DISLEKSIJA Anita Medica logoped v Rije disleksija nastala

DISLEKSIJA Anita Medica, logoped

v Riječ disleksija nastala je iz grčke riječi "dys" (što znači slab, loš, neprimjeren) i riječi "lexsis" (jezik, riječi). Disleksija je, prema definiciji Orton Dyslexia Society, jedna od nekoliko teškoća u učenju. To je jezično utemeljen poremećaj konstitucijskog podrijetla koji obilježavaju teškoće u kodiranju pojedinih riječi, a koje obično odražavaju nedostatne sposobnosti fonološke obrade. Teškoće u dekodiranju pojedinih riječi su neočekivane s obzirom na dob i ostale kognitivne i akademske sposobnosti; one nisu rezultat općih razvojnih ili senzoričkih teškoća. Disleksija se očituje različitim teškoćama u različitim oblicima jezika, često uključujući uz probleme čitanja i ozbiljne probleme u stjecanju vještine pisanja. (Orton Dyslexia Society Research Comittee, 1996. ) v Termin disleksija prvi je opisao Pringle Morgan 1896. godine kad je poteškoće u učenju čitanja kod jednog dječaka opisao kao "poteškoće sa slovima i riječima".

Novije definicije kažu da je disleksija poremećaj u usvajanju čitanja, unatoč urednoj inteligenciji, urednim senzornim sposobnostima i odgovarajućem poučavanju (Grubin, 2002. ). Prema klasifikaciji DSM-IV (dijagnostički i statistički priručnik mentalnih poremećaja Američkog psihijatrijskog udruženja), postoje tri vrste poremećaja u učenju: poremećaji čitanja, pisanja i računanja. Ti poremećaji mogu se javiti izolirano, svaki za sebe, ili udruženo. Najčešće su udruženi poremećaji u učenju čitanja i pisanja. Pisanje je kompleksnija vještina od čitanja pa su i poremećaji pisanja češći.

Kako prepoznati disleksiju? Djeca s disleksijom pri čitanju mijenjaju redoslijed slova ili slogova u riječi, zamjenjuju ili izostavljaju neka slova, mijenjaju, dodaju ili izostavljaju pojedine riječi. Disleksična djeca opisuju da im se pri čitanju riječi okreću u različitim smjerovima, da slova „igraju”, da ne mogu uhvatiti red, ili da se rečenice stapaju. Rukopis im je često neuredan i nerazumljiv, dolazi do izostavljanja i zamjene pojedinih slova i slogova i teškoća pri izražavanju misli u pisanom obliku. Disleksično dijete je često dezorijentirano u vremenu i prostoru i ne može točno odrediti vremenski slijed događanja. Zavisno od oblika i nivoa disleksije, dijete može imati sve ili samo neke od navedenih simptoma.

v Dio njih može se javiti i kod određenog broja djece koja nemaju disleksiju, što često zbunjuje roditelje i nastavnike. Međutim, simptomi kod djece s disleksijom su brojniji, jače izraženi i dugo traju. Zato je važno razlikovati djecu koja imaju prolazne teškoće u čitanju i pisanju, djecu koja imaju trajne teškoće (disleksija) i djecu koja imaju teškoće u okviru opće smanjenih sposobnosti. Svakoj od navedenih grupa treba pristupiti na prilagođen način. Disleksiju, kao specifičnu poteškoću u učenju čitanja, treba jasno razlikovati od drugih poteškoća u učenju koje mogu biti posljedica ADD (poremećaj nedostatka pažnje) ili ADHD poremećaja (poremećaj nedostatka pažnje s hiperaktivnošću), sniženih kognitivnih sposobnosti, oštećenja vida i sluha ili jakog zaostajanja u razvoju govora. Poremećaj nedostatka pažnje sa ili bez hiperaktivnosti u velikom se broju slučajeva javlja zajedno s disleksijom, što kliničku sliku čini složenijom i dodatno otežava iznalaženje pogodnih strategija pomoći, te produžava vrijeme potrebno za usvajanje vještine čitanja. Isto tako, disleksiju treba razlikovati od uobičajenih poteškoća koje djeca početkom školovanja imaju u čitanju i pisanju.

Uzroci disleksije v Primijećeno je da se često javlja u pojedinim obiteljima te se smatra nasljednom, ne kao bolest nego kao stanje. Zbog toga su važni podaci o obiteljskoj anamnezi i eventualnom postojanju disleksije kod drugih članova obitelji. Disleksija je češća kod dječaka nego kod djevojčica. Nešto je češća i kod ljevorukih osoba nego kod dešnjaka.

v Većina stručnjaka slaže se da je glavni uzrok disleksije zamjena funkcija lijeve i desne moždane polovine. Za jezičke funkcije mozga, dakle, i za čitanje i pisanje, zadužena je lijeva moždana polovina koja se još naziva analitička. Kod disleksičara zbog kašnjenja razvoja lijeve polovine jezičke funkcije preuzima desna. Kako desna polovina vrši funkcije sinteze vizualnog i auditivnog tipa, pojavljuju se teškoće pri analizi riječi, a to objašnjava zbog čega disleksičari misle na neverbalan ili vizualan način.

v SIMPTOMI DISLEKSIJE U ŠKOLSKE DJECE Specifične teškoće vezane uz čitanje teškoće povezivanja grafema s fonemom (slovo- glas) Teškoće u povezivanju glasova i slogova u riječi Strukturalne pogreške – premještanje ili umetanje ( vrata – trava, novi – vino ) Zamjene grafičkih istih slova ( b-d, b-p, m-n, nu, a-e, s-z , š-ž, dobar- bodar, bebica- dedica, bili-pili, nema-mene ) Zamjena fonetski istih slova (d-t, g-k, b-p , z-s, drži-trži, brati- prati, grije-krije) Zamjena slogova ( on-no, ej-je, mi-im, od-do )ž Zamjene riječi-pogađanjem (mračni-mačka, dobar-obad) Dodavanje slova i slogova (brada-dabar, mrkva - markva, brod-borod) Izostavljanje slova i slogova ( lopta-lota, glavagava, torpedo-tordo )

• Izostavljanje slova i slogova ( lopta-lota, glava-gava, torpedo-tordo ) – dodavanje slova i slogova (brada-dabar, mrkvamarkva, brod-borod) • Ponavljanje dijelova riječi ( nasmijanini, ramemena) • Teškoće u praćenju slovnog ili brojčanog niza ( slon-soln, 12 -21) • Teškoće u slijedu pravca čitanja ( gore-dolje, lijevodesno ) • Vraćanje na već pročitani red, izostavljanje riječi i cijelih redova • Čitanje jedne riječi na nekoliko pogrešnih načina

Posljedice disleksije v Posljedice disleksije za dijete mogu biti razorne, osobito ako se ona na vrijeme ne prepozna, dijagnosticira i pravilno ne tretira. Nesposobnost djeteta da svlada tečno čitanje, što je osnovna zadaća u početku školovanja, nailazi na nerazumijevanje okoline i netolerantnost. Dijete se etiketira kao lijeno, neinteligentno pa i zločesto, gubi samopouzdanje te stvara sliku o sebi kao o neuspješnoj osobi. To također utječe i na obitelj djeteta.

Školskom djetetu je važno na njemu razumljiv način objasniti prirodu problema, usporediti učenje čitanja s učenjem svake druge vještine (učenjem plivanja, tenisa. . . ), istaknuti njegove dobre strane i sposobnosti. Dobro je i navesti mu primjere poznatih ljudi – znanstvenika, glumaca ili sportaša koji su imali slične probleme a poslije su napravili sjajne karijere.

v Disleksija je, nažalost, dugotrajni problem. Dijete će uz adekvatnu pomoć svladati čitanje i pisanje, može steći i akademsko obrazovanje, ali neki od simptoma disleksije ostat će prisutni cijeli život. Učenje čitanja i pisanja olakšat će rano prepoznavanje problema, rana dijagnostika, pružanje ciljane i pravovremene pomoći djetetu.

Disleksija - sindrom iza kojeg su često skriveni pravi mali genijalci v Disleksija se javlja u najranijem djetinjstvu i obično se otkriva u ranom školskom dobu, kada dijete počinje savladavati vještinu čitanja i pisanja. Disleksična djeca su prosječne ili natprosječne inteligencije, izrazito kreativna, s razvijenim posebnim, vizualnim, stilom mišljenja. Razlikuju se oblici i nivoi disleksije, a pravovremeno otkrivanje, podrška okoline i terapija mogu je ublažiti.

Od poznatih ličnosti, disleksiju su imali: Albert Einstein, Tomas Edison, Leonardo da Vinci, Pablo Picasso, Walt Desney, Agatha Cristi i John Lennon.