NAINI SUOAVANJA Procjene situacije u kojima se nalazimo

NAČINI SUOČAVANJA

• Procjene situacije u kojima se nalazimo – osobito situacije koje su prijeteće, stresne –procjene važnosti događaja i • načine suočavanja –mogućnosti njegove kontrole

Procjena događaja kao ugrožavajućeg ovisi o: motivacijskim karakteristikama: koliko nam je događaj (tj ostvarenje pozitivnog ishoda) važan Što je ta motivacija veća, očekivanje negativnog ishoda doživljava se više ugrožavajućim te je i doživljaj stresa veći

vjerovanja vezana uz okolinu vjerovanje da okolina predstavlja opasnost može dovesti do stresne reakcije čak i u slučajevima kada objektivna prijetnja ne postoji intelektualni kapaciteti i obrazovanje šire obrazovanje i viša intelektualna razina smanjuje mogućnost pogrešne procjene situacije. prošla iskustva sa stresorom (izravna ili posredna) oblikuju naša očekivanja ishoda događaja.

Osobine okoline i samog događaja Karakteristike okoline i samog događaja mogu u značajnoj mjeri utjecati na proces doživljaja stresa –zahtjevi koje konkretan događaj postavlja na pojedinca, –ograničenja –socijalna podrška –materijalni resursi –novost situacije –njena predvidljivost

u nejasnoj ili novoj situaciji u situacijama minimalne kontrole (pojedinčeva procjena mogućnosti kontrole, a ne realna situacija).

→dvije vrste kognitivnih procjena situacije: –primarne - koje se odnose na procjene važnosti i značenja događaja –sekundarne - kojima pojedinac procjenjuje mogućnost vlastitog utjecaja i/ili kontrole događaja.

Primarna procjena važnosti i značenja događaj bio procijenjen opasnim odnosno uznemirujućim, njegov utjecaj mora biti vezan uz gubitak, prijetnju gubitkom ili izazov za ostvarenje nekog aspekta koji pojedinac smatra važnim. uobičajeno važni: ugrožavanje vlastitog života, zdravlja, egzistencije) primjer: osoba koja vjeruje u svetost brak i osobe kojoj institucija braka ne predstavlja toliko važnu stvar. može, ali i ne mora doći do stresne reakcije.

Sekundarna procjena mogućnosti utjecaja na događaj • Doživljaj stresne reakcije u tom slučaju ovisi o procjeni mogućnosti kontrole tog događaja i njegovih posljedica. • Sekundarna procjena odnosno procjena mogućnosti utjecaja na događaj podrazumijeva izbor oblika ponašanja kojima se pojedinac može uspješno suočavati sa stresnom situacijom

aktivne načine procjena osobe da može kontrolirati situaciju suočavanja usmjerene rješavanju problema pasivne načine suočavanja djelovanjem ne može promijeniti situaciju odabrati usmjerene na emocije.

Procjena mogućnosti utjecaja na događaj vrlo je važna komponenta osoba vjeruje da svojim djelovanjem može ublažiti ili ukinuti nepovoljne ishode stresne situacije

osnovna podjela: usmjereno na problem usmjereno na emocije. nisu međusobno isključivi. u istoj situaciji koristi obje vrste suočavanja svaka od vrsta suočavanja ima svoju funkciju.

usmjerenim problemu spominju: planiranje akcija, aktivno suočavanje, potiskivanje konkurentnih aktivnosti, direktne akcije, rješavanje problema, pregovaranje, traženje informacija

suočavanja usmjerena na emocije poricanje, samookrivljavanje, potiskivanje, maštanje, priželjkivanje, okretanje religiji, korištenje humora, pozitivno mišljenje i reinterpretacija, pasivnost, izražavanje emocija i dr.

dokaze o konzistenciji i stabilnosti suočavanja dimenzije ličnosti osobine pojedinca imaju veću ulogu situacijama svakodnevnog stresa situacijskih faktora veća u situacijama visokog stresa poput rata, prirodnih katastrofa i dr.

Pearlin i Schooler (1978) navode četiri razloga koji ljude onemogućavaju da se usmjere na problem: (1) ljudi moraju uočiti uzrok problema što nije uvijek jednostavno; (2) često im nedostaju vještine, znanja; (3) pojedine situacije rješavanja mogu stvoriti neželjene probleme i nusposljedice; (4) pojedini objektivni uvjeti su izvan naše kontrole te nema poticaja za suočavanje s problemom

ljudi koji imaju veće povjerenje u sebe i svoje mogućnosti da savladavaju probleme i prepreke u okolini - situaciju će procijeniti više kao "izazov" a ne kao prijetnju

Lazarus - eksperimentirao s prirodnim eksperimentima proučavao akutne ekstremne situacije ( logori, prirodne katastrofe, ratna stradanja i sl ugrožen opstanak emocionalne reakcije straha, napetost tjeskobe uz fiziološke poremećaje

kasnije: proučavao kroničnu izloženost stresnoj okolini ( situacije iz kojih je mogućnost bijega defacto nemoguća) - dnevne neugode, dnevni stres_ - izvori stresa suptilni i raznoliki -obrana - proces navikavanja podražaji emocionalan zasićenost, redukcija osjećaja proces pasivizacije

ograničenja Lazarusovog modela su očita. - Odnos između pojedinca i okoline je proces koji se odvija u vremenu i teško je "uhvatljiv"; - pojedini elementi međusobno djeluju jedan na drugog te postoje različite, ali nikako jednoznačne, uloge pojedinih elemenata.