VRSTE RIJE I Rije je skup glasova ili

VRSTE RIJEČ I

Riječ je skup glasova ili samo jedan glas koji ima neko značenje. Riječima najčešće saopštavamo svoje misli, osjećanja ili obavještenja.

U crnogorskome jeziku postoji deset vrsta riječi. To su imenice, zamjenice, pridjevi, glagoli, brojevi, prilozi, prijedlozi, uzvici, veznici i rječce. Dijele se na dvije grupe: promjenljive i nepromjenljive riječi.

Prilozi Imenice Prijedlozi Zamjenice Veznici Pridjevi Promjenljive Vrste riječi Nepromjenljive Uzvici Glagoli Brojevi Rječce

IMENICE Imenice su riječi kojima se označavaju bića, predmeti, svojstva i pojave. Po značenju sve imenice se dijele na šest vrsta: 1. Vlastite imenice – imena ljudi, životinja, geografska imena, imena nebeskih tijela. 2. Zajedničke imenice – opšti pojmovi: nazivi bića, predmeta i pojava sa zajedničkim osobinama. 3. Zbirne imenice – zajedničke imenice uzete kao cjelina ili skup u kojem se ne izdvaja nijedan član. 4. Gradivne imenice – označavaju materiju. 5. Apstraktne imenice – označavaju apstraktne „neopipljive“ pojmove. 6. Glagolske imenice – grade se od glagola i označavaju radnju, stanje ili zbivanje.

Imenice Vlastite Zajedničke Zbirne Gradivne Apstraktne Glagolske Nikola, Vlado, Marija čovjek cvijeće voda pamet čitanje Reks, Ari žena lišće srebro radost trčanje Crna Gora, Cetinje dijete zemlja ljepota vožnja Zemlja, Sunce planina vino sreća patnja

GLAGOLI Glagoli su vrsta riječi kojima se kazuje radnja, stanje i zbivanje: čitati, odlaziti, doći, učiti. . . Iako spadaju u promjenljive riječi, karakterišu ih drugačije gramatičke kategorije od imenica i imenskih riječi. Gramatičke kategorije tipične za glagole su: e m način broj ije vr lice GLAGOL Dok se promjena imenskih riječi naziva deklinacija, promjena glagolskih oblika po kategorijama naziva se konjugacija. vid rod stan je

PRIDJEVI Pridjevi su promjenljive riječi koje kazuju čije je, kakvo je i od čega je ono što je označeno riječju koju određuju. Stoga ih po značenju dijelimo na tri vrste. Pridjevi imaju rod, broj i padež. Pored tih kategorija odlikuje ih vid (određeni i neodređeni) i komparacija (pozitiv, komparativ, superlativ).

Pridjev Određuje Pitanje Primjer Prisvojni Pripadnost Čiji? Marijin, tetkin, kineski, španski Opisni Kvalitet/Osobina Kakav? Fenomenalan, marljiv, ćutljiv Gradivni Građa/Materija Od čega? Zlatni, pješčani, vodeni

ZAMJENICE Zamjenice su promjenljive riječi koje se upotrebljavaju umjesto imenice, pridjeva ili broja ili upućuju na lice, predmet, ideju itd. označenu imenicom. Konkretno značenje riječi one dobijaju tek u kontekstu. Zamjenice imaju rod, broj i padež. Po značenju, odnosno po onome na što upućuju, zamjenice se dijele na:

1. lične ja, ti, ona, ono // mi, vi, one, ona 2. povratna sebe (se) 3. prisvojne moj, tvoj, njegov, njen, naš, vaš, njihov 4. povratno-prisvojna svoj 5. pokazne ovaj, taj, onaj 6. upitne ko? što? čiji? koji? kakav? koliki? 7. odnosne ko, što, čiji, kakav, koji, koliki 8. neodređene neko, nešto, nečiji, nekakav, išta, ičiji, ikakav, niko, ništa, ničiji, nikakav, svako, svašta, svačiji, svakakav, ko god, što god, čiji god, kakav god, ma ko, ma šta, bilo što, bilo čiji, bilo kakav, bilo koji. . .

BROJE VI Brojevi su nesamostalne odredbene riječi koje označavaju koliko ima onoga što znači imenica uz koju stoje ili u kojem se redu među drugim pojmovima nalazi taj pojam. Neki su brojevi promjenljivi (imaju rod, broj i padež), neki ne. Osnovni Kazuju koliko ima pojedinačno uzetih predmeta označenih imenicom Redni Kazuju redosljed u kojem se Prva ljubav, drugi razred, nalazi predmet označen petnaesti sprat imenicom Zbirni Označavaju tačan broj mladih bića ili bića različitog roda Jedan čovjek, dvije žene, sto jedan dalmatinac Dvoje đece, desetoro veličanstvenih, sto trideset šestoro piladi

NEPROMJENLJIVE RIJEČI PRILOZI UZVICI RJEČCE VEZNICI PRIJEDLO ZI

PRILOZI . . . su riječi koje stoje uz glagole, pridjeve, imenice i druge priloge i određuju ih po mjestu, vremenu, načinu, uzroku i količini. PRILOZI PO ZNAČENJU: ü Za mjesto: gdje, kuda, dolje, gore, lijevo, desno, naprijed, nazad ü Za vrijeme: danas, juče, ljetos, poslije, kasnije, ranije, tada, onda. . . ü Za način: dobro, lijepo, umjereno, ovako, onako, brzo, sporo, zamišljeno. . ü Za uzrok: zato, stoga ü Za količinu: još, dosta, malo, mnogo nekoliko, nikoliko. . .

PRIJEDLOZI . . . su nepromjenljive riječi koje stoje ispred zavisnih padeža promjenljivih riječi. Određuju odnos riječi uz koje prema drugim riječima u rečenici. Taj odnos može biti: q Vremenski – Probudio se pred zoru. q Prostorni – Pade preko praga. q Uzročni – Zbog njega je pobjegao. q Načinski – Pjevahu ispod glasa. q Namjenski – Krenuše za njih. q Poredbeni – Bijaše bjelje od mlijeka.

UZVICI su nepromjenljive riječi koje služe za iskazivanje emocija, raspoloženja, stanja; za oponašanje zvukova u prirodi i sl. Iza uzvika, odnosno iza rečenica u kojima je sadržan uzvik, piše se uzvičnik. VEZNICI su nepromjenljive riječi kojima se označava veza među rečenicama. U zavisnosti od rečenica u kojima se upotrebljavaju, dijele se na veznike zavisnosloženih rečenica i veznike nezavisnosloženih rečenica. i, pa, te, niti, a , ali, nego, već, dok, kad, čim, iako, pošto, kao da, prije nego što, jer. . .

RJEČCE . . . su nepromjenljive riječi koje služe za isticanje ličnog stava govornog lica prema onome što se kazuje rečenicama ili njenim dijelom. Prema onome što označavaju dijele se na: o rječce za isticanje suprotnosti: međutim, pak o rječce za izuzimanje: jedino, samo o rječce za naročito isticanje: čak, bar, makar, baš o potvrdne rječce: da o odrične rječce: ne o modalne rječce: svakako, zaista, nesumnjivo, valjda, zbilja, možda, vjerovatno o rječce za pokazivanje: evo, eto, eno o podsticajne i zapovjedne rječce: neka, hajde. . . o upitne rječce: li, da, zar