Povijest Austrije 2 Kristina Milkovi Austrijska je povijest

Povijest Austrije 2. Kristina Milković

Austrijska je povijest važna za razumijevanje i europske i hrvatske povijesti Austrijska i europska povijest su nerazlučive jedna od druge Povijest Austrije nije isto što i povijest Habsburške Monarhije Postoje nedoumice 1. ) na koji se teritorij ta povijest odnosi 2. ) koje sve stanovništvo obuhvaća austrijska nacija Ime države – tijekom povijesti odnosi se na različit teritorij i na različite strukture

Za starija razdoblja – istraživanja se prije svega oslanjaju na arheološke nalaze Na austrijskom prostoru prvi se nalazi datiraju u vrijeme prije 180. 000 godina (ledeno doba) – karakterizirarju ga izmjene blažih i ledenih perioda Postoje slikovni prikazi iz toga razdoblja iz špilje Gudenus (kod Hartensteina u Donjoj Austriji) i Zmajske špilje (kod Mixnitza u Štajerskoj) – na njima se nalaze prikazi lova Čovjek je uglavnom živio u špiljama Pretpostavlja se da je riječ o neandertalcu

Mlađi paleolitik (100 000 -10 000 g. pr. K. ) – nalazi na području sjeverno od Dunava u Donjoj Austriji – nalazi potvrđuju vještiju obradu kamena i javljaju se novi oblici lovačkog oružja Iz ovog razdoblja potječe i „Willendorfska Venera”, kipić od vapnenca, visok 11 cm, koji je bio ženski idol plodnosti U najmlađoj fazi starijega kamenoga doba može se primijetiti da je čovjek prelazio na sjedilački način života, imao psa kao domaću životinju, planski uređivao pašnjake, sijao pšenicu, ječam i proso, stanovao je u kolibama, te je već počeo preciznije oblikovati oruđa

Mlađe kameno doba – neolitik (5 000 – 1 800 godine pr. K. ) – prelazi se na zemljoradnju i zemljoradnički način života Uzgajaju se goveda, ovce, svinje, koze, konji Razlikuju se tri kulture mlađega kamenog doba: dunavska, zapadnoeuropska i nordijska – na području Austrije prevladava dunavska kultura – glineni nalazi Na području Austrije postojali su i grane nordijske kulture – badenska kultura i kultura Mondsee – svjedočanstvo o doseljavanju indoeuropskoga pučanstva Zapadnoeuropska kultura – poznata po zvonolikim peharima – na području Donje Austrije u Gradišću Na kraju ovoga razdoblja započelo je korištenje ležišta bakra u Salzburgu i Tirolu

Brončano doba (1 800 – 800 godina pr. K. ) – posebno je cvjetala proizvodnja nakita i oružja Željezno doba (800. -15. godine pr. K. ) Ovo je razdoblje dobilo naziv po Hallstattu – glavnom austrijskom nalazištu starijega željeznog doba (800. -400. g. pr. K. ) U ovom se razdoblju također iskorištavala kamena sol Halštatski su rudari imali odjeću od životinjske kože i vunenih tkanina, živjeli su u kolibama koje liče na današnje alpske kolibe Sol – ima veliku važnost u tom dobu Najvrjedniji nalazi: dvije brončane ruke i brončani oklop iz Kleinkleina kod Leibnitza; brončana kultna kola iz Strettwega kod Judenburga

Halštatska je kultura potisnuta dolaskom Kelta – prije 400. godine pr. K. - keltske grupe prodiru iz Galije prema Španjolskoj, a preko mora na britansko otočje, te prema jugu i jugoistoku U istočne Alpe Kelti su vjerojatno došli s područja južne Njemačke i sjeverne Italije Keltsko se stanovništvo pomiješalo s autohtonim stanovništvom – to je vidljivo u toponimiji Ostali su jezični utjecaji i graničnoga stanovništva: primjerice naziv Dunav smatra se skitskim, a Alpa ligurskim

U 2. st. prije Krista Kelti su stvorili Noričko kraljevstvo na području istočnih Alpa – vjerojatno na prostoru od podnožja Alpa te između rijeke Inn i toka Dunava Zbog trgovačkih veza, bio je jak utjecaj Rimljana i Etruščana Kelti su prešli na svoja oppida – koja su bila podignuta na uzvisnimama i utvrđena zidom

Bavarci: na današnjem su prostoru Austrije od 6. stoljeća Pretpostavke o doseljavanju na područje Austrije: na prostor današnje Austrije naseljavalo se s područja Panonije i prostora Karpata ili s područja Češke - tu pretpostavku potvrđuju narodna predaja istočnogermanskih saga, ali i germanski arheološki nalazi Nedostatak izvora – arheološki i filološki dokazi

Bavarci osvajaju i naseljavaju zemlju u 6. stoljeću - najprije su naselili područje ispred Alpa, a potom dunavske ravnice te su lutajući uz pritoke Dunava naselili i gorje; u to su vrijeme bili podređeni Merovinzima Podrijetlo Bavaraca do danas nije utvrđeno

Bavarci su uglavnom bili seljaci koji su stanovali na izdvojenim seoskim gospodarstvima – u majurima ili selima Sela su - grupirana po krvnim srodnicima ili su ih osnivali plemići Već u to vrijeme nastajala su i vlastelinstva koja su pripadala vojvodama Sluge i podanici koji su bili obrađivači zemlje djelomično su pripadali romanskome, a djelomično bavarskome stanovništvu, a kasnije se javljaju i ratni zarobljenici Slavenska su plemena u kolonizacijama došla do istočnoalpskih područja, a te su alpske Slavene nazvali još i Slovenci ili Winden te su naseljavali doline rijeka Mure i Mürza preko rimskih cesta došli do Dunava – no to je slavensko naseljavanje bilo maloga opsega Na području Austrije zadržali su se zemljopisni pojmovi ili osobna imena slavenskoga podrijetla

Rimske su ceste u to vrijeme još uvijek bile najbolji i najsigurniji putevi, a kršćanstvo se iako je bilo uzdrmano još uvijek uspjelo očuvati U 7. stoljeću je bila započela misionarska djelatnost redovnika iz Irske i Škotske – na ponekim mjestima su redovnici nailazili na slabo razvijeno kršćanstvo Pobožnost tih misionara širila se iz samostana koji su bili u međusobnome doticaju od 8. st. počinje djelatnost anglosaksonskih redovnika koji jačaju veze s Rimom Osobito je značajna bila djelatnost Bonifacija koji je na području Bavarske osnivao biskupije, podijelio ju je na dijeceze te je kao vizitator nadgledao crkveni život Godine 798. Salzburg je postao nadbiskupija - ujedno postaje i sjedište crkvenoga života Pokrštavanje na prostoru Austrije širilo se iz samostana – svećenici i redovnici su ujedno bili i najučeniji ljudi svoga vremena

Bavarska je priznavala franačku vlast U vrijeme jačanja vlasti dolazi do kodifikacije Bavarskoga zakona – u kojemu su utvrđena prava kralja, crkve, vojvode, plemstva, odredbe o očuvanju mira, zaštiti imovine i slobodi svakoga pojedinca Bio je napisan na latinskome jeziku i u uporabi se održao sve do 12. stoljeća Bavarska je pripojena Franačkome Carstvu 788. godine u vrijeme Karla Velikoga koji se suprotstavio Avarima Najprije su prodrli dubolo u avarsko područje, a 803. godine su ih i posve pokorili – te su taj dio teritorija uredili po sistemu markgrofovija

Novoosvojeni je prostor bio područje intenzivnoga širenja kršćanstva gdje su osnivane i brojne crkve Samostani i crkve su imali velike posjede no najveće su imali gradovi Salzburg i Passau koje su dobili od franačkih vladara Crkva je imala veliku ulogu u širenju civilizacije i naseljavanju tog prostora Prema tadašnjim shvaćanjima sva osvojena zemlja je pripadala vladaru koji ju je mogao po svojoj volji dati u trajni posjed ili privremeno kao leno austrijski dijalekt upućuje na doseljavanje iz Bavarske Postojali su veleposjedi gdje su radile neslobodne sluge i poluslobodni ljudi, ali postojali su i slobodni obrađivači koji su imali male posjede

Salzburški anali svjedoče da je 881. godine bio „Primum bellum cum Ungris ad Weniam“ U početku su Mađari, koji su bili na glasu kao vrlo vješt ratnički narod, zauzeli čitavu Donju Austriju, no, promjena je nastupila pobjedom kralja Otona I. na Leškom polju 955. godine Kronike tog vremena u crnim su bojama prikazivale mađarska osvajanja; no nije došlo do uništavanja prostora i kulturnih stečevina, a Mađari su se na donjoaustrijskome i štajerskom prostoru naselili u malom broju crkveni je život, unatoč izloženosti crkava i samostana pljačkama, i dalje opstao; neki dokumenti svjedoče da se u takvom vremenu odvijao i trgovački život

Prvi Babenbergovci su zapravo bili markgrofovi – vlast Babenbergovaca na području Austrije započinje s Luitpoldom (976 -994. ) Ova marka bila je smještena između Češke, Ugarske i Koruške njen se zemljopisni položaj, iako je bio izložen napadima neprijatelja, mogao smatrati povoljnim Takav pogranični položaj zemlje zahtijevao je vrlo vještoga vojskovođu

U poveljama Otona III. s kraja 10. stoljeća nalazi se prvi spomen imena „Ostarrichi“ S vremenom se imovina Babenbergovaca povećavala iako carevi nisu bili skloni davati posjede najmoćnijim obiteljima Obitelji koje su bile nastanjene na ovome prostoru nisu posjedovale samo prostrana zemljišta, nego i lenska prava te patronatska prava nad crkvama i vlastite crkve kao i predstojničke ovlasti Obavljali su sudsku vlast na svome prostoru, gradili zamkove i kolonizirali područja Crkvena vlastelinstva su uživala imunitete tj. nisu potpadala pod vlast markgrofova

U Austriji također dolazi do pokušaja obnove duovnoga života po uzoru na samostan Cluny Takvi duhovni centri nalazili su se u Hirsau u Schwarzwaldu i u Melku u Austriji Veliko središte postao je i samostan Göttweig koji je zbog svoje graditeljske djelatnosti i skriptorija postao i središtem duhovne kulture i središtem reforme Osnovao ga je biskup Altmann Passauski

Babenbergovci – staro bavarsko visoko plemstvo Ime se javlja tek krajem 15 stoljeća u povijesnim knjigama; ime im je dao Ladislaus Sunthaym, topograf i geneaolog, kad je izraživao njihovu genealogiju

Markgraf Leopold I. (Luitpold) (976. -994. ) Upravlja stare franačke marca Orientalis S majčine strane potjecao je od Babenbergovaca, a sam se oženio iz ugledne kuće Eppenstein Njegova je zadaća bila osigurati marku protiv Mađara Prema sjeveru i prema istoku je digao sistem utvrđenja Novoosvojena zemlja je pripadala kralju, a kralj ju je dijelio markgrofu, crkvi ili samostanima koji su ondje naseljavali podanike U početku je Leopold primus inter pares, naseljava pojedine obitelji na ovaj prostor; s vremenom stječe sve više moći

Leopold III. Sveti Babenbergovci su se uključili u borbu za investituru – markgrof Leopold II. (1075. -1095. ) je najprije bio na strani cara, a potom protiv njega, zbog čega je car podržao njegova protivnika Njegov sin Leopold III. (1095. -1136. ) postupao je mnogo obazrivije – no, s vremenom je prešao na stranu careva sina Henrika V. s čiijom se sestrom Agnezom oženio, a ta je ženidbena veza povećala ugled Babenbergovaca On je vodio pametnu politiku povezivanja crkvenih i svjetovnih interesa kojom je uspio zaštititi zemlju od daljnjih sukoba; težio je izbjegavanju sukoba kao i tomu da politički ne pripada niti jednoj stranci. Iako je vodio politiku izbjegavanja sukoba znao je suzbiti moć plemstva te mu je uspjelo zavladati Bečom, a svoju je rezidenciju smjestio u Klosternburg. Bio je jako pobožan, osobito je darivao samostane da bi ih gospodarski osigurao i omogućio im religiozno-kulturnu djelatnost; On je prvi u ispravama upotrijebio naziv „principatus terrae“ Zbog svoje politike prema narodu i crkvi bio je izuzetno popularan, a 1485. godine je bio i proglašen svetim

Leopolda III. naslijedio je Leopold IV. (1136 -1141. ), a njega pak brat Herik II. koji je dobio Bavarsku kao leno, a sudjelovao je u drugom križarskom ratu (1147. -1149. ) U ratu se oženio bizantskom princezom Teodorom Komnen; to je bio politički brak koji je trebao učvrstiti položaj Austrije na istoku Time su bili otvoreni putovi prema istoku

Za vrijeme cara Fridrika Barbarosse (1152 -1190. ) Henrik II. se odrekao Bavarske, a u leno je dobio Austriju koja je postala vojvodstvom (tzv. Privilegium minus iz 1156. godine) Njime je Austrija prekinula državnopravnu vezu s Bavarskom i bila je uzdignuta na rang vojvodstva Ona je postala carsko leno - Henrik II. premjestio je svoju rezidenciju u Beč U njegovo je vrijeme došlo do procvata trgovine na Dunavu i s Istokom, a također je sve više jačao i intenzivirao se obrt Razvija se građanstvo, financijski sustav i novčarstvo

Naslijedio ga je Leopold V. (1177 -1194. ) za čije je vladavine zemlja bila u procvatu, no koji je držao u zarobljeništvu Rikarada Lavljeg Srca s kojim se sukobio u križarskim ratovima, a naposljetku ga uhvatio i držao u zatvoru dok nije dobio pozamašna otkupnina Zbog toga je na sebe navukao anatemu koja je skinuta neposredno pred njegovu smrt Umro je od posljedica nesreće na jahanju Zemlja je bila podijeljena između njegovih sinova – stariji Fridrik I. je dobio Austriju, a Leopold Štajersku Nakon Fridrikove smrti tijekom jednog križarskog rata, čitavo je nasljedstvo pripalo Leopoldu (1194. /98 -1230. )

U ispitno gradivo ulazi tekst od poglavlja: III. AUSTRIJA OD 6. DO 10. STOLJEĆA