6 NARODNI SUVERENITET TEMELJ I OPRAVDANJE DRAVNE VLASTI

6. NARODNI SUVERENITET – TEMELJ I OPRAVDANJE DRŽAVNE VLASTI

I Ø Ø Ø a) POJAM SUVERENITETA Pojam suverenitet , suverenost potječe od latinske riječi supremus – najviši , vrhovni Oznaka za subjekta koji ima najvišu , neograničenu , nedjeljivu , nezavisnu vlast na određenoj teritoriji –nosilac suvereniteta Postoje različita shvatanja o nosiocu suvereniteta, pet teorija : Teokratska teorija suverenosti –period stvaranja apsolutne monarhije, teorija po kojoj vlast potječe od Boga i Bog odlučuje ko će je vršiti , vlast i izvršioci izraz Božije volje , tako da vladar nije imao porrebu da traži opravdanje za svoje vladanje ( demokratska varijanta ove teorije koja se smatra začetkom teorije o narodnom suverenitetu je teorija posrednog božanskog prava Tome Akvinskog po kojoj je Bog stvorio vlast ali narod odlučuje ko , kako i u kojem obliku će je vršiti )

b) Klasna teorija suverenosti – svojstvena klasnoj strukturi društva , marksističkoj , gdje društvo nije skup pojedinaca već je podijeljeno na klase , suverena je ona klasa koja je osvojila vlast i koja njome raspolaže c) Teorija o državnoj suverenosti – kako se suverenitet ostvaruje preko aparata državne vlasti javlja se teorija o državnoj suverenosti , međutim sam pojam države određen je sa tri elementa ; teritorijem , stanovništvom , suverenom vlašću d) Teorija o nacionalnoj suverenosti – nastaje zahvaljujući činjenici nacionalne homogenosti Francuske u 18 i 19 st. , koja time ne pravi razliku između naroda ( demosa , populusa , zbira građana, državljana jedne zemlje , biračkog tijela) i nacije ( ethnosa , kolektiviteta kojeg karakteriše posebnost jezika , kulture , običaja i koji se ne može obilježiti kao zbir pojedinaca ) , u savremenoj pravnoj i političkoj doktrini dolazi čak do preklapanja pojma narodne i nacionalne suverenosti e) Teorija o narodnoj suverenosti - teorija koju prihvataju sve građanske demokratije kao političku i pravnu osnovu postojanja , funkcionisanja i opravdanja državne vlasti , iz razloga što se ishodište i opravdanje državne vlasti nalaze u ljudskim slobodama i pravima , ideja konstitucionalizma nastaje na ograničenju državne vlasti u korist

Ljudskih sloboda i prava i težnji za njihovim stalnim proširivanjem , prirodi suvereniteta naroda odgovara imperativni mandat , prirodi nacionalnog suvereniteta predstavnički ili slobodni mandat Suverenitet se u unutrašnjim odnosima shvata kao najviša vlast u državi odgovorna za stanovništvo i teritoriju sposobna da kreira pravni poredak i sankcioniše nepoštivanje propisanih normi ponašanja Suverenitet se u međunarodnim odnosima shvata kao spoljna suverenost tj. Nezavisnost u odnosu na druge države i ravnopravnost sa istim Teorija o apsolutnoj državnoj suverenosti odavno je u velikoj mjeri relativizovana zbog intenziviteta međunarodnih odnosa i porasta međunarodnih ugovora , stvaranjem međunarodnih organizacija , jačanjem integracionih procesa kada se države dobrovoljno odriču dijela svojih suverenih prava , a u unutrašnjim odnosima zbog širenja ljudskih sloboda i prava

II USTAVNO ODREĐENJE NOSIOCA SUVERENOSTI Većina Ustava određuje nosioca , titulara suverenosti U demokratskim sistemima nosilac suvereniteta narod ili nacija ( u jednonacionalnim državama kao što je Francuska izjednačava se pojam naroda i nacije – u Ustavu iz 1958 god. se navodi: “ Nacionalni suverenitet pripada narodu. . “ , slično određenje stoji i u ustavu Španije iz 1978 god. , Ustav NR Kine iz 1982 god. ) Nacionalna država sve se više poistovjećuje s pojmom građanske države ( princip suvereniteta građana odgovara interesima dominantne nacije – npr. Ustavi ex Yu zemalja izuzev Bi. H , Ustav Jugoslavije iz 1992 god. , Ustav Hrvatske iz 199 o god. , Ustav Republike Makedonije i Slovenije iz 1991 god. ) U Ustavima višenacionalnih država se kao nosilac suvereniteta pominje narod ( Ustav SAD , Ustav Švajcarske ) ili se u određivanju titulara suvereniteta kombinuje građanski i nacionalni princip ( Ustav RBIH izmijenjen amandmanom LX iz 1990 god. – “ Građani , narodi BIH Srbi , Hrvati, Muslimani i pripadnici drugih naroda koji u njoj žive ostvaruju svoja suverena prava u RBIH “ ) ili se princip suverenosti građana kombinuje sa principom ravnopravnosti kolektivnih prava nacija ( Ustav BIH iz 1995 god. gdje se nacionalnom

principu daje prednost nad građanskim – završna rečenica preambule Bi. H- “ Bošnjaci , Hrvati , Srbi , kao konstitutivni narodi , zajedno sa ostalim , i građani Bi. H ovim utvrđuju Ustav BIH “ ) Ustavi socijalističkih zemalja , pod utjecajem marksističkog shvatanja klasne strukture društva , određuju radničku klasu kao nosioca suvereniteta ( kombinacija nacionalnog i klasnog principa , Ustav ex SFRJ iz 1974 god. : “ Radnička klasa i svi radni ljudi nosioci su vlasti i upravljanja. . . ” ) Ustavno određenje nosioca suverenosti ima prvorazredan značaj u pogledu demokratske zasnovanosti ustavnog i društvenog uređenja ali predstavlja i osnovnu premisu ključnih odnosa i institucija u državi