Krivnja ubrojivost oblici krivnje svijest o protupravnosti zablude

Krivnja, ubrojivost, oblici krivnje, svijest o protupravnosti, zablude

Načelo krivnje n n n Protupravnost je pretpostavka za utvrđivanje krivnje, ali ju NE indicira krivnja – subjektivni odnos počinitelja prema djelu zbog kojeg mu se može uputiti prijekor vodeći računa o krivnji suvremeno kazneno pravo odbija objektivnu odgovornost Načelo krivnje: nitko ne može biti kažnjen ako nije kriv za počinjeno djelo (nulla poena sine culpa) Krivnja je temelj kazne i mjera kazne Sloboda i krivnja indeterminizam determinizam/eklektički pristup

Teorije krivnje n n n 1. Psihološke teorije krivnje – krivnja je subjektivni odnos počinitelja prema djelu 2. Normativne teorije krivnje – naglašavaju prijekor kao bitno obilježje krivnje (slučaj neposlušnog konja) (a) psihološko-normativne teorije – krivnja je jedinstvo psihičkog supstrata i suda o njemu (vladajuća u Hrvatskoj) (b) čisto normativne teorije – krivnja je osobni prijekor počinitelju što nije propustio protupravnu radnju, iako ju je mogao propustiti (vladajuće u Njemačkoj) namjera i nehaj su dio bića kaznenog djela

Sastojci krivnje n Kriv je za kazneno djelo počinitelj koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio (1) ubrojiv, koji je postupao s (2) namjerom ili iz nehaja, koji je bio (3)svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a (4) ne postoji nijedan ispričavajući razlog. (čl. 23. KZ)

1. Ubrojivost Zakon ne definira ubrojivost, već samo neubrojivost. Neubrojiva osoba nije kriva i ne može joj se izreći kazna. n n Neubrojiva osoba može se smjestiti u psihijatrijsku ustanovu prema ZZODS-u Kazna nema ni specijalno ni generalnopreventivni učinak, niti retributivni Modeli postupanja prema neubrojivim osobama: n Kazneni n Civilni

1. Ubrojivost n n n 1. potpuna ubrojivost 2. smanjena ubrojivost 3. bitno smanjena ubrojivost 4. nema ubrojivosti- Neubrojivost Ubrojiv =postojanje, tj. kongitivna i voluntativna sastavnica su očuvane

1. Neubrojivost n Neubrojiv= biološko/ psihološki temelj + nepostojanje ili kognitivne ili voluntativne sastavnice ili nepostojanje obje

1. A Neubrojivost – (čl. 24. / 2. KZ) “Neubrojiva je osoba koja u vrijeme ostvarenja protupravnog djela nije mogla shvatiti značenje svojeg postupanja (kognitivna sastavnica) ili nije mogla vladati svojom voljom (voluntativna/kontrolna sastavnica) zbog duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti, nedovoljnog duševnog razvitka ili neke druge teže duševne smetnje. ” (biološko/psihološki temelj)

1. A Neubrojivost -čl. 50. ZZODS n n (1) Sud u kaznenom postupku odredit će prisilni smještaj neubrojive osobe u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci ako je na temelju mišljenja vještaka psihijatra utvrdio da postoji vjerojatnost da bi ta osoba zbog težih duševnih smetnji, zbog kojih je nastupila njezina neubrojivost, mogla ponovno počiniti teže kazneno djelo i da je za otklanjanje te opasnosti potrebno njezino liječenje u psihijatrijskoj ustanovi. (2) Sud u kaznenom postupku odredit će psihijatrijsko liječenje neubrojive osobe na slobodi u trajanju od šest mjeseci, ako je na temelju mišljenja vještaka psihijatra utvrdio da postoji vjerojatnost da bi ta osoba zbog težih duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njezina neubrojivost mogla ponovno počiniti teže kazneno djelo i da je za otklanjanje te opasnosti dovoljno njezino liječenje na slobodi….

1. A Samoskrivljena neubrojivost n actio libera in causa – krivnja se premješta u prethodni stadij n “Ne smatra se neubrojivim počinitelj koji se uporabom alkohola, droga ili na drugi način svojom krivnjom doveo u stanje u kojem nije mogao shvatiti značenje svojeg postupanja ili nije mogao vladati svojom voljom, ako je u vrijeme kad se dovodio u takvo stanje kazneno djelo što ga je počinio bilo obuhvaćeno njegovom namjerom ili je glede tog kaznenog djela kod njega postojao nehaj, a zakon propisuje kažnjivost i za taj oblik krivnje. ” (čl. 25. KZ)

1. Biopsihološki temelji neubrojivosti n n n 1. Duševna bolest (psihoza): egzogene psihoze (traumatske, toksičke, izazvane infekcijom, epilepsija) endogene psihoze – funkcionalna oboljenja (shizofrenija i manično-depresivna psihoza) 2. Privremena duševna poremećenost – iznimno isključuje ubrojivost (akutna i patološka opitost, afekti) 3. Nedovoljni duševni razvitak – nizak IQ 4. Druge teže duševne smetnje: psihopatije, neuroze (PTSP), poremećaji nagona, ''borderline''

1. B Bitno smanjena ubrojivost n n n podvrsta ubrojivosti – također ima 2 sastavnice: 1. intelektualna sastavnica - ni takav počinitelj nije svjestan protupravnosti svog djela pa se nalazi u otklonjivoj zabludi o protupravnosti 2. voljna sastavnica – smanjena mogućnost vladanja voljom, ali bi uz više napora mogao Pravni učinci bitno smanjene ubrojivosti: a) može se blaže kazniti b) može se izreći sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja

2. Oblici krivnje. Namjera/nehaj A. Namjera: 1) Izravna (dolus directus): 1) 2) 2) B. Prvog Drugog stupnja (sigurno znanje) Neizravna (dolus eventualis): Nehaj: 1. 2. Svjesni (luxuria) Nesvjesni (negligentia)

2. A. 1. Izravna namjera čl. 28. st. 1. KZ n n n 1. Izravna namjera prvog stupnja – počinitelj ide za tim i stalo mu je do počinjenja k. d. naglasak je na voljnoj sastavnici dovoljno je da počinitelj koji hoće djelo posljedicu predvidi kao moguću 2. Izravna namjera drugog stupnja – počinitelju nije stalo do toga da ostvari obilježja nekog k. d. , ali zna da hoće ako poduzme namjeravanu radnju naglasak je na intelektualnoj sastavnici

2. A. 2. Neizravna namjera čl. 28. st. 2. KZ n n intelektualna sastavnica je određena kao svijest o mogućnosti počinjenja k. d. voljna sastavnica je određena kao pristajanje na djelo neizravna namjera je zbog specifičnosti voljne sastavnice blaži oblik krivnje Razgraničenje od svjesnog nehaja: Frankova formula ('bilo ovako ili onako, svakako ću poduzeti radnju'‘// 4 teorije: 1. teorija pristanka ili odobravanja 2. teorija indiferentnosti ili ravnodušnosti 3. teorija mogućnosti 4. teorija vjerojatnosti (str. 103. Udž. H. D. C. 2017)

2. b. Nehaj čl. 29. KZ n n 1. svjesni nehaj – počinitelj je svjestan da može počiniti k. d. ali lakomisleno smatra da se to neće dogoditi ili lakomisleno smatra da će moći to spriječiti (čl. 29. st. 2. KZ) 2. nesvjesni nehaj – počinitelj nije svjestan da može počiniti k. d. , ali je bio dužan i mogao biti svjestan te mogućnosti (čl. 29. st. 3. KZ)

2. b. Nehaj čl. 29. KZ n n n n Da bi se radilo o nehaju mora doći do povrede dužne pažnje 1. Povreda objektivne dužne pažnje – objektivna dužna pažnja se sastoji u dužnoj pažnji koju bi uložio savjestan i razuman čovjek iz kruga počinitelja: a) da predvidi opasnost za neko pravno dobro (unutarnja) b) na prilagodi ponašanje kojim će se izbjeći k. d. ( vanjska) 2. Povreda subjektivne dužne pažnje – ako ne udovolji dužnosti da prema svojim osobnim mogućnostima: a) predvidi opasnost za neko pravno dobro (unutarnja) b) prilagodi ponašanje kojim će se izbjeći k. d. (vanjska)krivnja zbog preuzimanja ili prethodna krivnja

K. d. kvalificirana težom posljedicom napušten je dolus indirectus i teorija versari in re illicta po kojoj su počinitelju uvijek uračunavane sve posljedice koje proizađu iz njegove radnje, što je jedan oblik objektivne odgovornosti Teža (posebna) posljedica mora biti obuhvaćena krivnjom počinitelja (barem nehaj) 3 situacije: namjera + nehaj (preterintencionalitet) nehaj + nehaj (čl. 227/6 KZ) namjera + namjera: n n n a) b) c) a) b) Teža posljedica ne predstavlja posebno kazneno djelo (čl. 119/2 KZ; 154/2 KZ// ) Za stjecaj je predviđena blaža kazna nego za kvalificirani oblik (namjera+ nehaj)- čl. 136/1+čl. 118/1 povoljnije nego čl. 136/3 KZ

3. Svijest o protupravnosti (čl. 23. KZ) n n svijest o protupravnosti – počiniteljevo znanje da se svojom radnjom sukobljava s pravom ili da čini nešto pravno zabranjeno aktualna ili stvarna (bio) potencijalna ili očekivana (bio dužan i mogao biti svjestan- čl. 23. KZ-a) ako počinitelj nije svjestan protupravnosti onda je u zabludi o protupravnosti djela (može isključiti ili barem ublažiti krivnju) – napuštena načela error iuris nocet i ignorantia iuris neminem excusat n dovoljna je potencijalna svijest o protupravnosti

3. Svijest o protupravnosti (čl. 23. KZ) n n n Predmet svijesti o protupravnosti: - počinitelj mora znati da je ono što čini pravno zabranjeno (nije dovoljno da zna da je nemoralno) - dovoljna je i laička svijest o pravnoj zabranjenosti

4. Ispričavajući razlozi n n n 1. prekoračenje granica nužne obrane zbog ispričive jake prepasti (čl. 21/4 KZ-a) 2. krajnja nužda kao razlog isključenja krivnje (čl. 22/2 KZ-a) 3…

5. Zablude n n 1. Zabluda o biću k. d. (čl. 30. KZ) 2. Zabluda o okolnostima koje isključuju protupravnosti (čl. 31. KZ) 3. Zabluda o protupravnosti (čl. 32) 4. Zabluda o ispričavajućim razlozima (čl. 22. st. 3. KZ)

5. Zablude Sve se dijele na: A. neotklonjive (isključuju krivnju) B. otklonjive (utječu na krivnju): n A. B. kažnjavanje za nehaj ili blaže kažnjavanje

5. 1. Zabluda o biću k. d. (čl. 30. KZ) n n n zabluda o biću k. d. je obrnuta strana namjere budući da intelektualna sastavnica namjere obuhvaća svijest o obilježjima k. d. , kod počinitelja u zabludi o biću k. d. uvijek isključena namjera Otklonjiva zabluda o biću k. d. = nehaj Zabluda o objektu - odlučna samo ako su identitet ili neke druge osobine objekta ujedno obilježja k. d. Zabluda o uzročnoj vezi – nije zabluda o biću k. d. ako se odnosi na nebitna odstupanja -aberratio ictus – kad počinitelj prouzroči posljedicu na drugom, a ne na željenom objektu (stjecaj namjernog pokušaja k. d. i nehajnog dovršenog k. d. ili samo pokušaj)

5. 2. Zabluda o okolnostima koje isključuju protupravnost (čl. 31. KZ) n n Putativna nužna obrana – neotklonjiva isključuje krivnju, a otklonjiva samo za nehaj Putativna krajnja nužda (učinjeno zlo manje od prijetećeg-odnosi se samo na opravdavajuću k. n. ) – neotklonjiva isključuje krivnju, a otklonjiva samo za nehaj

5. 3. Zabluda o protupravnosti (čl. 32. KZ) n ako je takva zabluda neotklonjiva isključena je krivnja, a ako je otklonjiva može se blaže kazniti rjeđa kod delicta per se, a češće kod delicta n veza sa sviješću o protupravnosti: n mere prohibita n n n aktualna svijest – nema zablude potencijalna svijest- otklonjiva zabluda nema svijesti – neotklonjiva zablude

5. 3. Zabluda o protupravnosti (čl. 32. KZ) n n n Vrste zablude o protupravnosti: a) izravna zabluda o protupravnosti (zabluda o postojanju norme) – počinitelj zna što čini, ali ne zna da je to pravno zabranjeno b) neizravna zabluda o protupravnosti – zabluda o postojanju nekog r. i. p. – zabluda o granicama nekog priznatog r. i. p. c) zabluda o supsumpciji (zabluda o sadržaju norme) počinitelj je laički svjestan obilježja k. d. , ali zbog preuskog tumačenja tog obilježja dolazi do zaključka da se njegovo ponašanje ne može podvesti pod opis k. d.

5. 4. Zabluda o ispričavajućim razlozima (čl. 22. st. 3. KZ) -učinjeno nije nerazmjerno teže od zla koje je prijetilo)// 2. oblik – neotklonjiva isključuje krivnju (nigdje u KZ nije izrijekom rečeno) - otklonjiva – kažnjavanje samo za nehaj

Zahvaljujem na pozornosti!