Pisanje i izgovor glasova i etiri abra esto

Pisanje i izgovor glasova č i ć

Četiri čabra često su pod česmom.

Četiri čovjeka čuče i čekaju.

Čavrljaju i čitaju članke iz časopisa.

Čuju se češljugari, čavke, čaplje i čvorci.

Na čistini i u čestaru čobani čuvaju ovčice.

Čupaju čičak i čkalj oko čempresa.

Ćaća Ćiro je ćelav i ćosav.

U svom dućanu prodaje ćilime, ćebad, ćilibare, ćupove i ćuskije.

Zna peći ćevape.

Voli ćaskanje i ćeretanje djece, ćurlikanje i ćivrikanje ptica, ćarlijanje vjetrića i ćukanje ćuka kraj ćuprije.

Fonemi č i ć zasebni su fonemi hrvatskog jezika. spavačica spavaćica

Prema mjestu tvorbe glasovi č i ć su: jezični zadnjojezični (palatali) dž, č, đ, ć, ž, š, lj, nj, r Prema načinu tvorbe glasovi č i ć su: slivenici dž, đ, ć, č, c

nos tvrdo nepce meko nepce usne desni resica Glas č tvori se jezikom i tvrdim nepcem. Glas ć tvori se jezikom i mekim nepcem.

Izgovori glasno sljedeće riječi: čičak, čizme, količina, luč, čežnja, ćelija, pluća, sreća, šećer, moć, treći, čokolada, čeljust, leća, ćud, čast

Glas č dolazi: 1. u riječima u kojima postanak nije vidljiv: mačka bačva pčela bič hlače

2. u oblicima i izvedenicama prema osnovnom k, c: junak - junačina ruka - ručetina Iznimke su imenice liješće i triješće (prema lijeska i trijeska) i glagoli plješćem, pritišćem i stišćem (prema pljeskati, pritiskati i stiskati).

3. u riječima prema osnovnom c: zec - zečji zubac - zupčanik

4. u riječima s češćim ili manje češćim sufiksima (imenicama i pridjevima): -ač, -ačica Imenice koje označavaju: a) vršitelja radnje b) predmet pjevačica

-čica Umanjenice za neke imenice ž. r. koje završavaju na –ka: travčica slamčica

-ič Vršitelj radnje (taj sufiks više nije plodan). branič ribič

-ača, -jača imenice ž. r. nastale od pridjeva, glagola i brojeva lozovača orehnjača

-ičar Imenice m. r. koje znače: a) zanimanje b) osobinu kemičar

-čina uvećanice kamenčina

-če Umanjenice koje znače što mlado. gušče

Pridjevski sufiksi: -ačak dugačak, punačak

-ičan ironičan, energičan, simpatičan

-ički urbanistički, budistički, humanistički

-ački dubrovački, zagrebački

-ičast plavičast, bjeličast

5. u slavenskim prezimenima, i to bugarskim (Miletič), češkim (Belič), ruskim (Ivan Sergejevič Turgenjev), slovačkim (Jurkovič) i slovenskim (Župančič).

Glas ć dolazi: 1. u riječima u kojima postanak nije vidljiv: noć ćuk kuća

2. u oblicima i izvedenicama prema osnovnom t: radost - radošću ljut - ljući

3. u riječima s češćim ili manje češćim sufiksima (imeničkim, pridjevskim i glagolskim): -ći infinitiv doći, poći, naći

-ći glagolski prilog sadašnji pjevajući, radeći, pazeći

-ić umanjenice za muški rod stolić, listić, autić

-oća imenice ž. r. nastale od pridjeva koje označavaju neku osobinu čistoća, mirnoća, zloća, bjesnoća

-aći pridjevi nastali od glagola pisaći, šivaći

4. kada se osnovno đ nađe pred bezvučnim šumnikom riđ - rićkast

Stavi odgovarajuće kvačice: ˇ ˇ ˇ ´ pjesnicki ˇ jezik, metaforicnost, ˇ baladican, ˇ svecan, ˇ ritmicki ˇ elementi, epicar, ˇ polemicar, ˇ pripovjedac, ˇ romanticno, ˇ pletaci´ pribor, puhaci ´ instrumenti, tisucljece, ´ ´ viseci´ vrtovi, istokracan, ˇ reciprocne ˇ vrijednosti, tisucnina, ´ letece ´ tijelo, ušce, ´ putujuci ´ pjevaci ˇ umjetnicko djelo, stvaralacki cin, nadahnuce,