GRAMATIKA OD 5 DO 8 RAZREDA VRSTE RIJEI

GRAMATIKA OD 5. DO 8. RAZREDA

VRSTE RIJEČI: PROMJENJIVE – imenice, glagoli, pridjevi, zamjenice, brojevi NEPROMJENJIVE – prilozi, prijedlozi, veznici, usklici, čestice

- promjena imenica, pridjeva, zamjenica i brojeva naziva se DEKLINACIJA ili SKLONIDBA (promjena po padežima) - promjena glagola po licima naziva se SPREZANJE ili KONJUGACIJA

- padeži u hrvatskom jeziku su: 1. NOMINATIV (Tko? Što? radi) 2. GENITIV (Koga? Čega? nema) 3. DATIV (Komu? Čemu? dajem) 4. AKUZATIV (Koga? Što? vidim) 5. VOKATIV (OJ! EJ!) 6. LOKATIV (O komu? O čemu? razgovaramo) 7. INSTRUMENTAL (S kim? S čim? idemo)

- imenice mogu biti: 1. opće – pišu se malim slovom vlastite – pišu se velikim slovom i zbirne – označavaju skup ili zbir nečega (npr. kamenje, granje, grmlje, lišće, grožđe, momčad, prasad, pilad, janjad…) 2. konkretne – označavaju nešto opipljivo (stol, ploča) apstraktne – nešto neopipljivo (ljubav, dobrota, prijateljstvo, mudrost…)

- pridjevi mogu biti: opisni (kazuju nam kakvo je što) posvojni (kazuju nam čije je što; - ako imaju nastavke -ov, -ev, -in, pišu se velikim slovom - ako imaju nastavke -ski, -ški, -čki, pišu se malim slovom) gradivni (kazuju od čega je što)

- promjena pridjeva po stupnjevima naziva se STUPNJEVANJE ili KOMPARACIJA - stupnjevi u komparaciji su: pozitiv komparativ (nastavci -ji, -iji, -ši) superlativ (naj- + komparativ)

- brojevi mogu biti: GLAVNI (kazuju koliko čega ima; količinu nečega) REDNI (kazuju koje je što po redu)

- zamjenice su: 1. osobne – ja, ti, ona, ono / mi, vi, one, ona 2. posvojne – moj, tvoj, njegov, njezin/njen, naš, vaš, njihov 3. povratna – sebe, se (to je oblik za genitiv jer ta zamjenica nema nominativ) 4. povratno-posvojna – svoj 5. pokazne – ovaj, taj, onaj, ovakav, takav, onakav, ovolik, tolik, onolik

6. upitne – tko, što, koji, čiji, kakav, kolik 7. odnosne – (iste, samo su u izjavnim rečenicama) 8. neodređene – svi, nitko, bilo tko, ništa, nešto, tko god…

GLAGOLI

- promjenjiva vrsta riječi kojom izričemo radnju, stanje i zbivanje

- podjela glagola:

- po značenju: glagoli radnje, stanja i zbivanja

- po vidu: svršeni i nesvršeni glagoli

- po predmetu radnje: prelazni, neprelazni i povratni glagoli

- infinitiv – neodređeni glagolski oblik koji završava na –ti ili -ći

- glagolski pridjevi:

a) radni (aktivni) – subjekt radi neku radnju -nastavci su: -o, -la, -lo, -li, -le, -la

b) trpni (pasivni) – subjekt trpi posljedice neke radnje -nastavci su: -n, -t, -en, -jen

- glagolska vremena:

1. PREZENT – sadašnje jednostavno glagolsko vrijeme

- nastavci: a) –am, -aš, -amo, -ate, -aju b) –em, -eš, -emo, -ete, -u c) –jem, -ješ, -jemo, -jete, -ju d) –im, -iš, -imo, -ite, -e

- glasovne promjene u prezentu:

PALATALIZACIJA – glasovna promjena u kojoj glasovi k, g, h ispred i prelaze u č, ž, š peći pečem vući vučem

JOTACIJA – stapanje glasova d, t, l, n s glasom j u đ, ć, lj, nj pisati pišem kretati krećem

2. PERFEKT – prošlo složeno glagolsko vrijeme - sastoji se od nenaglašenog prezenta pomoćnog glagola biti i glagolskog pridjeva radnog

3. AORIST – prošlo svršeno glagolsko vrijeme jer se tvori samo od svršenih glagola - jednostavno glagolsko vrijeme

- nastavci: -oh, -e, -osmo, -oste, -oše (kad glagol završava na –sti ili –ći) -h, -, - , -smo, -ste, -še (kad glagol završava na –ti)

4. IMPERFEKT prošlo nesvršeno vrijeme jer se tvori samo od nesvršenih glagola - jednostavno glagolsko vrijeme

-nastavci: a) -ah, -aše, -asmo, -aste, -ahu b) -jah, -jaše, -jasmo, -jaste, -jahu c) -ijah, -ijaše, -ijasmo, -ijaste, -ijahu

- glasovne promjene:

SIBILARIZACIJA glasovna promjena u kojoj glasovi k, g, h ispred e prelaze u c, z, s peći pecijah vući vucijah

EPENTEZA – glas l koji se javlja između glasova b, p, m i v i glasa j živjeti življah

JOTACIJA nositi nošah dolaziti dolažah

5. PLUSKVAMPERFEKT– prošlo složeno glagolsko vrijeme čija se radnja dešava prije neke druge prošle radnje (pretprošlo glagolsko vrijeme)

- tvori se od imperfekta ili perfekta glagola biti i glagolskog pridjeva radnog

6. FUTUR PRVI – buduće složeno glagolsko vrijeme

- tvori se od nenaglašenog prezenta pomoćnog glagola htjeti i infinitiva

7. FUTUR DRUGI – predbuduće glagolsko vrijeme čija se radnja dešava prije neke druge buduće radnje (radnje futura prvog)

- tvori se od svršenog prezenta pomoćnog glagola biti i glagolskog pridjeva radnog

- glagolski načini:

1. IMPERATIV – zapovjedni način - nastavci su: -, -mo, -te -i, -imo, -ite -j, -jmo, -jte - pravi imperativ je u 2. licu jednine i 1. i 2. licu množine - u 3. licu jednine i množine se tvori pomoću čestice neka + prezent

2. KONDICIONAL PRVI – izriče se savjet, molba, pogodba… - tvori se pomoću aorista pomoćnog glagola biti i glagolskog pridjeva radnog 3. KONDICIONAL DRUGI – sastoji se od kondicionala prvog pomoćnog glagola biti i glagolskog pridjeva radnog

- glagolski prilozi: 1. sadašnji (nesvršeni glagoli; 3. lice množine prezenta + -ći) 2. prošli (svršeni glagoli; -vši ili –avši)

PRILOZI – izriču okolnosti neke radnje: mjesto – odgovaraju na pitanja: Gdje? Kamo? Kuda? vrijeme – pitanja: Kada? Otkad? Dokad? način – pitanja: Kako? Na koji način? uzrok – pitanja: Zašto? Zbog čega? količinu – pitanje: Koliko?

PRIJEDLOZI – dodaju se ispred imenskih riječi i utječu na padež te riječi (ispod, iznad, k(a), s(a), na, u, po, pri, prema…) VEZNICI – povezuju dva pojma ili dvije rečenice (i, pa, te, niti, a, ali, no, ili…)

USKLICI (UZVICI) – izriču neko raspoloženje ili se oponašaju zvukovi iz prirode (uh, jao, joj, pljus, tres, oho…) ČESTICE – barem, baš, da, ne, li, zar, ma …

SLUŽBA RIJEČI: PREDIKAT – može biti: glagolski - čini ga glagol imenski - čini ga bilo koji oblik glagola biti + neka imenska riječ (imenica, pridjev, zamjenica, broj)

SUBJEKT – imenica ili zamjenica u nominativu OBJEKT – može biti: izravni (bliži, direktni) – u akuzativu ili genitivu koji je zamjenjiv akuzativom neizravni (dalji, indirektni) – u nekom drugom padežu ili prijedložnom akuzativu

PRILOŽNE OZNAKE – mogu biti: priložna oznaka mjesta (pitanje: Gdje? Kuda? Kamo? Odakle? Dokle? ) priložna oznaka vremena (Kad? Otkad? Dokad? ) priložna oznaka načina (Kako? Na koji način? ) priložna oznaka uzroka (Zašto? Zbog čega? ) priložna oznaka društva (S Kim? ) priložna oznaka sredstva (S kojim sredstvom, alatom? )…

ATRIBUT – može biti: pridjevski (kad je pridjev, zamjenica ili broj) imenički (čini ga imenica u genitivu) APOZICIJA – imenica koja pobliže određuje drugu imenicu i s njom je u istom rodu, broju i padežu