IZGOVOR I PISANJE LATINSKOG JEZIKA Razlike u itanju

IZGOVOR I PISANJE LATINSKOG JEZIKA Razlike u čitanju, pravila pisanja

Kojih se riječi latinskog podrijetla možete sjetiti? § doktor § lingvistika § literatura § ekspanzija § flora i fauna § nivea § advokat § disciplina § agrikultura § magistar

CURIOSA SS AA TT OO RR AA RR EE PP OO TT EE Nn EE TT OO PP EE RRAA RR OO TT AA SS

FONEM – GRAFEM § fonem – glas (grč. ϕωνή ) § grafem – slovo (grč. γράϕω) PODJELA GLASOVA VOKALI (vocales) SAMOGLASNICI KONSONANTI (consonantes) SUGLASNICI (vidi podjelu dalje) a, e, i, o, u, y DIFTONZI (diphtongi) DVOGLASNICI ae, oe, au, eu, ui

CONSONANTES (MUTA) zvučni (mediae) bezvučni (tenues) bezvučni aspirirani (tenues aspiratae) usneni (labiales) b d g p t c, q, (k) ph th ch zubni (dentales) grleni (gutturales) konsonantsko aspirirani konsonant tekući (liquidae) strujni (spirantes) nosni (nasales) i (=j) u (=v) h l, r f, s m, n

IZGOVOR KLASIČNI - njime su se služili Rimljani TRADICIONALNI - prilagođen glasovnim mogućnostima pojedinih naroda

KLASIČNI TRADICIONALNI i pred vokalom j j iam, iecur, iocus, iuventus u iza q (qu) v v quercus, quinque, requies u iza ng v v sanguis, lingua s+u+vok u v suadeo, Suetonius x ks ks pax y i i Anytus rh r r rheuma ae, oe aj, oj ē poena, paene, taedium c k s s k clarus c pred i, e, y, ae, oe Cicero, coepi, Cyprus, caelum s, a između vok. z solus, rosas, Caesar t t t, a tĭ pred vok= ci totus, natio, amicitia ph ph f Philippus ch kh h schola th th t bibliotheca

NOTA BENE! § i se u riječima grčkog podrijetla pred vokalom u tradicionalnom čita kao i – Ionia, iambus § kad ae i oe nisu diftonzi to se na riječi najčešće bilježi znakom ¨ koji zovemo dijereza – poëta, aëris § Riječi u kojima nalazimo glasove ch, th, ph, rh, z najčešće dolaze iz grčkog jezika § C. i Cn. čita se Gaius, Gneius (ostatak u pisanju kratice za starija etrurska imena) – /Etrušćani nisu razlikovali glasove k i g/ § Ti se ne čita ci ako: § s, t, x + t+ i = sti npr. bestia, Vettius, mixtio § je u naglašenom slogu npr. totíus § je u riječi grčkog podrijetla npr. Miltiades

KVANTITETA SLOGOVA SLOG JE DUG SLOG JE KRATAK Muta cum liquida ˉ ˘ PO PRIRODI (NATURA) PO POLOŽAJU (POSITIONE) ako je u njemu dugi vok. ili dift. ako iza vokala dolaze dva ili više konsonanata ili složeni konsonant natūra, fānum, divīnus, hōstia, libamēntum, ārbor aurum ako je u njemu kratak vokal numĕrus, dĭco vokal pred vokalom je uvijek kratak (Vocalis ante vocalem brevis) libatĭo, studĭum, dĕus ako iza kratkog vokala slijedi kombinacija muta (p, t, c, b, d, g) i liquida (l, r) slog će u prozi biti kratak, a u poeziji može biti i dug i kratak NOTA BENE! Kvantiteta vokala je važna, jer može mijenjati značenje riječi. tenebrae, duplex mălum – zlo mālum – jabuka pŏpulus – narod pōpulus – jablan lăbor – rad lābor – padam lĭber – knjiga līber – slobodan

NAGLASAK – se određuje prema duljini sloga PRAVILA PRETPOSLJEDNJEG SLOGA (drugi od kraja) DVOSLOŽNE VIŠESLOŽNE Naglasak je uvijek na pretposljednjem slogu, kad je Naglasak je na pretposljednjem slogu dug: natúra, divínus, indúctus Na trećem slogu od kraja stoji kad je preposljednji víta, páter, píus, fídes kratak: Cícĕro, sacrífĭco, relígĭo, vóvĕo Iznimno neke riječi mogu biti naglašene na prvom slogu od kraja. Za to postoje razlozi u postanku tih oblika od starijih u kojima su te riječi imale jedan slog više. Npr. illíc, istúc, dúc, Arpinás ENKLITIKE (nenaglašene riječi) u latinskom se pišu i izgovaraju s rječju na koju se odnose, ali zadržavaju svoje značenje. Ima ih tri i to su: -que (i), -ve (ili), -ne (li) Npr. paterque = i otac; sacerdosve = ili svećenik; habesne = imaš li

VJEŽBA ČITANJA I NAGLAŠAVANJA § quaero § Phaëton § Gracchus § pinguis § Aenēās § iugŭlum § Ostia § Eurydĭce § rhythmĭci § excoquo § amicitia § sinuosus § circuitio § foederatus