6 NARODNI SUVERENITET TEMELJ I OPRAVDANJE DRAVNE VLASTI

6. NARODNI SUVERENITET –TEMELJ I OPRAVDANJE DRŽAVNE VLASTI I POJAM SUVERENITETA Ø Pojam suverenitet , suverenost potječe od latinske riječi supremus – najviši , vrhovni Ø Oznaka za subjekta koji ima najvišu , neograničenu , nedjeljivu , nezavisnu vlast na određenoj teritoriji –nosilac suvereniteta Ø Postoje različita shvatanja o nosiocu suvereniteta, pet teorija : a) Teokratska teorija suverenosti –period stvaranja apsolutne monarhije, teorija po kojoj vlast potječe od Boga i Bog odlučuje ko će je vršiti , vlast i izvršioci izraz Božije volje , tako da vladar nije imao porrebu da traži opravdanje za svoje vladanje ( demokratska varijanta ove teorije koja se smatra začetkom teorije o narodnom suverenitetu je teorija posrednog božanskog prava Tome Akvinskog po kojoj je Bog stvorio vlast ali narod odlučuje ko , kako i u kojem obliku će je vršiti )

b) Klasna teorija suverenosti – svojstvena klasnoj strukturi društva , marksističkoj , gdje društvo nije skup pojedinaca već je podijeljeno na klase , suverena je ona klasa koja je osvojila vlast i koja njome raspolaže c) Teorija o državnoj suverenosti – kako se suverenitet ostvaruje preko aparata državne vlasti javlja se teorija o državnoj suverenosti , međutim sam pojam države određen je sa tri elementa ; teritorijem , stanovništvom , suverenom vlašću d) Teorija o nacionalnoj suverenosti – nastaje zahvaljujući činjenici nacionalne homogenosti Francuske u 18 i 19 st. , koja time ne pravi razliku između naroda ( demosa , populusa , zbira građana, državljana jedne zemlje , biračkog tijela) i nacije ( ethnosa , kolektiviteta kojeg karakteriše posebnost jezika , kulture , običaja i koji se ne može obilježiti kao zbir pojedinaca ) , u savremenoj pravnoj i političkoj doktrini dolazi čak do preklapanja pojma narodne i nacionalne suverenosti e) Teorija o narodnoj suverenosti - teorija koju prihvataju sve građanske demokratije kao političku i pravnu osnovu postojanja , funkcionisanja i opravdanja državne vlasti , iz razloga što se ishodište i opravdanje državne vlasti nalaze u ljudskim slobodama i pravima , ideja konstitucionalizma nastaje na ograničenju državne vlasti u korist

Ljudskih sloboda i prava i težnji za njihovim stalnim proširivanjem , prirodi suvereniteta naroda odgovara imperativni mandat , prirodi nacionalnog suvereniteta predstavnički ili slobodni mandat l Suverenitet se u unutrašnjim odnosima shvata kao najviša vlast u državi odgovorna za stanovništvo i teritoriju sposobna da kreira pravni poredak i sankcioniše nepoštivanje propisanih normi ponašanja l Suverenitet se u međunarodnim odnosima shvata kao spoljna suverenost tj. Nezavisnost u odnosu na druge države i ravnopravnost sa istim l Teorija o apsolutnoj državnoj suverenosti odavno je u velikoj mjeri relativizovana zbog intenziviteta međunarodnih odnosa i porasta međunarodnih ugovora , stvaranjem međunarodnih organizacija , jačanjem integracionih procesa kada se države dobrovoljno odriču dijela svojih suverenih prava , a u unutrašnjim odnosima zbog širenja ljudskih sloboda i prava

II USTAVNO ODREĐENJE NOSIOCA SUVERENOSTI Većina Ustava određuje nosioca , titulara suverenosti l U demokratskim sistemima nosilac suvereniteta narod ili nacija ( u jednonacionalnim državama kao što je Francuska izjednačava se pojam naroda i nacije – u Ustavu iz 1958 god. se navodi: “ Nacionalni suverenitet pripada narodu. . “ , slično određenje stoji i u ustavu Španije iz 1978 god. , Ustav NR Kine iz 1982 god. ) Nacionalna država sve se više poistovjećuje s pojmom građanske države ( princip suvereniteta građana odgovara interesima dominantne nacije – npr. Ustavi ex Yu zemalja izuzev Bi. H , Ustav Jugoslavije iz 1992 god. , Ustav Hrvatske iz 199 o god. , Ustav Republike Makedonije i Slovenije iz 1991 god. ) l U Ustavima višenacionalnih država se kao nosilac suvereniteta pominje narod ( Ustav SAD , Ustav Švajcarske ) ili se u određivanju titulara suvereniteta kombinuje građanski i nacionalni princip ( Ustav RBIH izmijenjen amandmanom LX iz 1990 god. – “ Građani , narodi BIH Srbi , Hrvati, Muslimani i pripadnici drugih naroda koji u njoj žive ostvaruju svoja suverena prava u RBIH “ ) ili se princip suverenosti građana kombinuje sa principom ravnopravnosti kolektivnih prava nacija ( Ustav BIH iz 1995 god. gdje se nacionalnom l

principu daje prednost nad građanskim – završna rečenica preambule Bi. H“ Bošnjaci , Hrvati , Srbi , kao konstitutivni narodi , zajedno sa ostalim , i građani Bi. H ovim utvrđuju Ustav BIH “ ) l Ustavi socijalističkih zemalja , pod utjecajem marksističkog shvatanja klasne strukture društva , određuju radničku klasu kao nosioca suvereniteta ( kombinacija nacionalnog i klasnog principa , Ustav ex SFRJ iz 1974 god. : “ Radnička klasa i svi radni ljudi nosioci su vlasti i upravljanja. . . ” ) l Ustavno određenje nosioca suverenosti ima prvorazredan značaj u pogledu demokratske zasnovanosti ustavnog i društvenog uređenja ali predstavlja i osnovnu premisu ključnih odnosa i institucija u državi

III PRINCIP NARODNE SUVERENOSTI I KONSTITUTIVNOSTI NARODA PREMA USTAVU BIH IZ 1995 GOD. Savremene građanske demokratije potvrđuju nepostojanje potpuno nacionalno homogenih država , postavlja se pitanje zaštite prava nacionalnih manjina l SAD , Švajcarska , Belgija, Kanada zavidnim nivoom društvenog i materijalnog razvoja potvrđuju da nacionalna heterogenost može biti i podsticaj za takav prosperitet i osporavaju tvrdnje o neodrživosti višenacionalnih zajednica na primjeru Sovjetskog Saveza , ex SFRJ , Čehoslovačke koje su se raspale ne zato što su višenacionalne , već zbog ideološke koncepcije na kojoj se gradio ustavni sistem i pravni poredak- jednoumlja, jednopartizma, državnog vlasništva, planske privrede koje ne odgovaraju mogućnostima društvenog, ekonomskog razvoja l Obilježje ustavnog razvoja Bi. H je historijska multietničnost i činjenica da se njena političko teritorijalna podjela nikad nije zasnivala na nacionalnom i vjerskom kriteriju l Ustav BIH iz 1995 god ne sadrži izričitu odredbu o izvoru i nosiocu suvereniteta, ali završne odrebe preambule služe pouzdanom zaključku l

o tome : “ Bošnjaci, Hrvati i Srbi , kao konstitutivni narodi, zajedno sa ostalim, i građani Bosne i Hercegovine ovim utvrđuju Ustav Bosne i Hercegovine “ Prema navedenom , državna vlast BIH izvorno proizilazi iz : - suverenosti građana - Konstitutivnosti Bošnjaka, Srba, Hrvata - Položaja pripadnika ostalih naroda , koji se ne žele nacionalno izjašnjavati Osnovu koncepta našeg ustavnog uređenja čini prvenstveno vrijednost narodne suverenosti , izričito navedena u preambuli , u drugim dijelovima konsekventno izvedena ( najviši standardi ljudkih sloboda i prava garantovani posebno Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prav i osnovnih sloboda iz 1950 god. , neposredni izbori poslanika od strane građana u Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bi. H , Predtsavnički dom Parlamenta Federacije , Narodnu skupštinu RSa, kantonalne, općinske skupštine i općinska vijeća itd. ) Zbog pune nacionalne ravnopravnosti u Ustav BIH uveden pojam konstitutivni narodi –termin korišten u političkoj nauci i praksi , ali ne kao ustavna kategorija

Kao ustavna kategorija prvi put pojam pomenut u Vašingtonskom sporazumu 1994 god ( pojam ranije pominjan u Mišljenju br. 2 Arbitražne Komisije EZ-Badinterove komisije po kojem srpski narod kao konstitutivni narod nema pravo na samopredjeljenje koje bi dovelo do promjene granica BIH , ali i u drugim mirovnim planovima. Kutiljerovom planu, Dejtonskom sporazumu ) l Konstitutivnost naroda predstavlja : v Kolektivno nacionalno pravo koje se manifestuje kroz ; a) zastupljenost u vlasti ( paritetnu i proporcionalnu-prema popisu stanovništva iz 1991 god. ) b) način odlučivanja ( konsenzus , demokratsko većinsko odlučivanje u obliku natpolovične i kvalifikovane većine ) Paritetna zastupljenost i konsenzus u odlučivanju u Bi. H doprinose povećavanju administrativnog aparata , blokadi i teškom funkionisanju vlasti , povlače neminovnost intervencije Visokog predstavnika i Međunarodne zajednice v Kolektivno pravo uže od suverenosti ali šire od individualnog prava koje nema za konsekvencu pravo na opredjeljenje niti pravo na otcjepljenje v Uzajamno pravo koje se ne ostvaruje niti koristi nezavisno od ostalih l

Naroda koji imaju ista prava ( sva tri naroda zajedno sa građanima i ostalim ) v Koncept koji je ipak diskriminatorski – kategorija pripadnika ostalih naroda navedena je sa konstitutivnim narodima ravnopravno u preambuli Ustava BIH , ali ravnopravnost u institucionalnoj izvedbi sistema nije provedena , određena predstavljenost obezbijeđena intervencijom Visokog predstavnika iako su ipak sistemski dovedeni u neravnopravan položaj ( npr. za izbore u Predsjedništvo BIH , Dom naroda Parlamentarne skupštine Bi. H itd. ) Ako je u kategoriju ostalih spadalo 7, 63 % stanovništva po popisu iz 1991 god. , diskriminacija je usmjerena prema značajnom postotku stanovništva v Rješenje koje je prelazna historijska kategorija – konstitutivnost kao pojam i ustavna kategorija kod nastaje zbog obezbjeđenja oune nacionalne ravnopravnosti , kada prestane biti sredstv obezbjeđenja ravnopravne institucionalne zastupljenosti , prestaće potreba za korištenjem ove kategorije

IV OSTVARIVANJE PRINCIPA NARODNOG SUVERENITETA I KONSTITUTIVNOSTI NARODA l a) b) Narod svoja prava ostvaruje na dva načina : Neposrednim vršenjem drž. Vlasti , odnosno putem oblika neposrednog odlučivanja ( NEPOSREDNA DEMOKRATIJA )-za što se zalagao Žan Žak Ruso, u svom djelu “ Društveni ugovor “, teoretičar neposredne demokratije i tvorac teorije o narodnom suverenitetu , imajući za uzor antičku Grčku a ne moderne građanske države gdje zbog velikog broja stanovnika, velike teritorije i općeg biračkog prava, činjenice da narod kao cjelina ne može da se bavi složenim pitanjima upravljanja, ne može potpuno i efikasno ostvarivati neposredna demokratija Izborom svojih predstavnika koji će učestvovati u ostvarivanju državne vlasti ( PREDSTAVNIČKA DEMOKRATIJA ) – za što se zalagao Monteskje u svom djelu “ O duhu Zakona” , kao isključivi oblik posrednog ostvarivanja narodnog suvereniteta , zajedno sa principom podjele vlasti , koji se nekad kombinuje sa oblicima neposredne demokratije

a) Oblici neposredne demokratije – u komparativnom ustavnom pravu javljaju se : referendum, zbor ili skupština građana, narodna inicijativa i pravo peticije -REFERENDUM- kao oblik neposrednog odlučivanja građana neposrednim i tajnim glasanjem o jednostavnom pitanju oblikovanom na takav način da se na njega odgovara sa DA ILI NE , odnosno ZA ILI PROTIV. Klasifikacija referenduma : prema teritorijalnom obuhvatu- državni i lokalni , u federalnim državama za cijelu državu ili za federalnu jedinicu , prema predmetu o kojem se odlučuje-ustavotvorni, zakonodavni ili referendum o drugom općem aktu , prema obaveznosti sprovođenja : obavezni i fakultativni , prema obaveznosti odluke koja se donosi : savjetodavni i obavezujući referendum, Ustavotvorni i zakonodavni referendumi mogu biti obavezni i fakultativni. Ustavotvorni obavezni referendum za potpunu ili djelomičnu reviziju Ustava poznat je u Švajcarskoj i nekim država u sastavu SAD , češći su fakultativni ustavotvorni referendumi gdje o reviziji Ustava pored građana može odlučiti i parlament ( Hrvatska , Francuska ) Postoji i tzv. Prikriveni ustavotvorni referendum kada građani biraju članove Ustavotvorne skupštine za promjenu Ustava , ali i referendum o statusu neke teritorije-otcjepljenju ili prisajedinjenju koji se naziva plebiscit Nedostaci ovog oblika odlučivanja : mogućnost manipulacije uz zaobilaženje uloge parlamenta , nemogućnost korištenja za odlučivanje o složenim

Pitanjima zbog prirode referenduma , veliki troškovi organizovanja ovog oblika odlučivanja Najveća prednost referenduma je neposredno ostvarivanje narodnog suvereniteta i činjenica da je učestalost njegovog korištenja mjera za demokratičnost ustavnog sistema -NARODNA INICIJATIVA –oblik neposredne demokratije u kojoj određeni broj građana , postotak biračkog tijela ( npr. Švajcarska 100. 000 ) ima pravo predlagati nacrte zakona ili drugih propisa i odluka, kada je palament obavezan provesti zakonodavnu proceduru , gdje ako se zakon ne usvoji obično se raspisuje referendum ( Ustav Švajcarske ) Ustav Italije poznaje mogućnost ukidanja zakona narodnom inicijativom ( narodni veto) -ZBOR ILI SKUPŠTINA GRAĐANA-također svojstvena Švajcarskoj koja ima tradiciju korištenja oblika neposredne demokratije –općinske skupštine , ranije Zemaljska zajednica što je sada više turistička atrakcija -PRAVO NA PETICIJU- oblik neposredne demokratije kojim se omogućuje da građanin pojedinac ili grupa građana obraćaju parlamentu sa prijedlozima ili žalbama , kada nije određen najmanji broj podnosilaca niti je parlament dužan da pokreće zakonodavni postupak , ali je dužan da odgovori na prijedloge i žalbe , ne samo parlament već i drugi državni organi Ustav BIH preuzima međunarodne dokumente koji poznaju pravo na peticiju , time i građani BIH imaju ustavno pravo na peticiju

b) Za predstavničku demokratiju , kao posredni oblik ostvarivanja narodnog suvereniteta vezujemo : -PREDSTAVNIČKI ILI SLOBODNI MANDAT-odnos između birača i izabranog predstavnika koji izražava opću volju naroda i nije mu neposredno odgovoran ne može ga opozvati , na ovom principu postoji parlament , ovaj mandat je općeprihvaćen u svim liberalnodemokratskim sistemima -IMPERATIVNI MANDAT-odnos birača i izabranog predstavnika u kojem birač ima pravo da daje instrukcije predstavniku, predstavnih se istih pridržava zbog mogućnosti opoziva njegovog izbora od strane birača, sistem primjenjivan u feudalnim staleškim skupštinama , prethodio predstavničkom mandatu , potiče od rimskih institucija mandanta i mandatara -POLITIČKE STRANKE-od polovine 19 st. stvarni su posrednik između birača i izabranih predstavnik ; organizuju izbornu kampanju, nude programe, kandidate i zavisno od izbornih rezultata vrše ili utječu na državnu vlast, prema predstavničkom mandatu poslanici i dalje nemaju neposrednu odgovornost prema biraču ali imaju prema stranci-njenim pravilima i stavovima, političke stranke postaju sve bitniji fakor predstavničke demokratije i ukupnom sistemu drž. vlasti

7. IZBORNI SISTEM I POJAM I ZNAČAJ IZBORNOG SISTEMA IZBORI – najznačajniji izraz narodnog suvereniteta , neophodan uslov demokratskog konstituisanja najvažnijih organa državne vlasti kojim se zasniva legitimitet tih najvažnijih organa, kada građani izražavaju svoju političku volju i daju mandat svojim predstavnicima , izbori su jedini trenutak kada građani neposredno vrše vlast, predstavljaju centralni politički događaj u borbi za vlast sa ključnom ulogom političkih stranaka l IZBORNI SISTEM- je skup odnosa uređen ustavom, zakonom i dr. propisima koji nastaju u izborima predstavnika građana u najviše organe vlasti , sastoji se od osnovnih načela , izbornog postupka , odnosno tehnike provođenja izbora , unutar tog sistema poznajemo materijalnopravne norme (prava i dužnosti učesnika izbora ) i procesnopravne norme ( položaj i postupanja učesnika u izborima ) l

Koje zajedno čine izborno pravo , izborni sistem odražava karakter cjelokupnog ustavnog i političkog sistema zemlje , ima relativnu samostalnost u odnosu na druge dijelove sistema , karakter izbornog sistema odnosno način utvrđivanja izbornih rezultata i podjele mandata utječu na raspored i odnose političkih snaga u zemlji II NAČELA IZBORNOG SISTEMA Načela koja se smatraju civilizacijskim tekovinama savremenih demokratskih izbornih sistema i zbog odlučujućeg značaja utvrđena su u ustavu ; najvažnija načela su : a) OPĆE BIRAČKO PRAVO Znači da svi državljani bez diskriminacije po bilo kojem osnovu mogu da biraju i budu birani , što ne znači da svi stanovnici mogu učestvovati na izborima – traži se određena dob ( punoljetstvo) i državljanstvo određene zemlje ( neke zemlje dozvoljavaju strancima da glasaju nakon određenog perioda boravka u zemlji ) Biračko pravo pod zakonom određenim uslovima može biti oduzeto sudskom presudom , nemaju ga lica pod starateljstvom odnosno lica l

Su izgubila poslovnu sposobnost, kao i vojna lica Opće biračko pravo je načelo prihvaćeno u svim demokratskim sistemima, nekada su postojala neopravdana i diskriminaciona isključenja iz biračkog prava – cenzusi- po osnovu spola, imovine, obrazovanja b)JEDNAKO BIRAČKO PRAVO Znači da svaki birač ima jedan glas koji jednako vrijedi kao i glas svakog drugog birača , proizilazi iz ustavnog principa jednakosti građana , sada je općeprihvaćen princip , u historiji bio poznat kurijalni sistem ili pluralni votum odnosno višestruko pravo glasa ili višestruko vrednovanje prava glasa jednog čovjeka po osnovu npr. posjedovanja velikog broja nekretnina ( do 1948 god. Velika Britanija ) ili statusa ( porodični starješina , u SFRJ radni ljudi ) I u uslovima jednakog prava glasa moguća prikrivena nejednakost prilikom krojenja izbornih jedinica odnosno izborne geometrije ( npr. dvije izborne jedinice nejednakog broja birača biraju jednako broj poslanika , i u našem izbornom sistemu ) c)NEPOSREDNI IZBORI Neposredni izbori su oni izbori gdje birači sami , bez posrednika biraju članove predstavničkog tijela , općeprihvaćeni su demokratski standard i

Posredni izbori znače da birači biraju elektore ( izbornike npr. u SAD ) ili članove posebnog izbornog tijela-kolegija koji će u njihovo ime birati članove predstavničkog tijela , elektori i članovi kolegija smataraju se “samo pukim prenosiocima volje građana” iako je ovaj način izbora pogodan za manipulaciju stvarne političke volje birača d)SLOBODA I TAJNOST GLASANJA Sloboda glasanja znači da birači slobodno odlučuju da li će ili neće glasati na izborima i za koju stranku ili kandidata će glasati , u većini zemalj pa i našoj prema tome glasanje nije građanska obaveza već pravo ( izuzev npr. u Belgiji , Danskoj, Grčkoj idr. Gdje obaveza izlaska na izbore ipak nije smanjila apstinenciju I dala željene rezultate ) Apstinencija ili slobodno uzdržavanje od glasanja, odnosno naprosto neizlazak na izbore je sve raširenija pojava, iz višestrukih razloga npr. zbog osjećanja da pojedinačni glas ništa neće promijeniti do ekonomskih, socijalnih, psiholoških razloga , visoka stopa apstinencije čini upitnim legitimitet izabranih organa Tajnost glasanja predstavlja temeljni uslov demokratskih izbora jer omogućava slobodno izražavanje volje građana skoro bez mogućnosti ikakvog pritiska , korupcije i kupovanja glasova ( javno glasanje izaziva suprotne efekte , bilo primjenjivano za vrijeme Šestojanuarske diktature 1931 god. , 1935 god. , 1938 god. )

e)AKTIVNO I PASIVNO BIRAČKO PRAVO Svi punoljetni građani sa poslovnom sposobnošću imaju aktivno biračko pravo ili pravo građanina da bira ( demokratski standard ustanovljen nakon ukidanja diskriminacije i imovinskog, spolnog, obrazovnog i dr. cenzusa) Pasivno biračko pravo je sposobnost da neko bude biran i u pravilu za ovo pravo važe isti uslovi kao za sticanje aktivnog biračkog prava sa izuzecima : npr. povećava se dobna granica za pasivno biračko pravo ( Kongres, SAD), nekada se veže za dužinu boravka u državi ili izbornoj jedinici , ovdje spada i institut inkompatibilnosti tj. parlamentarne nepodudarnosti ili nespojivosti funkcija zbog podjele vlasti i nemogućnosti da jedan čovjek efikasno obavlja više funkcija ( ovaj princip ne važi u Velikoj Britaniji niti u Švajcarskoj gdje važi princip jedinstva vlasti )

III IZBORNI POSTUPAK U širem smislu obuhvata skup aktivnosti građana, državnih organa, političkih stranaka, kandidata i dr. na organizovanju i provođenju izbora za predstavnička tijela l Precizno je uređen po elementima i fazama : 1. Birački spisak je popis birača, građana koji imaju biračko pravo, jedinstvena javna evidencija u koju svako može izvršiti uvid, vode ga državni organi po službenoj dužnosti u pravilu ( princip pasivne registracije) , izmjene se unose na zahtjev građana ili po službenoj dužnosti 2. Izborne jedinice Postoje da bi se izrazile regionalne i dr. specifičnosi i ostvario neposredniji odnos birača i kandidata, te pojednostavila izborna tehnika , “krojenje izbornih jedinica” ili podjela zemlje na izborne jedinice naziva se izborna geometrija ili izborna geografija , cijela država može biti izborna jedinica ( teško primjenjivo , veliki teritorij? , državne liste) ili se država dijeli na više izbornih jedinica ( češće) , izborne jedinice se formiraju posebnim zakonom , kriteriji za formiranje samim Ustavom a to su: Broj stanovnika tj. broj birača , broj poslanika koji se bira i postojeća teritorijalno-administrativna podjela države l

Prema broju poslanika koji se bira izborne jedinice se dijele na : uninominalne bira se jedan poslanik , mandat se dodjeljuje po većinskom sistemu i plurinominalne bira se više poslanika, mandat se dodjeljuje po proporcionalnom, srazmjernom sistemu 3. Kandidovanje Pravo isticanja kandidata još jedno ključno biračko pravo, pripada političkim strankama i građanima pojedinačno-nezavisnim kandidatima, kandidacioni postupak znači prvobitnu selekciju potencijalnih poslanika prema tome koliko građani utječu na njih postoje 4 grupe : a) uže i šire stranačko rukovodstvo utvrđuje kandidate, ostali nemaju utjecaja b) Članstvo političke stranke utvrđuje kandidate putem višestepenih unutarstranačkih izbora c) Utvrđivanje kandidata putem tzv. primarnih izbora kada građani i stranke ostvaruju utjecaj ( SAD) d)Model po kojem stranački kandidati po zakonu moraju dobiti podršku (koju izražavaju potpisom) određenog procenta biračkog tijela , da bi imali status kandidata na izborima S obzirom na način sastavljanja kandidatskih lista razlikujemo: --Zatvorene/nepromjenjive/vezane liste – njih utvrđuje stranka, građani ništa ne mijenjaju i ne glasaju za ličnosti već za stranke i programe

Promjenjive/poluotvorene liste –utvrđuju stranke ali građani intervenišu time što mijenjaju redoslijed kandidata ili isključuju neke sa liste korištenjem prava preferencijalnog, alternativnog glasa Slobodne/otvorene/nevezane liste- stranke NE utvrđuju liste , građani upisuju imena kandidata , kada građani sami sastavljaju posebnu listu tehnika se naziva panaširanje 4. Organi za provođenje izbora To su organi koji raspisuju izbore ( šef države, parlament, vlada) kao i svi organi koji učestvuju u njihovom provođenju od izbornih komisija do biračkih odbora , do sudova i organa koji osiguravaju fer i demokratske izbore, članovima ovih organa garantuje se imunitet , a funkcije u izbornom postupku su nespojive sa drugim drž. funkcijama 5. Glasanje Radnja kojom birač izražava svoju volju, ostvaruje aktivno biračko pravo, prema unaprijed utvrđenom datumu istovremeno u cijeloj državi i na za to određenim javnim mjestima , važi princip ličnog glasanja ( neminovnost zbog tajnosti glasanja) i tajnog glasanja što se ostvaruje putem glasačkih listića

IV UTVRĐIVANJE IZBORNIH REZULTATA I RASPODJELA MANDATA Izborna komisija proglašava službene rezultate izbora nakon čega se pristupa ključnoj operaciji-raspodjeli poslaničkih mjesta u parlamentu ili poslaničkih mandata l Dva sistema raspodjele mandata : Većinski sistem i proporcionalni/srazmjerni sistem raspodjele mandata l VEĆINSKI SISTEM RASPODJELE MANDATA – pobjednik na izborima dobija sve mandate, sva poslanička mjesta ( stranke “natpredstavljene” u parlamentu), svi ostali su izborni gubitnici i opozicija, sistem koji favorizuje i odgovara bipartizmu ( Velika Britanija, SAD) , odgovara tzv. malim izbornim jedinicama u kojima se bira jedan poslanik (uninominalnim) , ima dva podsistema : a) Sistem apsolutne većine-strožiji i blaži, pobjednik je onaj koji na izborima osvoji natpolovičnu većinu ( “ 50% + 1”), izbori se često održavaju u dva kruga-balotaža što ih produžava, ili se primjenjuje sistem alternativnog ili preferencijalnog glasa da se izbori skrate i simulira drugi krug izbora b)sistem relativne većine –mandat dobiva onaj kandidat koji u odnosu na l

Na druge kandidate ostvari najveći broj glasova Ø Većinski sistem donosi političku stabilnost PROPORCIONALNI/SRAZMJERNI SISTEM RASPODJELE MANDATA – svaka stranka ili koalicija stranaka dobiva onoliko mjesta u parlamentu koliko je dobila glasova na izborima ( “srazmjerno”) , odgovara velikim izbornim jedinicama u kojima se bira više poslanika-plurinominalnim , jasnoije izražava političku konfiguraciju u zemlji ali i dovodi do znatne nestabilnosti ukupnog političkog sistema, zbog toga se koriguje i to : -Izbornim pragom ili izbornom kvotom -Sistemom ili primjenom izbornog količnika -D¨ontovim sistemom ili sistemom najvećeg količnika -Badenskim sistemom ili sistemom prebacivanja ostatka glasova ili , -Sistemom preferencijalnog glasanja ili Hareovim sistemom Postoji i MJEŠOVITI SISTEM RASPODJELE MANDATA ( sistem koji se počeo koristiti u Njemačkoj, Mađarskoj, Hrvatskoj idr. )

V KONTROLA IZBORA I ZAŠTITA IZBORNIH PRAVA Kontrolom izbornog postupka pružaju se garancije da će se poštovati biračka prava građana, kandidata, stranaka i svih učesnika izbornog procesa i to razvijenim sistemom institucija i pravnih postupaka kao što su : PRIGOVOR organu koji odlučuje u prvom stepenu ( izborne komisije u izbornim jedinicama ) , ŽALBA na odluke prvostepenog organa ( Centralna izborna komisija odlučuje po žalbama ) , POKRETANJE UPRAVNOG SPORA na sudu povodom pravosnažne odluke drugostepenog organa ( najčešće redovni sud, negdje i posebni sud) i USTAVNA TUŽBA ustavnom sudu zbog zaštite ustavnosti i zakonitosti u izbornom postupku l Pravna sredstva se mogu preduzimati tokom cijelog izbornog postupka i povodom svake izborne radnje, i to prvenstveno lica čija su prava povrijeđena ( iako se smatra da su svi legitimisani da traže zaštitu od povrede jer su izbori pitanje posebnog javnog interesa) ali rokovi za njihovo preduzimanje su kratki, objektivni i prekluzivni l Sankcije za povredu izbornih prava su : opomene , novčane kazne, poništavanje izbora u izbornoj jedinici ili čak cjelokupnih, ako su povrede izvršene krivičnim djelom moguće su i zatvorske kazne l

VI IZBORNI SISTEM U BOSNI I HERCEGOVINI 1. MIROVNI SPORAZUM ZA BIH O IZBORIMA U kreiranju izbornog sistema nastojalo se ugraditi više demokratskih standarda kao što su : opće i jednako pravo glasa, neposredno, tajno glasanje-međutim brojni kompromisi išli su na njihovu štetu , kao što je specifični koncept kombinacije narodnog suvereniteta i konstitutivnosti naroda polučio hibridni izborni sistem ( sve članove predsjedništva ne biraju svi građani npr. hrvatskog i bošnjačkog člana predsjedništva biraju samo Hrvati i Bošnjaci iz Federacije BIH, a srpskog člana predsjedništva samo Srbi iz RS-a isl. , članovi Predstavničkog doma drž. parlamenta biraju se po entitetima ) l Mirovni sporazum je predvidio da se izbori u početnom periodu održavaju u što kraćim intervalima da se iskorijene ekstremne ratne političke snage i poveća demokratski utjecaj l Aneksom 3 – Sporazumom o izborima Općeg okvirnog sporazuma za mir u BIH kreiran je privremeni, prelazni izborni sistem i njime su utemeljeni osnovni principi provođenja prvih poslijeratnih izbora od strane OSCE-a l Aneksom 4 pomenutog sporazuma tj Ustavom BIH garantuju se

Biračko pravo, sloboda misli , savjesti, opredjeljenja, govora, sloboda štampe i na koncu sloboda udruživanja naročto bitna za politilke stranke , međunarodni dokumenti u Aneksu I našeg ustava znače inkorporaciju međunarodnih standarda u domen izbornog prava BIH, Ustav BIH precizno ali komplikovano utvrđuje i način izbora Parlamentarne skupštine, Predsjedništva i dr. drž. organa l Aneks 6 –Sporazum o ljudskim pravima- u velikoj mjeri se odnosi na izbore, izborni sistem i dopunjuje zaštitu izbornih prava 2. PRIVREMENI IZBORNI SISTEM U BIH Privremeni/prelazni izborni sistem ostvarivao se u poslijeratnom periodu uz puno angažovanje OSCE-a, odnosno njegove Privremene izborne komisije koja je samostalno donosila pravila i propise po kojim su se provodili izbori ( npr. pravila o registraciji pol. stranaka i nez. kandidata, aktivno, pasivno biračko pravo, uloga posmarača itd. ) a koji su imali prioritet u odnosu na domaće propise l Ključno pitanje bilo realizacija biračkog prava izbjeglica i raseljenih lica ( gdje da glasaju , u općinama u kojima su živjeli prije rata , ili u općinamau kojima su se zatekli, u kojima žele da žive , kompromisno l

Rješenje bilo je da svako glasa u općini u kojoj je živio prije rata, samo izuzetno na drugom mjestu ( “mogao se prijaviti Komisiji”), izuzetak se suviše široko tumačio-zloglasni obrazac P-2, čime je otežan povratak i vraćanje multietničke prijeratne strukture stanovništva l Prvi poslijeratni izbori održani su 14. 9. 1996 god. , predsjednički i parlamentarni izbori za institucije BIH i oba entiteta, prvi lokalni izbori odgođeni za godinu dana l Povratak prognanih nije još bio otpočeo, grubo su se kršila ljudska prava, postojale su razne vrste diskriminacije, politička prava nisu imala ni osnov za postojanje l U naredne dvije god. ostvaren je napredak , slijedeći izbori održani su 12 i 13. 9. 1998 i dalje prema propisima i pravilima Privremene izborne komisije i u organizaciji OSCE-a l 2001 god. konačno, Parlamentarna skupština BIH usvaja Izborni zakon koji je do 2006 god. mijenjan 13 puta , ali na osnovu kojeg su BH. vlasti od izbora 2002. God. samostalno uređivale provodile i finansirale izborni proces na svim nivoima

3. STALNI IZBORNI SISTEM U BIH Izborni zakon BIH i nije mogao napraviti veću demokratizaciju izbornog sistema jer se isti morao kretati u okviru postojećih ustavnih rješenja koji nisu u skladu sa međunarodnim demokratskim standardima, isti ne nudi značajnije promjene u odnosu na privremeni izborni sistem 3. 1. Osnovne karakteristike stalnog izbornog sistema su : a)Izbornim zakonom za Bi. H u cjelosti je uređen izbor Parlamentarne skupštine BIH i članova Predsjedništva BIH, te principi i pravila za izbore na ostalim nivoioma vlasti u BIH , dosta ekstenzivno, tako da je sužen prostor za entitetsko zakonsko detaljnije regulisanje b) 2/3 Poslanika Predstavničkog doma Parl. skupštine biraju Bošnjaci i Hrvati samo iz Federacije BIH ( ne iz RS-a !), 1/3 poslanika biraju Srbi samo iz RS-a ( ne iz Federacije BIH ! ) , isto važi za Predsjedništvo BIH , što znači da svi građani ne biraju članove Parl. skupštine niti članove Predsjedništva , a i nesrazmjeran broj birača u entitetima dovodi do postojanja nejednakog biračkog prava c) Uslovi za stjecanje biračkog prava su državljanstvo BIH i punoljetstvonavršenih 18 god. , do 2006. Bila je potrebna i registracija u birački spisak ( princip aktivne registracije , rijetko i skoro nigdje se ne primjenjuje)od 2006. kod nas važi princip pasivne registracije(birački spisak se vodi po služ. dužnosti, po prebivalištu i ličnim dokumentima)

d) Birači imaju pravo da glasaju lično ili u odsutnosti u općini u kojoj su imali prebivalište za vrijeme popisa stanovništva 1991 god. sa izuzetkom koji se takođe široko tumači-prognanici mogu glasati u općini u kojoj sada žive pod uslovom da su u njoj imali boravište najmanje 6 mjeseci prije izbora ( ali ne lica koja bespravno koriste tuđu imovinu! ) e) Državljanin Bi. H koji posjeduje dvojno državljanstvo ima pravo da glasa samo ako u BIH ima prebivalište , ako nema –ne može steći ni aktivno ni pasivno biračko pravo f)Lice koje je zbog ozbiljnog kršenja međ. humanitarnog prava osudio Međunarodni tribunal za bivšu Jugoslaviju , ili domaći sud po istom osnovu nema pasivno biračko pravo niti može biti imenovan na bilo koju javnu funkciju na teritoriji BIH g) Dosta široko je primjenjen princip inkompatibilnosti što povećava demokratičnost ustavnog i izbornog sistema ( npr. nosioci pravosudnih funkcija, konzularni i diplomatski predstavnici idr. , Optiranje između fukcija u roku od 48 od potvrde mandata ) h) Onemogućena je kumulacija funkcija , niko ne može vršiti više od jedne izborne funkcije , doprinos demokratičnosti i) Mandat pripada izabranom kandidatu , ne stranci ili koaliciji na čijoj je

Je listi kandidovan, promjena stranke ne dovodi u pitanje mandat j) Izborni zakon utvrdio je stalni termin održavanja izbora u BIH – za sve nivoe vlasti -prva nedjelja u oktobru 3. 2. Organi za provođenje izbora u BIH- izborne komisije i birački odbori, sastav mora biti multietnički i odražavati nacionalnu strukturu po popisu stanovništva iz 1991. , Centralna izborna komisija bira je Parlmentarna skupština BIH, 7 članova , mandat 5 god. , predsjedavajućeg samostalno bira svakih 15 mjeseci, smjena konstitutivnih naroda i ostalih, ima široke nadležnosti: Odgovorna je za zakonitost rada svih izbornih komisija i biračkih odbora, donosi propise za provođenje izbornog zakona, odgovorna je za vođenje Centralnog biračkog spiska, potvrđuje sve kandidatske liste, određuje formu i sadržaj glasačkih listića, potvrđuje, ovjerava i objavljuje rezultate izbora na svim nivoima, vrši druge poslove u skladu sa Izbornim zakonom Općinske izborne komisije imaju 3 -5 članova, predsjednik općinskog suda je predsjednik komisije, sekretar općinskog vijeća je član komisije, ostale imenuje općinsko vijeće , odgovorna je za izborni proces u općini Birački odbor ima predsjednika , 2 ili 4 člana i isto toliko zamjenika ,

3. 3. Birački spisak –vodi se za cijelu teriroriju BIH, vodi ga Centralna izborna komisija , za svaku općinu pravi se izvod , javna je isprava u koju svako može izvršiti uvid 3. 4. Evidentiranje kandidata vrši se kod Centralne izborne komisije i iste mogu istaknuti : pol. stranke, koalicije, nezavisni kandidati ili više njih zajedno , jedna osoba za jednu izbornu funkciju uz obavezu upisa u birački spisak u izbornoj jedinici u kojoj se kandiduje , kao provjera podrške svaka prijava mora imati odgovarajući broj potpisa birača ( političke stranke: 3. 000 potpisa za Predsjedništvo BIH i Predstavnički dom Parl. S. , 2. 000 potpisa za parlamente entiteta, 500 potpisa za kantonalne skupštine i 100 za općinski nivo , nezavisni kandidati : upola manje potpisa ) 3. 5. Pravila ponašanja –u toku izbornog procesa utvrđena su zakonom , mirno demokratsko rješenje i jednake šanse, sloboda kandidovanja provođenja izbornih kampanja gdje za izborne skupove nije potreno odobrenje drž. organa samo najava najkasnije 24 sata prije održavanja , propagandne poruke ne na zgradama drž. organa, biračkim mjestima i oko njih na dan izbora , saobraćajnim znakovima, javnim putevima, postoje i zabrane u toku izbornog skupa, izborna šutnja počinje 24 sata prije otvaranja birališta i traje do njihovog zatvaranja

4. IZBOR POSLANIKA PREDSTAVNIČKOG DOMA PARLAMENTARNE SKUPŠTINE BIH l l l Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BIH ima 42 poslanika koje građani biraju neposredno na izborima , 2/3 iz Federacije BIH , 1/3 iz RS-a ( 28 iz Federacije BIH , 14 iz RS ) Svaki entitet u cjelini predstavlja jednu izbornu jedinicu u kojoj se bira 1/4 poslanika sa područja tog entiteta ( kompenzaciona lista , u RS 5 kompenzacionih mandata ) Entiteti se dijele na uže izborne jedinice u kojima se dodjeljuju preostale 2/3 mandata sa područja tog entiteta Federacija BIH podijeljena je na 5 izbornih jedinica gdje dva susjedna kantona čine jednu izbornu jedinicu, RS je podijeljena na 3 izborne jedinice Stranke , koalicije, nezavisni kandidati svoje kandidature ističu samo u užim izbornim jedinicama Izborni zakon se opredijelio za sistem poluotvorenih lista , koji se primjenjuje i na drugim nivoima , definitivan redoslijed na listi če se utvrditi prema tome koliko je koji kandidat sa liste dobio glasova , ovaj sistem ima tehinčka ograničenja (ako se bira više poslanika , glasački listić može biti dug i traži mnogo vremena za odluku, teško za brojanje

U raspodjeli mandata primjenjen je proporcionalni sistem u posebnoj varijanti poznatoj pod nazivom “formula Sen Lag” ( Saint Lague ) l Mandate dobija stranka, koalicija, nez. kandidat čiji su količnici bili najveći , na ovaj način se raspodjeljuje 75% mandata u Predst. domu l Zbog velikog broja neiskorištenih glasova-korekcija je sistem kompenzacionih mandata za preostalih 25% l 5. IZBOR DELEGAT U DOM NARODA PARLAMENTARNE SKUPŠTINE BIH U Domu naroda Parlamentarne skupštine BIH , kao gornjem domu nisu prvenstveno predstavljeni entiteti , već tri konstitutivna naroda – delegirana iz entiteta l Kombinovano je predstavljanje entiteta i konstitutivnih naroda , ravnopravno predstavljanje sa ravnopravnim odlučivanjem l Dom naroda sastoji se od 15 delegata ( 2/3 delegirane iz Federacije BIH- 5 Bošnjaka i 5 Hrvata , 1/3 iz RS- 5 Srba ) , građani ih ne biraju neposredno l Oni se delegiraju putem posrednih izbora i proizilaze iz entitetskih parlamenata ( 5 Bošnjaka biraju delegati Bošnjaci iz Doma naroda l

Parlamenta Federacije Bih, 5 Hrvata biraju delegati Hrvati iz istog Doma, 5 Srba biraju delegati Srbi iz Narodne skupštine RS ) , svaka lista mora imati najmanje 10 kandidata – Raspodjela mandata se vrši prema proporcionalnom sistemu i formuli iz Predstavničkog doma 3. IZBOR ČLANOVA PREDSJEDNIŠTVA BIH – Kolektivni šef države, ima značajne reprezentativne, izvršne, koordinativne ali i druge funkcije, sastoji se od 3 člana – Po sastavu i načinu odlučivanja osigurava potpunu nacionalnu ravnopravnost triju konstitutivnih naroda – Kao i za oba doma Parlamentarne skupštine BIH , za izbor članova Predsjedništva u Ustavu prihvaćena nekonzistentna rješenja prema međunarodnim demokratskim standardima , zbog kompromisa u Mirovnom sporazumu – Prema Ustavu BIH , bošnjački i hrvatski član Predsjedništva bira se na neposrednim izborima na teritoriji Federacije BIH , a srpski na neposrednim izborima U Republici Srpskoj

l l l l Time , svi građani ne učestvuju u izboru svih članova Predsjedništva, rješenje koje ne doprinosi demokratskoj integraciji (npr. Bošnjaci iz RS ne biraju bošnjačkog i hrvatskog člana Predsjedništva , niti srpskog člana biraju Srbi iz Federacije BIH ) Izborni zakon predviđa da svaka stranka i koalicija imaju pravo da istaknu listu kandidata za svakog člana Predsjedništva , bez obzira u kojem su entitetu registrovane Na listi mogu biti samo dva imena : kandidata za člana Predsjedništva i kandidat za njegovog zamjenika ( zamjenik dolazi u slučaju smrti , trajne i privremene nesposobnosti za obavljanje funkcije člana Predsjedništva što utvrđuje Ustavni sud BIH ) Zamjenik ne dolazi na mjesto člana Predsjedništva u slučaju njegove ostavke-tada postoji složena procedura izbora putem Parlamentarne skupštine BIH Sistem preferencijalnog glasanja uveden je Izbornim zakonom da podrži umjerene kandidate i pripadnike ostalih naroda Raspodjela mandata vrši se prema većinskom sistemu , izabran je kandidat koji je dobio 50% + 1 glasova ( apsolutnu većinu) ali sa sistemom preferencijalnih glasova, bez balotaže Predsjedništvo BIH ima predsjedavajućeg : a) Ustav BIH propisuje da

Će ga članovi Predsjedništva imenovati između sebe , u prvom mandatu to je onaj član koji je dobio najveći broj glasova, kasnije rotacijom ili na drugi način odlučit će Parlamentarna skupština prema čl. IV tački 3 Ustav BIH , b) Izborni zakon propisuje da predsjedavajućeg člana imenuju između sebe članovi Predsjedništva na 8 mjeseci po principu rotacije 4. IZBOR ENTITETSKIH ORGANA l a) Parlament Federacije BIH sastoji se od dva doma : Predstavničkog doma(izražav suverenitet i jednakost građana) i Doma naroda(izražava konstitutivnost triju naroda) , zakoni i druge važne odluke donose se uz saglasnost oba doma Predstavnički dom ima 98 poslanika , koje biraju neposredno birači sa teritorije Federacije BIH tajnim glasanjem , Predstavnički dom utvrđuje broj, veličinu izbornih jedinica i broj poslanika koji se bira, potrebno najmanje 10 izbornih jedinica po zakonu, u izbornoj jedinici se ne može birati manje od 2 niti više od 15 poslanika, raspodjela mandat jednaka onoj u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BIH , Ustavom Federacije propisano da

Svaki konstitutivan narod mora biti predstavljen sa najmanje 4 poslanika b) Dom naroda Parlamenta Federacije BIH ima 58 delegata , i to po 17 iz svakog konstitutivnog naroda i 7 iz reda ostalih , njih su delegirale kantonalne skupštine po nacionalnoj strukturi delegata , nacionalna struktura u svakom kantonu utvrđuje se prema popisu stanovništva iz 1991 god. , svaki kanton mora osigurati najmanje 1 delegata iz reda konstitutivnih naroda ako su zastupljeni u kantonalnoj skupštini, poslanici u kantonalnim skupštinama biraju delegate za Doma naroda Parlamenta Federacije tajnim glasanjem sa liste predloženih kandidata, raspodjela mandata po proporcionalnom sistemu c) Predsjednik i potpredsjednici Federacije BIH , nosioci izvršne vlasti , Predsjednik + 2 potpredsjednika Federacije BIH , sva tri iz različitih konstitutivnih naroda , u nadležnostima više djeluju zajednički i kao kopredsjednici , bira ih Parlament Federacije BIH –konsenzus klubova iz Doma naroda + većina poslanika u Predstavničkom domu Federacije BIH , mandat im traje 4 godine , postoji mogućnost smjene o čemu odlučuje Ustavni sud FBIH l Narodna skupština Republike Srpske-ima 83 poslanička mjesta , birana neposredno na izborima kada je RS podijeljena na najmanje 6 izbornih jedinica u kojima se biraju najmanje 2 a najviše 15 poslanika, raspodjela mandata vrši se po proporcionalnom principu ,

Izbornim zakonom se i ovdje mora osigurati zastupljenost najmanje po 4 predstavnika svakog konstitutivnog naroda l Vijeće naroda Republike Srpske – ustanovljeno intervencijom Visokog predstavnika kako bi se osiguralo provođenje odluke Ustavnog suda o konstitutivnosti naroda , rješenje nisu simetrična u oba entiteta ( npr. Dom naroda u Federaciji BIH je ravnopravan Predstavničkom domu , Vijeće naroda u RS je samo inervenišući dom, Narodna Skupština RS sama odlučuje kao jednodomno tijelo, a Vijeće naroda može tražiti zaštitu vitalnog nacionalnog interesa prije objavljivanja akta i stupanja na snagu ) , Vijeće naroda paritetno predstavlja konstitutivne narode ali odgovarajuće i pripadnike ostalihpo 8 delegata konstitutivnih naroda, 4 delegata iz reda ostalih birani iz klubova pripadajućih delegata iz Narodne skupštine RS na mandat od 4 godine l Predsjednik i potpredsjednici RS –biraju s na neposrednim izborima birača koji glasaju na području RS, svaka lista sadrži kandidata za predsjednika i oba potpredsjednika, glasa se po preferencijalnom principu , raspodjela mandata je po većinskom sistemu ( kao i izbor Predsjedništva BIH ) , predsjednik je onaj koji osvoji najveći broj glasova , potpredsjednici slijedeća dva po broju glasova iz druga dva konstitutivna naroda , opet asimetrična rješenja u odnosu na Federaciju

BIH se predsjednik i potpredsjednici biraju posredno , u RS neposredno, u Federaciji Bih predsjednik i potpredsjednici odlučuju i djeluju kooperativno i zajednički , u RS predsjednik odlučuje samostalno – ustupak RS-u 5. IZBOR KANTONALNIH, GRADSKIH I OPĆINSKIH ORGANA Kantonalni, gradski i općinski organi biraju se u skladu sa ustavima i zakonima, sa primjenom osnovnih principa i pravila izbornog sistema pri izboru zakonodavnih i izvršnih organa l U Federaciji BIH to su : skupštine kantona, općinska i gradska vijeća, načelnici općina i gradonačelnici l U Republici Srpskoj to su : skupštine opština i gradske skupštine l