog ostvarivanja njihovog prava na porodični život; osiguranja pristupa programima koji potiču njihov razvoj i njihovu reintegraciju u društvo; osiguranja poštovanja njihove slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja.

Zaključak � Iz svega navedenog može se zaključiti da se svi stručnjaci koji se bave problematikom postupanja prema maloljetnim učiniteljima krivičnih djela, ali i maloljetničkog pravosuđa, u suštini slažu da akcenat maloljetničkog pravosuđa mora biti na zaštiti maloljetnika, brizi, pomoći i nadzoru te obrazovanju, kako bi se uticalo na njegov odgoj, razvijanje cjelokupne ličnosti i jačanje njegove lične odgovornosti radi suzdržavanja od ponovnog činjenja krivičnih djela, te kako bi se omogućilo njegovo ponovno uključivanje u društvenu zajednicu. � Dakle, svrha kažnjavanja maloljetnih učinitelja krivičnih djela trebala bi biti njihova rehabilitacija i resocijalizacija, a što se razlikuje po svrsi od kažnjavanja odraslih učinitelja krivičnih djela.

� Maloljetničko pravosuđe mora biti dostupno, primjereno uzrastu, brzo, savjesno, prilagođeno potrebama i pravima djeteta, uključujući i pravo na pravično suđenje, na učešće i shvatanje postupka, na poštovanje privatnog i porodičnog života, i na integritet i dostojanstvo. � Dakle, neophodno je da se otklone sve prepreke za pristup djeteta koje je u sukobu sa zakonom pravosuđu jer je maloljetnik aktivni učesnik u svim postupcima u kojima se odlučuje o njegovim pravima.

HVALA NA PAŽNJI