KOMUNIKACIJA S OBITELJI Obitelj predstavlja prvu i najznaajniju

KOMUNIKACIJA S OBITELJI

Obitelj predstavlja prvu i najznačajniju okolinu u kojoj pojedinac uči: • vrednovati sebe i druge ljude, • kako i kada izražavati emocije i djelovati u skladu s njima, • kako zadovoljiti potrebe • kako postići da ga drugi razumiju.

Učestaliji tipovi obitelji TIP SASTAV NUKLEARNE Roditelji i djeca žive zajedno PROŠIRENE Tri generacije žive zajedno, i obitelji braće i sestara TROGENERACIJSKE Bilo koja kombinacija članova - sve tri generacije žive zajedno DIJADA Bračni (vanbračni) par bez djece OBITELJ SAMOHRANOG RODITELJA Razveden, rastavljen, nikad vjenčan ili obudovjeli roditelj s bar jednim djetetom. Većinom žene. OBITELJ S OČUHOM ILI MAĆEHOM Jedan ili oba supružnika su razvedeni ili obudovjeli te se ponovo žene u obitelj s bar jednim djetetom SPOJENE OBITELJI Kombinacija dvije obitelji s djecom iz jedne ili obje obitelji i ponekad nove zajedničke djece SAMAČKA OBITELJ Sve učestalija pojava u razvedenih, obudovjelih ili nikad vjenčanih osoba NEVJENČANA OBITELJ Nevjenčani par živi zajedno

Neki posebni tipovi obitelji TIP SASTAV SLOŽENA OBITELJ Jedan muškarac (žena) s nekoliko supružnika HOMOSEKSUALNA OBITELJ Homoseksualni par s djecom ili bez djece živi zajedno ZAJEDNICA (KOMUNA) Više monogamnih parova žive zajedno GRUPNI BRAK Svi odrasli članoci su međusobno “vjenčani” i smatraju se roditeljima sve djece

Struktura obitelji • Struktura obitelji mijenja se tijekom vremena, ovisno o uzrastu ili razvoju članova. • Prema tome, mijenjaju se i problemi s kojima se obitelj suočava – bilo očekivani (npr. kako postupati s adolescentom), ili neočekivani (npr. kako postupati s adolescentom koji uživa drogu) • Poznavanje obiteljske strukture pomaže stručnoj osobi u planiranju najučinkovitijeg postupka (npr. Skrb o djetetu u cjelovitoj ili samohranoj obitelji).

Obiteljski ciklus i izvori stresa Neočekivani životni događaji bolest, nesreća, katastrofa promjena škole, okoline, bolest razvod, nezaposlenost, bolest smrt člana obitelji, gubitak posla, bolest promjena životnih uvjeta, bolest OBITELJSKI CIKLUS ŽIVOTNI CIKLUS roditeljski dom djetinjstvo roditeljski dom adolescencija brak, roditeljstvo djeca odlaze, prazno gnijezdo udovištvo mlađa zrela dob srednja zrela dob starost

Funkcija obitelji • Funkcija obitelji je da štiti, socijalizira, rađa i podiže djecu i radi. • Sve se obitelji na kontinuumu u rasponu od optimalnog funkcioniranja do raspada obitelji. • Kad je komunikacija u obitelji otvorena i jasna, funkcioniranje obitelji je uspješno. • Što je više disfunkcionalna komunikacija u obitelji, to će biti više disfunkcionalna i obitelj.

Disfunkcija obitelji • Ne djeluju sve obitelji u najboljem interesu svih svojih članova. • Što su obitelji više izložene stresu svakodnevnog življenja, to je učestalije zlostavljanje članova obitelji, ovisnost o drogama, zanemarivanje djece ili starih. • Uloga stručnih osoba - otkrivanje obitelji koje ne predstavljaju sigurnu okolinu za svoje članove te pružanje pomoći ili posredovanje u rješavanju problema obitelji.

Komunikacija u obitelji • Obitelji je moguće razumjeti promatrajući tri vida komunikacije: Ø tko govori, Ø tko govori u ime koga, Ø tko govori i pri tomu kritizira ili hvali koga. • Zdrava komunikacija pomaže obitelji da izvršava sve funkcije, da zadovolji potrebe pojedinih članova i da ostvaruje svoje ciljeve.

Granice obitelji • Obitelji imaju svoje granice koje ih odvajaju od ostale okoline. Granice nekih obitelji su otvorenije za razmjenu informacija i pomoći, a neke su zatvorenije. • Kad je u otvorenoj obitelji prisutan stres, to može rezultirati prilagodbom ili razvojem pojedinaca. • U zatvorenim obiteljima, posljedice stresa su slaba prilagodba, iskrivljena percepcija i osjećaji, te manje sposobni pojedinci. • Dio uloge stručne osobe uključuje pomoć obitelji u otvaranju granica da bi mogla primiti podršku i informacije.

Otpori obitelji • Obitelji se ponekad opiru promjenama, čak i kad su to promjene na bolje. • Npr. , kad alkoholičar u obitelji prestane piti, ostali članovi obitelji ne znaju kako bi se ponašali, jer je problem alkoholizma određivao ukupnu organizaciju života i ponašanje obitelji. • Potrebno im je pružiti pomoć u prilagodbi na novu situaciju.

Načela obiteljske komunikacije 1. Nije moguće ne komunicirati – i šutnja je komunikacija. 2. Komunikacija ima nekoliko razina -“ Odi u dućan” – osim doslovne, na drugoj razini prenosi se informacija o bliskosti, moći ili konfliktu. 3. Komunikacija podrazumijeva razmjenu poruka. Unutar obitelji poruke se prenose kroz predvidljive i ponavljajuće oblike interakcije u obitelji – npr. kad muž kaže ženi: “ti si sjajna, . . . ” čitava obitelj zna da dalje slijedi rasprava. 4. U obitelji se moć i naklonost pokazuju u predvidljim slijedovima - npr. , u nekoj obitelji žena se može žaliti na nešto samo ako to kaže prvo sinu, koji će onda razgovarati s ocem.

5. Razmjene u obitelji mogu biti simetrične, jednakopravne (npr. “Želiš li ići u kino, draga? ” “ Da, željela bih. ”), ili komplementarne, neravnopravne (npr. : ” Želio bih ići u kino”, “ Dobro, spremit ću se. ”). Ovim se razmjenama pokazuju obiteljske vrijednosti, uloge i moć. 6. U funkcionalnim obiteljima, komunikacija je obično: sredstvo za podučavanje djece o okolini; način za prenošenje pravila mišljenja i ponašanja u obitelji; sredstvo za rješavanje sukoba; sredstvo za poticanje i razvoj samopoštovanja; način prenošenja kulturnih vrijednosti, tradicija i običaja. Ponašanje svakog člana obitelji, ma kako neobično bilo, može se razumjeti ako se razumiju pravila komunikacije u obitelji. .

Funkcionalna komunikacija • OTVORENOST - članovi obitelji razgovaraju na otvoren način • NEPOSREDNOST- članovi obitelji neposredno komuniciraju, a ne preko treće osobe; • ISKRENOST - članovi obitelji se osjećaju slobodnima izraziti što stvarno misle ili osjećaju; • SUKLADNOST - verbalne poruke odgovaraju stvarnim osjećajima osobe, npr. bijes se izražava vikanjem, a ne uvrijeđenom šutnjom.

Disfunkcionalna komunikacija • KORIŠTENJE PRETPOSTAVKI - pošiljalac poruke pretpostavlja da ga primaoc poruke razumije („znaš o čemu govorim”), ili da zna što primaoc misli, npr. „ti me (ne)voliš”; • GOVORENJE U IME DRUGOGA - član obitelji pretpostavlja da zna što drugi član želi, bez provjere (npr. “Moj suprug i ja mislimo da je to dobra ideja”); • UOPĆAVANJE- npr. “uvijek kasniš”, “nikad me ne slušaš”; • NEJASNO IZRAŽAVANJE OSJEĆAJA - npr. sarkazam, tiho negodovanje ili izražavanje uvrede umjesto bijesa prenose negativne emocije, ali nečisto i ne direktno; • KORIŠTENJE PORUKA KOJE SADRŽE PROSUDBU - npr. “ trebao bi. . . ” podrazumijeva da pošiljalac zna što je dobro za primaoca;

• KORIŠTENJE PRIKRIVENIH ZAHTJEVA - npr. majka koja želi da ju kćer posjeti, pa zato izmišlja razlog, ali opet je nezadovoljna jer kćer nije došla sama od sebe, nego na njen zahtjev; • NE SLUŠANJE PORUKE – ljudi dobro primjećuju kad ih osoba ne sluša s punom pozornošću, ili uopće. • ISKLJUČIVANJE - ne obraćanje pozornosti na važan dio poruke, ili davanje nebitnog odgovora; odgovor “da, ali. . . ” izražava neslaganje, ali osoba to ne želi reći direktno; • ODGOVARANJE S NEGATIVIZMOM - obično uključuje obrambeni, uvredljiv, napadajući ili izazivački način izražavanja, npr. “neću ti to više ponavljati”, “ ti ćeš mene opominjati? !” • PROPUŠTANJE VREDNOVANJA PORUKE - npr. provjeravanje značenja ili razumijevanja (“ako sam Vas dobro razumjela, htjeli biste. . . ”), preuranjeno davanje savjeta, naglo prekidanje komunikacije.

Komunikacija u radu s obitelji • OBJASNITI CILJEVE RAZGOVORA – npr. prikupiti informacije i utvrditi probleme. • JASNO ODREDITI GRANICE – npr. vrijeme trajanja razgovora, mjesto održavanja, tko će prisustvovati, i sl. • USPOSTAVITI POVJERENJE – npr. pokazati poštovanje i empatiju prema obitelji, obzir i iskrenost. • POSTAVITI GRANICE – npr. spriječiti nerealne zahtjeve obitelji za vremenom, novcem, ili za pomoći.

Komunikacijski postupci u radu s obitelji • OPAŽANJE - obitelji obično komuniciraju prema određenim pravilima kojima opazamo odnose među članovima obitelji. • UOBLIČAVANJE KOMUNIKACIJE PREMA OBITELJSKOJ DINAMICI-– npr. ako se sva komunikacija odvija preko oca, kao predstavnika ostalih, onda i stručna osoba započne komunicirati s njim • POSTAVLJANJE UZORA - stručna osoba je uzor dobrog načina komunikacije – da sama komunicira pravilno i postiže promjenu • ODAVANJE VAŽNOSTI - Sa svakim članom obitelji dobro je komunicirati na način kojim mu se pokazuje da je važna i vrijedna osoba.

• POTICANJE SAMOSVIJESTI - dobrom komunikacijom pomaže se svakom članu obitelji da postane svjesniji sebe i svojeg utjecaja na druge. • OBJAŠNJAVANJE PRAVILA - nekad obitelj nije svjesna pravila prema kojima komunicira, npr. , da pojedini član ne smije biti različit od ostatka obitelji. • PREOBLIKOVANJE - npr. umjesto da roditelj okrivljuje i prigovara djetetu zbog loših ocjena i bježanja iz škole, bolje da izražava svoju zabrinutost zbog njegove budućnosti. • DAVANJE POVRATNE INFORMACIJE - Uzornim načinom komuniciranja– npr. razgovor sa svakim članom obitelji, direktno obraćanje i sl. • ZAKLJUČIVANJE KOMUNIKACIJE- Na kraju svake posjete, dobro je istaknuti što je postignuto - obitelj sagledava napredak, a stručna osoba učinke svog rada.

Procjena uspješnosti komunikacije s obitelji • Jesam li jasno odredila ciljeve i granice svoje intervencije na početku prvog sastanka? • Je li obitelj razumjela zašto smo se našli što ćemo pokušati zajednički učiniti? • Nakon opažanja uspostavljanja interakcije, što su mi članovi obitelji (neverbalno) poručili o svojim potrebama? • Jesam li se jednako posvetila svakom članu obitelji, ili se netko možda osjetio manje važnim?

• Koliko sam jasno mogla vidjeti ili opisati oblike komunikacije među članovima obitelji? • Što mi je od opaženog pomoglo da sagledam kako je obitelj vidjela i emocionalno reagirala na našu interakciju? • Na koji sam način tražila povratnu informaciju da bih procijenila kako su moje poruke primljene i kako sam ja primila poruke obitelji? • Jesam li na bilo koji način trebala promijeniti moju verbalnu ili neverbalnu komunikaciju s tom obitelji?