OSNOVI KOJI ISKLJUUJU POSTOJANJE KRIVINOG DJELA Opi zakonski

OSNOVI KOJI ISKLJUČUJU POSTOJANJE KRIVIČNOG DJELA

Opći zakonski osnovi Dvije grupe: 1) Propisani u Krivičnom zakonu: - Beznačajno djelo - Nužna odbrana - Krajna nužda 2) Proizilaze iz teorije, prakse ili nekog drugog zakona: - Upotreba sile ili prijetnje - Pristanak povrjeđenog na povredu - Zakonita sredstva prisile - Naređenje pretpostavljenog

Posebni zakonski osnovi Preko isključenja protupravnosti isključuju postojanje krivičnog djela i predviđeni su samo kod nekih krivičnih djela Pr. Krivično djelo samovoljnog liječenja – ako se liječenje, medicinski ili hirurški zahvat preduzme bez pristanka povrjeđene ili bolesne osobe ukoliko ista nije pri svijesti, nije dostupan niti jedan član uže porodice, a odgodom liječenja bi došlo do pogoršanja stanja ili bi bio ugrožen život te osobe

1. Beznačajno djelo Da bi postojalo krivično djelo mora se dostići određeni intenzitet povrede zaštičenog dobra, ako je nivo te povrede neznatan tada učinjeno djelo iako sadrži sva obilježja krivičnog djela opisana u zakonu nije krivično djelo.

1. 1. Uvjeti za postojanje beznačajnog djela - Način učinjenja – takav da ponašanje učinitelja u konkretnom slučaju nema ono značenje i onu težinu kakvu ima ono postupanje koje za dotično krivično djelo zakon uzima kao tipično - Neznatnost ili nepostojanje štetnih posljedica - Nizak stepen krivične odgovornosti učinitelja

2. Nužna odbrana NIJE KRIVIČNO DJELO ONO KOJE JE UČINJENO U NUŽNOJ ODBRANI. Pr. Usmrćivanje napadača da bi se spasio vlastiti život – nema krivičnog djela ubistva već sud mora donijeti presudu kojom se optuženi oslobađa od optužbe jer djelo za koje je optužen NIJE KRIVIČNO DJELO.

2. 1. Elementi nužne odbrane To su: NAPAD I ODBRANA Svaki napad ne daje pravo na nužnu odbranu, niti se svaka odbrana smatra nužnom. Da bi postojala moraju se ispuniti uvjeti predviđeni zakonom.

2. 1. 1. Napad i uvjeti za postojanje napada Napad – svaka radnja koja je upravljena na povredu nekog pravno zaštičenog dobra Uvjeti: - Napadač može da bude samo čovjek - Napad može biti upravljen protiv bilo kojeg pravnog dobra ( nužna odbrana je dozvoljena ne samo ako se radi o napadu na dobra napadnute osobe, već i ako su napadnuta dobra neke druge pravne ili fizičke osobe, njome se mogu štiti i pravna dobra države ako se radi o takvim pravnim dobrima koja mogu da budu individualna kao što je npr. imovina)

- Napad mora biti protupravan (napad je protupravan i 1. onda kada učinitelj nije svjestan svog postupka – pr. preduzet od strane neuračunljive osobe ili djeteta, 2. kad ga je napadnuti predvidio, pa čak i kad ga je napadnuti izazvao ili skrivio, pr. ljubavnik udate žene ima pravo da se brani od prevarenog muža koji hoće da ga ubije). U situacijama namjerno isprovociranog napada napadnuti nema pravo na nužnu odbranu – pr. napadnuti sam izazove napad da bi tu okolnost iskoristio i u odbrani povrjedio neko dobro napadača

- Napad mora biti istovremen ili direktno prestojeći - Napad mora biti stvaran, odnosno mora stvarno postojati ili predstojati, ako neko pogrešno drži da je napadnut radi se o putativnoj nužnoj odbrani – pr. neko radi šale u mraku preplaši neku osobu, a ta osoba ga braneći se ubije misleći da je stvarno napadnuta, u tom slučaju ne radi se o pravoj nužnoj već o putativnoj nužnoj odbrani i nije isključeno postojanje krivičnog djela (njegova krivična odgovornost će zavisiti od toga da li je uz nužnu pažljivost mogao ili nije mogao da procijeni da li se u tom slučaju radi o stvarnom napadu – ako je mogao odgovarat će za nehat ukoliko ga zakon propisuje za to krivično djelo, ako nije neće biti krivično odgovoran)

2. 1. 2. Odbrana i uvijeti za postojanje odbrane - Sastoji se u odbijanju napada, tj. preduzimanju takvih radnji kojim se povrjeđuje ili ugrožava neko napadačevo dobro, a kojim se ostvaruju obilježja nekog krivičnog djela

Uvjeti: - Odbrana ostvaruje obilježje nekog krivičnog djela - Odbrana mora biti upravljena protiv napadača ili nekog njegovog dobra ( izuzetak: ako je prilikom odbrane povrjeđeno neko dobro treće osobe koje je napadaču poslužilo kao sredstvo za izvršenje napada) - Odbrana mora biti istovremena sa napadom

- Odbrana mora biti neophodno potrebna za odbijanje napada (naophodno potrebna je ona odbrana koja i prema načinu i prema intezitetu predstavlja najblaže moguće odbrambeno sredstvo u konkretnom slučaju) - Odbrana mora biti srazmjerna napadu (srazmjernost između vrijednosti napadnutog i napadačevog dobra)

2. 1. 3. Istovremenost napada i odbrane - Glavni i osnovni uvjet za postojanje nužne odbrane - Istovremenost postoji sve dok napad traje, a napad traje sve dok traje opasnost za dobro koje je predmet napada pa čak i onda kad je privremeno prekinut ako može biti nastavljen ili ponovljen - Napad direktno predstoji kad se iz cjelokupne situacije može zaključiti da postoji takva opasnost da se svakog slijedećeg trenutka može očekivati realizacija napada

Ako napadač iz određenih razloga definitivno prestane sa napadom onda svaka druga predstojeća aktivnost žrtve napada se ne smatra više nužnom odbranom Pr. Napadač puca u napadnutog, nanese mu tjelesnu ozljedu, potom se okrene i udaljava sa mjesta napada, napadnuti ga prestigne i usmrti nema nužne odbrane Takve situacije se nazivaju ekstenzivni eksces (nije moguće ni ublažavanje kazne niti oslobađanje od kazne)

Istovremenost ne postoji ni kada se radi o budućim napadima Pr. Osoba osobi prijeti ubistvom i pri tome ne preduzima ništa radi njegove realizacije Istovremenost postoji kad se radi o preventivnim mjerama koje stupaju u dejstvo u trenutku napada. Pr. Obučeni psi čuvari postavljeni da čuvaju kuću od provalnika

2. 1. 4. Prekoračenje granica nužne odbrane Napadnuti se brani na način koji nije neophodan ili koristi sredstvima koja nisu neophodna Naziva se intenzivni eksces. Pr. Policajac je napadnut i da bi se odbranio usmrti golorukog i pripitog napadača koji je krenuo prema njemu da se fizički obračuna, pucajući iz pištolja u grudni koš iz neposredne blizine Primjenjuje se fakultativni zakonski osnov za oslobađanje, odnosno ublažavanje kazne – može se osloboditi ili blaže kazniti.

3. Krajnja nužda Postoji kad je djelo učinjeno da učinitelj od sebe ili od drugog otkloni istovremenu ili direktno predstojeću neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pri tome učinjeno zlo nije veće od onog koje je prijetilo. OSNOVNA RAZLIKA IZMEĐU NUŽNE ODBRANE I KRAJNJE NUŽDE: - NUŽNA ODBRANA – SUKOB PRAVA I NEPRAVA - KRAJNJA NUŽDA – SUKOB DVA PRAVA

Primjeri krajnje nužde: - Vozač automobila da bi izbjegao sudar skrene na pločnik i usmrti pješaka - Blagajnik pri pljački banke preda novac pljačkašima jer mu prijete da će ga usmrtiti - Pri gašenju požara ošteti se tuđi stan - Policajac razbije staklo parkiranog automobila da spasi dijete koje se unutra guši

3. 1. Opasnost i uvjet za postojanje opasnosti Opasnost je stanje ugroženosti nekog dobra koje je po prirodi takvo da prema objektivnim okolnostima konkretne situacije i prema općem iskustvu postoji neposredna mogućnost ili vjerovatnoća da će doći do povrede nekog pravnog dobra.

Pa su uvjeti za postojanje opasnosti slijedeći: - Treba da prijeti nekom pravno zaštićenom dobru - Ne smije biti skrivljena - Mora biti istovremena ili direktno predstojeća - Mora biti stvarna (ako je umišljena riječ je o putativnoj krajnjoj nuždi, pr. putativne k. n. neko prilazeći svom stanu umisli da je u stanu požar, pa provali u komšijin stan da bi pozvao vatrogasce – čini krivično djelo nepovredivosti doma, nema krajnje nužde)

3. 2. Otklanjanje opasnosti i uvjeti za otklanjanje opasnosti Drugi uvjet za postojanje krajnje nužde je otklanjanje opasnosti, odnosno radnja kojom se mijenja tok događaja na način da se prijeteća opasnost prebacuje sa jednog na drugo pravno dobro što dovodi do povrede drugog pravnog dobra.

Uvjeti: - Da se opasnost nije mogla otkloniti na drugi način osim povredom tuđeg dobra - Mora biti istovremeno sa opasnošću - Učinjeno zlo ne smije biti veće od zla koje je prijetilo – princip srazmjernosti (rang pravnih dobara proizilazi iz visine kazni propisanih krivičnim zakonom za povredu pojedinih dobara)

3. 3. Istovremenost opasnosti i otklanjanja opasnosti Krajnja nužda postoji ako je djelo učinjeno da učinitelj od sebe ili od drugog otkloni istovremenu ili direktno predstojeću opasnost.

3. 4. Prekoračenje granica krajnje nužde Postoji u slučaju kad je prijeteća opasnost otklonjena povredom dobra veće vrijednosti od vrijednosti dobra od kojeg se otklanja opasnost. Takođe treba poštovati i uvjet neophodnosti povrede tuđeg dobra, odnosno uvijet da se opasnost nije mogla otkloniti na drugi način da ne bi došlo do prekoračenja. Naziva se intenzivni eksces krajnje nužde Učinitelj se može blaže kazniti ili osloboditi od kazne.

Ukoliko učinitelj svojim umišljajnim ili nehatnim postupanjem sam izazove opasnost za neka pravna dobra, pa u otklanjanju opasnosti povrijedi neka tuđa pravna dobra, neće postojati krajnja nužda, već krivično djelo čija su obilježja ostvarena. Mora se blaže kazniti ukoliko je postupao iz nehata.

Nema krajnje nužde ukoliko je učinitelj bio dužan da se izloži opasnosti (pripadnik oružanih snaga, policije, vatrogasne jedinice – ovo ograničenje nije apsolutno jer nisu uvijek dužni da se izlažu opasnosti, pr. vatrogasac nije dužan da ulazi u zgradu koja je u plamenu i koja se može svakog trenutka urušiti)

Ostali osnovi koji isključuju postojanje krivičnog djela 1. SILA I PRIJETNJA Pod silom se podrazumijeva upotreba snage od strane jedne osobe prema drugoj osobi koja je upravljena na to da se druga osoba prinudi da preduzme neku radnju, činjenje ili nečinjenje, kojom se ostvaruju obilježja bića nekog krivičnog djela.

Sila može biti apsolutna i kompulzivna. Kod apsolutne sile osoba koja se nalazi pod uticajem iste nema mogućnosti izbora svog ponašanja pa se isključuje postojanje radnje krivičnog djela. Kod kompulzivne osoba može ili da učini ono što se primjenom te sile traži ili da trpi zlo koje se prema njoj primjenjuje. Može biti: posredna koja se upotrebljava direktno prema osobi koja se prisiljava na činjenje ili neposredna prema bliskim srodnicima da bi se na taj način indirektno uticalo na odluku prisiljavanog.

Prijetnja je najavljivanje ili stavljanje u izgled nekog zla osobi kojoj je upućena ukoliko se ta osoba ne bude ponašala kako se to od nje traži. Kod kompulzivne sile se zlo već ostvaruje, dok kod prijetnje ono tek predstoji u bližoj ili daljoj budućnosti.

Kompulzivna sila i prijetnja mogu da budu ili osnov isključenja protupravnosti, odnosno krivičnog djela ili osnov za obligatorno oslobođenje od kazne. Postojanje krivičnog djela će biti isključeno ako su primjenom sile ili prijetnje ostvareni uvijeti krajnje nužde, a pri tome je učinjeno zlo manje od zla koje je prijetilo.

2. PRISTANAK POVRJEĐENOG Uvjeti: mora biti dat prije ili za vrijeme učinjenja djela, mora biti dat određenoj osobi, mora se odnositi na tačno određeno djelo, osoba mora biti svjesna značaja pristanka koji daje i sposobna za takvu odluku, mora biti ozbiljan, mora biti dat slobodno, ne smije biti dat u zabludi, mora biti izričit, ne smije biti opozvan prije završenja djela

Riječ je o pristanku kod povreda u sportu i pristanku kod liječničkih intervencija.

3. VRŠENJE SLUŽBENE DUŽNOSTI Da bi se isključilo postojanje krivičnog djela mora se utvrditi da to djelo izvršila službena osoba koja je bila nadležna da postupi u konkretnom slučaju, da je postupila u skladu sa ovlaštenjima zasnovanim na zakonu, da je poštovana forma koja se u zakonu traži, da postoji pismeni nalog za određenu radnju i da je postupljeno na određeni način.

4. NAREĐENJE NADREĐENOG Nema krivičnog djela ako njegova zakonska obilježja ostvari podređeni po naređenju nadređenog, a to je ovlaštenje dato u okviru službene dužnosti, osim ako se naređenje odnosi na činjenje genocida, ratnog zločina, zločina protiv čovječnosti ili drugog krivičnog djela za koje se može izreći kazna zatvora deset godina ili teža kazna, ili ako je očigledno da se izvršenjem naređenja čini krivično djelo.

5. PRAVO RODITELJA NA DISCIPLINSKO KAŽNJAVANJE DJECE Samo ukoliko roditelji to ne čine na ponižavajući način i ako se pri tome djetetu ne nanose tjelesne povrede.