Dani hrvatskoga jezika 11 17 3 2017 Vukovar

Dani hrvatskoga jezika 11. -17. 3. 2017. Vukovar, 13. 3. 2017.

Dani hrvatskoga jezika Hrvatska kulturna manifestacija. Obilježava se od 1991. godine. Utemeljena je odlukom Hrvatskog sabora, na sjednici 28. veljače 1997. godine. Održava se svake godine u mjesecu ožujku, od 11. do 17. ožujka. Manifestacija je utemeljena u spomen na Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika po nadnevcima deklaracijskih zbivanja: 13. ožujka Deklaracija je prihvaćena do 15. ožujka potpisale su je sve relevantne udruge i ustanove 17. ožujka 1967. godine objavljena je u Telegramu.

Dani hrvatskoga jezika

Dani hrvatskoga jezika Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika 1. Ustavnim propisom utvrditi jasnu i nedvojbenu jednakost i ravnopravnost četiriju književnih jezika: slovenskoga, hrvatskoga, srpskoga, makedonskoga. 2. U skladu s gornjim zahtjevima i objašnjenjima potrebno je osigurati dosljednu primjenu hrvatskoga književnog jezika u školama, novinstvu, javnom i političkom životu, na radiju i televiziji kad se god radi o hrvatskom stanovništvu, te da službenici, nastavnici i javni radnici, bez obzira otkuda potjecali, službeno upotrebljavaju književni jezik sredine u kojoj djeluju.

Dani hrvatskoga jezika Broj govornika hrvatskoga jezika: oko 7 milijuna. Govorna područja: Hrvatska, Bi. H, Crna Gora, Srbija, Austrija i Italija. Materinski jezik Hrvata u SAD-u i regijama Europe (Slovačka, Italija, Austrija. . . ) Hrvatski je službeni jezik Republike Hrvatske te jedan od tri službena jezika Bosne i Hercegovine; također je jedan od službenih jezika Europske unije. Pismo hrvatskoga jezika jest latinica.

Dani hrvatskoga jezika U genetsko-lingvističkom smislu hrvatski jezik je sustav triju narječja : štokavskog kajkavskog čakavskog Znanost koja se bavi hrvatskim jezikom zove se kroatistika. Skupina južnoslavenskih jezika.

Dani hrvatskoga jezika Podrijetlo hrvatskoga književnog jezika: XI. stoljeće: hrvatski tekstovi pisani svojevrsnom mješavinom hrvatske inačice crkvenoslavenskog jezika i arhaične čakavštine te isključivo glagoljicom. Od XII. stoljeća Hrvati razvijaju vlastitu inačicu ćiriličnoga pisma, hrvatsku ćirilicu (koja se u literaturi 20. stoljeća najčešće naziva bosančicom). XIV. stoljeće: sve se češće služe latiničnim pismom. U XVI. i XVII. st. hrvatska čakavska i osobito štokavska književnost dosežu europsku literarnu razinu.

Dani hrvatskoga jezika Početci standardizacije hrvatskog jezika 1. 1604. godine u Rimu objavljuje Bartol Kašić prvu hrvatsku gramatiku Institutionum linguae Ilyricae. 2. 17. stoljeće: Ozaljski književni krug: obitelj Zrinskih i Frankopana stvara značajna književna djela napisana uz korištenje elemenata svih triju hrvatskih narječja. Hrvatski se jezik obvezno izučava na svim sveučilištima diljem Europe. Smatralo se tada da zapravo svi Slaveni govore istim jezikom, koji ima različita narječja - pa se kao "slavenski" izučavao zapravo tadašnji hrvatski jezik.

Dani hrvatskoga jezika U doba Hrvatskoga narodnog preporoda u prvoj polovici XIX. st. zapadna novoštokavština postaje temeljem općehrvatskoga jezičnoga standarda. Pod utjecajem sjevernih i zapadnih slavenskih jezika uvodi se morfofonološki pravopis, a u grafiju dijakritički znakovi. Refleks glasa „jat”: e, i, je, ije. Na početku 19. stoljeća nastaje gramatika Šime Starčevića Nova ričoslovnica ilirska (1812. )- ikavica Rječosložje ilirsko-italijansko-latinsko (1806. ) Joakima Stullija - jekavica. Ričoslovnik iliričkog, italijanskog i nimačkog jezika (1802. /1803. ) Josipa Voltića, koji prikazuje kako ikavicu, tako i jekavicu. Kačićev Razgovor ugodni naroda slovinskoga iz 1756. godine - napisana je štokavskom ikavicom.

Dani hrvatskoga jezika 19. stoljeće i kasnije germanizacija. mađarizacija. riječi iz turskoga jezika. utjecaj engleskoga jezika. latinski i grčki termini.

Dani hrvatskoga jezika Đuro Daničić (bliski suradnik, te u punom smislu nasljednik srpskog jezikoslovca Vuka Karadžića) u Zagrebu radi na svojem Rječniku hrvatskoga ili srpskoga jezika. Taj rječnik, koji je napisan u svrhu što većeg približavanja hrvatskog i srpskog književnog jezika, koji izlazi u razdoblju 1880. - 1882. god. , ostvaruje znatan utjecaj na hrvatski jezik (a i na srpski). Miroslav Krleža u radzoblju nakon I. svjetskog rata zastupao tezu o jedinstvenom srpskohrvatskom jeziku (i jedinstvenom srpskohrvatskom narodu) i pisao na ekavici. U djelima M. Krleže prepoznajemo odrednice burnog razdoblja u razvoju hrvatskog jezika, koji su od razdoblja zadnjeg dijela 19. do prema kraju 20. stoljeća ostali vrlo jako obilježeni rastom, krizama i konačnom propašću jugoslavenske ideje. Neki autori to razdoblje, zapravo, i zovu "Krležinim dobom„.

Dani hrvatskoga jezika Novosadski "dogovor" 1954. zaključak: "da je jezik Hrvata, Srba i Crnogoraca jedan jezik, pa je i književni koji se razvio oko dva središta, Zagreba i Beograda, jedinstven s dva izgovora: ijekavskim i ekavskim", da je u nazivu jezika u službenoj upotrebi "nužno istaknuti oba njegova dijela (i hrvatski i srpski)", da su "ravnopravna oba izgovora (ijekavski i ekavski) i oba pisma (latinica i ćirilica)", da je "potrebno izraditi priručni rječnik hrvatskosrpskoga/srpskohrvatskog književnog jezika, terminološke rječnike i zajednički pravopis". Na temelju tih zaključaka izrađen je zajednički pravopis koji je 1960. Matica hrvatska izdala ijekavski i latinicom pod naslovom Pravopis hrvatskosrpskog književnog jezika s pravopisnim rječnikom, a Matica srpska ekavski i ćirilicom pod naslovom Pravopis srpskohrvatskog književnog jezika sa pravopisnim rečnikom.

Dani hrvatskoga jezika 1971. izlazi Hrvatski pravopis Stjepana Babića, Božidara Finke i Milana Moguša, koji je politički zabranjen, ali u fototipskom izdanju pojavljuje se u Londonu, te se otada popularno naziva 'Londonac'. Nastavlja se izdavanje školskih jezičnih udžbenika i priručnika, medu njima i pet izdanja Težak-Babićeva Pregleda gramatike hrvatskosrpskog jezika. 1974. Silić-Rosandićev udžbenik i priručnik za nastavnike pod naslovom Fonetika i fonologija hrvatskoga književnog jezik. Godine 1986. u izdanju JAZU i Globusa izlaze prva dva njezina dijela: “Tvorba riječi u hrvatskom književnom jeziku. Nacrt za gramatiku” Stjepana Babića i “Sintaksa hrvatskoga književnog jezika. Nacrt za gramatiku” Radoslava Katičića.

Dani hrvatskoga jezika Godine 1990. izlazi drugo izdanje Priručne gramatike pod izmijenjenim naslovom “Gramatika hrvatskoga književnog jezika”, te treća knjiga velike znanstvene gramatike, “Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga jezika”, djelo više autora.

Dani hrvatskoga jezika

Dani hrvatskoga jezika Hrvatski jezik u 21. stoljeću

Hrvatski jezik, 20. i 21. stoljeće Ustav o jeziku: „U Republici Hrvatskoj u službenoj je uporabi hrvatski jezik i latinično pismo. U pojedinim lokalnim zajednicama uz hrvatski jezik i latinično pismo u službenu se uporabu može uvesti i drugi jezik te ćirilično pismo ili koje drugo pismo pod uvjetima propisanima zakonom. ”

Vladimir Nazor, Hrvatski jezik U tebi sam vijek svoj proživio, Drevni i lijepi jeziče Hrvata, Rođen na morskome pragu tvojih vrata Polako sam te uz trud usvojio. Povede ti me i gdje nisam bio, Na vrhu gore i na kraju gata, U kolibici, u kući od zlata Svugdje je meni tvoj glas žuborio. Htio sam biti glazbalo na kome Zvuče ko žice, mirišu ko cvijeće Rojevi riječi u govoru tvome. Pa uzdignut nad zipkom i nad grobom Da u tebi dišem i da živim s tobom, I onda kad me više biti neće.

VAŽNIJE SUVREMENE GRAMATIKE Težak, Stjepko – Babić, Stjepan (1992. i daljnja izdanja), Gramatika hrvatskoga jezika. Priručnik za osnovno jezično obrazovanje. Zagreb: Školska knjiga. Ham, Sanda (2002. 1, 2007. 2), Školska gramatika hrvatskoga jezika. Zagreb: Školska knjiga. Barić, Eugenija i sur. (1979. ), Priručna gramatika hrvatskoga jezika. Zagreb: Školska knjiga; kasnije izdana kao Gramatika hrvatskoga književnoga jezika (1990. ) te Hrvatska gramatika (1995. i daljnja izdanja). Raguž, Dragutin (1997. ), Praktična hrvatska gramatika. Zagreb: Medicinska naklada. Silić, Josip – Pranjković, Ivo (2005. ), Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka učilišta. Zagreb: Školska knjiga. Babić, Stjepan – Brozović, Dalibor – Moguš, Milan – Pavešić , Slavko – Škarić, Ivo – Težak, Stjepan (1991. ), Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga književnog jezika. Nacrti za gramatiku. Zagreb: HAZU: Globus. Katičić, Radoslav (1986. 1, 19912, 2003. 3), Sintaksa hrvatskoga književnog jezika. Nacrt za gramatiku. Zagreb: HAZU: Globus. Babić, Stjepan (1986. 1, 1991. 2, 2003. 3), Tvorba riječi u hrvatskom književnom jeziku. Nacrt za gramatiku. Zagreb: HAZU: Globus. Vukušić, Stjepan – Zoričić, Ivan – Graselli-Vukušić, Marija (2007. ), Naglasak u hrvatskome književnom jeziku. Zagreb: HAZU: Globus.

RJEČNICI Anić, Vladimir (1991. i daljnja izdanja), Rječnik hrvatskoga jezika. Zagreb: Novi Liber. Anić, Vladimir (prir. Ljiljana Jojić) (2003. i daljnja izdanja), Veliki rječnik hrvatskoga jezika. Zagreb: Novi Liber. Rječnik hrvatskoga jezika (2000. ), (ur. Jure Šonje) Zagreb: LZ Miroslav Krleža: Školska knjiga. Hrvatski enciklopedijski rječnik (2002. ), (ur. Ranko Matasović i Ljiljana Jojić). Zagreb: Novi Liber. Moguš, Milan – Bratanić, Maja – Tadić, Marko (1999. ), Hrvatski čestotni rječnik. Zagreb: Zavod za lingvistiku Filozofskoga fakulteta: Školska knjiga.

PRAVOPISI Babić, Stjepan – Finka, Božidar – Moguš, Milan (1990. i daljnja izdanja), Hrvatski pravopis. Zagreb: Školska knjiga (1971. zabranjen i uništen, pretisak u Londonu 1972. (poznat kao Londonac); nakon toga tiskan tek 1990. ). Babić, Stjepan – Moguš, Milan (2010. ), Hrvatski pravopis: usklađen sa zaključcima Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika. Zagreb: Školska knjiga. Anić, Vladimir – Silić, Josip (1986. 1, 1987. 2, 1990. 3), Pravopisni priručnik hrvatskoga ili srpskoga jezika. Zagreb: Sveučilišna naklada Liber: Školska knjiga. Kasnije izdan kao Pravopis hrvatskoga jezika (2001. ). Zagreb: Novi Liber: Školska knjiga. Badurina, Lada – Marković, Ivan – Mićanović, Krešimir (2007. ) Hrvatski pravopis. Zagreb: Matica hrvatska. Babić, Stjepan – Ham, Sanda – Moguš, Milan (2005. ), Hrvatski školski pravopis. Zagreb: Školska knjiga. Barbaroša-Šikić, Mirela – Čubrić, Marina (2001. 1, 2004. 2), Praktični školski pravopis: s vježbama i zadacima. Zagreb: Školska knjiga.

JEZIČNI SVJETNICI Vatroslav Rožić, Barbarizmi u hrvatskom ili srpskom jeziku, Zemun 1904. Barbarizmi u hrvatskome jeziku, Zagreb 1908. i 1913. (pretisak Zagreb 1998. ) Nikola Andrić, Branič jezika hrvatskoga, Zagreb 1911. (pretisak Zagreb 1997. ) Tomo Maretić, Hrvatski ili srpski jezični savjetnik za sve one, koji žele dobro govoriti i pisati našim jezikom, Zagreb 1924. Marko Soljačić, Jezični i stilistički savjetnik, Zagreb 1939. Radovan Vidović, Kako valja — kako ne valja pisati, Zagreb 1969. Jezični savjetnik s gramatikom, ur. S. Pavešić, Zagreb 1971. Radovan Vidović, Jezični savjetnik, Split 1983. Ivan Brabec, Sto jezičnih savjeta, Zagreb 1984. Stjepko Težak, Hrvatski naš svagda(š)nji, Školske novine, Zagreb 1990. i 1991. Franjo Tanocki, Hrvatska riječ — jezični priručnik , Osijek 1994. i 1995.

JEZIČNI SAVJETNICI Stjepko Težak, Hrvatski naš osebujni, Školske novine, Zagreb 1995. Mile Mamić, Jezični savjeti, Zadar 1996. i 1997. Govorimo hrvatski : jezični savjeti (ur. Mihovil Dulčić), Hrvatski radio, Zagreb 1997. Ivan Zoričić, Hrvatski u praksi, Pula 1998. Barić i dr. , Hrvatski jezični savjetnik, Institut za hrvatski jezikoslovlje, Zagreb 1999. Maja Matković, Jezični savjetnik : iz prakse za praksu, Škorpion, Zagreb 2006. Nives Opačić, Reci mi to kratko i jasno : hrvatski za normalne ljude, Novi Liber, Zagreb 2009. Lada Hudeček, Milica Mihaljević i Luka Vukojević, Jezični savjeti, Institut za hrvatski jezikoslovlje, Zagreb 2010. i 2011. Jezični priručnik Coca-Cole HBC Hrvatska − Hrvatski jezik u poslovnoj komunikaciji, pripremili Lana Hudeček i Maja Matković u suradnji s Igorom Ćutukom, Coca-Cola HBC Hrvatska, Zagreb 2012. Sanda Ham i dr. , Hrvatski jezični savjeti, Školska knjiga, Zagreb 2014.

MALI JEZIČNI SAVJETI

Zadnje ili posljednje vrijeme? “zadnji”, značenju “koji se nalazi na kraju reda ili niza”, kako ga definira Vladimir Anić. Kada je pak riječ o pridjevu “posljednji”, on je višeznačan. Može se definirati (i) kao onaj “koji je jedini ostao”, “koji prethodi sadašnjem”, “koji se upravo pojavio”, kao “konačni, zaključni, definitivni” te “najgori”. Pa imamo sintagme onaj posljednji; posljednji modni krik; posljednji sud; posljednji ološ…

“Pošto” je samo na tržnici Pod utjecajem srpskoga jezika, u hrvatskom se vremenski prilog pošto nažalost rabi umjesto veznika budući da, s obzirom na to da ili kako. Pa čitamo rečenice poput: Pošto je rođeni Zagrepčanin, nije mu teško pisati o Zagrebu. A to je pogrešno. Spomenuti prilog smije stajati isključivo u značenju “nakon što”: Jeo je pošto je došao. Znači, u prvoj rečenici “pošto” treba zamijeniti trima navedenima, ali i veznikom jer.

O darovima. . . . Darivati znači davati dar, poklanjati nešto. Darovati također znači davati dar i poklanjati nešto. Prezent im je jednak (darujem). Darivati podrazumijeva nekoga, a darovati nešto. Možda je najbolje objasniti to na primjeru. Majke su darivane cvijećem. Marko je darovao cvijeće djevojci.

Blagdan i praznik Naime, 'praznik' je svečani dan kojim se proslavlja kakav događaj iz života društva odnosno neradni, dan odmora, prema definiciji iz Rječnika hrvatskoga jezika Vladimir Anića. Imenicom blagdan označuje se dan posvećen vjerskomu događaju, a imenicom praznik označuje se dan kojim se obilježava događaj važan za zajednicu ili međunarodni dan posvećen čemu. Blagdani su primjerice Bajram, Božić, Uskrs i Velika Gospa, a praznici su na primjer Dan žena, Dan planeta Zemlje i Praznik rada

Nova godina ili nova godina? Imena blagdana i praznika vlastita su imena i pišu se velikim početnim slovom. Ako su višerječna, onda se prva riječ piše velikim slovom, a ostale riječi malim (osim ako i one nisu vlastita imena, npr. Dan planeta Zemlje). Često se postavlja pitanje treba li na novogodišnjim čestitkama pisati nova godina ili Nova godina. Pravilno je i nova godina i Nova godina. Ako komu želimo da bude sretan na sam praznik, dakle da sretno dočeka 1. siječnja, zaželjet ćemo mu sretnu Novu godinu, no ako komu želimo da mu cijela nadolazeća godina prođe u sreći, zaželjet ćemo mu sretnu novu godinu.

Sljedeći ili slijedeći? Sljedeći je pridjev u značenju idući i dolazi uvijek uz imenice (sljedeća stranica; sljedeći nastavak; treba učiniti sljedeće. . . ). Slijedeći je glagolski prilog sadašnji od glagola slijediti i znači činiti nešto na način da nekoga/nešto slijedimo (Slijedeći Marka, došao sam do zgrade. ).

Prisutan i nazočan Budući da nazočan, dakle » koji je kome na očima «, kako se kaže u Akademijinu rječniku, može aktivno biti samo čovjek, taj pridjev nije dobro rabiti uz pojave. A kako čovjek i jest kada je gdje, za nj se može rabiti i pridjev prisutan. Jednako tako može se reći da se što događa u njegovoj prisutnosti, odnosno nazočnosti. Kada su u pitanju pojave, treba paziti da se ne pretjeruje. Npr. umjesto da liječnik kaže kako su u urinu prisutne bakterije, može reći da su u urinu otkrivene bakterije, nalaze se bakterije ili jesu bakterije.

Odlučit će glasovi, Odlučiti će glasovi ili Odlučiće? Pravilno je i piše se odlučit će jer ako u izricanju budućnosti glagol na -ti (infinitiv) stoji ispred pomoćnoga glagola htjeti (ću, ćeš, ćemo, ćete, će), završno se i gubi, a infinitiv i ću pišu se odvojeno, nesastavljeno (odlučit ću, odlučit ćeš, odlučit ćete). U izgovoru se gubi i –t pa se infinitiv izgovara sastavljeno s glagolom htjeti [odlučiću], [odlučićeš], [odlučiće]. Ako glagol htjeti stoji ispred infinitiva, -ti ostaje (ću odlučiti, ćeš odlučiti, ćete odlučiti).

Janica i Ivica Kostelić Prema pravopisu hrvatskog jezika slijedi 1. Kod muških imena sklanjaju se i osobno ime i prezime: Ivica Kostelić− Ivice Kostelića. 2. Kod ženskih imena osobno se ime sklanja, dok prezime ostaje nepromijenjeno: Janica Kostelić– Janice Kostelić. 3. Ukoliko prezime ženske osobe završava nastavkom –a, i ono se sklanja: Ivana Jelaska – Ivane Jelaske.

S ili sa poštovanjem? Neki jezikoslovci vele da se oblik sa piše isključivo ispred riječi koje počinju suglasnicima s, z, š ili ž te zamjenice mnom. Drugi tome dodaju brojeve, a treći pak i početne suglasničke skupove bd, bz, čk, čl, čr, kć, ks, pč, ps, pt, tk, tm. I kad već spomenuh frazu, samo se Boga štuje. A ljude se poštuje. Isto kao i običaje, zakone, osjećaje i slično. Izbacite stoga iz rječnika pogreške poput “Bilježim se sa štovanjem” ili regionalizme o “poštivanju propisa”. Poštujte svoj jezik i njegova pravila!

Dulji ili duži? Pridjev dug ima dvojne likove u komparativu duži i dulji. Oba su ispravna. Jednako je ispravno koristiti izraz duljina i dužina, bez obzira odnos ili se na razmak između dvije točke u prostoru ili na vrijeme, tj. vremenski razmak. primjerice, cesta A je duža/dulja od ceste B; ili danas su dani dulji/duži nego prošlog mjeseca. iznimka: stručna literatura i prateća terminologija razlikuju ova dva izraza. Tako je u geometriji, geodeziji, . . . razmak između dvije točke dužina; kad se taj razmak određuje nekom mjernom jedinicom, onda je to duljina (primjerice, razmak od 10 cm je duljina, a ne dužina).

Dobra večer ili dobro veče? U hrvatskome je standardnom jeziku večer imenica ženskog, a ne srednjega roda. Pravilan je stoga pozdrav „dobra večer“, a nikako „dobro večer“ ni „dobar večer“.

Idemo li popiti pivo ili pivu? Pivo – glagol piti; ima značenje pića (alkoholno piće koje se dobiva od ječma, hmelja, kvasca i vode) U neformalnoj komunikaciji se često upotrebljava „piva” (imenica ž. r. ), ali hrv. standardnom jeziku pripada samo izraz PIVO. Možemo naručiti pivu, ali na boci mora pisati pivo.

Zdrava prehrana i zdrava ishrana Ishrana: način hranjenja. (Anićev Rječnik) Ishrana se zamjenjuje s prehrana (Rječnik Leksikografskog zavoda i Razlikovni rječnik V. Brodnjaka)

Tko se zrcali, a tko ogleda? Zrcalo je hrvatska riječ praslavenskoga podrijetla. Nalazimo ju u slovenskom, češkom, poljskom, ruskom i u makedonskom jeziku. Korijen joj je u glagolu zrijeti, što znači vidjeti, gledati. U svim se starijim hrvatskim rječnicima nalazi samo zrcalo, kao i u većine starih hrvatskih pisaca. Iako je zrcalo u hrvatskom jeziku starija riječ od ogledala, ogledalo je u 20. st. potiskivalo zrcalo pa je zrcalu upotreba zbog toga neopravdano smanjena. U Razlikovnom rječniku stoji da ogledalo ide u red onih riječi koje su zajedničke i hrvatskom i srpskom, ali da hrvatski jezik za isti pojam ima i stilski neobilježenu riječ …zrcalo. Uz to, zrcalo dolazi u tvorbi drugih riječi …zrcaliti, zrcalno, zrcaljenje …i tu ne može biti zamijenjeno riječju ogledalo. U razgovornom je jeziku ogledalo često u uporabi, ipak …zrcalu bi trebalo u biranom jeziku dati prednost.

Posjet ili posjeta? Kako se piše pravilno: posjet ili posjeta? Pravilno je i piše se posjet. U hrvatskom je standardnom jeziku ova imenica muškoga roda i sklanja se kao imenice muškoga roda (posjet-a, posjet-u, posjet-om, posjet-i, posjet-e, posjet-ima). Nije pravilno: Posjete su bolesnicima od 16 do 18 sati. Bila sam u posjeti rođacima na selu. Pravilno je: Posjeti su bolesnicima od 16 do 18 sati. Bila sam u posjetu rođacima na selu.

Putem ili putom Imenica put (cesta) u nominativu množine ima dva oblika: putevi i putovi. Prvi oblik koristimo u prenesenom, metaforičnom značenju, a drugi u doslovnom. Znači, ako mislite na neke konkretne, postojeće staze, ceste, kazat ćete “putovi”. Npr. Tim sam putovima došao do tvoje kuće. Ako mislite na preneseno značenje, upotrijebit ćete drugi oblik. Npr. Prošao sam mnoge životne puteve; Pronašao je puteve milosti; Pošao je putevima poniznosti i hrabrosti. Osim putovi i putevi, također postoji i treći oblik za nominativ množine: puti. No taj se oblik koristi gotovo isključivo u književnom, pjesničkom jeziku te ima izrazito stilsko značenje.

Kojega je roda imenica bol? U hrvatskom se jeziku razlikuje bol u muškom rodu od boli u ženskom rodu. Dakle, pravilne su obje inačice, koje ipak imaju značenjsku razliku. Bol u ženskom rodu (ova bol) znači „osjećaj duhovne patnje i trpljenja“, a sklanja se ovako: G boli; I boli/bolju, dok je plural (množina) N boli, G boli. Bol u muškom rodu (ovaj bol) znači „osjet tjelesne patnje i trpljenja“, a sklanja se ovako: G bola; I bolom, dok je plural N bolovi, G bolova.

Nadnevak i datum Datum i nadnevak sinonimi su u hrvatskome jeziku. http: //bujicarijeci. com/2012/07/datum-ili-nadnevak/ 21. 4. 2014. i 21. IV. 2014. 21. travnja 2014. Rijeka, 21. travnja 2014. U Rijeci 21. travnja 2014.

Strane riječi u hrvatskom jeziku Aplicirati na natječaj – prijaviti se na natječaj Benefit – povlastica, prednost All-inclusive – sveobuhvatan Accessoire – dodatak, detalj, pribor Last minute – kasna prijava Pet sitting – čuvanje kućnih ljubimaca Attachment – privitak Backup – sigurnosna kopija Backstage – prostorija iza pozornice Hard disk – tvrdi disk Hot spot – žarišna točka Event – događanje

Dani hrvatskoga jezika „Blažene hrvatske riječi, drage riječi, po vama sam ono što jesam. ” Dragutin Tadijanović Hvala vam! Irina Marić, prof. Tehnička škola Nikole Tesle Vukovar