ITAJMO I SLUAJMO PJESNIKE MOMILO POPADI hrvatski novinar

ČITAJMO I SLUŠAJMO PJESNIKE: MOMČILO POPADIĆ hrvatski novinar, pjesnik i esejist Blato, 25. ožujka 1947. − Split, 20. studenog 1990.

Objavio je: šest zbirki pjesama, jednu knjigu memoarskih proze, brojne članke u novinama posebice u Slobodnoj Dalmaciji u kojoj je radio do smrti. U suradnji sa skladateljima Zdenkom Runjićem i Rajkom Dujmićem, Popadićeve su pjesme postigle veliku popularnost u izvedbama Olivera Dragojevića grupe Novi fosili i Jasne Zlokić "Oprosti mi, pape" "Tonka" "Ne budi me mati" "Skitnica“ , "Ča je život vengo fantažija" Blato na Korčuli "Da mi je biti morski pas" "Košulja plava“

OPROSTI MI, PAPE! Rekli su mi najgore o tebi nisu nikad pričali o sebi rekli su mi ono ča su tili virova san, stariji su bili. Rekli su mi da si svugdi bija rekli su mi da si puno pija rekli su mi ono ča su znali virova sam jer san bija mali.

Oprosti mi pape sve te grube riči i moj život sada na tvoj život sliči oprosti mi pape, sad razumin tebe gledan tvoju sliku gledajući sebe. Rekli su mi da si ženske jubi na kartama da si šolde gubi rekli su mi ono ča su znali virova san jer san bija mali.

Rekli su mi da si sova Boga rekli su mi prikoviše toga rekli su mi ono ča su znali virova san jer san bija mali. Oprosti mi, pape, sve te grube riči i moj život sada na tvoj život sliči oprosti mi, pape, ča san druge sluša ja san pape isti jer san život kuša. Oprosti mi, pape, oprosti mi, p

SKITNICA Plovi mjesec iznad grada u noći se ceste gube pod prozorom lišće šušti dok me tvoje ruke ljube.

Sve je tako nježno, lijepo blagi dani bistre zore ti me diraš, ti me ljubiš dok ja sanjam kolodvore.

Jer ja sam skitnica, ne drži me mjesto ja sam skitnica, bježi mi se često. Jer ja sam skitnica, daljine me vuku više volim vjetar nego mirnu luku.

Bijeli brod niz rijeku plovi preko grada oblak pluta dok me diraš, dok me ljubiš gledam krošnje preko puta Sve je zbilja lijepo, toplo ljubav puna obećanja ti u meni tražiš luku

TONKA Jedno pored drugog dišemo u tami, A jesmo li skupa i da li smo sami. Ti si negdje drugdje ja te samo pratim Na prstima onda u svoj san se vratim.

Tonka, gdje si sada dok ti ljubim rame Jesi li još budna da li misliš na me. Tonka, reci crvrčak, Tonka, reci more Brzo nešto reci da ne bude gore.

Sve su bitke dosad izgubljene trajno Dobijmo bar ovu to bi bilo sjajno. U mraku se žari jedna cigareta Kao svjetionik na početku svijeta.

Sebična ne budi, sve moje Ne kradi mi jastuk, jastuk je za dvoje. Tonka budi ista, budi takva čudna Samo budi blizu i još malo budna.

Tonka, reci cvrčak, Tonka, reci more Brzo nešto reci da ne bude gore. Pogledaj, po zidu igraju se sjene Tonka, dođi bliže, privij se uz mene.

NE BUDI ME, MATI Iza vitra šta u provu tuče Iza mora šta me na dno vuče Vrate mene moji maestrali U moj porat, u moj porat mali Sidin opet kraj starog komina Napijen se domaćega vina Pa mi mater posteju namisti Lancuni su od ditinjstva isti

Ne budi me mati Ne budi , ne zovi Sin tvoj na kušinu u ditinjstvo plovi. Ne budi me mati Kad zora dođe Sve grubo i teško neka u snu prođe Ne budi me mati.

Kukuriče kokot iza kuće Penšjunati igraju na buće Ostalo je vrimena i ura Dok ja sanjan iza starih škura Ne budi me mati Ne budi ne zovi Sin tvoj na kušinu u ditinjstvo plovi U ditinjstvo plovi Ne budi me, mati! Kad zora dođe Sve grubo i teško Neka u snu prođe Ne budi me mati!

Ča je život vengo fantažija (priča o Roku i Cicibeli) To je bilo ka u priči: Roko nije jema ništa Cicibela još i manje ali jubav sve izliči on je bio anarkista jemali su i kumpanje. To je bilo ka u priči Punoj lustri i friškina Ma je isto priča prava Čulo se i grubi riči Bumbilo se puno vina Bolila je dikod glava.

Trči vrime, cvili maška Traje jubav pusta, siromaška Šaka suza, vrića smija, ča je život vengo fantažija

To je bilo ka u priči živili su ka golubi i nosili svoje brime S puno srca, s malo riči goli, bosi, gladni, grubi volili se cilo vrime. To je bilo ka u priči kad su bili puno jidni bombe, raspre, livorvere i još druge strašne riči vikali su oni bidni ma su prošle te nevere.

To je bilo ka u priči Malo sriće, puno jada Puno zime i propuva Ali jubav sve izliči Boje vengo sto balada Boje vengo štruca kruva. T o priči To je bilo ka u Ma ih više ovud nima na dnuj mora su gajete Sve beštimje, grube riči Sve je prošlo poput dima Vrime metlom sve pomete.

Pripremili učenici 8. a razreda: Luigi ŠAGO, Margarita KATUŠIĆ Helena KOZINA Marija VLADOVIĆ Marina VUJEVIĆ Osmislila: prof. Mila BIOČINA, knjižničarka OŠ Lučac SPLIT, 2011.