ROMAN EPIKA U PROZI JEDNOSTAVNI PROZNI OBLICI nastali

ROMAN

- EPIKA U PROZI JEDNOSTAVNI PROZNI OBLICI • nastali u usmenoj tradiciji • imaju jednostavnu strukturu • prenošeni su usmenom predajom MIT SLOŽENI PROZNI OBLICI • razvijaju se pojavom pisma • imaju složenu strukturu NOVELA LEGENDA BAJKA BASNA ANEGDOTA PRIPOVIJETKA ZAGONETKA POSLOVICA ROMAN VIC

-veće epsko djelo u prozi koje najšire zahvaća i slika najraznovrsnije i najsloženije probleme života i društva -ime dobiva tek u 12. st u Francuskoj od riječi lingua romana (romanski jezik) kojim su pisana djela na narodnom jeziku, za razliku od onih pisanih na latinskom -teme romana su raznolike i brojne, fabula opsežna s mnogo epizoda i retardacija, obuhvaća velik prostor i vrijeme -podrijetlo romana nije potpuno poznato, postoji više teorija: a) iz kasnoantičkog ljubavnog romana b) iz Platonove priče o Atlantidi c) iz srednjovjekovnog viteškog romana d) iz renesansnog pikarskog romana

Podjela romana: 1. po dominantnoj temi-društveni, porodični, pustolovni, kriminalistički, viteški, ljubavni, psihološki… 2. prema osnovnim elementima epske strukture a) roman zbivanja (raznolike epizode povezuje fabula, kojom se savladavaju prepreke do cilja) b) roman lika ili karaktera (struktura je podređena oblikovanju likova ili karaktera -Don Quijote) c) roman vremena (praćenje karakterističnih mijena u vremenu-od mladosti do starosti -U registraturi ili praćenje nekoliko generacija iste obitelji)

d) roman prostora-izgradnja fabule promicanjem lika kroz različito vrijeme ili različit prostor 3. prema stavu autora i općem tonu romana- satirički, humoristički, sentimentalni, didaktički, tendenciozni… 4. prema književnim epohama- tradicionalni, moderni

POVIJESNI RAZVOJ ROMANA -različite teorije o podrijetlu romana -u srednjem vijeku pišu se viteški, ljubavni i pikarski (opisuje doživljaje picara-lika skitnice i probisvijeta)romani -na parodiji viteškog romana nastao je prvi pravi roman u današnjem smislu te riječi Miguel Cervantes, Don Quijote(17. st. ) - u renesansi se javlja još jedan tip romana pastoralni roman, a u hrvatskoj književnosti tada nastaje prvi pokušaj romana Petar Zoranić, Planine (1569. )

-od 17. st. nastaju različite nove vrste romana(povijesni, npr. ) - najveći uspon doživljava u 19. st , taj tip romana naziva se TRADICIONALNI ROMAN -sredinom 19. st F. M. Dostojevski piše roman Zločin i kazna -do tada najbitnija fabula dolazi u drugi plan, a najvažnija postaje psihološka analiza lika. Taj je roman preteča MODERNOM ROMANU u 20. st. -u 20. st dolazi do raskida s tradicijom-javlja se MONOLOŠKO -ASOCIJATIVNI TIP ROMANA (Marcel Proust, U potrazi za izgubljenim vremenom)

-u 19. st. u hrvatskoj se književnosti javio roman u današnjem smislu- Miroslav Kraljević, Požeški đak (1863. ) -August Šenoa napisao je prvi hrvatski cjeloviti umjetnički roman-Zlatarovo zlato (1871. )

Usporedni tekst Osobine / razlike: klasični i moderni roman Klasični roman – Šenoa: Zlatarovo zlato (odlomak u čitanci) Moderni roman – Sallinger: Lovac u žitu (odlomak u čitanci) U središtu su događaji. U središtu je lik. Bavi se sudbinom; zbivanja u životu junaka. Bavi se osobnim preokupacijama junaka. Pripovjedač je objektivan; er-form; Pripovjedač se izjednačuje s likom; on je likove provodi kroz događaje i pripovijeda izravni sudionik zbivanja; iznosi vlastite o njihovim sudbinama. stavove prema svijetu; ich-form. Lik je nositelj zbivanja i ideja u svom društvu i vremenu. Pisac stvara situacuje / događaje u kojima se iskazuje junakov karakter putem vanjskog opisa, životnih i moralnih nazora, govora, njegovih postupaka i unutrašnjih proživljavanja. Lik je nositelj zbivanja u svojoj svijesti (duši). Svojim stavovima, komentarima, mislima, asocijama, sjećanjima, on izražava svoj vlastiti unutarnji svijet, vlastite kritičke stavove prema sebi i drugima, prema svom društvu i vremenu.

Izražajni postupci: pripovijedanje, opisivanje, razgovor, monolog, unutrašnji monolog, retrospekcija, retardacija (prizori/epizode, opisi, autorove misli i komentari) Izražajni postupci: unutarnji monolog, struja svijesti, asocijacije, prosudbe, kritički stavovi, introspekcija, sjećanja, subjektivni odnos prema svijetu/životu Fabula je uglavnom kronološka; temelji se na uvodu, zapletu i raspletu; događaje možemo objasniti jer su međusobno uzročno-posljedično povezani. Fabula ne teče kronološki; nema uzročno posljedičnog slijeda događaja jer oni ovise o subjektivnim proživljavanjima lika; fabula je minimalna ili je uopće nema. Vrijeme je trodimenzionalno: prošlost, sadašnjost, budućnost. Vrijeme se isprepliće: usporedno teče sadašnje vrijeme s vremenom i događajima kojih se lik prisjeća (simultanost).

Zadatak: Pročitajte zadane odlomke u čitanci, usporedite ih i utvrdite osobitosti/razlike klasičnoga i modernoga romana (služeći se citatima) prema sljedećim elementima: Klasični roman Šenoa: Zlatarovo zlato Tema odlomka Vrijeme i mjesto zbivanja Fabula Likovi-karakterizacija Pripovjedač Izražajni postupci Jezik Moderni roman Sallinger: Lovac u žitu

TRADICIONALNI ROMAN -značajke: a) čvrsta fabula b) kronološki slijed događaja c) duže vrijeme radnje d) jednostavnost e) sveznajući pripovjedač u 3. licu f) likovi se oblikuju fizičkom, govornom, socijalnom, psihološkom i etičkom karakterizacijom d) najčešće pripovjedačke tehnike: opisivanje, pripovijedanje, dijalog i monolog e)nizanjem epizoda oponaša se protjecanje vremena

MODERNI ROMAN -značajke: a) psihološko (subjektivno) vrijeme (u stvarnosti obično nekoliko dana ili sati) b) reprodukcija čovjekove svijesti c) unutarnji, pripovjedni monolog (solilokvij) d) težište na liku, a ne na događaju (zbog što boljeg otkrivanja čovjekovog unutarnjeg svijeta) e) defabulativnost (fabula slabi ili nestaje, radnja bez uzročno posljedične veze, ovisi o subjektivnim doživljajima lika) f) pripovjedač je nepouzdan i subjektivan, pripovijeda u 1. licu jednine g) nema nizanja epizoda koje sugeriraju protjecanje vremena, postoje samo fragmenti zbivanja

h) česte teme su traganje za životnim smislom, promišljanje o sebi, pitanja o svijetu i njegovu smislu i) jezik filozofije, simbola (metajezik) i žargon j) pripovjedačka tehnika-unutrašnji monolog k) introvertirani likovi

VRSTE MODERNOG ROMANA Monološko- asocijativni roman -postoji fabula, ali nije primarna -unutrašnja proživljavanja lika, asocijativne veze, simboli TEHNIKE : a) indirektni unutrašnji monolog - pripovjedač je prisutan i djelomično komentira proživljavanje lika b) solilokvij – lik priča, bez autorova sudjelovanja, nepoznatom slušatelju c) direktni unutrašnji monolog – lik je potpuno sam , asocijacije teku slobodno, a tijek asocija omogućuju pamćenje, osjeti, mašta -ovu vrstu romana piše Marcel Proust.

Roman struje svijesti -autor se identificira s jednim likom u romanu te promatra kako se okolna zbivanja odražavaju u svijesti toga lika -pisci: James Joyce, Wirginia Woolf -i ovaj se roman služi trima navedenim tehnikama Egzistencijalistički roman -razvija se u okviru filozofije egzistencijalizma i nastavlja u djelima Jeana Paula Sartrea. Osnova te filozofije polazi od toga da EGZISTENCIJA prethodi ESENCIJI. (Postojim, a sam svom životu dajem smisao. ) Čovjek od svoga života može učiniti pakao, ali i raj. Svojim djelovanjem stvara svoju esenciju, bit. Pisci- Kafka, Sartre.

tradicionalni roman moderni roman fabula vrlo važna defabulativnost čvrsta i jednostavna fabula složenost i rascjepkanost fabule događaji se nižu linearno i logično opisuje se tok svijesti likovi se oblikuju fizičkom, govornom, socijalnom, psihološkom i etičkom karakterizacijom likovi nisu psihološki, fizički, socijalno… karakterizirani, prati se njihova svijest nizanjem epizoda simulira se protjecanje vremena vrijeme je subjektivno, prikazani su samo fragmenti zbivanja pripovjedač sveznajući u 3. licu pripovjedač nepouzdan u 1. licu pripovjedačke tehnike: opisivanje, pripovijedanje, dijalog i monolog pripovjedačka tehnika: unutrašnji monolog raznolike teme (tematska podjela romana) česte teme su traganje za životnim smislom, promišljanje o sebi, pitanja o svijetu i njegovu smislu