Predavanje u Grazu Hrvatski jezini savjetnici i hrvatski

Predavanje u Grazu Hrvatski jezični savjetnici i hrvatski standardni ili književni jezik Dr. sc. Ilija Protuđer, jezikoslovac iz Splita

Svrha predavanja Predstaviti 77 jezičnih savjetnika u hrvatskomu jeziku koji su objavljeni u razdoblje od 1904. do 2010. i staviti u suodnos s hrvatskim standardnim ili književnim jezikom. U 106 godina 77 savjetnika ili 1, 4 po godini. Naravno jezični se savjetnici i pišu u odnosi na standardni jezik jer objašnjavaju i savjetuju što je i zbog čega što u jeziku ovako, a ne tako i tako.

STANDARDNI JEZIK je najnoviji, najpravilniji, najnormiraniji, dakle onaj jezik kojim se govori u školama, medijima, kazalištu, na javnim skupovima … Do sada smo ga nazivali i književnim jezikom, što je i sada prihvatljivo zbog uvriježenosti i tradicije, a izbjegli bismo tuđi engleski naziv standardni. Prednost treba dati hrvatskomu nazivu književni. Oko ovoga se svi ne slažu! Ni u jednomu se hrvatskome kraju ne govori standardnim jezikom, bez obzira na to koje je govorno narječje, stoga standardni jezik svatko mora učiti. Puno je zemalja u svijetu koje imaju različite dijalekte kao i Hrvati pa moraju stvarati standardni jezik da bi se bolje komuniciralo. Standardni jezik je autonoman vid jezika, svjesno normiran i polifunkcionalan, stabilan u prostoru i elastično stabilan u vremenu (Brozovićeva definicija koju je Samardžija dotjerao). Standardni je jezik normiran.

Norma NORMA je latinska riječ i najčešće ju prevodimo kao pravilo, a u lingvističkome značenju kao standardna pozicija ili oblik po kojemu se što određuje. Norma je glavna, osnovna značajka standardnoga jezika. Norma se usredotočuje na unutarnje promjene jezika i usklađuje ih s vanjskim promjenama. Prema tome, norma nije stalna (statična), nego promjenljiva (dinamična). Normativni priručnici Četiri su temeljna priručnika koji služe normiranju: a) rječnik b) gramatika c) pravopis d) jezični savjetnici.

Ukratko podsjetiti Gramatike - prva B. Kašić na latinskomu jezik (1604. ), na hrvatskomu jeziku Š. Starčević (1812. ), Babukić, Veber, Jagić, Divković, Maretić, Florschütz … od 1604. do 2005. = 68 gramatika Rječnici - F. Vračić petojezični rječnik (1595. ), Vitezović, Mikalja, Habdelić, dela Bela, Beleostenec, Jamarešić – Šušnik, Stulli, Parčić … od 1595. do 2002. = 35 rječnika Pravopisi – najprije postoje tri pravopisna naputka ili upute: - Rajmund Džamanjić, Venecija, 1639. - Josip Partaš, Pravopis jezika ilirskoga, Zagreb 1850. - Marcel Kušar, Nauka o pravopisu jezika hrvackoga ili srpskoga, Dubrovnik - 1889. - Ivan Broz, Hrvatski pravopis, Zagreb 11892. , 21893. … od 1639. do 2011. ima 15 -ak naslova pravopisa (bilo je više izdanja, samo D. Boranića 11 izd. u pedesetak godina) Jezični savjetnici - Najviše u odnosu na ostale normativne priručnike. od 1904. do 2010. = 77 naslova – knjiga – savjetnika

Savjetnik i savjetodavac Ovdje ćemo rabiti riječ savjetnik za knjigu, a riječ savjetodavac za osobu. Savjetnici se pišu u odnosu na standardni jezik. Trebaju li nam jezični savjetnici? Trebaju !!! Ima hrvatski jezikoslovaca, zapravo znam za jednoga i on je dosta zastupljen u javnosti, koji govori da jeziku nisu potrebni jezični savjeti ni savjetnici ni savjetodavci. Ja se s njim ne slažem. I u najbolje sređenim jezicima s dugom tradicijom i sređenom normom, uvijek ima onoga što bi trebalo biti bolje, a posebice u hrvatskom jeziku koji je imao nesretnu povijest. Savjetodavci važni – najvažniji? ! Oni rješavaju gotovo sve jezične poteškoće i nesporazume. Oni pišu članke o jezičnim dvojbama, prepiru se (polemiziraju). Oni su uvijek aktualni (trenutno važni - budni).

Odrednice i kriteriji po kojima je koje djelo jezični savjetnik (moje odrednice) - stil pisanja mora/treba biti savjetnički; savjetovati što je i zbog čega u jeziku (ne)pravilno - treba poštovati jezične zakonitosti, s malim postotkom savjetničke subjektivnosti - savjeti trebaju izlaziti iz jezične povijesti/tradicije, oslanjati se na rječnike, gramatike, pravopise i književna djela s poštivanjem stvarne jezične prakse - knjiga treba pružati jezične informacije, obavijesti, tumačenja, jezičnu utemeljenost, stručnu razinu, potkrepu činjenicama, autorov sud i savjet - savjetnik ne mora biti tipičan da bi bio jezični savjetnik (knjiga), može biti i netipičan, što znači da je u većem postotku pisan savjetodavnim načinom - razlikovni rječnik po svojoj je naravi vrsta jezičnog savjetnika, najbliži njemu, pa prema tome i temeljem navedenih odrednica, ulazi u popis jezičnih savjetnika.

Kronološki pregled 77 hrvatska jezična savjetnika od početaka do danas (1904. – 2010. ) NAPOMENA U pregledu jezičnih savjetnika nalaze se i razlikovni rječnici jer su oni po svojoj naravi najbliži jezičnosavjetničkoj literaturi i njezin su neizbježni dio. Vatroslav Rožić, Barbarizmi u hrvatskom ili srpskom jeziku, Zemun, 1904. , Barbarizmi u hrvatskome jeziku, Zagreb, 1908. , Tisak i naklada knjižare L. Hartmana (St. Kugli), 1913. , i pretisak trećega izdanja, Pergamena, Zagreb, 1998. -Važan što je prvi. Nikola Andrić, Branič jezika hrvatskoga, Tisak i naklada knjižare L. Hartmana (St. Kugli), Zagreb, 1911. , pretisak, Pergamena, Zagreb, 1997. Među prvima uviđa i piše raznim nametanjima u hrvatskome jeziku.

Tomo Maretić, Hrvatski ili srpski jezični savjetnik, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1924. Uvod napisan ekavicom. Maretić je najokorjeliji vukovac i promicatelj njegova kulta na hrvatskim prostorima. - Savjetnik se pojavljuje nakon 13 -godišnje stanke. Marko Soljačić, Jezični i stilistički savjetnik, Naklada Školskih knjiga i tiskarica Savske banovine u Zagrebu, Zagreb, 1939. - Pojavljuje se nakon 15 -godišnje stanke. Mirko Cerovac, Jezični savjetnik za uredske kadrove, Birotehnički izdavački zavod, Zagreb, 1960. - Pojavljuje se nakon 21 godine. Do tada su savjetnici rijetko izlazili. Prvi razlikovni rječnik – i oni su vrsta savjetničke literature. Petar Guberina, Kruno Krstić, Razlike između hrvatskoga i srpskoga književnog jezika, Matica hrvatska, Zagreb, 1940. , pretisak, Mainz, 1977. Napomena: Prvi razlikovni rječnik, 4. 000 riječi. Prije njega je Antibarbarus u Maretića na 12 str. kao dodatak Stilistici u Gramatici. . . , Zagreb 1899. , nije samostalna knjiga. - 1937. J. Benešić u Gramatici HS jezika na poljskomu jeziku imao je 1. 300 razlika između srpskoga i hrvatskoga jezika. - A prvi je s ispisivanjem razlika počeo u Beogradu Radosav Bošković 1937.

Mirko Cerovac, Poslovni jezik, Informator, Zagreb, 1964. Ljudevit Jonke, Književni jezik u teoriji i praksi, Znanje, Zagreb, 1964. , 1965. Prvo njegovo važnije djelo, nakon disertacije. Ovo je tipičan jezični savjetnik, iako ima jedan dio od sto deset stranica koji to nije, jer govori o povijesti književnoga jezika u 19. stoljeću. Radovan Vidović, O suvremenom stanju našega jezika masovne komunikacije – Male suvremene nepismenosti, Školski vjesnik, Split, 1968. Mala knjižica ima tek 71 stranicu. Govori o trenutnome stanju ''našega jezika'' (službeni se naziv hrvatskosrpski izbjegao, najčešće se zamjenjivao nazivom naš jezik). Radovan Vidović, Kako ne valja – kako valja pisati, Matica hrvatska, Zagreb, 1969. - Vrijedan jezični savjetni! Ljudevit Jonke, Hrvatski književnik jezik 19. i 20. stoljeća, Matica hrvatska, Zagreb, 1971. Nije klasičan jezični savjetnik, ali ima jezični savjeta.

Ljudevit Jonke, Hrvatski književni jezik danas, Školska knjiga, Zagreb, 1971. Sadrži članke koji su prije objavljeni u zagrebačkome Vjesniku od 17. ožujka 1970. do 27. travnja 1971. Slavko Pavešić i suautori (4 sve s. ), Jezični savjetnik s gramatikom, Matica hrvatska, Zagreb, 1971. - Međašni savjetni, možda najutjecajniji i najvažniji Karlo Kosor, Bilješke o jeziku suvremenih hrvatskih pisaca, Izdao Vjenceslav Glibotić, urednik lista Marija, Split, 1978. , 1979. Radovan Vidović, Jezični savjeti, Logos, Split, 1983. Vidovićev treći u nizu. Ivan Brabec, Sto jezičnih savjeta, Školske novine, Zagreb, 1984. Klasičan jezični savjetnik.

Vladimir Anić, Glosar za lijevu ruku, Naprijed, Zagreb, 1988. Vladimir Loknar, Teme iz medicinskog nazivlja, Jugoslavenska medicinska naklada, Biblioteka posebna izdanja, Zagreb, 1988. Ova dva nisu tipični jezični savjetnici. Od 1904. do 1990. objavljeno je 17 savjetnika i 1 razlikovni rječnik (ukupno 18) u 76 godina

Jezični savjetnici i savjetodavci od 1990. do 2010. = 58 naslova u 21 godinu (U ovomu razdoblje objavljena su tri savjetnika nakon dulje stanke objavljenih savjeta i nakon smrti njihovih autora: Broz, Stojković i Dujmušić. ) Stjepko Težak, Hrvatski naš svagda(š)nji, Školske novine, Zagreb, 1990. , 1991. S. Težak je među najutjecajnijima. Ima 4 savjetnika u 14 godina. Stjepan Babić, Hrvatska jezikoslovna čitanka, Globus, Zagreb, 1990. Uz Težaka najosebujniji. Vladimir Brodnjak, Razlikovni rječnik srpskog i hrvatskog jezika, Školske novine, Zagreb, 1991. i drugo skraćeno izdanje poslije Brodnjakove smrti 1992. , uredio Ivo Klarić, ali s drugim naslovom Rječnik razlika između hrvatskoga i srpskoga jezika. Međaš od 90 -ih!

Slijede još 4 razlikovnika. Ivan Branko Šamija Dražen Lukačić, Razlike između hrvatskoga i srpskoga jezika, Zagreb, 1991. Ivan Branko Šamija, Razlikovnica hrvatskoga ili srpskoga jezika, Zagreb, 1992. Gorana Linke, Najmanji savjetnik. Mali jezični priručnik, Azur Journal, Zagreb, 1992. Marijan Krmpotić, Jezični priručnik, Hrvatska televizija – Služba za razvoj i izobrazbu, Zagreb, 1992.

Slijede 3 nazivoslovna savjetnika. Mile Mamić, Temelji hrvatskoga pravnog nazivlja, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1992. , Profil, Zagreb, 1999. Milica Mihaljević, Hrvatsko računalno nazivlje, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1993. Zdenko Vazdar, Razlikovni rječnik hrvatskoga ili srpskoga graditeljskoga nazivlja, Anteum, Zagreb, 1993. Slijedi razlikovnik i tipičan savjetnik! Stanka Pavuna, Govorimo li ispravno hrvatski? – Mali razlikovni rječnik, drugo izdanje, Biblioteka Hrvatski dom, Zagreb, 1993 Franjo Tanocki, Hrvatska riječ – Jezični priručnik, Matica hrvatska, Osijek, 1994. , 1995. Dobar i tipičan savjetnik! Mate Šimundić, Rječnik suvišnih tuđica u hrvatskomu jeziku, Barka, Zagreb, 1994.

Tomislav Kuljiš, Jezik naš hrvatski ovdje i sada, Matica hrvatska Dubrovnik, 1994. Vjekoslav Kaleb, Sveti govor, Vlastita naklada, Narodne novine i MABACOM, Zagreb, 1994. Nije klasičan jezični savjetnik, ali ima jezični savjeta. Neven Bogdanić, Jezični priručnik hrvatskog jezika, Narodno sveučilište Split, 1994. (napisao ga mr. sc. matematike) Stjepan Babić, Hrvatski jučer i danas, Školske novine, Zagreb, 1995. Stjepan Blažanović, Hrvatski rječnik – najučestalijih 7500 razlikovnih riječi hrvatskoga i srpskoga jezika, Hrvatsko kulturno društvo Napredak, Zagreb – Sarajevo, 1995. Stjepko Težak, Hrvatski naš osebujni, Školske novine, Zagreb, 1995. , 2000. Mile Mamić, Jezični savjeti, Hrvatsko filološko društvo, Zadar, 1996. , Vlastita naklada, Zadar, 1997.

Ilija Protuđer, Pravilno govorim hrvatski, Matica hrvatska Split i Naklada Protuđer, Split, 1997. , 1998. , 2000. , 2004. Najviše izdanja – četiri. Vjerojatno najprodavaniji jezični savjetnik. Skupina autora (19), Govorimo hrvatski, Hrvatski radio i Naklada Naprijed, Zagreb, 1997. Najviše autora u jednomu savjetniku - 19. Ivan Branko Šamija, Ivan Zoričić, Hrvatski jezikovnik i savjetovnik, Ina – industrija nafte, Zagreb, 1997. Hrvatski u praksi, ZN Žakan Juri, Pula, 1998. Milica Mihaljević, Terminološki priručnik, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1998. Velimir Laznibat, Učimo hrvatski, Narodni list, Mostar, 1998.

Marko Kovačević, Hrvatski jezik između norme i stila, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 1998. Stjepko Težak, Hrvatski naš (ne)zaboravljeni, Tipex, Zagreb, 1999. Jakov Bubalo, Hrvatska jezična zrnca, Naklada Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne, Mostar, 1999. Skupina autora (12), Hrvatski jezični savjetnik, Institut za hrvatski jezikoslovlje, Pergamena i Školske novine, Zagreb, 1999. Najveći savjetnik. 1660 str. Đurđa Škavić, Hrvatsko kazališno nazivlje, ITI-UNESCO, Zagreb, 1999. Ivan Broz, Filološke sitnice i pabrici, Pergamena, Zagreb, 2000. I. Broz 1652. – 1893. - U Hrvatskome učitelju, 1886. i nastavio u Viencu, 1889. od br. 1. do 40. , najčešće bez potpisa, ali znalo se da su to njegovi članci. Tomislav Ladan, Riječi, A B C naklada, Zagreb, 2000. Opsežna knjiga i nije tipičan savjetnik!

Marijan Krmpotić, Hrvatski jezični pripručnik, Agapa, Kloštar Ivanić, 2001. Jedini pisan morfonološkim pravopisom. Petar Bašić, O hrvatskome crkvenome jeziku, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2002. Milica Mihaljević, Kako se na hrvatski kaže WWW? , Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2003. Stjepko Težak, Hrvatski naš (ne)podobni, Školska knjiga, Zagreb, 2004. Stjepan Babić, Hrvanje hrvatskoga, Školska knjiga, Zagreb, 2004. Mile Mamić, Hrvatsko kršćansko nazivlje, Franjevačka provincija Presvetoga Otkupitelja, Split, 2004. Mile Mamić, Hrvatsko pravno nazivlje, LIN-CRO d. o. o. , Zadar, 2004. Ivan Zoričić, Tragom jezičnih nedoumica, ZN Žakan Juri, Pula, 2004.

Jozo Lončar, Hrvatska jezična škrinja, Matica hrvatska, Prozor – Rama i Biakova, Zagreb, 2004. Nives Opačić, Iza riječi, Matica hrvatska, Zagreb, 2005. (N. Opačić od 2005. do 2009. objavila 6 savjetnika. ) Dalibor Brozović, Prvo lice jednine, Matica hrvatska, Zagreb, 2005. Maja Matković, Ah, taj hrvatski, Večernji list, Zagreb, 2005. Ljudevit Jonke, O hrvatskome jeziku, Pergamena, Zagreb 2005. Inačica njegova jezičnog savjetnika Književni jezik u teoriji i praksi, iz 1964. , 1965. Marijan Stojković, Hrvatske jezične i pravopisne dvojbe, Pergamena, Zagreb 2005. M. S. : 1879. – 1956. - Naknadno objavljena knjiga. Jezične savjete objavljivao u razdoblju od 1918. do 1956. , u nekoliko časopisa.

Nives Opačić, Hrvatski u zagradama, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2006. Nives Opačić, Jezikomjer, (knjiga + 2 tonska CD-a) Croma Co, Stobreč, 2006. Maja Matković, Jezični savjetnik, Škorpion, Zagreb, 2006. Vladimir Vratović, Latinski u hrvatskom kontekstu, Biakova, Zagreb, 2007. Nives Opačić, Hrvatski jezični putokazi, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2007. Jozo Dujmušić, Antibarbarus hrvatskoga jezika, Pergamena, Zagreb, 2008. J. D. : 1874. – 1942. - Naknadno objavljena knjiga. Jezične savjete objavljivao u Obzoru i Hrvatskoj straži između 1932. i 1935.

Lana Hudeček Milica Mihaljević, Hrvatski terminološki priručnik, Institut za hrvatski jezikoslovlje, Zagreb, 2009. Nives Opačić, Riječi s nahtasna i kantunala, Profil, Zagreb, 2009. Nives Opačić, Reci mi to kratko i jasno, Novi Liber, Zagreb, 2009. Lana Hudeček Milica Mihaljević Luka Vukojević, Jezični savjeti, Institut za hrvatski jezik i Jezikoslovlje, Zagreb, 2010. Dakle, jezični savjetnici - od 1904. – 2010. = 77 naslova – knjiga.

Zaključak Velika uloga u očuvanju hrvatskoga Hrvatski jezični savjetnici u hrvatskome jezikoslovlju od 1904. do 2010. odigrali su veliku ulogu u očuvanju hrvatskoga jezika koji je prolazio kroz teška razdoblja, a baš ta njegova potiskivanja, rashrvaćivanja, negiranja i prisvajanja očitovala su se u gotovo čitavom naznačenom razdoblju, ili točnije, sve do demokratskih zbivanja u Hrvatskoj 1990.

Sudjeluje u normiranju standardnoga jezika Hrvatska savjetodavna literatura ozbiljno sudjeluje u normiranju standardnoga jezika pa s pravom na nju možemo računati uz temeljne normativne naslove: rječnike, gramatike i pravopise. Jezični su savjetnici imali veliku ulogu u razvitku hrvatskoga književnog jezika, hrvatske jezične posebnosti, zatim u stvaranju svijesti o postojanju i potrebama čuvanja jezične hrvatske izvornosti.

Zastupljeni svi funkcionalni stilovi Hrvatski je jezik proučavan i kroz svoje funkcionalne stilove: 1. književno-umjetnički, 2. razgovorni, 3. publicistički, 4. znanstveni, 5. administrativni, a neki su se jezični savjetodavci i savjetnici posvetili samo jednome stilu ili nazivlju.

Podizanje opće jezične kulture Bez obzira na različite teme, načine pisanja, stilove i slično, svrha je jezičnih savjetnika u jednome zajednička, a to je podizanje opće jezične kulture. Jezični savjetnici ponajprije su priručnici s praktičnom namjenom koji nude rješenja za svakodnevne jezične nedoumice i poteškoće. Najčešća im je značajka sažetost i preciznost u tumačenju jezičnih pojava s nakanom lakšega i brzoga davanja jezičnih savjeta.

Zadnje desetljeće 20. st. višestruko nadmašilo sva prethodna Zadnje je desetljeće dvadesetoga stoljeća višestruko nadmašilo sva prethodna, ne samo u svojoj nakladničkoj osebujnosti i raznolikosti, nego su u njemu širom otvorena vrata potpunomu, svestranomu i nesmetanomu proučavanju hrvatskoga jezika što je u proteklih stotinjak godina bilo onemogućeno. Sve su to spoznali hrvatski jezikoslovci, književnici, prosvjetni djelatnici (osobito hrvatskoga jezika) i svi kojima je na srcu materinski (hrvatski) jezik pa je svatko na svoj način pridonio da se u zadnjemu desetljeću dvadesetoga stoljeća objavi više naslova o hrvatskome jeziku (savjetničkih djela) nego u prijašnjih devedeset godina toga stoljeća.

Koliko se u svemu tomu uspjelo? Drugo je pitanje je li i koliko se u svemu tomu uspjelo i jesu li poneki zahvati predaleko otišli, nakon neočekivanih skinutih okova, čime je možda nenamjerno učinjena pogrješka naspram jeziku. Može li se to ispraviti? Jezični savjeti pisani su i objavljivani u svim priopćajnicama (medijima) u raznim oblicima i veličinama, a u mnogima iz dana u dan. Čak su prednjačila mjesna priopćajna sredstva

Prinos hrvatskoj jezičnoj normi Savjetnička je literatura dala svoj prinos hrvatskoj jezičnoj normi utječući na nju. Objavljena su kapitalna djela s kojima hrvatsko jezikoslovlje mora računati. Tako savjetnička literatura ozbiljno ulazi među naslove bez kojih se ne može govoriti o hrvatskoj jezičnoj normi. Naravno, to su na prvome mjestu važna savjetodavna djela, ali i ona manja dala su svoj prinos koji ne treba podcijeniti i odbaciti.

Jezični savjetnici - normativni priručnici! Rječnicima, gramatikama, pravopisima, standardološkim studijama i raspravama valja pridodati i jezične savjetnike, posebice one sa znanstvenim i stručnim utemeljenim vrijednostima. U praksi se najčešće poseže za jezičnim savjetnikom da bi se došlo do željenoga odgovora o (ne)pravilnosti u hrvatskome standardnom jeziku.

Jezični savjetnici svjedočanstvo o povijesti hrvatskoga Svi jezični savjetnici ostaju svjedočanstvo o povijesti hrvatskoga jezika, oni su pisani dokumenti različitih ljudi, njihove naobraženosti, stališa, značaja (karaktera) i svjetonazora. U jezikoslovlju, osobito u ovome savjetodavnome, nije moguće izbjeći neujednačenosti, nelogičnosti, suprotna, katkad i pogrješna stajališta, ali ni jedna znanost nije savršena.

Jezični savjetnici ne odskaču u cijelosti od uobičajenih okvira Svi ili gotovo svi jezični savjetnici ne odskaču u cijelosti od uobičajenih i zadanih okvira standardnojezične norme, osim u nekim manjim natuknicama, stajalištima ili prijedlozima, što je opet normalno u svakoj znanosti pa tako i u jezikoslovlju. Autori, tj. savjetodavci, imaju pravo i na svoje subjektivno gledište koje se u tome trenutku čini najsretnijim ili najboljim rješenjem. Stoga ne treba na prečac donositi brze ocjene i kvalifikacije o nekoj ili nečijoj valjanosti. Vrijeme je jak sudac i ono će za mnogo toga dati konačnu procjenu.

Čitatelji su ih uglavnom dobro prihvatili Čitatelji su uglavnom dobro prihvatili sve naslove jer su sve te knjige ubrzo bile rasprodane dok su mnogi doživjeli dva, a poneki tri, četiri izdanja. Pohrvaćivanja hrvatskoga jezika Savjetnička literatura, u prvome redu jezični savjetnici, bili su svjedokom i sudionikom u prvim godinama hrvatske jezične neovisnosti, pohrvaćivanja hrvatskoga jezika nakon što je više od sto godina sustavno bio rashrvaćivan. Svi jezični savjetnici, bez obzira na svoj značaj (karakter) savjetovanja, imali su udio i imat će ga u povijesti hrvatskoga jezika, a o njihovoj učinkovitosti još je prerano davati konačne ocjene, to ostavljamo i za daljnje raščlambe.

Jezične su savjete najviše pisali jezični stručnjaci U svekolikoj hrvatskoj jezičnoj povijesti jezične su savjete najviše pisali jezični stručnjaci – jezikoslovci; akademici, doktori i magistri znanosti, profesori hrvatskoga jezika, ali i drugi: obični ljudi, inženjeri u svojim strukama te mnogi drugi koji su imali potrebu objaviti ono što im je bilo na srcu.

Sedamdesetak jezikoslovca imalo solidnu naobrazbu Od sedamdeset jezikoslovca koji su objavili jezične savjetnike (knjigu), svi su imali završen fakultet, najčešće još nekoliko stupnjeva višu naobrazbu; magisterij, doktorat, a bilo je i s naslovom (titulom) akademika, njih pet, po jedan je član suradnik i jedan dopisni član HAZU. Jedino je nezavršen fakultet imao Vladimir Brodnjak, ali njegov dugogodišnji lektorski rad zavrjeđuje epitet stručnjaka, jezikoslovca i na koncu to opravdava njegovo djelo objavljeno 1991. Razlikovni rječnik srpskog i hrvatskog jezika koje je bilo međašem u ispisivanju razlika u novijoj hrvatskoj jezičnoj povijesti iako je imao uzore prije sebe.

Dijakronijski (povijesni) i sinkronijski (sadašnji) presjek Hrvatski jezični savjetodavci proučavali su hrvatski jezik kao sustav u dijakronijskome (povijesnom) i sinkronijskome (sadašnjem) presjeku smještajući ga, u vremenu opisivanja i proučavanja, i u političko, društveno i kulturno surječje (kontekst) hrvatskoga naroda. Hrvatski savjetodavci, proučavajući i opisujući hrvatski jezik, temeljili su svoje spoznaje na svekolikoj jezikoslovnoj struci služeći se općom teorijom jezika i općom lingvistikom, ali i fonetikom i fonologijom, zatim dijalektologijom, gramatikom općenito, ortoepijom i ortografijom, psiholingvistikom, sociolingvistikom, stilistikom i drugim relevantnim jezikoslovnim granama.

Jezičnom savjetništvu pripada velika zasluga što je danas hrvatski jezik svoj i samostalan. Jezično savjetništvo težak je i odgovoran posao. U cjelini gledajući hrvatsko jezikoslovlje, unatoč ovako velikom broju jezičnih savjetnika, ipak nije imalo puno savjetodavaca s obzirom na dugu jezikoslovnu znanost koja počinje još od 16. stoljeća. Ozbiljno i aktivno jezično savjetništvo pojavilo se relativno kasno usporedi li se ono s pojavom prvih rječnika, gramatika, pravopisa ili književnih djela. Hrvatsko jezično savjetništvo nastalo je stjecajem povijesnih i političkih prilika te potrebe da se sačuva izvorni hrvatski jezik kako ne bi podlegao pod tuđi utjecaj i tako zauvijek nestao. U očuvanju i opstojanju hrvatski savjetodavci učinili su puno pa je njihova velika zasluga što je danas hrvatski jezik svoj i samostalan.

Kraj