Zatare li narodni jezik zatro si narod Po

“Zatareš li narodni jezik, zatro si narod. . . Po jeziku narodi vjekuju i gospoduju, kako im ga otmeš – sluguju. ” Glas Hercegovine, 1891. godine

DANI HRVATSKOG JEZIKA 13. -17. ožujka

Prvi pokušaji stvaranja zajedničkog jezika mogu se pronaći već u glagoljaškim knjigama iz prve polovice 15. stoljeća. Međutim, za hrvatski jezik od velike važnosti je bilo 19. stoljeće koje je obilježeno buđenjem narodne svijesti i radom na uspostavi zajedničkog književnog jezika.

• o temeljima hrvatskog jezika mnogo se raspravljalo • u raspravi su sudjelovali književnici, jezikoslovci, političari i predstavnici četiriju filoloških škola • odabirom gajice i štokavskog narječja rasprava nije završena

Zadarska filološka škola Predvodi ih Ante Kuzmanić Zalažu se za ikavicu kao osnovicu hrv. književnog jezika • Protive se pisanju znaka ĕ (jat) smatrajući da se time zatire hrvatska ikavica • •

Riječka filološka škola Predvodi ih Fran Kurelac Zalažu se za starije oblike riječi: žen/žena, vod/voda, glav/glava. . . Smatraju da književni jezik treba izgraditi na sastavnicama hrv. jezika koje su zajedničke svim slavenskim jezicima

Zagrebačka filološka škola Na čelu škole bio je Adolfo Veber Tkalčević. Zalažu se : • za jednosložan izgovor glasa na mjestu staroslavenskog jata • za poseban padežni sustav (ahavci) Najdulje su sačuvali svoj program.

Škola hrvatskih vukovaca Na čelu je Tomo Maretić koji slijedi ideje Vuka Karadžića (prvi srpski rječnik). Poistovjećuju hrvatski jezik sa srpskim i žele stvoriti zajednički jezik. Svode hrvatsku književnu tradiciju na usmenu književnost. Uvode načelo: Piši kako govoriš.

Neka temeljna djela hrvatskih vukovaca: -Hrvatski pravopis Ivana Broza(1892. ) -Gramatika i stilistika hrv. i srp. književnog jezika Tome Maretića(1899. ) -Rječnik hrv. jezika Ivana Broza i Franje Ivekovića(1901. ) Tim djelima je novoštokavski ijekavski govor uveden kao zajednički književni jezik.

U Austro-Ugarskoj, Kraljevini SHS, Kraljevini Jugoslaviji i u SFR Jugoslaviji hrv. jezik je sustavno potiskivan i rashrvaćivan.

U Banovini Hrvatskoj, u NDH i suvremenoj RH skrbilo se i skrbi o hrvatskom jeziku te se s različitim uspjehom pokušavalo, i Ćirilica pokušava se, nadoknaditi ono što se u drugim razdobljima sustavno uništavalo. Početkom 20. st. predloženo je da se Hrvati odreknu jekavice i prihvate ekavicu, a Srbi će se odreći ćirilice i prihvatiti latinicu, ali se srpska strana nije držala dogovora pa je Latinica prijedlog ubrzo napušten.

• Sklopljen 1954. u Novom Sadu gdje su se okupili • • hrvatski i srpski jezikoslovci na zahtjev Matice srpske. To je pokušaj stvaranja zajedničkog jezika. Novosadski dogovor proglašuje: -jezik Srba Hrvata i Crnogoraca jedinstvenim jezikom s dvije inačice: (i)jekavskoj i ekavskoj -zahtijeva isticanje zajedničkoga naziva jezika: srpskohrvatski ili hrvatskosrpski -nameće uporabu obaju pisama na cjelokupnome području (zajedničkoga jezika)

Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika 13. ožujka 1967. g. Deklaracija je prihvaćena, 15. ožujka je potpisana od strane 18 uglednih hrvatskih ustanova, a objavljena je 17. ožujka 1967. u časopisu Telegram. Kao sjećanje na Deklaraciju, od 1991. svake se godine od 13. -17. ožujka obilježavaju se Dani hrvatskoga jezika.

ZNAČAJ DEKLARACIJE • Deklaracijom se traži: - unošenje odredbe o ravnopravnosti četiriju književnih jezika (slovenskoga, hrvatskoga, srpskoga i makedonskoga) u Ustav SFRJ - napuštanje Novosadskog dogovora o jedinstvu hrvatskog i srpskog jezika - uporaba nacionalnoga imena jezika

OSUDE DEKLARACIJE Deklaracija doživljava lavinu osuda iako je bila glas hrvatske javnosti. No, hrvatski jezikoslovci nastavili su rad na izradbi velike hrvatske gramatike i rječnika hrvatskog knj. jezika. 1971. g. , za vrijeme hrvatskog proljeća, tiskan je Hrvatski pravopis Stjepana Babića, Božidara Finke i Milana Moguša. Po izlasku iz tiska, pravopis je zabranjen, a gotovo cjelokupna naklada uništena. U fototipskom izdanju pojavljuje se u Londonu. Stoga mu je popularni naziv Londonac.

Hr va tsk ip rav op is iz 19 71 .

HRVATSKI JEZIK DANAS Stvaranjem samostalne hrvatske države 1990. g. stvoreni su uvjeti za trajnu i sustavnu skrb o hrvatskom jeziku. Bez obzira na nepovoljne okolnosti u kojima je nastajao, hrvatski je književni jezik normiran i općeprihvaćen oblik jezika, opisan i propisan jezičnim knjigama i priručnicima.

HVALA NA POZORNOSTI

Izradile: Antonija Ivančić Tea Radonić 8. a Mentorica: Mirzeta Samardžić