Povijest 19 st DOC DR KRISTINA MILKOVI Japan

Povijest 19. st. DOC. DR. KRISTINA MILKOVIĆ

Japan 18. stoljeće – razdoblje krize u Japanu Neki su preko Nagasakija došli u dodir s rangakuom (nizozemskim učenjem) – europska djela o medicini, umjetnosti i astronomiji te o vojnim tehnikama Ustaljene doktrine režima Tokugawa su bile dovedene u pitanje Ideje su se širile obrazovanjem – samurajske škole; od sredine 18. st. osnivaju se pokrajinske škole u dvorcima-gradovima, a od kraja 18. st. raste broj škola za pučane i mješovite slojeve najprije u gradovima, a potom u selima Obrazovanost je rasla, posebice među muškarcima Devedesetih godina 18. st. javljaju se neki pokušaji da se ograniče takva učenja, no sa skromnim uspjehom

Vrijeme krize Tijekom 18. i 19. st. bile su učestale pobune seljaka, nezadovoljnih stanjem Nastaju novi vjerski pokreti ili se obnavljaju stari; također povećava se važnost hodočašća i hodočasničkih središta Također, raste broj okupljanja eejanaika (“ludo je”) - povodom dobrih žetvi ili drugih razloga, pučani bi se okupljali te javno razuzdano pijančevali, pjevali i plesali; ponekad su provaljivali u kuće lihvara ili drugih koji su bili omraženi te od njih zahtijevali piće i hranu, iskazivali su nepoštovanje prema domaćinima i negirali staleški poredak Ukazuje na porast samosvijesti u pučkim slojevima

Društvene razlike Rast političkih napetosti tijekom 18. st. bio je posljedica velikih financijskih teškoća Od kraja 17. st. propadala su velika seoska imanja i prevladavao je sitni zemljoposjed Daimyoi - su uzimali parije za razne poslove u svojim gradovimadvorcima – kao kožare i grobare, nakon obnove mira bili su premješteni na rubove grada; u 18. st. izdaju se brojna zakonska pravila kojima se nastoje urediti odnosi i društvene razlike između pučana i parija; ta je skupina neprestano demografski rasla za razliku od pučana Od 20 -ih godina 18. st. velik broj daimyōa u svojim gradovima postavljaju kutije za prigovore

Kontinuitet i promjena Državni poredak Tokugawa je po svojem ustrojstvu decentaliziran – taj sustav povezuje načelo opće koristi i političke kulture koja je bila zajednička Poredak je bio stabilan tijekom 17. st. – kada nema ratova, gospodarski razvitak se ne prekida, pružaju se i ostvaruju mogućnosti napredovanja u poslu U početku se stranci nisu mogli nametnuti lokalnim vođama Promjena: ugovori sa strancima iz 1853. g. – uzrokovali su temeljite promjene u odnosima Japana i vanjskoga svijeta

Veze sa strancima Nizozemci – imali su dugo povlašten položaj u Nagasakiju; u vrijeme koalicijskih ratova s Napoleonom Britanci su zaplijenili nizozemske brodove (zbog njihove veze s Francuzima) i osvojili carske luke Nakon poraza Napoleona, Britanci preuzimaju najvažniju ulogu u istočno-azijskim vodama, iako su se nakon Napoleonova poraza Nizozemci ponovo pojavili u Nagasakiju U isto su vrijeme Rusi zahtijevali pravo na trgovanje u pokrajini Ezo Zbog pritiska s dvije strane bio je stvoren osjećaj neizvjesnosti

Susreti Od godine 1820. u Japanu se javljaju kitolovci – kitovi su bili traženi zbog ulja potrebnoga za industriju Nakon što su kitovi bili izlovljeni u Atlantskom oceanu, američki i europski kitolovci krenuli su loviti u Tihom oceanu, imali su osobito dobar ulov na području istočno od Japana; na obale Japana su dolazili kao brodolomci ili zbog opskrbe vodom i hranom S tim mornarima prvi su došlu u susret pokrajina Mito te na prostoru južno od otoka Kyūshū Vlasti pokrajine Mito su se ponašale u skladu s konfucijanskim učenjem – kršćanstvo su smatrali zabranjenim

Granice komunikacija Ruske pokušaje da se prijateljski približe Japanu, japanske su vlasti sprječavale, a još od 17. st. sprječavalo se Japancima putovanja koja bi išla dalje od pokrajine Ezo, otočja Ryūkyū te Koreje; Portugalcima je zabranjeno iskrcavanje i pristajanje u Japanu, kršćanstvo je bilo ozloglašeno, a bila su određena posebna mjesta gdje može biti nizozemsko i kinesko stanovništvo Nije postojala određena politika prema strancima do 1800. godine kada vođe bakufua sustavno odbijaju sve molbe za trgovanje sa strancima Strani su brodovi mogli trgovati samo u Nagasakiju

Prekretnica Vijesti o porazu Kine u Opijumskome ratu 1842. g. ostavile su dubok utisak na japanske vlasti budući da su Kinu smatrali velikom azijskom silom Nakon toga japanske su vlasti zadržale istu politiku, ali su istodobno počele pregovarati s Europljanima Godine 1854. g. američki komodor Metthew C. Perry potpisao je s japanskim pregovaračima “Opću konvenciju o miru i prijateljskim odnosima” čime su dvije luke, Shimodu i Hakodate, bile otvorene stranim brodovima kojima je trebala hrana i luka za pristanak brodova – Amerikanci su time dobili položaj “najpovlaštenije zemlje” te je u budućnosti predviđeno otvaranje konzualrnih ureda Nakon toga su slični ugovori sklopljeni s Velikom Britanijom i Rusijom

Proširenje prava Do novih je promjena došlo 1857. /1858. g. , nakon novih sukoba Britanije s Kinom, tako su stranci uspjeli dobiti dozvolu za trgovanje različitom robom; te su dobili diplomatske i konzularne predstavnike u Edou; došlo je do “otvaranja” još triju luka i proširenja putničkih povlastica Amerikanaca u Japanu koji su uživali vjersku toleranciju i “eksteritorijalnost” – tj. imunitet od japanskih zakona

Politika popuštanja i urote U to je vrijeme Japan prihvatio politiku popuštanja dok se ne konsolidira i organizira aktivniji odgovor No, politički je poredak bio ozbiljno uzdrman, što je rezultiralo nestabilnošću i čestim urotama Oko 1860. g. na političkoj su se sceni javili tzv. aktivisti – organizirali su ubojstva onih koje su smatrali odgovornima za političko stanje ili stranaca koje bi slučajno susreli Zalagali su se za “štovanje cara i progon stranaca” – željeli su ili ukidanje ili reviziju postojećih ugovora sa strancima O značenju trgovačkih ugovora nije postojalo jedinstveno gledište

Sukobi sa stranim zemljama Rast ratnih napetosti od druge polovice 19. st. : Ruski pokušaj osvajanja Tsushime Britanci pripremaju bombardiranje Edoa 1863. g. Napad Britanaca na Satsumu Strano bombardiranje Choshua 1864. g. te razmještanje savezničkih brodova koji su željeli napredovati do Kyota s namjerom da “izvuku” od japanskih vlasti daljnje trgovačke povlastice Ponovljeno rusko napredovanje u pokrajini Ezo

Vojne reforme – prekid s tradicijom Vođe bakufa spoznaju da se u Europi razvija nova ratna tehnologija: puške ostraguše (tj. puške sa zatvaračem), puške i topovi sa ižlijebljenim cijevima, oružje na repetirku, parobrodi, oklopni brodovi Počeli su ponovo organizirati svoje oružane snage, a samuraje su prisilili da napuste tradicionalne ratničke vještine – tj. da usvoje nove oblike oružja i ratovanja te da prihvate prisutnost vojnika-pučana Otada su ulagali mnogo novca za vojnu obuku i za nabavu oružja te su daimyoima dozvolili “privremeni odmor”

Posljedice Utjecaj strane trgovačke robe preusmjerio je trgovačke putove u Japanu i loše djelovao na njegov monetarni sustav zbog otjecanja novca izvan zemlje Tražila su se nova rješenja, u tom smislu se mnogo očekivalo od carskoga dvora koji je predstavljao političku tradiciju i političko jedinstvo Oko 1860. g. došlo je do snažnih sukoba unutar Japana

Politički i vojni odgovor Od te godine japanska diplomatska poslanstva odlazila su u inozemstvo, a japanski su znanstvenici i službenici počeli sve više uspostavljati veze sa stručnjacima rangaku te sa strancima nastanjenima u Japanu Njihova znanja o Europi i Americi su se stalno povećavala U to vrijeme počelo se javljati mišljenje da treba prijeći sa sustava hoken (decentraliziranoga) na sustav gunken (centraliziran) Vođe bakufua provode reforme, žele modernizirati vojne snage i politički poredak organizirati u skladu s europskim uzorima; istodobno su jačali veze s francuskim, odnosno britanskim diplomatima i trgovcima

Restauracija Meiji Godine 1868. došlo je do oštrih sukoba gdje je vlast šoguna bila teško poražena U zemlji su vladali neredi i nezadovoljstvo koje su dodatno pojačale nerodne godine (1865. i 1866. ) Pobjednici su stvorili sustav gunken – nastao je prema europskim uzorima – temeljio se na japanskoj političkoj tradiciji – koja je spajala naslijeđene društvene položaje i stvarnu moć Kao posljedica toga dolazi do restauracije Meiji

Edo – novo središte Tijekom sedamdesetih godina razgrađeni su preostaci staroga sustava Određeno je da dvor bude u Edou (a ne u Kyotu koji je imao dugotrajnu tradiciju povezanu s ritualima i ceremonijama) čije su ime promijenili u Tokio (“istočna prijestolnica”), šogunski dvorac bio je pretvoren u kraljevski dvor, a palače i rezidencije su postale stanovi i uredi za novo činovništvo Godine 1871. vlada u Tokiju je raspustila sve pokrajinske vojske, a raspolagala je s 8. 000 ljudi koji su pripadali carskoj gardi Umjesto pokrajina bili su uspostavljeni kotari i okruzi u koje su bili postavljeni činovnici Istaknuti pojedinci su se bili prisiljeni naseliti na području Tokija

Novi propisi i nove tradicije Izdana su nova pravila o porezu na zemlju Provedena je katastarska izmjera zemlje; bila je određena vrijednost posjeda te donešena odredba da se posjedi smiju prenositi Izdan je zakon o općoj vojnoj obvezi – svi dvadesetogodišnjaci su morali služiti u vojsci tri godine aktivno i četiri godine u pričuvi Postupno su nestajala prava i posebna obilježja samuraja – taj je proces kulminirao zabranom javnoga nošenja mačeva 1876. g. Godine 1869. u Tokio je bilo preneseno Shokonshu – svetište iz Kyota koje je bilo posvećeno onima koji su umrli za Dvor Mala Shokonshu svetišta širila su se po cijeloj zemlji – zadaća im je bila da smire duhove poginulih te na taj način osiguraju mir u zemlji

Stabilizacija Prednost se davala šintoizmu Promicali su određena sveta mjesta – financijski i kroz obrazovni sustav Oko 1880. g. dolazi do stabilizacije vlasti Vladine reforme toga doba provodio je samuraj iz Satsume – Ito Hirobumi Mnogi stranci su u službi japanske vlade od sedamdesetih godina 19. st. , prvenstveno kao inženjeri i nastavnici Ustrojava se Ministarstvo carske kuće s ciljem da vodi sve poslove koji su bili vezani uz cara; Ustrojavanje ostalih ministarstava

Uspješna modernizacija: ustav Bilo je osnovano carsko sveučilište 1889. g. - osnovan je Carski povijesni muzej 1889. g. – proglašen je ustav Meiji: suverenost je bila u rukama cara, opisana su prava i dužnosti cara te prinadležnosti glavnih vladinih tijela; ustanovljen je parlament – kao dvodomno zakonodavno tijelo Tim su ustavom u Japanu bili povezani car i narod – jedinstven događaj u povijesti Japana

Obrazovanje Reforma je vođena pod sintagmom: “civilizacija i prosvjećenje” Sredinom 19. st. 40% dječaka i 15% djevojčica su se školovali izvan svoga doma – učili su čitanje, praktične vještine i ćudoređe Od sedamdesetih godina stanovništvo se nastoji sustavno obrazovati

Razvoj – industrija, promet Japan je u drugoj polovici 19. stalno imao poljoprivredne viškove koje je izvozio 1872. g. imao je 34 milijuna stanovnika 1890. g. 40 milijuna stanovnika Razvija se rudarstvo, komunikacije, grade tvornice; ovdje dolazi do suradnje sa stranim stručnjacima Sedamdesetih i osamdesetih godina 19. st. javljaju se brzojav i pošta Grade se željezničke pruge

Gospodarska razmjena Od sedamdesetih godina osnivaju se brodarska društva – najpoznatije je Mitshubishi (u vlasništvu samuraja Iwasakija Yataroa iz Tose) – obnovljen je japanski nadzor nad obalnom plovidbom te ustanovljene prekomorske linije s Hong Kongom Uvoz: čelik, brodovi, strojevi, šećer, pamučne tkanine, sirovi pamuk Izvoz: čaj, svila (krajem stoljeća “drži” 42 % ukupnoga izvoza), morski proizvodi, riža, ugljen, bakar, obrtnički predmeti (keramika) – većinom neindustrijski proizvodi sve do 1890. godine Prava gospodarska ekspanzija Japana započinje nakon 1890. godine, a Japan se pridružuje razvijenim zemljama – uspješno je proveo modernizaciju u samo dva desetljeća (Literatura: Conrad Totman. Povijest Japana. Zagreb, 2003. )