OCJENJIVANJEprocjena znanja ili kazna Jasna Bagovi DEFINICIJE PREMA

OCJENJIVANJEprocjena znanja ili kazna? Jasna Bagović

DEFINICIJE (PREMA V. V. VIDOVIĆ) Dokimologija Znanstvena disciplina koja se bavi ispitivanjem i ocjenjivanjem, tj. određivanjem što sve osim znanja utječe na ocjenu. (“ispitivanje ispitivanja”) Ocjenjivanje Razvrstavanje u kvalitativne kategorije i pretvaranje tih kategorija u kvantitativne vrijednosti Vrednovanje Određivanje stupnja do kojeg su postignuti ciljevi neke odgojno-obrazovne akcije. Ono je ocjenjivanje koje uzima u obzir uvjete u kojima su postignuti određeni rezultati

Školska dokimologija je znanstvena disciplina koja nastoji identificirati i proučiti utjecaj svih onih faktora koji kvare dijagnostičku i prognostičku vrijednost školskih ocjena.

Školska dokimologija se bavi pitanjima ispitivanja i procjenjivanja učeničkih odgojno -obrazovnih postignuća na temelju ljestvice ocjena od 1 do 5. Cilj joj je postići što objektivnije mjerenje znanja Školsko ispitivanje učeničkih znanja u psihologijskom smislu je postupak u kojem se pitanjima (podražajima), upućenim subjektu (učeniku), izazivaju reakcije znanja (odgovori).

Za točno mjerenje potreban je objektivan, pouzdan, valjan mjerni instrument. U situaciji mjerenja učeničkih znanja nastavnik se javlja u ulozi mjerioca i mjernog instrumenta. Nastavnik kao mjerni instrument ne bi smio utjecati na rezultat mjerenja (vrijednost ocjene), ali to često nije tako. Rezultati niza istraživanja pokazali su da školske ocjene najčešće nisu valjani pokazatelji znanja.

Nedostaci subjektivnog načina ocjenjivanja: a) faktori koji sudjeluju pri oblikovanju odgovora učenika na ispitu b) faktori koji ovise o nastavniku kao mjernom instrumentu c) faktori koji ovise o tehnici ispitivanja i ocjenjivanja

a) faktori koji sudjeluju pri oblikovanju odgovora učenika na ispitu nedovoljna jasnoća i neodređenost odgovora učenika verbalne mogućnosti učenika mogućnost opažanja i vještog korištenja percipiranim podacima emocionalna otpornost

Najčešći faktori koji utječu o nastavniku prilikom ocjenjivanja: Osobna jednadžba nastavnika – ili je preblag ili prestrog. Halo efekt – nastavnik ocjenjuje učenike uzimajući u obzir ocjene iz drugih predmeta. Logička pogreška – nastavnik subjektivno ocjenjuje učenika na temelju drugog predmete koji mu predaje ili na temelju rezultata drugih aktivnosti (takmičenja, izbora ljepote, politike).

Pogreška definicije – dodavanje u skalu ocjenjivanja od 1 do 5 još među-ocjena kako bi “preciznije” izmjerili učenička znanja. Pogreška kontrasta – nastavnik subjektivno ocjenjuje učenike na temelju usporedbe sa drugim učenicima višeg ranga školovanja. Pogreška tendencije prilagođavanja ocjena – nastavnik subjektivno prilagođava kriterije mogućnostima učenika za svaki razred posebno.

c) faktori koji ovise o tehnici ispitivanja i ocjenjivanja na usmenim ispitima – može biti sve što je navedeno, a također će ocjena ovisiti i o tome da li je nastavnik pasivan ili aktivan tip, da li postavlja sugestivna pitanja ili ne, o trajanju ispita, itd. na pismenim ispitima – moguće pogreške kao i kod usmenog ispitivanja, ali se izbjegava dio faktora koji ovise o učeniku, a moguće je i sve učenike staviti pred jednake zadatke.

Prednosti subjektivnog načina ocjenjivanja: lakše uočiti kvalitativne razlike u znanjima nastavnik je fleksibilan–ispitne zahtjeve može upravljati prema mogućnostima reagiranja učenika odgojni rad Usprkos brojnim i opravdanim kritikama procjenjivanje, mjerenje i ocjenjivanje znanja ima izuzetno značajnu svrhu i ulogu. Svrha: • • povratna informacija motivacijska svrha vrednovanje selekcija

OBJEKTIVNIJI POSTUPCI MJERENJA ZNANJA (testovi znanja) Testovi znanja su standardizirani postupci kojim se kod ispitanika (učenika) izazivaju reakcije znanja. Tipovi testova znanja tip dosjećanja tip dopunjavanja alternativni tip višestrukog izbora - tip povezivanja, itd.

Školsko ocjenjivanje Ukoliko mu povratna informacija potvrdi da je njegov cilj postignut učenik će se osjećati zadovoljno, ponosno i kompetentno da postavi nove, još više, ciljeve u učenju. Cilj ovakve povratne informacije je da motivira učenika a ne samo da ga obavijesti o (ne)točnosti njegovih odgovora.

I negativna povratna informacija može biti motivirajuća – treba je usmjeriti na ono što je učenik učinio, a ne na njegove sposobnosti. Treba kad god je to moguće negativnu povratnu informaciju dati u kombinaciji s pozitivnom povratnom informacijom. Na taj način navodi se učenika na pripisivanje učinka (ocjene) trudu (na koji može sam utjecati), a ne sposobnostima ili sreći.

Istraživanja su pokazala da su bolje kratke ali česte provjere znanja, nego velike i rijetke. Na taj način učenici mogu neprestano biti informirani o svom napretku u učenju odnosno na vrijeme će biti upozoreni da nešto nisu dobro naučili razumjeli, da je potrebo promijeniti strategiju učenja, da moraju uložiti dodatan trud i sl. Dobro je postavljati mnogo pitanja i za vrijeme samog nastavnog sata.

Općenito možemo razlikovati formativnu provjeru znanja i sumativnu provjeru znanja. Formativnom provjerom služimo se za provjeru učeničkih predznanja ili znanja usvojenih tijekom pouke (nastavnog sata) Sumativna provjera daje nam podatke o učeničkom znanju nakon pouke.

Provjeravanje znanja učenika daje važne povratne informacije i samom nastavniku. Formativna provjera važna je za planiranje i za provjeru uspješnosti poučavanja planirane nastavne jedinice. Sumativna provjera daje podatke o učinkovitosti procesa poučavanja (koji dio gradiva većini učenika nije jasan, planiranje dopunske nastave). Za dobivanje valjanih podataka provjerama znanja važna je njihova što češća primjena.

Ocjena je važna povratna informacija o napredovanju njihova djeteta i za učenikove roditelje. Na osnovu koje roditelj može pravodobno reagirati i pomoći svom djetetu (npr. u slučaju uočavanja da se dijete trudi ali da uspjeh izostaje, ili u slučaju potrebe nagrađivanja , odnosno, kažnjavanja). Naravno da bi reakcija roditelja bila učinkovita ona mora biti pravodobna, a to je moguće samo uz kontinuirano praćenje i ocjenjivanje učenikova znanja.

Ocjena je važna informacija i za samu školu i za prosvjetne vlasti (npr. o uspješnosti neke nove metode poučavanja, o primjerenosti nastavnog programa učenicima određene dobi). Ocjena je selekcijsko sredstvo za upise u srednje škole i na sveučilišta.

Zaključak: Ocjene iako su loših metrijski karakteristika ipak imaju važnu svrhu i ulogu u kompletnom edukacijskom procesu stoga svaki trud uložen u poboljšanje procesa ocjenjivanja ima pozitivne efekte na učinkovitost procesa učenje-poučavanje.

literatura Tomislav Grgin – Školsko ocjenjivanje znanja. Vlasta V. Vidović- Psihologija odgoja i obrazovanja Didaktika: � Poljak � Jelavić � Pranjić