Povijest 19 stoljea DOC DR KRISTINA MILKOVI Rjeavanje

Povijest 19. stoljeća DOC. DR. KRISTINA MILKOVIĆ

Rješavanje socijalnoga pitanja i nastanak socijalne države Godina 1848. za mnoge je europske zemlje predstavljala prijelaz prema modernomu, građanskom društvu. Rezultati zbivanja 1848. godine – uvođenje je primarno temeljnih ljudskih prava, prava na slobodu govora, mišljenja, okupljanja, te zaštitu privatnoga vlasništva. Mnoga su društvena pitanja ostala neodgovorena, a ona na dnevni red dolaze tek u drugoj polovici 19. stoljeća. Ta pitanja nisu ni postojala u tradicionalnim društvima, a iskrsnula su tek u vezi s novim procesima.

Uvjeti života Vrlo brzo se počelo shvaćati da nagla industrijalizacija – primjer koje je bila i Velika Britanija ima svoje negativne posljedice. S jedne strane stvara velika bogatstva, a s druge strane veliku bijedu. Prije svega došlo je do rascjepa tradicionalnih društava. Industrijalizaciju je često pratio odlazak seljačkoga stanovništva prema gradovima. Gradovi koji su pratili industrijalizaciju najčešće nisu bili ugodna mjesta za život nego su bili vrlo nezdravi, prljavi, sa stambenim zgradama u kojima pojedine prostorije nisu čak imale niti prozora.

Radna snaga Činjenica da je postojao ogroman broj raspoložive radne snage stavljao je poslodavce u takav položaj da su mogli postavljati uvjete neograničeno po svojoj volji. U težem položaju od muškaraca bile su svakako žene i djeca. Oni su vrlo često bili i najpoželjnija radna snaga jer nisu pružali gotovo nikakav otpor. Posljedice takvoga razvoja su bile goleme – osobito pojava bolesti među djecom koja su bila izložena teškim fizičkim naporima. Iako bi se moglo očekivati suprotno, industrijalizacija je povećala nepismenost među djecom jer su mnoga od njih po čitave dane provodila u radničkim pogonima.

Uloga države Radilo se najčešće cijeli dan, a pojava bilo kakve bolesti koja je pojedinca osudila na život bez rada ili starost doveli su ih na rub egzistencije ukoliko nisu bili zbrinuti unutar šire obitelji. S nestankom ruralnih civilizacija i pojavom industrijaliziranih društava sve se više javljao ovaj problem koje su različite zemlje rješavale na različite načine, ovisno o političkim sustavima i tradicijama. No bila je potrebna intervencija države i njeno zadiranje u radne odnos. S polazišta liberala, državni je intervencionizam trebalo smanjiti na najmanju moguću mjeru jer je tržište – prema njihovim stanovištima – trebalo prepustiti slobodnoj regulaciji.

Predmoderna društva U Francuskoj je dugo prevladavalo seljaštvo u ukupnome stanovništvu. Predmoderne države su poznavale sustav pomoći siromašnim članovima društva. U karitativnoj djelatnosti prema osjetljivim skupinama stanovništva prednjačila je Crkva. U Francuskoj 19. stoljeća se javlja niz problema vezanih za rastuću industrijalizaciju – prije svega osiromašenje seljaka. Ruralna društva su bila iznimno osjetljiva na razne vrste promjena – budući da sve do 19. stoljeća nisu bila usmjerena na stvaranje viškova, svaka lošija godina mogla je predstavljati potencijalnu glad.

Stav Crkve Godine 1891. papa Lav XIII. Izdaje encikliku Rerum novarum – u kojoj progovara o svim tadašnjim aktualnim pitanjima: U njoj se traži pravedna plaća za radnika (pravedna plaća od koje se može živjeti) i uravnotežen odnos između rada i kapitala. Sve veći problemi koji se javljaju u svijetu rada zahtijevali su da se u njihovo rješavanje uključi i Crkva sa svojim službenim stavom, iako ona to čini relativno kasno, na samom kraju stoljeća, što je – s druge strane – s obzirom na činjenicu da je tradicionalna institucija – i razumljivo.

„Socijalna država” Svijet u kojem se živjelo u 19. stoljeću je bio umnogome promijenjen industrijskom revolucijom. Stoga ona i nosi takav naziv – jer je promjena koju je izazvala na svim društvenim područjima „revolucionarna”, iako s obzirom na njeno trajanje (primjerice prva industrijska revolucija u Velikoj Britaniji koja traje više od pola stoljeća) – ne možemo govoriti o revolucionarnom procesu. Bitno su promijenjeni odnosi u društvu i trebalo ih je iznova regulirati i urediti. U 19. stoljeću nestalo je tradicionalnih zaštita. U 19. stoljeću javlja se pojam „socijalne države” – koji se, prije svega odnosi na državu koja teži gospodarskom razvoju i osiguravanju egzistencijalne osnove svojih građana kao i harmoniziranju odnosa među građanima.

Konkretne mjere Sam pojavio se prvi puta u Francuskoj za vrijeme vladavine Napoleona III. – isprva su pojam koristili njezini kritičari. U Njemačkoj se također javlja, u pozitivnom smislu te riječi, u vezi s pojavom zakona o socijalnome osiguranju, a u velikoj Britaniji i Sjedinjenim Državama tek u 20. stoljeću. Pod utjecajem Otta von Bismarcka bili su doneseni prvi zakoni koji su bili usmjereni prema socijalnoj zaštiti.

Zakonodavna djelatnost God. 1883. zakon o zdravstvenom osiguranju God. 1884. zakon o osiguranju od nesreće na poslu God. 1889. zakon o mirovinskom i invalidskom osiguranju U drugim zemljama sustav socijalnoga osiguranja javlja se tek u prvoj polovici 20. stoljeća. Osim ovih zakona javlja se i niz drugih zakona koji zadiru i u obiteljske odnose.

Epilog Način na koji pojedine države rješavaju odnose u društvu dugoročno se osjeća i u 20. stoljeću, a ovisio je o nizu uvjeta: o konkretnim političkim, društvenim, gospodarskim uvjetima, ali i o postojećim tradicijama, no nedvojbeno je da je raspad tradicionalnih okvira života doveo do potrebe za iznalaženjem novih rješenja.