POVIJEST AUSTRIJE Doc dr Kristina Milkovi NASLJEDNICI BABENBERGOVACA

POVIJEST AUSTRIJE Doc. dr. Kristina Milković

NASLJEDNICI BABENBERGOVACA • - smrću Fridrika II austrijske su zemlje ostale bez vladara • 2 nasljednice iz obitelji Babenberg: Margareta (sestra vojvode Fridrika) i njena nećakinja Gertruda; Gertruda se udala za Hermana Badenskog, kasnije (nakon njegove smrti) za ugarskog kralja Belu IV. – zatražio nasljedstvo Babenbergovaca – austrijsko plemstvo poziva u pomoć češkoga kralja Otokara II, koji se oženio Margaretom; • Otokar skalpa mir s Belom IV. - prepušta mu Štajersku, a kasnije je zaratio s njim • Napustio je Margaretu i oženio se Kunigundom – unukom Bele IV.

RUDOLF HABSBURŠKI • Nakon smrti Ulricha, koruškoga vojvode, Otokar zaposjeda i Korušku (koju mu je Ulrich i ostavio) – na taj način je zavladao prostorom od Karpata do Jadrana – oslanjao se pritom na samostane i novi sloj nastao u gradovima • Oštra politika prema plemstvu: ograničavanje privilegija, zabranjuje im gradnju utvrda • Zbog takve politike, , austrijsko, štajersko i koruško plemstvo dalo je podršku grofu Rudlofu Habsburškom (1218. -1291. ) on je izabran za njemačkoga kralja, nakon čega Reichstag odlučuje da Otokar mora vratiti Rudolfu babenberšku baštinu • U novom odnosu snaga Otokar se morao odreći babenberške baštine (Bečki mir 1276. ) • Otokar smatra da je mir privremena mjera dok ne prikupi nove snage

BITKA • Godine 1278. s velikom je vojskom upao u Austriju, podršku mu je dao ugarski kralj Ladislav s 12. 000 Kumana koji su se nalazili u njegovoj službi • Do bitke dolazi na otvorenom polju, 30 km sjeverno od Beča – bitka kod Duernkruta i Jedenspeigena • Rudolf je vodio vojsku suprotno svim pravilima plemićkoga ratovanja – najprije ih je napao s lako naoružanim Kumanima, bitka se vodila satima, a zatim s teško naoružanim austrijskim i štajerskim plemićima – vojska se razbježala, a Otokar poignuo pod nerazjašnjenim okolnostima; s njegovim sinom Rudolf sklapa mir

ALBRECHT I. • Prije smrti Rudolf je svoju zemlju podijelio među sinovima: Albrechtom I. (vlada Austrijom i Štajerskom, ) i Rudolfom II. , a Koruškom je zavladao najvažniji saveznik Rudolfa I. Meinhard od Gorice-Tirola • Albrecht I. (1283. -1308. ) – imao je u početku vladavine mnogo protivnika • Njemački su knezovi izabrali za kralja Adolfa od Nassaua, a gradovi su se također okrenuli protiv njega – rješava ih postupno • S Ugarskom sklapa mir – i za kralja Andriju III. udaje kćerku Agnezu; napokon sam se proglasio kraljem nakon što je Adolf izgubio podršku kneževa • U vojnom sukobu, Adolf je poginuo, dok je s pobunjenicima unutar vlastitoga prostora Albrecht postupao blago

1. PODJELA • Nakon smrti češkoga kralja, Albrecht I. je želio svoga sina Rudolfa III. okruniti za češkoga kralja, no on je poginuo u sukobu; potom je sam namjeravao prodrijeti u Češku, no ubio ga je nećak iz nepoznatih razloga • Tada dolazi do prve podjele • Fridrik I. Lijepi (1289. -1330. ) – upravlja Austrijom i Štajerskom • Leopold I. (1290. -1326. ) – upravlja Vorlandom i drugim austrijskim posjedima • Fridrik I. je ušao u rat za carsku krunu, no Ludvig Bavarski ga je porazio, zarobio i držao tri godine u zarobljeništvu

ALBRECHT II. • Albrecht II. je sklopio s Ludvigom Bavarskim tajni spotrazum po kojemu je Koruška trebala pripasti Habsburgovcima, a Ludviga će podržati u nasljeđivanju Tirola • Uspio je učvrstiti habsburšku vlast u Koruškoj • Vodi rat na zapadu • 1349. /50. kuga je odnijela četvrtinu njegovih podanika; kad je imao 32 godine pokušali su ga otrovati; nakon toga ostaje težak invalid – vlast predaje sinu Rudolfu IV. (suvremenici su sumnjali u očinstvo)

RUDOLF IV. • Rudolf IV (1339. -1365. ) • Pripisuje mu se tzv. privilegium maius – falsificirani dokument – kojim utvrđuje poseban položaj Austrije pri kojem je ona nezavisna od carstva • Glavni mu je konkurent bio Karlo IV. Luksenburški – koji je izdao carski zakon„zlatnu bulu” – prema kojemu 7 izbornih knezova bira cara – Habsburgovci su izostavljeni – privilegium maius ima svrhu obraniti se od te situacije • Od Margarete Maultasch je dobio Tirol 1363. , budući da ona nije imala nasljednika temeljem falsificiranoga dokumenta; staleži su unatoč tome prihvatili Habsburgovce – budući da su se nadali stabilnosti – a habsburški se posjed ovako protezao od Ugarske do Vorlanda

BEČKO SVEUČILIŠTE, KATEDRALA SV. STJEPANA • Time su zadobili kontrolu nad rutama koje vode prema Italiji koja je predstavljala centar trgovine u srednjem vijeku • Rudolf je osnovao Bečko sveučilište – Alma mater Rudolphina kao i izgradnju katedrale Sv. Stjepana • U njegovome vremenu ukinuto je oslobođenje od poreza za crkvu • Za njega je važno da je značajno povećao posjed Habsburgovaca te je smjer utjecaja širio prema jugu i prema istoku

UGOVOR O PODJELI IZ 1379. GOD. • Još za vrijeme vladavine Albrechta II. bila je ustanovljena jedinstvenost habsburških zemalja • Nakon smrti Rudolfa IV. zemlju su podijelili Albrecht III. (1349. -1395. ) i Leopold III. (1351. -1386. ) – trzavice između braće su završile ugovorom o podjeli 1379. godine u Neubergu, s tim – ukoliko bi se jedna grana Habsburgovaca ugasila čitav bi posjed pripao drugoj grani • Albrechtu - kao predstavniku austrijske grane – ostale su austrijske središnje zemlje s Gornjom i Donjom Austrijom, a Leopoldu – koji je predstavnik štajerske linije – Štajerska, Koruška, Kranjska i Tirol

NOVA PODJELA • U narednom periodu Habsburgovci su stalno povećavali svoj teritorij – u posljednjoj su četvrtini 14. stoljeća stekli Istru, a potom i Trst • 1386. godine Leopold III. je pognuo u bici kod Sempacha (sa Švicarcima), a njegove su zemlje pripale Albrechtu, no i on je bio poražen – u tim su sukobima Habsburgovci izgubili staro sjedište Habsburgovaca; sklopio je mir na 77 godina kako bi se mogao koncentrirati na najvažnije – na sjever, istok, Češku i Ugarsku • Nakon njegove smrti došlo je do podjele habsburških posjeda na 3 dijela: • Albrecht IV (1277. -1404. ) – gornja i donja Austrija

OSMANLIJE DOLAZE • Wilhelm (1370. -1406. ) – Štajerska, Koruška, Kranjska, Friaul i obalno područje • Leopold IV (1371. -1411. ) Tirol i dio habsburškoga Vorlanda • Pojava Osmanlija na Balkanu – sastaju se na staleškoj skupštini – rješavaju pitanje poreza, obrane, staleži se ističu kao važan politički faktor • Među Habsburgovcima postojali su stalni sukobi oko teritorija • Nakon smrti Albrechta IV. njegov je malodobni sin Albrecht V. (1397. -1439. ) bio pod starateljstvom štajerske linije, a nakon smrti Wilhelma ponovo su se podijelile habsburške zemlje

ALBRECHT V. • Leopold IV. „Debeli” (1371. -1411. ) vlada gornjom i donjom Austrijom, Koruškom, Kranjskom • Ernst „Željezni” (1377. -1424. ) Štajerskom • Friedrich IV. (1382. -1439. ) Tirolom i Vorlandom– car mu oduzeo zemlje, ali je povratio moć uz pomoć staleža • No, staleži proglašavaju četrnaestgodišnjeg Albrechta vojvodom Austrije • Albrecht V. se sukobio s husitima, no imao je velike gubitke – posebno u gornjem dijelu donje Austrije – mir je zaključen tek 1436. godine

POVIJESNO SJEĆANJE I POVIJESNI ZABORAV • Oženio se kćerkom češkoga kralja Žigmunda • 1438. okrunjen je kao Albrecht II. u Fraknkfurtu kao njemački kralj; umro je u vojnom logoru tijekom vojnoga pohoda na Osmanlije • Nije ostao zapamćen u kolektivnome sjećanju; osim po prvom planski provedenom progonu Židova • Iza njega je ostao sin Ladislav Posthumus – čiji je skrbnik bio štajerski vojvoda Fridrik V. – vladao kao car Fridrik III. – u početku je dijelio vlast s Albrechtom VI. , no uspio ga je potisnuti – nije uspio vladati Češkom i Ugarskom umjesto malodobnoga Ladislava – na kraju se morao odreći skrbništva, a Ladislav je umro

FRIDRIK III. • U Austriji je izbio rat između Fridrika i Albrechta VI. – nakon Albrechtove smrti Fridrik je zavladao čitavim austrijskim područjem • Nakon smrti Fridrika III. 1493. godine ponovo je bio ujedinjen čitav austrijski prostor – te je stvoren temelj za sina i nasljednika Maksimijijana I. – koji je utemeljio bazu za carstvo „u kojem sunce ne zalazi” • Zaključno: vladavina Fridrika III. nije bila sretna, tijekom nje je propao gospodarski život; sukob interesa među staležima i gradovima dovodio je do stalnih sukoba

KRAJ SREDNJOVJEKOVLJA • Plaćenićke vojske poharale su zemlju • S nastupom Maksimilijana I. (1493. -1519. ) te kasnije Ferdinanda I. označava se kraj srednjovjekovlja u austrijskim zemljama • Maksimijijan je dijelom bio još srednjovjekovni vladar, a dijelom je vodio novu politiku • Novi element: uspon staleža koji s vladarem dijele vlast

VOJVODSTVO ŠTAJERSKA KAO TEMELJ AUSTRIJSKE POLITIKE CARA FRIDRIKA III. • Austrijska povijest je puna proturječja – nije ju jednostavno objasniti u znanstvenome smislu • Jedan od takvih primjera je carska ličnost cara Fridrika III. (1436/40 -1493) kojeg je historiografija predstavljala kao slabića i budalu, za mnoge je još uvijek utjelovljenje nesposobnoga vladara, koji se istodobno slavi kao utemeljitelj austrijske samosvijesti • Fridrik III. – pripremio je uvjete za stvaranje austrijskoga Carstva • Kako se ta činjenica može uskladiti sa široko rasprostranjenim negativnim predodžbama o njegovoj osobi?

POVIJESNI PRIJEPORI OKO FRIDRIKA III. • Prvi istraživač koji se sredinom 19. stoljeća bavio ovom vladarskom osobom i epohom, ocijenio je njegovu djelatnost na temelju prikupljenih akata kao vrijednog i svjesnog obveza vladara – on ga je, iz perspektive svoga vremena, kao pripadnika vladajuće kuće ocijenio pozitivno • Istodobno je u njegovoj ocjeni i proturječje – antimonarhistički stavovi neprijateljski Habsburgovcima koje je oblikovala historiografija 19. stoljeća • Glasnogovornici takvih stavova bili su humanist Eneja Silvije Piccolomini (kasniji papa Pio II. ) i Thomas Ebendorfer – profesor Bečkoga sveučilišta – obojica su bili zaposleni na habsburškome dvoru te su imali uvid iz prve ruke – no nisu imali mnogo toga pozitivnog za reći

PROMJENA POVIJESNE PERSPEKTIVE • Njihovi su stavovi bili osnova za kritike – osobito humanista Georga Voigta – čiji su stavovi za povjesničare 19. stoljeća bili neprikosnoveni • Promjena je nastupila oko 1900. godine kada se više cijenila gotička kultura – koju je Fridrik osobito poticao – o čemu svjedoči njegov nadgrobni spomenik u katedarli Sv. Stjepana • Počevši od toga, kasniji su istraživači obratili pozornost na umjetničke artefakte ostale iza toga razdoblja • Ebendorfer je ostavio kritičke zapise o vladaru – o poteškoćama u Carstvu, kaotičnome stanju na Dunavu, o carevoj nesposobnosti da izađe na kraj sa zahtjevima njegovoga brata Albrechta VI. te neuspješnoj obrani od Osmanlija na jugoistoku

KARAKTERISTIKE • Stoga su kasniji povjesničari ocjenjivali Fridrika kao obrazovanog, ali introvertiranog čovjeka, neodlučnoga i nedovoljno aktivnog – te u stvari neprikladnog za zadaće koje mu je namijenila sudbina • No, upravo su novija istraživanja pokazala da je upravo Fridrik III. sebi postavio visoke ciljeve i da je imao imperijalne planove • U razdoblju 1440. -1442. Habsburgovci su se skoro svugdje probili • Fridrik III. ubrzo je spretno nadigrao svoga brata, dobio priznanje u Carstvu no mnogo manje pažnje obraćao je Češkoj i Ugarskoj • Dva desetljeća vladao je bez značajnijih uspjeha • Svoje protivnike nije samo nadživio nego ih je i pobijedio • Pobjede su mu donijele i neprijatelje kao bratovu mržnju

KRITIČARI • Cara su optuživali da se brinuo isključivo za Štajersku, a da je Austriju zanemarivao te da je izazvao otpor u Nasljednim zemljama • Mnoge negativne ocjene koje je Ebendorfer davao bile su osobne naravi jer je smatrao da ga car mora više respektirati kao savjetnika • Isto je i s Piccolominijem kojeg je car proglasio pjesnikom te su njegova očekivanja porasla – niti on nije dobio mjesto koje je očekivao te je i njegove ocjene potrebno uzimati s oprezom • Ugovorom u Neubergu iz 1379. Habsburgovci su podijelili interesne sfere • Albertinska linija – čije je sjedište bilo u Beču - vodila je ekspanzionističku politiku prema Ugarskoj i Poljskoj

PODJELE • Leopoldinska linija posjedovala je Štajersku, Korušku, Kranjsku, Tirol i Vorland te se angažirala na prostoru gornje Italije i u njemačkom prostoru • Takva je podjela trebala biti pozitivna – no, u realnosti nije bilo tako te su se Habsburgovci udaljili • Vojvodstvo Austrije - koje se nalazilo na Dunavu (neovisno o nekim privilegijima bavarskih crkava i samostana te biskupija Passau i Freising) – predstavljalo je zatvorenu i zaokruženu teritorijalnu državu s jasnim pravima zemaljskih vladara • S druge strane posjed Leopoldinske linije je bio podijeljen na područja kojima je upravljalo visoko plemstvo ili crkvena vlast

POLITIKE • Austrijski su vojvode željeli sačuvati svoju samostalnost pa čak i proširiti svoju vlast • U ove dvije linije razlikovali su se dinastijski ciljevi • Privilegium maius mnogo je više značio za alpske zemlje nego za one na Dunavu • Za Fridrika III težište moći bilo je preneseno s dunavskoga prostora na štajerski prostor • Albertinska je linija bila u to vrijeme pasivna - ona je trajala samo do stjecanja ugarske i češke krune (1438. )

POVIJESNA VRELA • Nakon smrti Albrechta II. 1439. , novi senior austrijske kuće, kasniji car Fridrik III. odrekao se Češkoga kraljevstva a čak je i vrlo mlako tražio krunu Sv. Stjepana – razumljivo je da se zbog takve politike usmjerio upravo na Štajersku • Postavlja se pitanje kada je Fridrik III. započeo s politikom koju je tako otvoreno slijedio nakon 1453. godine • Izvor: Kronika nastala u Beču oko 1400 godine: u nizovima srodstvenika izdvaja se teorija da je Austrija izvorno bila kraljevstvo koje je bilo starije od Češkoga i Ugarskoga kraljevstva te njezini vladari imaju stariju tradiciju – te slobodno koncipirane priče postale su temelj za opsežnu kroniku Thomasa Ebendorfera iza 1440. godine

WIENER NEUSTADT • Tim je prikazom naglašena prednost Austrije; isto je učinjeno i u drugim manjim kronikama • Fridrik je preferirao Wiener Neustadt nad Grazom, a on se nalazio na rubu prostora njegove moći te nije samim tim niti mogao igrati ulogu glavnoga grada • Koji su mu bili motivi? Fridrik si je htio sagraditi moderno središte – no to nije mogao biti jedini razlog za gradnju nove i moderne rezidencije • Jedan od razloga – građani Wiener Neustadta su mu bili skloniji

OBRATI • U to vrijeme u Beču je vladao vojvoda Albrecht V. (kasniji car Albrecht II. ) – imao je samo kćerke • U povijesti Habsburgovaca – nepredviđeni smrtni slučajevi izazivaju neočekivane konstelacije – Fridrik se mogao nadati da će naslijediti ovu liniju Habburgovaca – zbog toga mu je novo sjedište bilo prikladno, a također se time mogao zadržati u Štajerskoj koja je bila izvor njegove moći

ŠTAJERSKA • Carskoj je kući mnoge prednosti osigurala i careva crkvena politika (ustanovljene su nove biskupije za čije utemeljenje nije bilo osobitoga razloga) • Vodio je politiku koja je odgovarala štajerskome plemstvu • Kako se razvijao njegov „vladarski program” Fridrik III. manje se oslanjao na Privilegium maius, a više na plan da Vojvodstvo Austrije i Štajerske pretvori u kraljevstvo – Štajerska je bila središnja zemlja za moć austrijske kuće • Car je od kraja šezdesetih godina pokazivao veći interes za sudjelovanje u Reichstagu

NADILAŽENJE • Fridrikov sin Maksimilijan – postao je nadvojvoda Austrije i Burgundije te je na taj način zacrtao smjer u kojem će Austrija ići u narednim stoljećima – tj. da je dotadašnja orijentacija na Štajersku bila nadiđena • Takva promjena nije bila izraz nagle promjene carevih odluka nego realizacija prije postavljenih ciljeva leopoldinske linije • Od tada Brurgundija preuzima ulogu koju je dotad imala Štajerska u politici Habburgovaca