Diabetes mellitusDM MA Aleksandra Hadiavdi Specijalista fizijatar VMZ
Diabetes mellitus(DM) MA Aleksandra Hadžiavdić Specijalista fizijatar VMŠZ Doboj
n n n DM spada u grupu heterogenih oboljenja, koja karakteriše povećani nivo šećera u krvi ili hiperglikemija, a nastaje kao rezultat poremećaja u stvaranju inzulina ili / i njegovom djelovanju Učestalost dijabetesa u gerijatrijskoj populaciji iznosi između 20 i 40% DM se nalazi na šestom mjestu najčešćeg uzroka mortaliteta kod starijih osoba
Klasifikacija DM n n 1. Diabetes mellitus typ 1 2. Diabetes mellitus typ 2 3. Drugi specifični oblici dijabetesa 4. Gestacijski dijabetes
Diabetes mellitus typ 1 n n n n KOd ovog tipa diabetesa postoji apsolutni nedostatak insulinske sekrecije nastao usljed destrukcije beta-ćelija pankreasa autoimunim procesom ili idiopatskog oblika oboljenja Osnovne karakteristeike Čini manje od 10% svih oblika dijabetesa Najčešći je do 35 godine života, incidenca je manja u populaciji starijeg životnog doba Postoji genetska predispozicija Burna klinička slika sa čestim akutnim komplikacijama Egzogena upotreba inzulina je neophodna Prevencija ovog tipa se ne može sprovesti
Diabetes mellitus typ 2 n Osnovni patofiziološki mehanizam je inzulinska rezistencija u perifernim tkivima, abnormalna sekrecija inzulina i povećaana hepatička produkcija glukoze. Inzulinska rezistencija prethodi ostalim poremećajima i na početku je praćena sekrecijom velikih količina inzulina kako bi se održala normalna glikemija. Postepeno se pankreas iscrpljuje i dolazi do inzulinopenije i hiperglikemije
n n n n Osnovne karakteristike Čini preko 90% svih oblika dijabetesa Najčešći je poslije 45 godine života Klinička slika je raznolika Faktori rizika su u većini slučajeva prisutni: gojaznost, neaktivni stil života, psihotraumatizam, predispozicija za dijabetes, KVB Ne zahtijeva primjenu inzulina osim u situacijama kad drugi terapijski modeli na daju rezultate PRIMARNA PREVENCIJA JE MOGUĆA
Predisponirajući faktori n n n 1. Genetski faktori(određuju osjetljivost organizma prema vanjskim uticajima kao što su način ishrane i fizička aktivnost) 2. Gojaznost (uzrokuje smanjenje broja inzulinskih receptora i njihove osjetljivosti na dejstvo insulina) Nepravilna ishrana (bogata mastima, siromašna vit E i Mg)
n n n 4. Alkoholizam (smanjuje glikolizu i pogoršava inzulinsku rezistenciju) 5. Fizička neaktivnost (smanjuje razgradnju glukoze) 6. Endokrini poremećaji 7. Oboljenja pankreasa, štitne žlijezde, jetre, CNS, KVB, stres 8. Infekcije 9. Korištenje lijekova KS, diuretika, antipsihotika, ranitidina
Klinička slika n n n n DM kod starijih osoba počinje podmuklo i postepeno Klasični trijas kod mlađih osoba čine poliurija, polidipsija i polifagija Značajno smanjenje tjelesne težine Zamućenje vida Dehidracija Infekcije UGT, usta, kože U 40 -50% slučajeva ima asimptomatski karakter, pa kad se otkrije već je došlo do komplikacija
Dijagnoza n n Postavlja se na osnovu sljedećih parmetara Određivanje ŠUK-a natašte (hrana se ne unosi najmanje 8 sati prije vađenja krvi) Glikemija ispod 7 mmol/l može imati određene kliničke posljedice Predijabetes je termin koji se koristi za označavanje povišene glukoze natašte (6, 1 -6, 9 mmol/l)
Liječenje n n CILJ liječenja je poboljšanje kvaliteta života, održavanje glikemije ispod 7 mmol/l, te prevencija nastanka akutnih i hroničnih komplikacija Osnovu liječenja dijabetesa čine promjene životnih navika, odnosno pravilna ishrana i fizička aktivnost
n n n ISHRANA –specifičnosti se mogu javiti vezano za spoljašnje i unutrašnje faktore Unutrašnji faktori su –loša denticija, smanjena salivacija ili hronična oboljenja Spoljašnji faktori su –finansijski status, nemogućnost nabavljanja ili pripreme hrane
n n Osnovno načelo je smanjenje tjelesne težine Utvrđivanje potrebnog kalorijskog unosa Izračunavanje optimalnog odnosa sastojaka hrane Pravilna raspodjela obroka
n n n Glikemični indeks je brzina kojom različita hrana utiče na nivo šećera u krvi u poređenju sa kriškom bijelog hljeba. Hranu sa visokim glikemičkim indeksom najbolje je unositi tokom ili poslije fizičke aktivnosti(brzo ulazi u krvotok i brzo se iskorištava) Hrana sa niskim glikemičkim indeksom najbolje je jesti prije fizičke aktivnosti. Obezbjeđuje dugotrajno održavanje energije i pomaže održavanju stabilnog nivoa šećera
n n Pacijentima treba savjetovati da ograniče unos namirnica od bijelog brašna i bijelog šećera Koristiti hranu bogatu vlaknima (neprerađene žitarice, povrće, mahunarke, orašasti plodovi, sjemenke voća) Citrusi imaju manji GI od većine ostalih vrsta voća. Hrana bogata proteinima manji GI (riba, nemasno meso, obrani mliječni proizvodi)
n n FIZIČKA AKTIVNOST povećava apsorpciju glukoze od strane mišića, masu mišića, smanjuje inzulinsku rezistenciju, poboljšava kontrolu glikemije. Pomaže smanjenju tjelesne težine i regulaciji nivoa lipida u krvi i krvnog pritiska. Međutim fizička aktivnost kod starijih može biti ograničena usljed različitih funkcionalnih oštećenja Pacijentu treba napraviti individualni plan aktivnosti Preporučena dužina trajanja fizičke aktivnosti je 60 min/d svakog dana
n n n FARMAKOLOŠKI TRETMAN podrazumijeva liječenje peroralnim antidijabeticima (OAD) ili inzulinom OAD predstavljaju zadovoljavajuću glikoregulaciju kod 25 -35% pacijenata Inzulinoterapija je potrebna kod 15% pacijenata starije životne dobi. Primjenjuje se kratko u akutnim komplikacijama, teškim infekcijama, hirurškim intervencijama, AIM, ICV
n n n Trajna primjena inzulina je indikovana kod DM typ 1 Cilj inzulinske terapije je regulacija glikemije Počinje se sa minimalnom dozom srednje djelujućeg inzulina uz kontrolu ŠUK-a na svaka 2 sata, brzodjelujući inzulin se daje prema potrebi u najmanjoj mogućoj mjeri
n n PROCJENA TERAPIJSKOG ODGOVORA uz sve higijensko-dijetetske mjere i fizičku aktivnost kontrola DM podrazumijeva postizanje jutarnjeg nivoa glikemije <6 mmol/l i nivoa postprandijalne glikemije <7. 8 mmol/l Pacijenti sa dijabetesom svaka 3 mjeseca određuju glikolizirani hemoglobin (Hb. A 1 C) koji je parametar glikoregulacije. Ciljana vrijednost Hb. A 1 C iznosi <6, 5%
Komplikacije dijabetesa n n n Mogu da budu akutne i hronične AKUTNE KOMPLIKACIJE Hipoglikemijske reakcije –nastaju usljed nedovoljnog unosa hrane, prevelike doze OAD ili inzulina, insuficijencije jetre ili bubrega. KL. SLIKA –konfuzija, bljedilo kože, hladna koža, tremor TH: Pacijentima se odmah daje izvor glukoze (kocka šećera ili voćni sok)
n n Dijabetična ketoacidoza nastaje usljed nedovoljne doze antidijabetika pri povećanim potrebama organizma (infekcije, AIM, CVI) ili propuštanjem davanja inzulina Češće se javlja u tipu 1 DM, rijetko u tipu 2 KL. SLIKA: poremećaj mentalnog statusa (koma), abdominalni bol, miris na aceton TH: davanje inzulina, nadoknada tečnosti
n n n Hiperglikemična, hiperosmolarna, ne-ketotična koma nastaje usljed dehidracije i hiperglikemije. Može biti izazvana lijekovima koji inhibiraju lučenje inzulina ili imaju suprotno dejstvo Predominantno se javlja kod DM tip 2 KL. SLIKA-znaci osnovne bolesti, poremećaj mentalnog stanja TH: davanje inzulina i rehidratacija organizma Teške infekcije respiratornog, UGT su češće kod dijabetičara
n n n HRONIČNE KOMPLIKACIJE mikrovaskularne i karakteriše ih zadebljenje bazalne membrane manjih kapilara Retinopatija –oboljenje KS oka, prisutan već prilikom postavljenja DG, uzrok je sljepila , počinje zamućenjem vida Nefropatija –oboljenje KS bubrega, progredira do HBI. Faktori rizika su bjelančevine u urinu, pušenje, HTA, hiperholesterolemija, neadekvatna glikoregulacija, muški pol
n Neuropatija –najčešća komplikacija dijabetesa koja može dovesti do poremećaja spavanja, fizičkih ograničenja i depresije. Uključuje fokalne neuropatije, polineuropatije. Kod starijih pacijenata je distalna simetrična polineuropatija.
Hvala na pažnji!
- Slides: 31