Barok i prosvjetiteljstvo Hrvatski latinistiki predstavnici Stjepan Gradi
Barok i prosvjetiteljstvo Hrvatski latinistički predstavnici
Stjepan Gradić Dubrovnik, 1613 – Rim, 1683 Od 1629. studirao filozofiju i teologiju u Rimu, potom pravo u Bologni, gdje je 1638. stekao doktorat Za svećenika zaređen 1643 Bio je član Akademije koju je osnovala švedska kraljica Kristina Od 1661. kustos, a od 1682. predstojnik Vatikanske knjižnice U četiri navrata predsjednik hrvatske bratovštine sv. Jeronima u Rimu Kao diplomat zastupao Dubrovačku Republiku u Rimskoj kuriji.
Opus Bavio se teorijskom matematikom i praktičnom fizikom Djelo Četiri fizikalno-matematičke rasprave (Dissertationes physico-mathematicae quatuor, 1680) O upravljanju broda kormilom i uzrocima zakretanja broda, prirodnom uzroku ubrzanoga gibanja pri padu tijela, određivanju volumena te stvarnom i prividnom položaju zvijezde Sjevernjače Poneka filološka istraživanja
Opus Surađivao s Ivanom Lučićem na djelu Dalmatiae et Croatiae De regno Priređivač Priredio izdanje Kristijade Junija Palmotića s uvodom (1670) Sastavlja: prigodnice, epigrame, religiozne pjesme, govore Obimna korespondencija
Opus O sadašnjem stanju Otomanskog carstva O urušavanju toga Carstva Pjesma o pohvalama prejasne Mletačke republike Zapravo o potresu u Dubrovniku i zamolbi za pomoć od Veneciji pri obnovi grada
Benedikt Rogačić Dubrovnik, 1646 – Rim, 1719 1661. stupio u isusovački red Filozofiju i teologiju završio u Rimskom kolegiju Poučavao je filozofiju u Germanikumu Dobar propovjednik i vrstan govornik
Opus Pjesništvo U stihovima opisao potres u Dubrovniku 1667 (Razlaganje o potresu, 1690) Spjevao himne za sv. Vlaha U heksametrima filozofsko-poučni spjev u 6 pjevanja Eutimija ili poučna pjesma o duševnom miru (1690) Suprotnosti su početak svake harmonije; unutarnji mir vrhunac je čovjekove sreće
Opus Govori (1694. ): zbirka s 25 prigodnih latinskih govora Najpoznatije djelo, na talijanskom: Jedno potrebno (L’Uno necessario, 1697– 1708) u 5 svezaka, u kojem raspravlja o čovjekovoj ljubavi prema Bogu Rogačić ga 1721. prevodi na latinski: Unius necesarii 3 dijela prvo napisana na talijanskom pa prevodi na latinski Jedno od najboljih mističnih djela vremena Duboka religioznos i mistika Smatra se jednim od najznačajnijih asketskih pisaca
Opus Praktična i opširna uputa o ispravnoj i lijepoj uporabi talijanskoga jezika (Pratica e compendiosa istruzione a’ principianti circa l’uso emendato ed elegante della lingua italiana, 1711) Autor je i talijanske gramatike Prevoditelj Biograf: znameniti životopisi Asketski traktati
Marko Antonije de Dominis Markantun de Dominis Rab, 1560. -Rim, 1624. Patricijska obitelj Humanistički studiji: Loreto i Padova
Nastavnički rad Predavao klasične jezike u Veroni Matematiku u Padovi Filozofiju i retoriku u Bresci
Crkvena i teološka napredovanja Pripadnik isusovačkog reda do 1596. , kada istupa 1600. posvećen za senjskog biskupa 1602. postaje splitski nadbiskup, gdje se sukobljava s Kaptolom pa napušta Hrvatsku Sukob zbog Dominisovog pristajanja uz Veneciju u njezinom sukobu s papom – Kaptol ostaje na strani Rima 1616. odriče se nadbiskupske časti i odlazi prvo u Veneciju pa u London U Engleskoj stječe kraljev patronat i doktorat teologije na Cambridgeu
Opus Glavno djelo: O crkvenoj državi (De republica ecclesiastica) – 1617. -1622. (9 knjiga) Objavljuje proturimski spis Rimsko papinstvo (1617) U djelima: Kritika papinstva Ideja reforme Crkve Kritika Crkve usmjerena osobito protiv papinskoga primata, svjetovne vlasti i crkvene politike kao osnovne zapreke sjedinjenju svih kršćanskih crkava i uspostavljanju mira u Europi Zahtijevao je povratak Crkve idealima prvotnoga kršćanstva Želja zbližavanja Rima i engleske anglikanske crkve
Prirodoznanstveni opus Dva spisa iz prirodnih znanosti: O zrakama vida i svjetlosti u prozirnom staklu i dugi (1611. ) Teoretijska objašnjenja leće, dalekozora i duge, Velike pohvale suvremenika te Eurip ili rasprave o pritjecanju i ponovnom otjecanju mora (1624. ) O nastanku plime i oseke
1622. povratak u Rim Opoziva svoje ranije ideje i u tom kontekstu objavljuje spis Odluka o povratku iz Engleske (1623. ) Ipak, papa Urban VIII. ga predaje inkviziciji, koja ga osuđuje i zatvara 1624. oboljeva i umire Posmrtno poglašen krivim, javno spaljen zajedno sa svojim tiskanim i rukopisnim djelima
Matija Vlačić Ilirik Labin, 1520. – Frankfurt na Majni, 1575. Protestantski teolog, povjesničar i filolog Školovanje: u Veneciji, gdje se upoznaje s reformacijskim pokretom 1539. studira klasičnejezike u Baselu i Tübingenu 1541. boravi u Wittenbergu, vodećem protestantskom učilištu Ovdje 1544. pod mentorstvom Philipa Melanchthona stječe magisterij slobodnih umijeća Predaje hebrejski i grčki
Pristaše: » flacijanisti « Odbijaju nau o sedam sakramenata, ikone, post i drugo Svoj nauk razvija u Magdeburgu i Jeni, gdje je profesor protestantske teologije i hebrejskoga jezika 1557– 61 1562. u Regensburgu utemeljio sveučilište i pokušao osnovati tiskaru u kojoj bi izdavao djela na južnoslavenskim jezicima Neko vrijeme surađivao je s Biblijskim zavodom u Urachu oko izdavanja knjiga te se zauzimao za otvaranje teološke škole na » ilirskom « u Celovcu ili Ljubljani
Opus Oko 200 spisa Promidžbeni i polemički traktati, crkvenopovijesni radovi, filozofski i filološki radovi Važnija djela O riječi vjere (De vocabulo fidei, 1549. ) Analiza glagola vjerovati Interdisciplinaran pristup: lingvističko-teološka studija Katalog svjedoka istine (Catalogus testium veritatis, 1556) Dokazuje Lutherov (protestantski) nauk kao iskonski, jer je borba protiv zloporaba crkvenog nauka prisutna od ranokršćanskog doba
Crkvena povijest ili Magdeburške centurije u 13 knjiga (1559– 74) Svaka knjiga obuhvaća jedno stoljeće (lat. centum: sto), otud naziv djela Iscrpna, sintetska, na izvorima utemeljena povijest Crkve do 1300. Ključ Svetoga pisma (Clavis Scripturae sacrae, 1567) Najznačajnije djelo Razvija tezu da Sveto pismo interpretira samo sebe, a za njegovo razumijevanje nije potrebno crkveno posredovanje nego dobra klasična izobrazba
Razgovaranje meju papistu i jednim luteran (1555. ) Pripisuju mu se ova rasprava Glavnina na hrvatskom jeziku, istarskim čakavskim narječjem labinštine (potpisana je pseudonimom Antona Senjanina) Katehismus Hervatski Reformna pravopisna rješenja koja su sadržavala prijedlog jedinstvene abecede i pravopisa za Hrvate i Slovence. Dijalektička paralipomena (1558. ) Vjerojatni autor Rasprava o logici * Etnografski rad: popisuje latinske pjesme rugalice
Ostala značajnija djela Apologija M. Vlačića Ilirika upućena školi u Wittenbergu (1549. ) Raspravljanje o istočnom grijehu i slobodnoj volji (1560. ) O prijenosu Rimskog Carstva na Germane (1566. ) Sažeti prikaz jezika Novoga zavjeta (1570. )
Ruđer Josip Bošković Dubrovnik, 1711. – Milano, 1787. Jedan od vodećih europskih znanstvenika 18. st. Bavio se matematikom, fizikom, geodezijom, astronomijom, arheologijom, filozofijom, književnošću Od 1733. predaje matematiku u Fermu i Rimu Za života boravi i djeluje diljem Europe Član devet akademija, među kojima akademije u Bologni (1746), Parizu (1748), Sankt Peterburgu (1760) i Londonu (1761)
1759. odlazi u Francusku pa Englesku Ondje sastavlja preko 40 znanstvenih rasprava koje mijenjaju shvaćanje fizike Najznačajnije rasprave: O živim silama (1745. ), O svjetlu (1748. ), Zakon o neprekinutosti (1754. ), O zakonu sila koje postoje u prirodi (1755. ) Djelo Znanstveno putovanje po Papinskoj državi – 5 knjiga Opisuje geodetska istraživanja između Rima i Riminija Želi pridonijeti metodama mjerenja oblika i veličine zemlje Usavršava instrumente mjerenja
Teorija prirodne filozofije svedena na jedan jedini zakon sila koje postoje u prirodi (Beč, 1758. ) Temeljno djelo (njegovo životno djelo) Teorijski pristup filozofiji i prirodi (fizici) Kako funkcionira priroda i sile koje ju određuju Pomrčine Sunca i Mjeseca (London, 1760. ) Ep posvećen društvu Royal Society Iznosi teoriju pomrčine
Izvješće o ruševinama Troje (1784. ) Opis okoline maloazijske obale, gdje se nalazila Homerova Troja Dnevnik putovanja iz Carigrada (1784. ) Dnevnik putovanja iz Carigrada u Poljsku Djela koja se odnose na optiku i astronomiju (1785. ) u 5 knjiga Također, bogat pjesnički opus Carmina (Pjesme) – spjevane 1735. u Rimu 100 epigrama Šest pjesama Djevici Mariji Apoteoza poljskog kralja Stanislava I. Pjesma Mariji Tereziji Pjesma papi Benediktu XIV. Itd.
Benedikt Stay Dubrovnik, 1714. – Rim, 1801. Filozof i pjesnik Školovan kod isusovaca u Dubrovniku Studira filozofiju, matematiku i teologiju u Rimu Predaje retoriku i povijest u papinskoj školi u Rimu Diplomatska služba u Rimu – od 1769. tajnik za vanjsku politiku pape Benedikta XIV. Darovit pjesnik, oduševljen rimskom poezijom Već u mladosti pjevao elegije i epigrame te epske pjesme
Spjevao dvije velike filozofske poeme 1. Šest knjiga filozofije izložene u stihovima (Philosophiae versibus traditae libri VI, 1744) 10249 heksametara O Descartesovoj filozofiji i fizici; koju dopunjava učenjem Galileja, Keplera, Newtona i Boškovića Didaktički ep Sve prožima kršćanskim naukom
2. Deset knjiga novije filozofije izložene u stihovima (Philosophiae recentioris versibus traditae libri X, 1755. -1792. ) Također didaktički ep O Newtonovoj prirodoznanstvenoj filozofiji Ep je plod višegodišnje suradnje s R. Boškovićem 24227 heksametara U prva tri pjevanja – pjeva o duhu i tijelu Pjev. 4 -6 – nebeska sila i sila teže Pjev. 7 -9 – svojstva svjetlosti Pjev. 10 – matematička načela Stilom oponašao rimskog pjesnika Lukrecija I stječe naziv Lukrecije XVIII. stoljeća
Brno Džamanjić Dubrovnik, 1735. – Dubrovnik, 1820. Vlasteoska obitelj Školovan u Dubrovniku kod isusovaca Potom u Rimu, gdje mu Kunić predaje poeziju i grčki, a Bošković fiziku i matematiku Predaje retoriku u Sienni Od 1779. u Milanu – katedra retorike i grčkog jezika, i služba diplomata za Dubrovačku republiku Rano se ističe pjesničkim radom i prijevodima s grčkog na latinski
Opus Homerova Odiseja izražena u latinskim stihovima (1777. ) Prepjev Odiseje na latinski Prepjevao sva Heziodova djela: Djela i dani; Teogonija; Herkulov štit, koje je popratio bilješkama i predgovorom u kojem iznosi svoja načela prevođenja Sve Teokritove, Moshove i Bionove idile izražene u latinskim stihovima (1784. ) Prepjev grčkih bukoličkih pisaca Prevodi s hrvatskog na latinski izbor iz Gundulićeva
Jeka (Echo, 1764) Ep: 1361 heksametar u dvije knjige Obradio akustičke, meteorološke i astronomske pojave Elegija Rajmundu Kuniću, svojemu bivšem učitelju (priložio epu Jeka) O potrebi pouke isusovačkog pjesništva Zračni brod (Navis aëria, 1768) Ep: 1473 heksametra O zračnom brodu koji bi se pokretao s pomoću četiri balona Jedna knjiga elegija (Elegiarum monobiblos) Zbirka od deset marijanskih elegija
Rajmund Kunić Dubrovnik, 1719. – Rim 1794. Književnik i prevoditelj Prvu izobrazbu stekao u rodnome gradu; Isusovac od 1734. Studira filozofiju i teologiju u Rimu Poučavao grčki i retoriku na različitim isusovačkim učilištima u Italiji (Fermo, Castello, Firenze, Rim) Član čuvene rimske akademije Arkadije
Opus Slavu u stekao prevoditelj s grčkoga na latinski Prevodio je helenističke pjesnike (Teokrit, Kalimah), epigramatičare (Grčka antologija) Homerova Ilijada izražena u stihovima na latinskom (1776) Najpoznatiji po tom prepjevu Najbolji latinski prepjev Homerova epa Ilijada Prijevod popratio traktatom u kojem iznosi teoriju o prevođenju
Elegije: sakralni i didaktički sadržaj te dopisivanje s prijateljima Pjevao epske pjesme Uvrštene su u suvremene antologije, npr. u zbirku Pjesme sedam novijih pjesnika Družbe Isusove (1772) ili u zbirku Zbirka elegijskih pjesama ispjevanih u Katulovom stilu (1785)
Epigrami: komentirao suvremenu umjetničku produkciju; pisao prigodne pohvale ili tužaljke; ismijavao pojedince; pjevao ljubavnu poeziju Najveće zbirke: Epigrammata (Epigrami) i Epigrammatum libri quinque (Pet knjiga epigrama) Središnje mjesto pripada epigramima posvećenima Rimljanki Mariji Pizzelli Više od 600 epigrama Najopsežniji ljubavni kanconijer u hrvatskom latinizmu
- Slides: 35