Prevencija nasilnikog ponaanja Nenasilna komunikacija i pritisak vrnjaka

Prevencija nasilničkog ponašanja Nenasilna komunikacija i pritisak vršnjaka

Nenasilna komunikacija je specifičan način ophođenja s drugima, u kojem se olakšava i pojednostavljuje tok komunikacije koji je neophodan za razmjenu informacija i mirovno rješenje konflikta. Pri tome, fokus je na potrebama i emocijama (što je zajedničko svim ljudima) kao i na korištenju upotrebe govora koji potiče dobronamjernost. Izbjegava se upotreba govora koji vodi ka odbijanju i neprihvaćanju. Nenasilna komunikacija odražava stav poštovanja, cijenjenja, pažnje i jasnog

Da bi nenasilna komunikacija funkcionirala potrebno je osvijestiti komunikaciju koja blokira suosjećanje: MORALISTIČKE PROSUDBE (npr. etiketiranje, što se smije a što je neprikladno našoj obitelji, rasi, vjeri) USPOREĐIVANJE (sebe s drugima ili druge s drugima. Idealan način da si upropastite život) PORICANJE ODGOVORNOSTI (uzrok za vlastite postupke pripisujemo neodređenim silama, stanjima, tuđim postupcima, naredbama autoriteta, pritisku skupine, politici, porivima) ZAHTIJEVANJE (direktno ili indirektno prijeti kaznom ili krivnjom ako ne udovoljimo. ) Najčešće počinje sa MORAŠ i TREBAŠ, a potječe od hijerarhijskih društava i održava njihovo

Usmjeravanje pažnje Nenasilna komunikacija nam pomaže da preoblikujemo način na koji se izražavamo i čujemo druge. Naše riječi prestaju biti automatske reakcije i postaju svjesni odgovori koji su čvrsto utemeljeni u svijesti i vođeni su onim što opažamo, osjećamo i želimo. Nenasilna komunikacija nas usmjerava na jasno i iskreno izražavanje, te obraćanje pažnje na drugog sa poštovanjem i empatijom.

Usmjereni smo na obraćanje pažnje na naše ponašanje i na uvjete koji na nas utječu. Učimo se prepoznavanju i jasnom izražavanju što konkretno želimo u datoj situaciji. Pomoću nenasilne komunikacije mi vidimo sebe i druge, svoje namjere i odnose sa sasvim drugog aspekta. Uvježbavamo usmjeravati svoju pažnju na mjesto gdje postoji potencijal da dobijemo ono što tražimo (suosjećanje, razumjevanje i poštovanje za sebe i druge).

4 komponente nenasilne komunikacije (M. Rosenberg) 1. Konkretni postupci koje opažamo a koji utječu na nas 2. Kako se osjećamo u vezi s našim opažanjem 3. Potrebe, vrijednosti, želje i sl. koje pobuđuju naše osjećaje 4. Konkretni postupci koje tražimo kako bismo obogatili svoje živote

1. Opažanje Potrebno je jasno razlučiti što vidimo, čujemo, dodirujemo bez uplitanja bilo kakvog procjenjivanja. Iskazano promatranje daje našem sugovorniku mogućnost da zamisli, tj. stekne uvid u ono o čemu govorimo. U svakodnevnom životu, nesvjesno, promatranje miješamo sa procjenom. Iskazivanje procjene blokira komunikaciju, jer navodi našeg sugovornika da se ili povuče ili zauzme

2. Osjećaji su indikatori naših zadovoljenih ili nezadovoljenih potreba. Razvijanjem rječnika koji nam omogućava jasno iskazivanje i prepoznavanje osjećaja i izražavanjem svojih emocija, lakše se možemo povezati jedni sa drugima. Ako dopustimo sebi da budemo „ranjivi“ izražavajući svoja osjećanja, možemo doprinijeti razrješenju sukoba.

3. Potrebe Svjesnost o potrebama izoštrava našu svijest o tome da ono što drugi kažu ili čine može biti samo poticaj, ali nikako uzrok naših osjećanja. Naši osjećanja proistjeću iz toga kako primamo ono što drugi kažu ili čine, kao i iz naših određenih potreba i očekivanja u tom trenutku. Potrebe su najvažnije u ovom procesu, svaka nezadovoljena potreba prouzrokuje stres u organizmu, a svaka

Osude, kritike, dijagnoze i interpretacije drugih su otuđeni izrazi naših vlastitih potreba i vrjednosti. Ako izrazimo svoje vlastite potrebe, imamo veći izgled da ih zadovoljimo. Nažalost, većina nas nikada nije učila razmišljati u okviru potreba, stoga nam nije uvijek jasno koje su nam potrebe. Navikli smo misliti o tome što je pogrešno kod drugih ljudi kada naše potrebe nisu zadovoljene.

4. Konkretni postupci, zahtjev naspram naredbe U ovoj komponenti trebamo koristiti jezik pozitivne akcije iskazivanjem onoga što zahtijevamo. Kada govorimo, što smo jasniji u vezi s onim što želimo od drugoga, vjerojatnije je da ćemo to i dobiti. S obzirom da poruka koju upućujemo nije uvijek poruka koja je primljena važno je naučiti kako utvrditi jesu li naše poruke ispravno protumačene.

Zaključak Proces nenasilne komunikacije možemo početi ili izražavajući sebe kroz ove četiri komponente ili empatijski primajući od drugih informacije iz ista četiri područja. Vrlo je važno naglasiti da nenasilna komunikacija ne daje gotove recepte nego da se prilagođava različitim situacijama, različitim osobnim ili kulturalnim stilovima. Karakteristično je to što se ova četiri područja nenasilne komunikacije mogu iskusiti bez ijedne izgovorene riječi.

Najvažnija stvar je imati svijest o ove četiri komponente, a ne riječi koje se doslovno izmjenjuju. S obzirom da je nenasilna komunikacija temeljena na prirodnom stanju suosjećanja ona se može primjeniti na svim razinama komunikacije i u različitim situacijama: intimni odnosi, obitelj, škola, organizacije i institucije, terapija i savjetovanje, diplomatski i poslovni pregovori, te sporovi i sukobi bilo koje prirode.

Pritisak vršnjaka Vršnjački utjecaj neosporan je i važan dio odrastanja, razvoja identiteta pojedinca i oblikovanja njegovih navika ponašanja. Odnosi s vršnjacima tijekom adolescencije postaju sve važniji, a kod adolescenta raste potreba da čini ono što vršnjaci od njega traže. Vršnjački pritisak može se definirati kao utjecaj grupe na pojedinca kroz pozitivno potkrepljenje onima koji se konformiraju grupnim normama i/ili sankcije onima koji

Vršnjaci mogu vršiti pritisak na direktan način, pri čemu zahtijevaju od pojedinca da nešto učini ili ne učini, no postoje i suptilniji pritisci kao što su izbjegavanje ili izopćenje člana koji se ne konformira grupnim normama. Dosadašnja istraživanja pokazuju kako je vršnjački pritisak važan mehanizam kojim se prenose grupne norme, odražava lojalnost i status među članovima grupe, povezan je sa samopoštovanjem, a nerijetko i s devijantnim ponašanjem, te u funkciji dobi varira u snazi i smjeru.

Upravo je razdoblje rane adolescencije, podijeljenosti između ovisnosti o roditeljima i snažne želje za autonomijom te razdoblje intenzivnog formiranja identiteta, obilježeno snažnim utjecajem vršnjaka. Pritisak vršnjaka ponekad može imati pozitivan učinak, a ponekad negativan. Vršnjaci utječu na tvoj život, čak i ako ne primjećuješ, već time što provodiš vrijeme s njima. Ponekad se slično oblačite, slušate istu glazbu, imate iste hobije, a što nije neobično obzirom često biramo prijatelje sličnih interesa i razmišljanja. Općenito je u ljudskoj prirodi slušati i učiti od drugih iste dobne skupine. Učiš od njih i oni uče od

Rezultati međunarodnih istraživanja ukazuju na prisustvo vršnjačkog pritiska u smjeru rizičnih, ali i poželjnih ponašanja. Navodi se kako adolescenti doživljavaju snažniji pritisak svojih vršnjaka prema društveno prihvaćenom ponašanju. Ističe se kako će adolescenti s visokim akademskim postignućima poticati svoje vršnjake na iste takve rezultate. U skladu s ovakvim razmišljanjima pritisak vršnjaka može biti i podrška i ohrabrenje adolescentima u razvoju njihovih mogućnosti i snaga. Primjerice pozitivnim vršnjačkim utjecajem se može pomoći prijatelju koji se nasilno ponaša prema

Unatoč navedenom, najčešće se pojam vršnjačkog pritiska vezuje uz problematična i nepoželjna ponašanja adolescenata, dovodeći ga u vezu s onim što pojedinca vodi na pobunu, rizično ponašanje, slabe radne navike, zanemarivanje školskih obaveza i niz ponašanja koje roditelji procjenjuju neprihvatljivima (konzumiranje alkohola, droge, pušenje, napuštanje škole, rane seksualne aktivnosti).

Zašto djeca popuštaju pritisku vršnjaka? Neka djeca popuste jer žele biti dio grupe, žele se uklopiti, ili se boje da će im se vršnjaci smijati i rugati, da neće imati prijatelja ako se ne slažu s njima. Druga djeca pak popuste jer su znatiželjna i žele probati nešto novo što drugi rade.

Rasprava Mogućnost korištenja nenasilne komunikacije, u kojim situacijama i zašto je koristiti. Situacije izloženosti pritisku vršnjaka. Je li se moguće i kako se oduprijeti pritisku vršnjaka?