Sociologija drutvenih i pravnih nauka Prof dr Mensur

Sociologija društvenih i pravnih nauka Prof. dr. Mensur Kustura 2019. /2020.

Sociologizam Emila Durkheima - uvod • Durkheim je francuski sociolog rođen u obitelji pobožnih francuskih Židova i predavač na Sorboni, ujedno je bio i osnivač časopisa „ Sociološki godišnjak „. • On je najznačajnija osoba francuske sociologije 19. i 20. stoljeća • Značajna djela: O podjeli društvenog rada, Elementarne forme religijskog života, Samoubojstvo.

Sociologizam Emila Durkheima - uvod • Doprinijeo je mnogo razvoju sistematske pravne sociologije, proučavajući odnos tipova prava sa oblicima društvenosti i diferencijalne pravne sociologije sveobuhvatnih društava. • Durkheimov sociološki postulat - „ Tretirati sociološke činjenice kao stvarne : „ • Tri osnovne grupe činjenica koje on tematizira su: pravni kodeksi, društvene statike i vjerske dogme.

Sociologizam Emila Durkheima - uvod • Prezentacija sadži nekoliko osnovnih teza Durkheimovog djelovanja kao sociologa: pojam društva - tipovi, fenomen samoubojstva, određenje religije kao i političku nastrojenost.

Društvo • Bitan aspekt promjene od primitivnih do civiliziranih oblika postojanja društva sadržan je u podjeli rada ili specijalizaciji. Prema njemu glavna razlika između primitivnih i civiliziranih društava je u tipu moralne ili društvene solidarnosti. • Primitivna društva – podjela rada je u začetku, pojedinci su homogeni, prisutna je mehanička solidarnost, moralna i zakonska odgovornost je kolektivnog karaktera sa nasljednom crtom, dok je relativno mali dio društvenog života reguliran društvenim ugovorom.

Društvo • Civilizirana društva – razvijena podjela rada gdje pojedinci imaju različite uloge i funkciju, povezani organskom solidarnošću, izražen individualizam, povećana stopa samoubojstava za razliku od primitivnih društava. • Također, treba istaknuti i značaj koji je pridavao religijskim formama života, što je istaknuo i u svome djelu Elementarne forme religijskog života, proučavajući plemski način života i njihovu posvećenost totemu. • Kada se govori o njegovom političkom određenju, zagovarao je sekularnu političku doktrinu suprostavljenu tradicionalno – monarhističkom stajalištu.

Sociologizam • Sociologizam kao sociološka teorija uzima za svoj predmet pozitivističku metodologiju i stav prema kojemu je društvo u kauzalnom odnosu prema pojedincima, pojedinačnim društvenim pojavama i kulturi. • Pojam pojedinac, čovjek, individua ne utvrđuje društvenu pojavnost, već društveno zbivanje oblikuje pojedinca, čovjeka, njegove vrijednosti pri čemu usmjerava i njegovo djelovanje.

Sociologizam • Posebnost njegova rada čine društvene činjenice. Durkheim u svome metodološkom pristupu društvenim činjenicama, smatra stvari, odnosno društvene činjenice su stvari, tj. Stvari su društvene datosti i kao takve svojim osobnostima su neovisne od čovjekova promatranja. • Može se zaključiti kako su činjenice ono što se iskustvom događa ili postoji. Njegov moto: „ SMATRAJ DRUŠTVENE ČINJENICE STVARIMA„ ima svoje utemeljenje u spoznaji kako su vjerovanja, običaji i društvene institucije stvari isto kao i predmeti i događaji u prirodnom svijetu.

Sociologizam • Na osnovu njegovog razmatranja, društvene činjenice možemo kategorizirati na slijedeći način: • 1. zbirka pravnih pravila i zakona (pravni kodeksi) • 2. masovne društvene pojave (društvena statistika) • 3. religijske dogme (vjerske dogme). • Upravo na gore navedenoj podjeli nastala su njegova kapitalna djela: O podjeli društvenog rada, Samoubojstvo, Osnovni oblici vjerskog života.

Sociologizam • Društvene činjenice dijele se na dvije grupe: • 1. normalne društvene činjenice (koje su prisutne u danoj društvenoj sredini) • 2. patološke (nemaju prethodno obilježje prisutnosti). • Kako je društvene činjenice tretirao kao stvari, pojam stvari je klasificirao u četiri značenja: • 1. kao entitet sa određenim karakteristikama neovisnim od ljudskog ponašanja • 2. kao entitet koji se jedino može saznati a posteriori • 3. kao entitet čije je postojanje neovisno od ljudske volje • 4. kao entitet koji se može saznati samo izvanjskim faktorima.

Samoubojstvo • Durkheimova analiza koncepta samoubojstva predstavlja klasični sociološki rad koji istražuje odnos između pojedinca i društva. Iako pojedinci sebe vide kao osobe koje imaju slobodu volje i izbora, njihova ponašanja često su društveno određena u uobličena. Ova analiza pokazuje da se čin samoubojstva upravno nalazi pod utjecajem društvenosti.

Samoubojstvo • Za Durkheima samoubojstvo je društvena činjenica koja se može objasniti samo drugim društvenim činjenicama, i predstavlja više od skupa pojedinačnih činova, to je fenomen koji ima karakter obrasca. • Analizirajući izvještaje o samoubojstvu u Francuskoj, Durkheim otkriva da su određene kategorije ljudi sklonije samoubojstvu nego druge.

Samoubojstvo • Tako ističe da je više slučajeva samoubojstva među muškarcima u odnosu na žene, među protestantima u odnosu na katolike i Židove, među bogatima u odnosu na siromašne i među neudatim / neoženjenim u odnosu na one koji su u braku. • Također, je zapazio da stopa samoubojstva opada u periodima rata, a raste u vremenu velikih ekonomskih nestabilnosti.

Samoubojstvo • Naveo je četiri tipa samoubojstva: • 1. Anemično samoubojstvo dolazi u periodu kriza ili blagostanja kada se narušava normativna struktura, a koja rezultira tjeskobom, rezignacijom, psihozom, pa ljudi naprosto ne vide razlog za daljnje življenje. • 2. Egoistično samoubojstvo koje susrećemo onda kada je ljudima onemogućeno upravljanje svojom sudbinom, kada ne postoje životni razlozi, kada su socijalne i moralne norme upitne. Sredina ili nema osjećaj za pomoći ili ima distancu, a akter čina u svojoj odlučnosti drži kako je to jedini način oduzimanja života, da okonča svoje patnje.

Samoubojstvo • 3. Altruistično samoubojstvo dolazi u onim sredinama u kojima društvo drži pojedinca ovisnim od cjeline. • 4. Fatalističko samoubojstvo dolazi u onim situacijama kada čovjek sebi nameće previše pravila, stoga samoubojstvo vidi kao jedinu mogućnost izlaza iz nastale situacije i rješenje svojih problema. Durkheim je smatrao da se ovaj tip samoubojstva najviše manifestira kod mladih neudatih žena, a koje žive u društvenoj sredini koja im nameće takve norme.

Sociologija religije • U svome djelu Elementarni oblici religijskog života Durkheim religiju određuje kao potpuno društvenu stvar. Ovdje su sadržana dva elementa: • 1. religijske ideje i prakse ukazuju na društvene grupe ili je simboliziraju • 2. udruživanje je izvor religijskog iskustva. • U svojim istraživanjima Durkheim je promatrao australijsko pleme Aruntasa i njihov odnos prema religijskom životu odnosno vjerovanju u totem.

Sociologija religije • Totem je kod Durkheima shvaćen kao simbol ili klan sa kojim je totem povezan ili potpuno identificiran. • Religiju kod spomenutog plemena Durkheim objašnjava u dvije faze: prvu fazu određuje sekularni život (razasutost plemena), dok je druga faza religijska iz razloga zadržavanja plemena na jednom mjestu.

Politićka orjentacija • Durkheimova politička opredijeljenost javlja se u trenutku obnove Francuske od francusko pruskog rata, kada društvene grupe počinje identificirati sa nacijom. • Ovaj period političkog izgrađivanja podijelio je u dvije faze ili dva smjera: prvi koji su zagovarali povratak katoličanstvu, monarhiji i tradicionalnom društvenom poretku i drugi koji je isticao da se nacija može izgraditi isključivo u sekularnom društvu. Zagovarao je drugo stajalište kao pravni naučni racionalista. • Isticao je individualizam u politici.

Zaključak • Iz Durkheimove sociološke škole proizašao je niz istaknutih sociologa, što govori o intelektualnoj snazi iste. Među najistaknutijim predstavnicima njegove sociološke škole svakako su slijedeći sociolozi: • Marsel Mos, koji se uglavnom bavio odnosom sociologije i psihologije, naglašavajući da je sociologija samostalna naučna disciplina koja razvijajući kolektivne predstave daje poseban doprinos razvoju psihologije.

Zaključak • Žorž Davi, svojim radom u ovoj školi dao je značajan doprinos sociološkom gledištu u psihologiji, ističući Durkheimove postavke da se moralna obveza prvo doživljava kao unutarnja društvena odrednica, pa se prema tome moralna i društvena osjećanja ne mogu odvojiti. Njegovo djelo Zakletva vjernosti predstavlja klasiku sociologije prava.