Toposi prostorimjesta fakcije fikcije i fantastike Istraivaki projekt

Toposi (prostori/mjesta) fakcije, fikcije i fantastike Istraživački projekt – Lirski, humoristički i satirički svijet Branka Ćopića Šesti simpozijum – Ćopićeva poetika prostora Beograd, 8. – 10. 9. 2016. Šeherzada Džafić

Sadržaj I. Ciljevi i zadaci rada II. Ćopićevi prostori 1) Toposi fakcije 2) Toposi fikcije 3) Toposi fantastike III. Od prostora do mjesta IV. Zaključak V. Literatura

I. Ciljevi i zadaci rada § Glavni cilj rada jeste ukazivanje na prostore fakcije, fikcije i fantastike kroz književna djela Branka Ćopića s glavnom hipotezom rada da se ti prostori međusobno prožimaju. § Pri svim tim procesima zanimljiva je transformacija prostora u mjesta, a što je u konačnici upravo rezultat sinkretizma fakcije, fikcije i fantastike.

I. Ciljevi i zadaci rada • toposi fakcije bit će predstavljeni kroz biografske činjenice i intervjue u kojima Ćopić progovara o stvarnim prostorima na koja se referira u književnim djelima. • toposi fikcije odnose se na prostore unutar književnih djela, a • toposi fantastike na prostore trećeg stepena (Riceur, 1993), one koji nisu ostvarivi niti unutar fikcije.

II. Čopićevi prostor fakcija fikcija (stvarni) (imaginarni) kuća grad studijski zavičajni djetinjstvo porodična konvikt polja šume aleje parkovi podrum tavan

P. Ricoeur – narativni identitet • Narativna teorija Paula Ricoeura razvija tezu po kojoj, ne da se literarne priče i životne historije ne isključuju, „nego se nadopunjuju uprkos i pomoću njihovog kontrasta“, podsjećajući nas da „priča pripada životu prije nego što se iz života potjera u pisanje - ona se vraća nazad u život mnogostrukim putevima pripisivanja. “ (Ricoeur, 2004: 13).

P. Ricoeur – mimezis I, II i III Mimezis I - fakcija Mimezis II - fikcija Mimezis III - fantastika

Toposi fakcije Stvarni prostori kretanja Branka Ćopića

TOPOSI FAKCIJE • odnose se na prostorno kretanje B. Ćopića, gdje se prednost dala činjenicama vezanim za prostorno kretanje te na ukazivanje funkcija stvarnoga prostora (Thacker 2005/06) • procesom stvarnoga kretanja uspostavlja se relation between (Massey 2005) te funkcija stvarnih prostora (Ruth 1994) i poznatih ličnosti (Uri 1996) na koje se referira, posebno u prvim proznim ostvarenjima.

Ćopić je pomoću svojih protagonista izgradio posebne prostore

Branko Ćopić u Internatu u Bihaću 1926. godine

Stara slika Klostera (samostan časnih sestara u Bihaću) * Iz arhiva staroga Bihaća

Branko Ćopić se uvijek vraćao Krajini Ćopić na Ostrožcu sa Skenderom Kulenovićem Ćopić sa Ahmetom Hromadžićem – Bos. Petrovac

Doček u Bosanskoj Krupi „Razmišljam često o svojoj Bosanskoj Krajini (…) vezan sam za taj prostor” (Ćopić, 1981: 202) „Ja se ustvari od zavičaja nikad odvajao nisam“ (Ćopić, 1981: 181).

Banja Luka kao stvarni topos

Toposi fikcije Prostori unutar djela

„Četiri godine proveli smo zajedno u ovome istom Bihaću, u đačkom internatu dobrotvornog društva Prosvjeta” (MG, 5)* „I te večeri, petog novembra 1942, ja se pred opustjelim zamrlim internatom zarekoh da ću jednog dana ispričati najmilije uspomene iz svojih đačkih dana” (MG, 7).

Ćopić – ukazivanje na stvarne topose „Već moja prva knjiga (. . . ) u naslovu, a i sadržajem, obilježena je bojama zavičaja, ona nosi naslov ‘Pod Grmečom’ – Nekako najvidljiviji objekt u mom zavičaju je Grmeč-planina i svakog jutra čim bih izišao iz kuće, vidio sam Grmeč, a posljednje što bih vidio u zavičaju (. . . ) je, opet, Grmeč” ) Ćopić, 1980 : 181. (

„Eno, između starih kuća drvenjara viri krov mog dragog internata, u kome provedoh tolike nezaboravne dane. Tamo oko internata naročito je gusto i opasno. Zgrade se nalaze odmah pored Une. Dijeli ih od nje samo cesta i mali cvijetnjak ispred internata” (MG, 5).

Toposi kretanja likova u djelu

“(…) Branko je iskočio kroz prozor i spustio se na ulicu kraj Une. Tu je počeo da šetka ispred širokog stepeništa internata (. . . )”

Bihaćka kula i crkva sv. Antuna „(. . . ) u bljesku plavih munja iskakala je Kula i toranj katoličke crkve” (MG, 148).

Bihaćka kula „(…) se nalazila u samom centru Bihaća, preko puta katoličke crkve. To je visoka četverouglasta građevina vrlo debelih zidova. Kažu da je zidana po naređenju ugarskog kralja Matije Korvina”. ) Ćopić, 1960(

„To je za nas bilo najtajanstvenije mjesto u čitavom Bihaću” (MG, 27).

„Išli smo kroz Bihać ponositi kao da pred nama visoko leprša ubojni bajrak bune. Kad izbismo na most, na otvoren prostor između plava neba i obasjane Une, s čela naše kolone izvi se prkosna pjesma” (MG, 170).

Žegar – Aleja „Prekjuče, uveče, bio sam se pritajio u onome mračnom ćošku Žegar-Aleje, kod malih vrata” (MG, 32).

„Eh, Cazin! Ime te varoši s kraja svijeta zveknulo je ispred mene kao sjajan srebrni talir-petača i svojim radosnim cilikom ispunilo ovu noć” (Ćopić, BSB, 76).

Bihać i Una kao inspiracija: „Tamo prve ispreo sam bajke, o ljudima svoga rodnog kraja” (RO, 44)

„Uno modra, Biseru Bihaća, kraj tebe sam novo gnijezdo svio, u košnici đačkog internata” (Na obali Une, 42).

„Osta tako, Uni poklonjena, prva pjesma, moja prva tajna, i u srce preseli se kradom Uno moja, pjesmo zavičajna. Idem svijetom na četiri strane, slušam Unu i vidim Hašane” (NOU, 42).

Prostori fantastike Primjer prelaska u III stepen mimezisa – priča „Potopljeno djetinjstvo“

Prostor – mjesto • Dajući im posebna svojstva, upisujući u njih identitetske obrasce, Ćopić je prostore pretvarao u mjesta (i to najčršće utočišna mjesta za „protagoniste“. • Primjeri su romani „Magareće godine“ i „Orlovi rano lete“, kso i pojedine priče unutar zbirke „Bašta sljezove boje“ • Citati

MJESTO KRAJA Ćopićeva poruka:

„Bihać moraš upoznati zbog mnogo čega: zbog igrališta, aleja, parkova, jeftinih tezgi s voćem, poslastičarnica, kina i još mnogo čega. ” (Ćopić, MG, 1960)

Literatura TEORIJSKA LITERATURA: • Čengić, Enes: Ćopić na bodljikavim lovorikama, Globus, Zagreb, 1988. • Riker, pol: Sopstvo kao drugi, Beograd, Jasen, Beograd, 2004. • Receour, Paul: Time and Narrative (Temps et Récit), 3 vols. trans. Kathleen Mc. Laughlin and David Pellauer. Chicago: University of Chicago Press, 1984. IZVORI: - Ćopić, Branko: Magareće godine, Sarajevo, 1960. - Ćopić, Branko: Bašta sljezove boje, Svjetlost Sarajevo, 1999.