VJETINE KOMUNIKACIJE I EFEKTIVNA KOMUNIKACIJA SA OSI Teanj

VJEŠTINE KOMUNIKACIJE I EFEKTIVNA KOMUNIKACIJA SA OSI Tešanj, april, 2017. godine

• Šta je to komunikacija? • Znamo li da komuniciramo sa osobama sa invaliditetom? • Zašto je važna komunikacija sa različitim profilima osoba?

Komunikacija je proces prenošenja ideja, iskustava, osjećanja, ili, jednom rječju, prenošenje poruka u cilju njihovog razumijevanja. Komunikacija je izražavanje sebe u cilju razumijevanja od strane drugih.

Komunikacijski model

Efektivna komunikacija sa OSI • • • Kada razgovarate sa osobom sa invaliditetom potrebno je gledati pravo u tu osobu i stajati naspram osobe, a ne biti negdje sa strane ili za nje. Neke osobe sa invaliditetom koriste usluge životinja. Te životinje nisu ljubimci i nisu za igranje, te se njima ne treba približavati jer se mogu omesti u svojoj ključnoj radnji, a to je da pomognu osobi sa invaliditetom. Potrebno je izbjegavati pretpostavke oko toga šta žele osobe sa invaliditetom i koje su njihove preferencije. Osobe sa invaliditetom su pojedinci, i kao takvi imaju individualne potrebe i želje. Stoga, ukoliko shvatite da osoba treba pomoć, to je treba i pitati i naročito upitati na način kako pomoći osobi, odnosno koji vid asistencije treba. Važno je komunicirati jasno i razumljivo. Kao i u svim drugim oblicima komunikacije, efektivna poruka je ona poruka koja je jasna i razmljiva. Ovo je naročito važno za osobe sa invaliditetom koje imaju probleme sa shvatanjem i prihvatanjem složenijih poruka. Moramo biti sigurni da šaljemo poruku koja je sa više strana i načina razumljiva. Ukoliko ne trebate znati nešto o specifičnoj prirodi nečije invalidnosti, onda o tome i ne treba pitati. Fokus treba da bude na komunikaciji sa osobom. U razgovoru je veoma važno biti opušten. Ne treba se sramiti ukoliko koristite zajedničke izraze poput „vidimo se“ „možemo zajednu u šetnju“, iako osoba sa invaliditetom ove radnje možda ne može da obavi.

Smjernice efektivne komunikacije sa OSI • Sa osobom sa invaliditetom treba razgovarati na način koji je prilagođen njenim godinama. Naprimjer, ukoliko je u pitanju odrasla osoba, sa njom je potrebno razgovarati istim tonom kao i sa drugim odraslim osobama koji nemaju bilo kakav oblik invalidnosti. • Potrebno je razgovarati sa osobom a ne sa njenim trenerom, asistentom ili prijateljem. Osobe sa invaliditetom mogu da govore same za sebe! • Ukoliko želite da znate da li osoba sa invaliditetom treba pomoć i koji vid pomoći, potrebno je da je pitate! Oni su najbolji u prepoznavanju svojih potreba. Ukoliko budu mogli da samostalno obavljaju konkretne aktivnosti one će Vas o tome obavijestiti, daće Vam do znanja!

Hvala za pažnju!