Psiholoki aspekti sigurnosti u prometu mr Ljiljana Miku

Psihološki aspekti sigurnosti u prometu mr Ljiljana Mikuš, prof. psych. Zagreb, 23. 10. 2018.

• Prometna psihologija je područje primijenjene psihologije usmjereno na proučavanje ponašanja sudionika u prometu, psiholoških procesa koji se nalaze u osnovi tog ponašanja, povezanosti između ponašanja u prometu i događanja prometnih nesreća te ostalih aspekata prometne sigurnosti u koje je uključen čovjek. • Sva događanja u prometu potrebno je sagledati u kontekstu međudjelovanja čimbenika u sustavu kojega čine čovjek, vozilo, cesta, prometna organizacija i okolina.

• WHO naglašava da su „prometne nesreće i njihove posljedice globalni javnozdravstveni problem“ • Psihološki kontekst događanja prometnih nesreća uključuje: • percepciju i predviđanje opasnosti u vožnji • svjesnost o rizicima u prometu • načine stjecanja sigurnosnih navika i vještina u prometu • formiranje pozitivnih stavova i motivacije za odgovorno ponašanje u prometu.

• Većina ljudi smatra da vlastitim ponašanjem može utjecati na događanje prometnih nesreća • prometne nesreće događaju se svakodnevno • prihvatili smo ih kao neizbježan dio života, ali onoga koji se odnosi na druge ljude, one koji nisu pazili, koji se nisu pridržavali propisa, koji su pili i brzo se vozili • štitimo se samopouzdanjem i povjerenjem u sebe, jer mi pazimo, pridržavamo se propisa, ne pijemo i ne vozimo brzo, dakle, možemo kontrolirati prometnu situaciju.

• Međutim, gotovo je nemoguće u svakodnevnom životu uvijek sve imati pod kontrolom, jer nismo u pitanju samo mi i naša kontrola vožnje – tu su i drugi sudionici u prometu, vozilo, cesta, uvjeti na cesti i niz drugih okolnosti. • Osvijestiti to da ne možemo uvijek vlastitim ponašanjem utjecati na događanja u prometu, možda je i prvi korak koji vodi prema promjeni stava o tome da se nesreće događaju drugima.

Ključni čimbenici sigurne vožnje Procjena opasnosti i rizika u vožnji Samoprocjena spremnosti za vožnju kalibracija

Procjena opasnosti i rizika u vožnji • Iskusni vozači predviđaju veći broj opasnosti na cesti i brže ih uočavaju u odnosu na neiskusne vozače, a njihova procjena rizičnosti takvih situacija je realnija i objektivnija u odnosu na neiskusne vozače. • Neiskusni vozači, osim što uočavaju manji broj opasnosti u prometu, što ih uočavaju sporije, istovremeno i podcjenjuju razinu njihove opasnosti i na taj način se kumulira, povećava rizičnost vožnje s obzirom na procjenu prometne situacije. • Tijekom obuke buduće vozače treba upoznati s potencijalno rizičnim situacijama u vožnji (nekontrolirani postupci drugih vozača i sudionika u prometu, što učiniti u slučaju kvara na vozilu ili otkazivanja komandi, specifičnosti vožnje na autocesti, kako reagirati na pojavu životinje na cesti, kako voziti u lošim vremenskim uvjetima ili na lošim cestama …)

• Subjektivni rizik odnosi se na individualnu procjenu u smislu vozačeve identifikacije i procjene rizika i opasnosti određene prometne situacije. • Na osnovu percepcije rizika, a u skladu s motivacijskim čimbenicima (namjere, ciljevi, potrebe) i sposobnostima, donosi se odluka u određenoj prometnoj situaciji. • Prepoznavanje opasnosti, opasnih mjesta i situacija u prometu, te vožnja koja je prilagođena prometnoj situaciji temelj su sigurnog ponašanja vozača u prometu.

• S porastom objektivne sigurnosti koju pružaju „sigurne“ ceste i „sigurno“ vozilo, raste i razina rizika koju je vozač spreman preuzeti kako bi zadržao razinu rizika koju doživljava prihvatljivom. • Ljudi se razlikuju po tome koju razinu rizika su spremni prihvatiti, ne samo u vožnji nego i u drugim životnim situacijama • Međutim, čovjek se brzo prilagodi novoj, rizičnoj situaciji i traži nove izazove, kako bi zadržao razina rizika koja mu je prihvatljiva. • Zbog prilagodbe riziku u prometu događa se da ljudi voze rizičnije, dakle i prebrzo, tako da ni bolje ceste ni sigurnija vozila neće rezultirati očekivanim smanjenjem prometnih nezgoda.

Samoprocjena spremnosti za vožnju • Psihofizičko stanje organizma je promjenljivo u vremenu, javlja se pod određenim okolnostima, razlikuje se od osobe do osobe i nije ga moguće sustavno kontrolirati. • Zakon o sigurnosti prometa na cestama spominje psihofizičko stanje vozača u dva članka, i to kao: "umor, stres, bolest, te prisutnost lijekova u organizmu na kojima je označeno da se ne smiju upotrebljavati prije ni za vrijeme vožnje". • Međutim, na psihofizičku sposobnost za vožnju djeluje i niz drugih čimbenika: noćna vožnja, pospanost, dosada i monotonija u vožnji, trenutno zdravstveno stanje, neke bolesti, trenutno stanje tjeskobe ili anksioznosti, napetost, uznemirenost, čak i pretjerana konzumacija hrane. • Pri tome se posljedice pojedinih čimbenika zbrajaju, kumuliraju.

Umor • Skup karakterističnih biokemijskih i funkcionalnih promjena koje • • nastaju u organizmu i pogoršavaju njegovu funkciju. Javlja se već nakon dva sata vožnje, najčešće između drugog i sedmog sata vožnje, odnosno nakon prevezenih 200 -500 km. Umor ne ovisi samo o duljini vožnje, nego i o aktivnostima koje su prethodile vožnji, o kvaliteti spavanja, dobu dana ili noći, stresnim situacijama. Umoran vozač/ica: narušen perceptivno-misaoni proces, usporena percepcija opasnih situacija, narušena psihomotorna sposobnost i spretnost pri izvođenju pokreta, pojedine aktivnosti mogu izostati ili se mogu javiti nepotrebne aktivnosti, smanjena sposobnost donošenja odluka, otupljena kritičnost prema vožnji. Jedino rješenje: odmor.

Alkohol • S povećanjem koncentracije alkohola u krvi ne samo da raste broj sudara, nego i posljedice sudara postaju mnogo teže i ozbiljnije. • U usporedbi s trijeznim vozačima, postotak sudara vozača sa 0. 8 ‰ je 2. 7 puta veći. • Kada vozač ima 1. 5 ‰, vjerojatnost sudara je 22 puta veća nego kod trijeznih vozača. • S koncentracijom višom od 1. 5 ‰ postotak ozbiljnih nesreća je oko 200 puta veći nego kod trijeznih vozača. • Provjera alkoholiziranosti može reducirati sudare povezane s alkoholom za 20 %.

Psihoaktivna sredstva Jedna petina lijekova negativno utječe na tjelesne i psihičke sposobnosti vozača, a djelovanje ovisi o osobinama pojedinca (dob, spol, tjelesna masa) i osobinama lijeka (doza, oblik, vrijeme uzimanja, kombinacija s drugim lijekovima, hranom, alkoholom…) ¢ Istodobna kombinacija alkohola i lijekova: može izazvati pospanost, vrtoglavicu, slabu koordinaciju pokreta, probleme s pamćenjem i koncentracijom, otežano disanje, neopravdanu samouvjerenost, agresivnost, slabije reflekse.

Deprivacija sna i pospanost • Deprivacija sna: Pogreške, kognitivno usporavanje, problemi s pamćenjem i ubrzano opadanje pozornosti osnovne su karakteristike pogoršanja uspješnosti nakon nespavanja. Percepcija, prosuđivanje i donošenje odluka su pogoršani. Deficiti pažnje uobičajena su posljedica gubitka sna. • Pospanost - Normalna pospanost: zaspi se nakon desetak minuta. Patološka pospanost: spavanje nakon manje od pet minuta. Pospanost povećavaju: teški obrok, zagrijani auto, udobna sjedišta, male doze alkohola.

Dosada i monotonija • Dosada: kognitivno stanje i raspoloženje u kojem prevladavaju doživljaj zasićenosti i bezvoljnosti te gubitak zanimanja za zbivanja u okolini. Javlja se kod jednoličnih, repetitivnih zadataka kojima nedostaje promjene i raznovrsnosti. Javlja se u situaciji vožnje u kojoj je osoba izložena malom broju podražaja. • Monotonija: situacija koja izaziva dosadu, a nju karakterizira jednoličnost, to je stanje ili doživljaj dosade, zasićenosti, nelagodnosti i smanjene motivacije za zadatak koji se pojavljuje pri jednoličnom i repetitivnom poslu (npr. vožnja autocestom u dobrim uvjetima).

• Činjenica je da je vožnja po auto-cesti za vozača jednoličan, monoton, čak i dosadan zadatak koji se ponavlja, aktivnost se ne mijenja, podražaji i signali na koje treba reagirati pojavljuju se relativno rijetko. • Povećanje brzine vožnje može biti način borbe protiv dosade i monotonije u vožnji, budući da brza vožnja traži od vozača višu razinu psihosenzornog, perceptivnog, mentalnog i motoričkog funkcioniranja. • Podizanje svjesnosti vozača o navedenom, predstavlja polaznu točku za prevenciju brze vožnje izazvane dosadom i monotonijom.

Noćna vožnja • Odvija se u vrijeme kada nas cirkadijurni ritmovi budnost – spavanje navode na stanje odmora ili sna. • Ritmičke varijacije fiziološke aktivacije i ponašajne budnosti najnižu amplitudu imaju u drugoj polovici noći. • Prilagođenost noćnoj vožnji • Osobe koje su bolje prilagođene: faktor plastičnosti, prilagodljivosti ponašanja, opuštenost, emocionalna stabilnost i fleksibilnost navika spavanja • Osobe koje su slabije prilagođene: rigidne, nesklone promjenama, emocionalno nezrele osobe.

Posebni motivi – natjecanje, agresivnost u vožnji, samopotvrđivanje i hedonistički motivi vožnje također mogu utjecati na subjektivnu procjenu rizika u vožnji. Primjeri, norme, slike – opažanje ponašanja drugih vozača koji rizično voze. Socijalni preduvjeti - mladi, neiskusni vozači su usred procesa socijalizacije, nastoje ostvariti nezavisnost od roditelja, pod snažnim su utjecajem svojih vršnjaka, a oni najčešće nisu dobar model za sigurnu vožnju.

Mladi i vožnja • Socijalna nezrelost, sklonost dokazivanju, samopotvrđivanju. • Natjecateljski motivi. • Hedonistički motivi za vožnju, tj. uživanje koje donosi brza vožnja, zbog određenih fizioloških promjena u organizmu. • Loša procjena vlastitih trenutnih psihofizičkih sposobnosti • Negativne posljedice uzimanja alkohola kod mladih vozača mogu se dodatno kumulirati s posljedicama uzimanja droge, lijekova te efektima umora, nespavanja i noćne vožnje, što zajedno čini i određeni stil života i ponašanja koji je prisutniji kod mladih osoba i rizičan je za vožnju. • Komunikacija s ostalim sudionicima u prometu - tolerancija, obzirnost, izbjegavanje konflikata, kontrola emocija, ponašanje prilagođeno situaciji.

• Mladi vozači često voze prebrzo zbog želje za natjecanjem, nadmetanjem s drugim vozačima s ciljem dokazivanja moći i dominacije, samopotvrđivanja vlastite vozačke vještine, želje da nekoga zadive, impresioniraju, prisutni mogu biti i hedonistički motivi odnosno uživanje koje nekima donosi brza vožnja. • Jedan od mogućih razloga zbog kojih vozači ne poštuju ograničenje brzine je opažanje ponašanja drugih vozača koji rizično voze: neke vozače, posebno one mlađe, bezobzirna vožnja drugih vozača može motivirati da i sami slijede njihov primjer.

• Razvoj osobne savjesti i odgovornosti počinje u ranom djetinjstvu i završava postizanjem moralne zrelosti, odnosno kada osoba internalizira moralna i društvena pravila i sposobna je ponašati se u skladu s njima zbog svoje savjesti, a ne zbog vanjskih razloga – nagrade ili kazne. • Mladi ljudi odrasli na play-stationu i kompjuterskim igricama vjerojatno će uspješnije nego njihovi roditelji svladati samu tehniku vožnje, ali mogli bi imati problema upravo u komunikaciji s ostalim sudionicima u prometu. • Vožnja i sudjelovanje u prometu znači i komunikaciju s drugim sudionicima u prometu, na način da poštujemo prednost koju imaju vozači u drugim vozilima, čekamo da drugi prođu kad nemamo prednost prolaska, stanemo ispred zebre kojom prolaze pješaci, ostajemo smireni kad vidimo drugo vozilo u retrovizoru na "repu", ne dobacujemo drugim vozačima koji su malo manje spretni od nas i još niz sličnih situacija.

Znanja Sposobnosti Vještine jek v o Č 85% Pogrešne odluke i procjene Ostali faktori 15%

• Distraktori u vožnji (80 posto automobilskih nesreća i 65 posto bliskih nesreća uključuju barem neki oblik distrakcije vozača u trajanju od tri sekunde) • Nespremnost za vožnju (trenutno smanjene psihofizičke sposobnosti zbog umora, nespavanja, stresa, uznemirenosti, utjecaja alkohola, droge, psihoaktivnih lijekova, hrane, kombinacija) • Osobine ličnosti (emocionalna i psihosocijalna nezrelost, impulzivnost, agresivnost)

• Zbog porasta broja prometnih nesreća u svijetu istraživanja sve veću pažnju daju utjecaju različitih ometajućih čimbenika u vožnji • Gledajte cestu – Držite obje ruke na upravljaču Budite svjesni vožnje

vizualni Distraktori (ometanja) fizički djeca na stražnjem sjedalu „rubbernecking" mobitel GPS plakati pored ceste Jedenje Pijenje Pušenje Šminkanje Korištenje mobitela Rukovanje uređajima kognitivni Razgovor (suputnici, mobitel) Stres, pospanost, lijekovi, monotona vožnja

• ŠTO SE DOGAĐA? • smanjena percepcija, mogućnost uočavanja objekata • smanjena kontrola nad vozilom (može se održati rutinska vožnja, problem nastaje kod reagiranja na iznenadne situacije) • produljeno vrijeme reakcije, pogrešna reakcija ili izostanak reakcije • na bihevioralnom planu - pogreške u vožnji, kršenje pravila • kognitivne obmane, loša procjene prometne situacije

• Hoće li distrakcija utjecati na vozača ovisi o: – godinama, iskustvu, znanju, vještini vozača – težini, zahtjevima i okolnostima vozačkog zadatka – vrsta distraktora – sposobnosti vozača da kontrolira vožnju u opasnim situacijama

Učestalost ometanja u vožnji, N = 6016

• OSOBINE LIČNOSTI • U populacija postoji određen postotak vozača čije su osobine agresivnosti, impulzivnosti, te nemogućnosti kontrole ljutnje i bijesa u tolikoj mjeri prisutne da možemo govoriti o poremećaju ličnosti, odnosno o psihijatrijskoj dijagnozi. • Istraživanja pokazuju da se određen postotak smrti u prometnim nesrećama može smatrati i suicidom • Nema točnih podataka o tome koliki je broj nerazjašnjenih uzroka prometnih nezgoda bio krajnje autodestruktivni čin osobe koja si je odlučila oduzeti život, ne želeći možda da se to sazna.

infotainment • U primjeni novih tehnologija u vožnji, potrebno je voditi računa o tome da su ljudski kapaciteti za prijem informacija iz okoline limitirani (npr. teško je istovremeno slušati dvije pjesme, pratiti dva TV programa, čitati dva teksta i sl. ). • Uobičajeni zadatak vožnje zahtjeva kontinuirano visoku razinu perceptivnog, psihomotoričkog, emocionalnog i kognitivnog funkcioniranja. • vozači koji raspolažu infotainment sustavom u vozilu, trebali bi iskoristiti prednosti vezane uz dobivanje informacija o vožnji, ali istovremeno i biti svjesni toga da ti sustavi mogu značajno ometati zadatak vožnje.

infotainment • Uz internetom povezano vozilo može se bolje planirati putovanje, dobiti informacija o preprekama na putu, izbjeći gužve i zastoji na cesti, sustavi u autonomnom vozilu mogu pomoći u izbjegavanju nekih klasičnih pogreški…. • S aspekta ljudskog funkcioniranja, problem može biti bezuvjetno povjerenje u tako dobivene informacije, koje mogu biti pogrešne zbog npr. nepokrivenosti internetom nekog područja, nedostatne brzine internetske veze. hakerskog napada, prekida veze zbog elektromagnetskih utjecaja ili drugih razloga, greške u programiranju ili neažuriranih podataka.

• Povezana i autonomna vozila sigurno će dovesti do promjena u dosadašnjem načinu vožnje, mijenja se uloga vozača, poimanje rizika i sigurnosti u vožnji. • Moguće je da neki od postojećih rizičnih čimbenika za vožnju postanu manje važni, ali mogli bi se pojaviti novi rizici. • Istraživanje AAA Zaklade za sigurnost u prometu pokazalo je da postoji značajna mentalna distrakcija na zadacima telefoniranja i mijenjanja radiopostaja kod starijih vozača.

• Možemo pretpostaviti da će starijim vozačima biti teže prilagoditi se očekivanim tehnološkim promjenama, dok bi mlađi mogli biti u prednosti, zbog naviknutosti na nove tehnologije. • mogli bismo već danas početi s edukacijom i prevencijom kod starijih vozača. • To ne znači da rizična vožnja mladih vozača i dalje nije problem, ali udio mladih vozača u prometnim nesrećama u ovoj godini je ipak značajno smanjen.