Vukovar grad heroj Izradio Luka Rai Grad Vukovar

Vukovar – grad heroj Izradio: Luka Raić

Grad Vukovar � � � Vukovar je grad, nalazi se u Srijemu i leži na utoku rijeke Vuka u Dunav, na rubu Vukovarskoga ravnjaka. Sjedište je Vukovarsko-srijemske županije i najveća hrvatska riječna luka na Dunavu Prema popisu iz 2011. godine ima 26 716 st. Grb grada Vukovara Karta Vukovarskosrijemske županije Zastava Vukovarskosrijemske županije

Povijesne građevine u Vukovaru � � � U starijem, baroknom dijelu grada, nalazi se franjevački samostan sa župnom crkvom sv. Filipa i Jakova, parohijska pravoslavna crkva sv. Nikolaja i dr. U novijem dijelu grada nalazi se jedna od najpoznatijih povijesnih građevina Vukovara – ranoklasicistički dvorac Eltz, u kojem je danas smješten gradski muzej. Ostale povijesne građevine: kapela sv. Roka, palača Srijemske županije, hotel Grand (danas Radnički dom), Hrvatski dom, palača Jirkovsky (danas veleučilište Lavoslav Ružička) i dr.

Franjevački samostan sa crkvom sv. Filipa i Jakova Parohijska pravoslavna crkva sv. Nikolaja Dvorac Eltz

Palača Srijemske županije Kapela sv. Roka Radnički dom Hrvatski dom

Veleučilište Lavoslav Ružička Vukovarska gimnazija Barokna jezgra Vukovara

Povijest grada Vukovara � � Područje grada naseljeno je u kontinuitetu više od 8000 godina. U gradu i njegovoj bližoj okolici nalazi se višeslojnih prapovijesnih lokaliteta, u rasponu od neolitika (Vučedol) do mlađeg željeznog doba (Samostanski plato, Velika skela, Petri skela i Lijeva bara). Iz rimskog doba sačuvan je manji broj arheoloških nalaza. U to je doba vukovarsko područje bilo uklopljeno u sastav limesa na desnoj obali Dunava. Vučedolska golubica Lokalitet Vučedol

� � U srednjem vijeku Vukovar je bio sjedište prostrane Vukovarske županije. Na desnoj obali Vuke, na području današnjeg samostana sv. Filipa i Jakova te Gimnazije, nalazila se kraljevska utvrda castrum Walkow. Osmanlije su je zapalili 1687. , a srušena je 1752. U njezinu predgrađu razvilo se naselje, kojemu je herceg Slavonije Koloman dao povlastice slobodnog kraljevskog grada. U istom stoljeću na lijevoj obali Vuke oblikovalo se trgovište Varoš. Vukovar u srednjem vijeku

� � � Bio je u posjedu više velikaša, a od 1494. u kraljevskom posjedu. Za osmanske vlasti razvijao se kao kasaba te je bio središte nahije, a potom kadiluka u Srijemskom sandžaku. U to je doba izgubio strateško značenje, ali je ostao važno trgovačko-obrtničko središte. Grad je bio nastanjen pretežito muslimanskim stanovništvom, sredinom 16. st. ojačao je utjecaj kalvinista, a malobrojne katolike pastorizirali su bosanski franjevci. Stari most na Vuki

� � Od početka 18. st. razvijao se kao dvojni grad: na desnoj obali Vuke nalazio se Stari Vukovar, nastanjen trgovcima i obrtnicima, a od 1722. za njemačke doseljenike na lijevoj obali rijeke gradio se Novi Vukovar, naselje linearno-cestovnoga tipa u kojem je bilo sjedište vojske, županijske uprave i vlastelinstva Stari i Novi Vukovar spojeni su u jednu općinu 1873. Grad je u 18. st. bio središte vukovarskoga vlastelinstva. Bio je u vlasništvu grofova Eltz 1736. -1945. , pod čijim je vlasništvom izgrađen dvorac Eltz. Dvorac Eltz na početku 20. st.

� � � Obnovom županijskoga sustava u Slavoniji 1745. postao je sjedištem Srijemske županije. U 18. i 19. st. Vukovar je, uz Osijek i Zemun, bio jedno od triju najvažnijih gradskih središta istočne Hrvatske, važno trgovačko i obrtničko središte i dunavska luka. U Kraljevini SHS Vukovar je dobio status grada , ali je bio udaljen od glavnih prometnica. Otvaranjem tvornice obuće i gume Bata u obližnjem Borovu, područje grada jače se industrijaliziralo. Za 2. svjetskog rata Vukovar se nalazio u sastavu NDH. U socijalističkoj Jugoslaviji u gradu je povećan udio srpskoga stanovništva, a tvornica Borovo, posebno od 1950 -ih, poslužila je kao temelj snažna gospodarskog i demografskog uzleta grada.

� Slike Vukovara iz 20. stoljeća

Bitka za Vukovar � � � Bitka za Vukovar je najveća i najkrvavija bitka u Domovinskom ratu. To je 87 -dnevna opsada Vukovara od strane Jugoslavenske narodne armije, uz pomoć srpskih paravojnih snaga. Vođena je u drugoj polovici 1991. godine (od 24. kolovoza do 18. studenoga). Vukovar su napadale snage JNA i srpske paravojne snage s približno 20 000 vojnika (još oko 30 000 vojnika bilo je angažirano u širem okruženju grada), dok je na strani hrvatskih branitelja bilo oko 1800 boraca (u organizaciji obrane isticali su se B. Zadro, M. Dedaković i dr. ). Slike razorenog Vukovara

� � � U pripremi napada JNA je zauzela sve mostove i prijelaze preko Dunava kako bi osigurala uvođenje novih snaga iz Srbije. U napadima je JNA koristila mnogobrojno teško topništvo i poduzimala frontalne napade velikih oklopno-mehaniziranih jedinica, što je za posljedicu imalo velik broj civilnih žrtava i potpuno uništenje grada Zbog borbenih neuspjeha, JNA potkraj rujna dovlači najkrupnije vojne jedinice; angažira cijelu 1. mehaniziranu gardijsku diviziju s približno 15 000 vojnika.

Okupacija Vukovara � � � Okruženje Vukovara činile su tri linije – vanjska, unutarnja i srednja. Vanjska je bila najduža i služila je za sprječavanje pokušaja proboja hrvatskih snaga iz smjera Vinkovaca u Vukovar. Unutarnja je bila najkraća, ali s najviše vojnika i s najvećom količinom naoružanja. Služila je kao polazište za napade na grad i sprječavanje pokušaja proboja branitelja iz njega. Srednja linija je sastavljena od snaga za eventualnu intervenciju prema vanjskoj ili unutarnjoj liniji. Osvojenjem Mirkovaca 1. 10. 1991. JNA je uspjela izolirati Vukovar te u njega više nije bilo moguće dopremati pomoć. Karta završnih djelovanja u Bitci za Vukovar

Obrana Vukovara � � Organizirani otpor hrvatskih branitelja prestao je 18. 11. 1991. Dio branitelja krenuo je u prodor prema najbližim crtama hrvatskih snaga u Nuštru). U borbama je na hrvatskoj strani bilo oko 2000 poginulih (od toga oko 1100 civila i 900 boraca); najviše poginulih bilo je tijekom posljednjih 20 dana borbi i nakon pada Vukovara (zarobljeni branitelji i civili masovno su ubijani; samo iz Vukovarske bolnice odvedeno je na obližnju Ovčaru oko 200 ranjenika koji su potom ubijeni). Posebnu ulogu u obrani grada imali su Mile Dedaković – Jastreb, Branko Borković – Mladi Jastreb i Blago Zadro – zapovjednik Trpinjske ceste Blago Zadro Branko Borković Mile Dedaković

Ovčara � � � Ovčara, odnosno pokolj u Vukovaru, bio je ratni zločin kojeg su počinili pripadnici JNA i srpskih paravojnih postrojbi u noći s 20. na 21. studenoga 1991. godine tijekom srpske okupacije Vukovara. Na Ovčari je ubijeno između 255 i 264 civila i vojnika, većinom Hrvata (ali i ne samo njih), koji su, dok su još uglavnom tada bili pacijenti, deportirani iz vukovarske bolnice, odvezeni u logor te potom smaknuti u divljini. To je najveći pojedinačni pokolj Domovinskog rata. Među žrtvama su i francuski ratni dragovoljac Jean-Michel Nicolier i novinar Siniša Glavašević. Jean – Michel Nicolier Siniša Glavašević

Simboli Vukovara Trpinjska cesta, poznata i kao groblje tenkova. Tijekom Bitke za Vukovar na njoj je uništeno 30 -ak oklopnih vozila JNA. Vukovarska bolnica, uvriježeni naziv za Opću županijsku bolnicu Vukovar. Prva bolnica u Vukovaru podignuta je iz zaklade Ane Magotay. Na današnjoj lokaciji otvorena je 1940. god. pod nazivom Opća bolnica Milosrdnih sestara sv. Križa.

Vukovarski vodotoranj Spomen dom Ovčara Hangar Ovčara Vukovarska bolnica

Vukovar danas