Govor mrnje Sanja Tadi Stojisavljevi Tesli 15 16

Govor mržnje Sanja Tadić Stojisavljević Teslić 15. - 16. novembar 2018. godine

Sadržaj: 1. 2. 3. 4. 5. Sloboda izražavanja i govor mržnje Međunarodni normativni okvir Normativni okvir u Bi. H Pristup ESLJP govoru mržnje Relevanta praksa ESLJP i Ustavnog suda Bi. H

SLOBODA IZRAŽAVANJA I GOVOR MRŽNJE Član 10. stav 1. Evropske konvencije o osnovnim ljudskim pravima i slobodama: „Svako ima pravo na slobodu izražavanja. Ovo pravo uključuje slobodu sopstvenog mišljenja, slobodu primanja i saopštavanja (prenošenja) informacija i ideja, bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. Ovaj član ne sprečava države da zahtijevaju dozvole za radio, televizijskih i filmskih kompanija“.

GOVOR MRŽNJE – OGRANIČENJE SLOBODE IZRAŽAVANJA Član 10. stav 2. EKLJP: • “Ostvarivanje ovih sloboda, pošto uključuje obaveze i odgovornost, može se podvrgnuti takvim formalnostima, uslovima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom i neophodnim u demokratskom društvu u interesu nacionalne bezbijednosti, teritorijalnog integriteta ili javne bezbijednosti, radi sprečavanja nereda ili kriminala, zaštite zdravlja ili morala, zaštite ugleda ili prava drugih, sprečavanja otkrivanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristrasnosti sudstva“.

GRANICA IZMEĐU DOPUŠTENOG I ZABRANJENOG IZRAŽAVANJA? U presudi Handyside protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 7. decembra 1976. godine, Sud je istakao: „…sloboda izražavanja se primjenjuje ne samo na „informacije“ ili „ideje“ koje su poželjne ili se smatraju neuvredljivim ili prema njima nema stava (neutralnim), već i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiravaju. To su zahtjevi pluralizma, tolerancije i širokoumnosti, bez kojih nema demokratskog društva“.

U presudi Erbakan protiv Turske od 6. jula 2006. godine, Sud je istakao : “… Tolerancija i poštovanje jednakog dostojanstva svih ljudi konstituiše temelje demokratske, pluralističke zajednice. Imajući to na umu, a kao pitanje principa, može se smatrati nužnim u određenim demokratskim društvima da se sankcionišu ili čak spriječe svi oblici izražavanja koji šire, potiču, promovišu ili opravdavaju mržnju zasnovanu na netoleranciji …, pod uslovom da su te nametnute formalnosti, uslovi, ograničenja ili kazne proporcionalne zakonitom cilju koji se želi ostvariti”

• Pojednostavljeno, ESLJP je odredio da su zabranjeni svi oblici izražavanja koji predstavljaju govor mržnje • U praksi često teško odrediti granicu između slobode izražavanja i govora mržnje • Sloboda izražavanja štiti sadržaj izražavanja i formu • Prema praksi ESLJP, jedino ograničenje u pogledu sadržaja – izražavanje ideja kojima se promoviše nacistička ideologija, negira holokaust i poziva na mržnju i rasnu diskriminaciju (Garaudy protiv Francuske, presuda od 24. juna 2003. godine)

STA JE GOVOR MRŽNJE? • Ne postoji univerzalna definicija • Savjet Evrope u cilju sprečavanja govora mržnje usvojio je Preporuku br. 20 o govoru mržnje iz 1997. godine, koja pod govorom mržnje podrazumijeva: „ sve oblike izražavanja koji šire, podstiču, promovišu ili opravdavaju rasnu mržnju, ksenofobiju, antisemitizam ili druge oblike mržnje zasnovane na netoleranciji uključujući i netoleranciju izraženu kroz agresivni nacionalizam, etnocentrizam, diskriminaciju ili neprijateljstvo prema manjinama, imigrantima i ljudima imigrantskog porijekla”. • ESLJP nije dao preciznu definiciju govora mržnje • U svojim presudama poziva se na „sve oblike izražavanja kojima se širi, podstiče, promoviše ili opravdava mržanja zasnovana na netoleranciji, uključujući i vjersku netoleranciju“.

MEĐUNARODNI NORMATIVNI OKVIR SLOBODE IZRAŽAVANJA I GOVORA MRŽNJE Ujedinjene nacije: 1. Opšta deklaracija o ljudskim pravima (1948) 2. Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (1966) 3. Međunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije (1966) 4. Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (1979) 5. Rezolucija UN-ovog Vijeća za ljudska prava o promovisanju, zaštiti i ostvarivanju ljudskih prava na internetu (2012)

Vijeće Evrope: 1. 2. 3. 4. 5. Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (1950) Preporuka br. 20 Komiteta ministara državama članicama o govoru mržnje (1997) Konvencija o kibernetičkom kriminalu (2001) Dopunski protokol uz Konvenciju o kibernetičkom kriminalu o inkriminisanju dijela rasističke i ksenofobne prirode učinjenih pomoću kompjuterskih sistema (2003) Preporuka CM/Rec Komiteta ministara Vijeća Evrope državama članicama o zaštiti i promociji univerzalne prirode, integriteta i otvorenosti interneta (2011) Evropska Unija Okvirna odluka Vijeća Evropske unije 2008/193/PUP od 28. novembra 2008. godine o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije putem krivičnog prava

Ujedinjene nacije 1. Opšta deklaracija o ljudskim pravima (1948) Član 19: “Svako ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; ovo pravo uključuje slobodu mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice. ” 2. Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (1966) Član 19. “Svako ima pravo držati svoja uvjerenja bez miješanja sa strane. Svako ima pravo na slobodu izražavanja; to pravo obuhvata slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja svake vrste, usmenim, pismenim, štampanim ili umjetničkim putem ili bilo kojim sredstvom prema vlastitom izvoru, nevezano za granice”. Ovaj akt zabranjuje „svaku ratnu propagandu”, kao i „svako zagovaranje nacionalne, rasne ili vjerske mržnje koja predstavlja podsticanje na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje”, a garantuje se i „jednaka zakonska zaštita od diskriminacije, bez obzira na bilo kakve razloge”.

3. Međurodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije (1966. godine) • • • propisuje obavezu država članica ne samo da zabrane, već i da propišu kao krivično djelo neke pojavne oblike (rasističkog) govora mržnje, te u članu 4. propisuje da se države članice… naročito obavezuju. . “da proglase krivičnim djelom kažnjivim zakonom svako širenje ideja utemeljenih na superiornosti ili mržnji, podsticanju na rasnu diskriminaciju, kao i sva djela nasilja ili podsticanje na takva nasilja usmjerena protiv bilo koje rase ili grupe ljudi druge boje ili drugog etničkog porijekla, kao pružanju pomoći rasističkim aktivnostima uključujući njihovo finansiranje; “da proglase nezakonitim i da zabrane organizacije, kao i organizacione propagandne aktivnosti i sve druge aktivnosti propagande koje promovišu i podstiču rasnu diskriminaciju i da učešće u takvim organizacijama ili njihovim aktivnostima prepoznaju kao krivično djelo kažnjivo zakonom”

4. Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije nad ženama (1979) • • Sastavni dio Ustava Bosne i Hercegovine, te da se primjenjuje direktno i ima prioritet nad domaćim zakonima Daje definiciju diskriminacije po osnovu spola, koja je preuzeta i ugrađena u naš Zakon o ravnopravnosti spolova Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bi. H“, br. 16/03) 5. Rezolucija UN-ovog Vijeća za ljudska prava o promovisanju, zaštiti i ostvarivanju ljudskih prava na internetu (2012) Utvrđuje da ista prava koja ljudi imaju ofline moraju biti zaštićena online, posebno sloboda izražavanja koja je primjenjiva bez obzira na granice i putem bilo kojeg izabranog medija u skladu sa članovima 19. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima i Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima…

Vijeće Evrope 1. Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (1950) 2. Preporuku br. 20 Komiteta ministara o govoru mržnje (1997) koja pod govorom mržnje podrazumijeva: „ sve oblike izražavanja koji šire, podstiču, promovišu ili opravdavaju rasnu mržnju, ksenofobiju, antisemitizam ili druge oblike mržnje zasnovane na netoleranciji uključujući i netoleranciju izraženu kroz agresivni nacionalizam, etnocentrizam, diskriminaciju ili neprijateljstvo prema manjinama, imigrantima i ljudima imigrantskog porijekla”.

3. Konvencija o kibernetičkom kriminalu iz 2001. godine Konvencija Vijeća Evrope o kibernetičkom kriminalu iz 2001. godine usmjerena je na sprečavanje dijela koja narušavaju povjerljivost, integritet i dostupnost kompjuterskih sistema, mreža i podataka, kao i na sprečavanje zloupotrebe tih sistema, mreža i podataka osiguravanjem usvajanja ovlašćenja dovoljnih da se omogući efikasna borba protiv tih krivičnih dijela, olakšavanjem njihovog otkrivanja, istrage i gonjenja, kako na unutrašnjem tako i na međunarodnom nivou i predviđa modalitete brze i pouzdane međunarodne saradnje. 4. Dopunski protokol uz Konvenciju o kibernetičkom kriminalu iz 2003. godine o inkriminisanju dijela rasističke i ksenofobne prirode učinjenih pomoću kompjuterskih sistema - propisuje inkriminacija rasističkih i ksenofobnih dijela učinjenih u informacijskim sistemima, dakle zabranjuje se širenje poruka mržnje na internetu. Dopunski protokol određuje sljedeće: “Svaka stranka će usvojiti zakonodavne i druge potrebne mjere kako bi se, u skladu sa njenim domaćim pravom, utvrdilo kao krivično djelo, ako je učinjeno namjerno i neovlašćeno, sljedeće ponašanje distribuisanje ili omogućavanje dostupnim javnosti na neki drugi način rasnog i ksenofobnog materijala pomoću kompjuterskog sistema”.

5. Preporuka CM/Rec (2011) 8. Komiteta ministara Vijeća Evrope državama članicama o zaštiti i promociji univerzalne prirode, integriteta i otvorenosti internet • “Pravo na slobodu izražavanja, koja uključuje slobodu mišljenja, te primanja i davanja informacija i ideja bez uplitanja, bitno je za učešće građana u demokratskim procesima. Ovo pravo na slobodu izražavanja se odnosi kako na online, tako i ofline aktivnosti, bez obzira na granice. U kontekstu Vijeća Evrope zaštita ovog prava se treba osigurati u skladu sa članom 10. Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama i relevantnom sudskom praksom Evropskog suda za ljudska prava. Države članice Vijeća Evrope moraju donijeti ili razviti političke odluke za očuvanje, a kad je to moguće i jačanju odbrane ljudskih prava i poštovanje vladavine prava u informacijskom društvu. “

Evropska unija Okvirna odluka Vijeća Evropske unije 2008/193/PUP od 28. novembra 2008. godine o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije putem krivičnog prava • određuje usklađivanje propisa država članica u odnosu na krivična djela koja uključuju rasisam i ksenofobiju: “Rasističko i ksenofobno djelovanje mora predstavljati krivično djelo u svim državama članicama i mora biti kažnjeno efektivnim, srazmjernim i odvraćajućim kaznama. ” Kao krivična djela inkriminišu se: 1. javno podsticanje na nasilje i mržnju prema grupama ili pojedincima po osnovu rase, boje kože, vjere, porijekla ili nacionalne i etničke pripadnosti 2. javno podsticanje na nasilje i mržnju učinjeno javnom distribucijom letaka, slika ili drugih materijala 3. javno odobravanje, poricanje ili grubo umanjenje zločina genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina koji su definisani Statutom stalnog Međunarodnog krivičnog suda, koji su učinjeni prema nekoj od navedenih grupa ili njenom članu.

NORMATIVNI OKVIR U BIH 1. USTAV BIH Član II/3 Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: …(h) slobodu izražavanja 2. USTAV REPUBLIKE SRPSKE Član 25. Zajamčena je sloboda misli i opredjeljenja, savjesti i uvjerenja, kao i javno izražavanje mišljenja. 3. USTAV FEDERACIJE BIH • Glava II član 2. Sve osobe na teritoriji Federacije uživaju prava na: • l) osnovne slobode: slobodu govora i štampe; slobodu mišljenja, savjesti i uvjerenja…

4. STATUT BRČKO DISTRIKTA Bi. H Glava II, Član 13 stav 4 Sva lica na teritoriji Distrikta uživaju prava i slobode koje su im date Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama. Ta prava i slobode će imati veću pravnu snagu u odnosu na svaki zakon koji je u suprotnosti sa Konvencijom. Sve institucije Distrikta će poštovati ta prava i slobode. Sudovi Distrikta će sprovoditi ta prava i slobode u skladu s postupcima koji su predviđeni zakonima Distrikta. Kada se bave predmetima koji se odnose na optužbe u vezi s kršenjem tih prava i sloboda, sudovi Distrikta uzimaju u obzir precedentno pravo Evropskog suda za ljudska prava.

KRIVIČNOPRAVNA ZAŠTITA KRIVIČNI ZAKON Bi. H Krivična djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina Član 145 a. Izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti 1. Ko javno izaziva ili raspiruje nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili razdor ili netrpeljivost među konstitutivnim narodima i ostalima, kao i drugima koji žive ili borave u Bosni i Hercegovini, kazniće se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine. 2. Ko krivično djelo iz stava 1. ovog člana učini zloupotrebom svog položaja ili ovlašćenja kazniće se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

KRIVIČNI ZAKON FBi. H Krivična djela protiv ustavnog poretka federacije Član 163. Izazivanje narodnosne, rasne i vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti 1. Ko javno izaziva ili raspaljuje narodnosnu, rasnu ili vjersku mržnju, razdor ili netrpeljivost među konstitutivnim narodima i ostalima koji žive u Federaciji, kazniće se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine. 2. Ko krivično djelo iz stava 1. ovog člana učini prisilom, zlostavljanjem, ugrožavanjem sigurnosti, izlaganjem poruzi, narodnosnih, etničkih ili vjerskih simbola, oštećenjem tuđih stvari, skrnavljenjem spomenika, spomenobilježja ili grobova, kazniće se kaznom zatvora od jedne do osam godina. 3. Ko krivično djelo iz stava 1. ovog člana učini zloupotrebom svog položaja ili ovlaštenja, kazniće se kaznom zatvora od jedne do deset godina. 4. Ko krivično djelo iz stava 2. ovog člana učini zloupotrebom položaja ili ovlaštenja ili ako je zbog tog djela došlo do nereda, nasilja ili drugih teških posljedica za zajednički život konstitutivnih naroda i ostalih koji žive u Federaciji, kazniće se kaznom zatvora od jedne do deset godina. 5. Ko krivično djelo iz stava 1. ovog člana učini javnim poricanjem ili opravdavanjem genocida, zločina protiv čovječnosti ili učinjenih ratnih zločina, utvrđenih pravosnažnom odlukom Međunarodnog suda pravde, Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju ili domaćeg suda, kazniće se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.

KRIVIČNI ZAKON BRČKO DISTRIKTA Krivična djela protiv države Član 160. Izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti 1. Ko izaziva ili raspiruje nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju, razdor ili netrpeljivost među konstitutivnim narodima i ostalima koji žive u Brčko Distriktu, kazniće se kaznom zatvora od jedne do pet godina. 2. Ko krivično djelo iz stava 1. ovog člana učini prinudom, zlostavljanjem, ugrožavanjem sigurnosti, izlaganjem poruzi nacionalnih, etničkih ili vjerskih simbola, oštećenjem tuđih stvari, skrnjavljenjem spomenika, spomen obilježja ili grobova, kazniće se kaznom zatvora od jedne do osam godina. 3. Kaznom iz stava 2. ovog člana kazniće se ko krivično djelo iz stava 1. ovog člana učini zloupotrebom položaja ili ovlaštenja, ili ako zbog tog djela došlo do nereda, nasilja ili drugih teških posljedica za zajednički život konstitutivnih naroda i ostalih koji žive u Brčko Distriktu, kazniće se kaznom zatvora od jedne do deset godina. 4. Materijali i predmeti koji nose poruke iz stava 1. ovog člana, kao i sredstva za njihovu izradu, umnožavanje i rasturanje, oduzeće se.

KRIVIČNI ZAKON REPUBLIKE SRPSKE Krivična djela protiv ustavnog uređenja Republike Srpske Član 294 a. Izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje i netrpeljivosti 1. Ko izaziva i raspaljuje nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju, razdor ili netrpeljivost ili širi ideje o superiornosti jedne rase ili naroda nad drugim, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do dvije godine. 2. Ako je djelo iz stava 1. ovog člana učinjeno prinudom, zlostavljanjem, ugrožavanjem sigurnosti, izlaganjem poruci nacionalnih, etničkih ili vjerskih simbola, oštećenjem tuđih stvari, skrnavljenjem spomenika, spomen obilježja ili grobova, učinilac će se kazniti zatvorom od šest mjeseci do pet godina. 3. Ako je usljed djela iz stava 1. i 2. ovog člana došlo do nereda, nasilja ili drugih teških posljedica za zajednički život naroda i ostalih koji žive u Republici Srpskoj, kazniće se zatvorom od jedne do osam godina. 4. Materijal i predmeti koji nose poruke iz stava 1. ovog člana, kao i sredstva za njihovu izradu, razmnožavanje ili rasturanje, oduzeće se.

KRIVIČNI ZAKONIK REPUBLIKE SRPSKE Krivična djela protiv javnog reda i mira Član 359. Javno izazivanje i podsticanje nasilja i mržnje 1. Ko putem štampe, radija, televizije, kompjuterskog sistema ili društvene mreže na javnom skupu ili javnom mjestu ili na drugi način javno poziva, izaziva ili podstiče ili učini dostupnim javnosti letke, slike ili neke druge materijale, kojima se poziva na nasilje ili mržnju usmjerenu prema određenom licu ili grupama zbog njihove nacionalne, rasne, vjerske ili etničke pripadnosti, boje kože, pola, seksualnog opredjeljenja, invaliditeta, rodnog identiteta, porijekla ili kakvih drugih osobina, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine. 2. Ako je djelo iz stava 1. ovog člana učinjeno prinudom, zlostavljanjem, ugrožavanjem sigurnosti, izlaganjem poruzi nacionalnih, etničkih ili vjerskih simbola, oštećenjem tuđih stvari, skrnavljenjem spomenika, spomen obilježja ili grobova, učilac će se kazniti kaznom zatvora od jedne do pet godina. 3. Ako je usljed djela iz stava 1. i 2. ovog člana došlo do nereda, nasilja ili drugih teških posljedica za zajednički život naroda i ostalih koji žive u Republici Srpskoj, kazniće se kaznom zatvora od dvije do dvanaest godina. 4. Materijal i predmeti koji nose poruke iz stava 1. ovog člana, kao i sredstva za njihovu izradu, umnožavanje ili rasturanje, oduzeće se.

ZAŠTITA KOJU PROPISUJU DRUGI ZAKONI 1. Zakon o zabrani diskriminacije 2. Zakon o ravnopravnosti spolova – propisuje krivično djelo 3. Zakon o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u Bi. H 4. Zakon o javnom redu i miru REGULACIJA U OBLASTI MEDIJA 1. Zakon o komunikacijama u Bi. H 2. Kodeks o emitovanju RTV programa 3. Kodeks za štampu i online medije Vijeća za štampu Bi. H

DVOSTRUKI PRISTUP ESLJP GOVORU MRŽNJE 1. primjenom člana 17. Evropske konvencije (zabrana zloupotrebe prava) – kada smatra da sporne izjave predstavljaju govor mržnje i negiraju temeljne vrijednosti Evropske konvencije 2. primjenom ograničenja predviđenih u stavu 2. člana 10. i 11. Evropske konvencije

1. PRINCIP ZABRANE ZLOUPOTREBE PRAVA Član 17 EKLJP : Nijedan stav u Konvenciji se ne može tumačiti tako da uključuje pravo bilo koje države, grupe ili pojedinca da obavljaju aktivnosti ili izvrše neki čin koji je usmjeren na narušavanje bilo kojeg prava i slobode priznatih u Konvenciji ili na njihovo ograničavanje u većoj mjeru nego što je to predviđeno Konvencijom.

Negiranje ratnih zločina i revizionizam Garaudy protiv Francuske, presuda ESLJP od 24. juna 2003. godine • Aplikant je francuski autor koji je napisao i objavio knjigu pod naslovom “Mitovi na kojima počiva moderni Izrael” u kojoj je osporio razmjere holokausta. U knjizi se bavio „mitovima“ koji su se koristili pri nastanku države Izrael i negirao je holokaust • Osuđen je za “poricanje holokausta”, krivično djelo propisano francuskim zakonodavstvom, klevetu protiv Jevreja i izazivanje rasne mržnje, nakon čega je podnio aplikaciju ESLJP tvrdeći da je njegovo pravo na slobodu izražavanja povrijeđeno. • Sud je zaključio da osuda autora nije povrijedila njegovo pravo na slobodu izražavanja, navodeći da “poricanje zločina protiv čovječnosti predstavlja jedan od najozbiljnijih oblika vrijeđanja Jevreja na rasnoj osnovi i podsticanje mržnje protiv njih”. • Evropski sud je jasno naglasio: „Poricanje zločina protiv čovječnosti je, stoga, najozbiljniji oblik rasnog ponižavanja Jevreja i podsticanja na mržnju prema njima. Poricanje ili prerađivanje ove vrste istorijskih činjenica umanjuje vrijednosti na kojima počiva borba protiv rasizma i antisemitizma i predstavlja ozbiljnu prijetnju javnom miru. Takva djela su u suprotnosti sa demokratijom i ljudskim pravima zato što se njima krše prava drugih. Zagovarači takvih djela nesumnjivo imaju idejne projekte koji ulaze u kategoriju ciljeva zabranjenih članom 17. Konvencije“ • Sud je proglasio aplikaciju nedopuštenom (neprihvatljiva ratione materiae).

Etnička mržnja Pavel Ivanov protiv Rusije, presuda ESLJP od 20. 02. 2007. godine • • • Aplikant je Pavel Ivanov, vlasnik i urednik novina, objavio je seriju članaka u kojima je Jevreje opisao kao “izvor zla u Rusiji”, optužio ih za „kovanje zavjere protiv ruskog naroda“ i, uopšteno, jasno ispoljio antisemitske stavove, te pozvao javnost na njihovo isključenje iz društva. Nacionalni sudovi osudili su ga za javno poticanje na etničko, rasno i religijsko nasilje i mržnju. Podnio je aplikaciju ESLJP ističući da njegova osuda predstavlja povredu prava na slobodu izražavanja. U aplikaciji je čak kritikovao ruske sudove zato što nisu proveli vještačenje kojim bi se, kako je tvrdio, dokazala istinitost tvrdnji o tome da „Jevreji nisu nacija“. ESLJP je zaključio da njegov zahtjev predstavlja zloupotrebu prava na traženje zaštite pred ESLJP, s obzirom na to da njegovo djelovanje bez ikakve sumnje predstavlja govor mržnje Naime, Evropski sud je ukazao da je aplikant u svojim tekstovima „podsticao na mržnju prema Jevrejima“ i zagovarao nasilje protiv određene etničke grupe, te je naglasio da je takav „uopšten i žestok napad na jednu etničku grupu suprotan vrijednostima koje se nalaze u temeljima Konvencije, naročito toleranciji, društvenom miru i nediskriminaciji“ Sud je, pozivajući se na odredbu člana 17. Konvencije, odbacio aplikaciju Pavela Ivanova kao nedopuštenom.

Vjerska mržnja Norwood protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda ESLJP od 16. 11. 2004. godine • • • Aplikant je na svom prozoru istakao poster političke partije čiji je bio član (Britanska nacionalna stranka), a na kojem je, uz sliku njujorških „Twin Towers“ u plamenu“ bio i tekst „Islam napolje iz Britanije – Zaštitite britanski narod“. Osuđen je zbog jačanja neprijateljstva prema vjerskoj grupi. Tvrdio je da je njegovo pravo na slobodu izražavanja prekršeno. Primjenom principa iz člana 17. Evropske konvencije, Evropski sud je zaključio da se aplikant ne može pozivati na zaštitu koju pruža član 10. Evropske konvencije, zato što takav generalni i teški napad na pripadnike jedne vjerske grupe, koji tu cijelu grupu povezuje sa teškim terorističkim činom, nije u skladu sa vrijednostima koje proklamuje i garantuje Evropska konvencija, posebno tolerancijom, društvenim mirom i nediskriminacijom.

2. OCJENA OPRAVDANOSTI OGRANIČENJA - PRIMJENA TRODJELNOG TESTA 1. Da li je miješanje propisano zakonom? 2. Da li ima legitiman cilj? 3. Da li je bilo „neophodno u demokratskom društvu“?

Delfi AS protiv Estonije, presuda ESLJP od 10. oktobra 2013. godine i presuda Velikog vijeća od 16. juna 2015. godine • Podnosilac predstavke, kompanija Delfi AS je društvo sa ograničenom odgovornošću, vlasnik jednog od najposjećenijih informativnih internet portala u Estoniji. U januaru 2006. godine, Delfi je na svom portalu objavio članak o jednoj trajektnoj kompaniji. Mnogi čitaoci su ispod članka ostavili veoma uvrjedljive i prijeteće komentare o trajektnoj kompaniji. Trajektna kompanija je poslala pismo Delfiju tražeći uklanjanje uvrjedljivih komentara (nakon 6 nedelja). Delfi je odmah po prijemu pisma uklonio sporne komentare. • Trajektna kompanija je tužila Delfi i dobila presudu kojom je utvrđeno da su komentari bili klevetnički, i da je Delfi odgovoran za njih. • Delfi je podnio žalbu tvrdeći da se prema zakonima EU ne može smatrati odgovornim za komentare, jer ih ne kontroliše. Vrhovni sud Estonije se nije složio i ustanovio je da Delfi jeste imao kontrolu nad objavljivanjem komentara. • Delfi je podnio predstavku Evropskom sudu za ljudska prava, tvrdeći da je presuda prekršila njegovu slobodu izražavanja.

ESLJP: • Sud je primjetio da su komentari na veb sajtu Delfija bili uvredljivi, prijeteći i klevetnički, smatrao je da je Delfi morao očekivati takve komentare i djelovati proaktivno • Sud je konstatovao da je Delfi učinio vrlo malo da spriječi objavljivanje uvrjedljivih komentara na svom veb sajtu • Sud je konstatovao da bi bilo izuzetno teško trajektnoj kompaniji da utvrdi identitet autora pojedinačnih uvrjedljivih komentara, jer je čitaocima dozvoljeno da komentare postavljaju anonimno. Sud je smatrao da je zbog toga bilo i praktično i razumno smatrati Delfi odgovornim, jer je Delfi finansijski profitirao od članaka koji su privukli veliki broj čitalaca • Sud je konstatovao da je iznos za naknadu štete koji je određen Delfiju nije bio prekomjeran, 320 eura Zaključak Suda: nema povrede prava na slobodu izražavanja

Jersild protiv Danske, presuda ESLJP od 23. 09. 1994. godine • • • Slučaj se ticao novinara koji je napravio dokumentarni film, koji je između ostalog sadržao i insert iz televizijskog programa u kojem je intervjuisao tri pripadnika jedne rasističke grupe. Njih trojica iznijeli su uvredljive i pogrdne komentare na račun imigranata i etničkih grupa, a novinar je osuđen za pomaganje u širenju rasističkih stavova. On se žalio Sudu tvrdeći da je osuda prekršila njegovo pravo na slobodu izražavanja. Praveći razliku između trojice mladića koju su iznijeli rasističke primjedbe i novinara, koji je o tome izvijestio, Evropski sud za ljudska prava konstatovao je da je osuda prekršila njegovo pravo na slobodu izražavanja. Sud je zaključio da je novinar imao za cilj da razotkrije rasizam i analizira i objasni rasističke stavove, što predstavlja pitanje od velikog javnog interesa o kojem javnost ima pravo da bude obaviještena. Sud je uzeo u obzir činjenicu da, u cjelini, film nije imao za cilj propagiranje rasističkih pogleda i ideja, kao i to da je emisija emitovana u kasnijim večernjim satima i da je bila namjenjena starijoj publici.

Sürek protiv Turske, presuda ESLJP od 08. jula 1999. godine • • Sud je utvrdio kršenje prava na slobodu izražavanja kada je aplikant bio osuđen zato što je objavio imena zvaničnika koji su bili odgovorni za borbu protiv terorizma. Imajući u vidu ozbiljnost prekršaja ovih zvaničnika koje su počinili, Evropski sud je zaključio da javnost ima legitiman interes da bude informisana ne samo o njihovom ponašanju već i o njihovom identitetu. U svakom slučaju, ta informacija je već bila objavljena u drugim novinama zbog čega je, prema mišljenju suda, interes da se njihov identitet zaštiti bio „značajno smanjen“. Takođe, Evropski sud je naveo da su krivična osuda i kazna koja je izrečena mogle obeshrabriti medije da doprinose otvorenoj raspravi o pitanjima od javnog interesa.

Bodrožić protiv Srbije, presuda od 23. juna 2009. godine • • • Aplikant je Željko Bodrožić, novinar i član jedne političke partije u Srbiji i urednik lokalnih nedeljnih novina “Kikindske”, koji je u krivičnom postupku proglašen krivim zbog krivičnih djela uvreda i kleveta i kažnjen novčanom kaznom, zbog objavljivanja teksta u novinama “Kikindske” 2003. godine po naslovom “Riječ ima fašista”, u kome je jednog istoričara J. P. nazvao „fašistom“ i „idiotom“ „članom fašističkog pokreta“ zbog izjava datih u TV emisiji o nacionalnim manjinama u Vojvodini. Evropski sud primjenio trodjelni test: Naglasio da se termini „fašist“ i „idiot“, na kojima se zasnivala osuda mogu smatrati uvredljivim, ali da se u određenim okolnostima mogu smatrati prihvatljivom kritikom Izjave aplikanta se moraju posmatrati u kontekstu, date su kao reakcija na izjave J. P. na državnoj televiziji o nacionalnim manjinama u Vojvodini u kojoj živi 35% nesrpskog stanovništva (netolerancija prema nacionalnim manjinama) Sud je našao da se izjave aplikanta predstavljaju vrijednosne sudove, koji se ne dokazuju Zaključio da su domaći sudovi vrlo usko tumačili šta se može smatrati „prihvatljivom kritikom“ – J. P. je morao pokazati veći stepen tolerancije Sud je ocijenio da aplikant jeste u svom novinskom tekstu koristio „teške riječi“, ali da su njegove izjave predstavljale „reakciju na provokativan intervju i u konktekstu slobodne debate o pitanju od opšteg interesa “, te da sadržaj tih izjava nije „podsticao na nasilje“. Priroda i težina kazne Sud je zaključio da je krivični postupak protiv apelanta rezultirao kršenjem njegovog prava na slobodu izražavanja.

RELEVANTNA PRAKSA USTAVNOG SUDA Bi. H I EVROPSKOG SUDA U ODNOSU NA BIH Smajić protiv Bi. H, presuda ESLJP od 29. 07. 2016. godine • Aplikant osuđen zbog krivičnog djela izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti jer je na internetskom forumu Bosnahistorija, koristeći pseudonim, objavio komenatre o načinu na koji bi Bošnjaci trebalo postupiti u slučaju rata i secesije Republike Srpske. Opisao vojnu akciju koju bi trebalo preduzeti protiv srpskih sela i naselja u regiji BD • Apelacija Ustavnom sudu Bi. H zbog povrede prava na slobodu izražavanja • Ustavni sud primjenio pristup po članu 17. Konvencije, pozivanje na pravo na slobodu izražavanja predstavlja zloupotrebu prava na slobodu izražavanja • Aplikacija ESLJP zbog povrede prava na slobodu izražavanja • ESLJP primjenio drugi pristup - trodjelni test neophodnosti u demokratskom društvu: 1. miješanje propisano zakonom – Krivični zakon BD 2. legitimni cilj – zaštita ugleda i prava drugih 3. neophodnost u demokratskom društvu – da li je miješanje bilo proporcionalno legitimnom cilju, te da li su razlozi koji su domaći organi naveli relevantni i dovoljni

• • ESLJP ponovio zaključke Ustavnog suda da sadržaj objava ne predstavlja izražavanja misli o aktuelnim pitanjima od opšteg intresa, nego veoma neprimjeren oblik dijaloga kojim se zagovara strategija ponašanja prema jednoj etničkoj grupi u BD Aplikant koristio izraze koji su veoma uvredljivi za pripadnike jedne etničke grupe „. . taj smrdski Božić“, „. . riješiti se opasnosti iza leđa“, „. . centar grada bi onda trebao biti polako ičišćen“, „. . tu žive Srbi naseljeni iz raznih vukojebina“ ESLJP naveo da su domaće vlasti u boljoj poziciji da ispituju i tumače činjenice i da primjene domaći zakon Aplikant je objavama (čak iako su napisane u hipotetičkoj formi) dirnuo u veoma osjetljivu materiju etničkih odnosa u postratnom bosanskom društvu Domaći sudovi su ispitali predmet s pažnjom i u skladu sa načelima iz člana 10 Konvencije i dali relevantne i dovoljne razloge za osuđujuću presudu Priroda i težina sankcije, izrečene sancije nisu bile neproporcionalne ESLJP zaključio – nema povrede člana 10 Konvencije Aplikacija očigledno neosnovana i mora se odbaciti

HVALA NA PAŽNJI!