JUDITA Miro Gavran Neka nova Judita Miro Gavran

JUDITA Miro Gavran

Neka nova Judita? Miro Gavran daje novi pogled na Juditu, sasvim drukčiju od biblijske i Marulićeve, odnosno uspostavlja nove uzročnoposljedične veze koje ni original niti Marulićeva Judita ne sadrže.

U Gavranovoj priči Judita je i junakinja djela i pripovjedačica svoga života. Nakon što je bez svoje želje postala legenda, ona olakšanje nalazi u pisanju ispovijesti svoga života “jedinog oblika oslobađanja od tereta tajni što je pritišću” uvjerena da će budući čitatelj u njezinim riječima “prepoznati veličinu iskušenja kojima Jahve podvrgava svoje odabranike”

Gavran podrobno karakterizira glavne likove govorom, izgledom te njihovim postupcima.

Priča započinje Juditinom „autobiografijom” nakon koje se ona retrospekcijski vraća u doba svog djetinjstva. Već u djetinjstvu Judita se isticala među ostalom djecom. Ljudi su držali da je poslana od Boga kako bi izvršila neki zadatak.

Prva ljubav joj je bio Eliab, bratov najbolji prijatelj, koji prosi njenu ruku, ali prekasno. Judita je već bila obećana Manašeu, kojeg nikad nije voljela, S kojim joj je brak bio “stalno silovanje”, a čega se oslobodila tek muževljevom smrću. U devetnaestoj godini postaje udovica te se više nikad ne udaje, iako su mnogi prosili njenu ruku. Nastavlja živjeti pobožnim životom, životom primjerenim jednoj udovici.

Tu idilu iznenada prekida najava o Holofernovon namjeri osvajanju grada Betulije. Glavari ne žele predati grad, već formiraju vojsku koja će ih „braniti”.

Holoferno stiže pred Betuliju s 120 000 vojnika i postavlja tabor. Tijekom duge opsade, grad ostaje bez hrane i vode te stanovnici dižu pobunu protiv gradskih poglavara. Zamalo nastaje pokolj među stanovnicima, ali Judita ljudima daje nadu i obećava kako će upravo ona spasiti grad od Asiraca.

Judita se sređuje, te iz grada odlazi u Holofernov tabor. Holoferno, začaran i zaveden njezinom ljepotom dopušta joj da ostane kod njega. Judita upoznaje Holoferna i saznaje da oni zapravo dijele istu sudbinu te da on nije zao čovjek.

Tu večer Judita i Holoferno vode ljubav, a ona po prvi put osjeća mušku nježnost. Judita spoznaje da su oni stvoreni jedno za drugo i zaljubljuje se u njega. U ovom dijelu, Miro Gavran detaljno karakterizira dva glavna lika koja dijele istu sudbinu.

Judita isprva oklijeva u svom naumu ubojstva Holoferna dok spava. Tada se događa iznenadan preokret jer Holoferno saznaje da ga ona namjerava ubiti u snu. Nakon toga se ostvaruje ono nezamislivo: on odlaže mač i dopušta Juditi da ga ubije ili da mu bude žena.

U nadolazećoj noći, nakon vođenja ljubavi, Judita ubija najvećeg vojskovođu Holoferna odrubivši mu glavu. Asirci gube rat protiv Betuljana, a sav narod Izraelski nakon toga štuje Juditu kao sveticu.

SAŽETAK Gavran svoju Juditu prikazuje kao izuzetno emotivnu ženu, za razliku od bogobojazne biblijske Judite. Holoferno u Gavranovoj knjizi postaje pozitivan lik koji je kao vojskovođa kralje Nabukodonozora prisiljen činiti zlo. Također, u romanu se kritizira Joakim kao surova i bezosjećajna osoba. Dodavajući ljubavnu radnju u klasičnu biblijsku, Gavranova Judita se uzdiže iznad Marulićeve, iako je iz istog razloga možemo izdvojiti kao zasebnu priču.

Mjesto radnje: Glavni likovi: grad Betulija u Izraelu Vrijeme radnje: neodređeno Judita i Holoferno JUDITA: Od samog su rođenja ljudi smatrali da je Judita poslana od Boga da bi izvršila neki zadatak. U djetinjstvu nije imala mnogo prijatelja jer se doimala starijom i zrelijom pa se druga djeca nisu družila s njom. Prva joj je ljubav bio Eliab, najbolji prijatelj njena brata Benjamina, no nisu se mogli vjenčati jer je ona već bila obećana Manašeu, kojeg nikad nije voljela. Ispala je junakinja jer je najvećem neprijatelju svijeta odrezala glavu i tako spasila i svoj i druge narode od smrti. HOLOFERNO: Imao je vrlo teško djetinjstvo. Već je od 13. godine morao služiti vojnu službu da bi prehranio svoju obitelj: bolesnu majku, tri mlađa brata i četiri mlađe sestre te oca, koji nije sam uspijevao prehraniti obitelj. Ubrzo je Holoferno postao najpoznatiji i najjači vojskovođa i služio je asirskom caru Nabukodonozoru. Zaljubio se u Juditu čim ju je vidio, a kada je saznao da ga Judita mora ubiti, rekao joj je neka ga radije ubije jer ne želi živjeti bez nje.

“Kad završim ovo, posljednje osvajanje, bojim se da više neću biti potreban svome kralju. Odnosno: bit ću mu jedina i najveća opasnost, legenda o meni nadilazi njega. Vojnici me vole jer znadu da mi je stalo do njih i njihovih života. Njemu zamjeraju što ni u jednoj bici nije vojevao. Smatraju ga kukavicom, a ja ga smatram taštim razmetljivcem koji se igra Boga, izazivajući prave bogove. Jer, ako ne prije, posljednjeg dana svoga života osramotit će se kao običan smrtnik, pokazujući svojom lešinom da Bogom nije postao. Spoznah, u trenutku, da je taj moj neprijatelj, taj Holoferno, u zamci poput mene. Ta i on poput mene čini ono što mora činiti i na što ga drugi primoraše”

“Približavao se trenutak kojeg sam se užasavala. Očekivala sam da će me baciti na pod, rastrgati moju odjeću i zadovoljiti svoju nesavladivu žudnju. Umjesto toga, on me poče blago milovati po licu, i ubrzo potom njegovi se poljupci prošetaše mojim usnama i mojim čelom. Ne žureći ni na trenutak, ne želeći me ni jednim ishitrenim pokretom povrijediti, uznemiriti, taj veliki ratnik s takvom nježnošću otpoče ljubavnu igru da ostadoh zbunjena i iznenađena. Razodijevajući mene, istodobno je i svoje tijelo oslobađao odjeće, ne želeći da jedan sram bude brži od drugoga. Zatvorila sam oči da ne budem grješnim svjedokom njegove golotinje. On me na to poče ljubiti po očnim kapcima, pa po vratu. Prošetaše se vrući poljupci do mojih dojki. O, kako mi se ukrutiše bradavice od dodira njegovih usana. Kako je vješto potpaljivao vatru moje ženskosti. Njegova glava krene niže i poljupcima zasu moj trbuh, moje bokove. Grješno sladostrašće učini da se sokovi moje ženskosti uzburkaše i razliše mojim tijelom. Osjetih žudnju, ja koja nikada nisam žudjela za muškom snagom. Uzvratih na svaki njegov pokret, na svaki stisak, na svaki uzdah. Kada nam se tijela spojiše u jedno – ne osjetih bol već istinski užitak u koji sam tonula sve dublje i dublje, kao u pijanstvo izazvano vinom, čiji se slador i snaga međusobno poticahu”

“Istinu o Juditi i Holofernu nitko ne smije saznati, nama treba svetica i junakinja u jednoj osobi, za obnovu vjere i snage narodne, a ne patnica koja lije suze za čovjekom koji toga nije dostojan. Zato ćeš ti, Judita, živjeti kao svetica, bez prava da se ikada više udaš. Stanovat ćeš u odajama pokraj Hrama, kao jedina žena u povijesti Izraela kojoj to bijaše dopušteno. Te odaje nećeš napuštati do svoje smrti. Tko te poželi vidjeti, prvo će se u Hramu zahvaliti Bogu za tu milost, a tek potom imat će čast upoznati ‘sveticu’. Pred narodom ćemo proširiti priču da ostade nevjenčana iz poštovanja prema svome pokojnom mužu Manašeu. Poželiš li izaći iz odaja tebi namijenjenih, odaja koje proglasit ću dvostruko svetima tebi u čast, pobuniš li se protiv moga plana, pronijet ćemo glas da u Holofernovu šatoru oskvrnu svoje tijelo i da te stoga proklinjemo i osuđujemo na kamenovanje. ”

Judita – umjetnička djela

Judita – umjetnička djela

Judita – umjetnička djela

Izradio: Antonio Cukrov (2011. /12. ) Pomorska Škola Split

Izradio: Antonio Cukrov Pomorska Škola Split JUDITA Miro Gavran