FONETIKA GLASOVNE PROMJENE Jednaenje konsonanata po zvunosti kad

FONETIKA GLASOVNE PROMJENE

Jednačenje konsonanata po zvučnosti kad se konsonanti različiti po zvučnosti nađu jedni pored drugih, prvi od njih mijenja svoju zvučnost upravlajući se pema drgome. Ako je drugi konsonant zvučan, onda se i prvi mijenja u svoj zvučni parnjak. I obrnuto, ako je drugi nezvučan, prvi se konsonant zamjenjuje svojim nezvučnim parnajakom. (upamti: ovo pravilo ne obuhvata sonante v, j, l, i, m, n i r)koji, iako su zvučni, ne utiču na promjenu zvučnosti kontaktnih fonema. ) Bilo koji konsonant kad se nađe u kontaktu(u okviru jedne riječi)s konsonantom koji mu je suprotan po zvučnosto prelazi u svoj parnjak. Vrabac: vrabca>vrapcu Ob+činiti>opčiniti Baba: babski>bapski Top: topdžija>topdžija Burek: burekdžija>buregdžija Svat: svatba>svadba Pod: podcijeniti>potcijeniti Raz: razhodovati>ras

Jednačenje kosonanata po mjestu tvorbe v Glasovna akternacija usljed koje dolazti do promjena u dvijema kategirjama: v 1. konsonanti S, Z u položaju ispres palatalnih konsonanta alterniraju sa S, Š v 2. sonant N ispred konsonata b alternira sa sonantom M(samo kada se B nađe na početku sufiksalnoga morfema izvedenih riječi)

Jednačenje s, z>s, ž v U izvedenicama: v Iščupati, rašćerati, iždžikljati, razdžilitati, iščeznuti isl; v Na granici između osnove i sufiksalnoga morfema: v Pažljiv, nošnja, vožnja, pašče, grožđe, lišće, mašću, mišlju v znjihati

Jednačenje po mjestu tvorbe v NE VRŠI SE: v Ako se konsonati s i z nađu na kraju prefiksalnoga morfema u izvedenicama čija osova počinje palatalnim konsonatom: sljuštiti, sljubiti, izljubiti, razljutiti raznjihati v Ako se s i z nađu ispred l in koji su nastali kao produkt jotacije v Posljednji, sljedeći, usljed, sljepoća, snjegovit, snježnica, ozljeda, ozljeđivati, raznježiti, iznjedriti

Prva palatalizacija v Alternacija konsonanata K, G, H u Č, Ž, Š v Brojni primjeri u jeziku: v 1. u vokativu imenica muškog roda: konjanik>konjani v če, vrag>vraže, duh>duše v 2. u oblicima prezenta glagola: vučem, tučem, možeš v Muka>mučan, mrak>mračan, briga>brižan, strah>straš an, ruka>ručni, noga>nožni, uho>ušni, mučenik>mučeni čki; stog>stožina, ruka>ručetina, noga>nožetina, knjga >knjižica, ručica, mušica, jezičina, prašina, kožuh isl.

Druga palatalizacija v Alternacija konsonanata K, G, H ispred i u C, >Z, S vrši se u brojnim kategorijama : v Junak>jinaci/junacima, momak, momci/momcima, kon ajanik, konajanici, konjanicima, nalog, nalozi/nalozima prijedlog, prijedlozima, duh, dusi/dusima orah, orasi/orasima v Muka-muci, struka-struci, đevojka-đevojci, noganozi, podloga-podlozi, briga-brizi. knjigaknjizi, reci(imperativ!)pomozi

Kada se ne vrši? v Radi očuvanja osnove, tj, iz semantičkih razloga ne vrši se dosljedno Milka-Milki, Mika-Miki, draga-Dragi, Zaga v Zagi, Blaga-Blagi, Miha-mihi i sl. v Frizerka-frizerki, maska-maski, droga-drogi, dogadogi, aga-agi, sluga-slugi, duga-dugi, snaha-snahi v Kocka-kocki, bocka-bocki, tačka-tački, kučkakučki, praćka-prački, voćka-vočki, srećka-srećki, tezgatezgi, mazga-mazgi v U crnogorskom dvojako: praska/praski, daskadaski-dasci, ljuska-ljuski-ljusci, guska-guski-gusci isl.

Treća palatelizacija v Alternacija k, g, h, sa c, z, s, ispred sufiksalnoga morfema –av Vrši se pri promjeni perfektivnih glagola prve vrste u imperfektivne pod uticajem sufiksalnoga morfema: maći, taći, zapeći, oteći, ispreći(isprezati, ) v Pravilo: ije, e, i + k, g, h, +a > ije, e, i +, c, z, s, +a

Jotacija v Glasovna promjena kojom nenpčani i zadnjonepčani konsonati sa sonantom J u određenim kategorijama alterniraju s palatalnim konsonatima v Javlje se u komparativu pridjeva, u oblicima prezenta v U trpnom pridjevu i imperfektu, pri građenju zbirnih imenica, pridjeva, imperfektivnih glagola isl.

Primjeri za jotaciju v d>đ-mlad>mlađi v T>ć Krut>krući v T>lj bijel>bjelji v S>š visok-viši v Nizak-niži, jači, draži, tiši, grublji. . . v Glodati-glođem, meteti- mećem, koljem, žanjem, nižem, skačem, zobljem. . . v Kupatikupljem, hramljem, građen, mlaćen, soljen, pažen. . .

Promjena L u O v Glas L na kraju sloga mijenja se u O: v Znao, kleo, rekao, radio, vijao, provaljivao, mislio, prokleo v Učionica, vježbaonica, radionica, perionica. . . v Kotao, posao, misao, uzao. . . v Dio, žaoka, razdio, predio, soko, v Ovo ne važi za strane riječi: bokal, general, maršal, bal, originalal, moral. . v Cio, čio, veseo, zao, debeo, okrugao

Nepostojano a v Vokal a koji se javlja u jednima a ne javlja u drugim oblicima iste riječi naziva se nepostojano a; javlja se u nominativu jednine i genitivu množine nekih imen. muškog roda, u genitivu množine imen. ženskog i srednjeg roda v U nominativu pridjeva neodređenoga vida u jednini, u nekim glagolskim oblicima momak-momaka, pas-pasa, sastanaksatanaka, vrabac-vrabacaguska-gusaka, tukva-tikava v Tačka-tačaka, staklo-stakaladobar, kršan, jesam-jesmo

Umetnuto a v je glas koji se umeće( radi izbjegavanja nagomilavanja konsonatskih grupa) između prefiksa i osnove ili prijedloga i imenice itd. v Izagnati, razapeti, sa sestrom, sa svekrvom v Ka kući, ka kapiji, ka klubu, ka govedima, ka gradu. . . v Kroza selo, niza stranu, niza stube, kroza šumu. . . v Ka gazdi, ka Gvozdenu, kroza zube, niza zid, kroza žito

Asimilacija i disimilacija vokala Glasovna promjena po kojoj se dva glasa u kontekstu izjednačuju prema zajedničkim svojstvima; tada glasovno svojstvo jednoga glasa utiče artikulaciju drugoga glasa. Ako prvi glas utiče na drugi, riječ je p progresivnoj asimilaciji drugoga glasa. Ako se jednačenje vrši prema drugome glasu, tj. ako se prvi glas upravlja prema drugome, onda je to regresivna asimilacija.

Primjeri za asimilaciju v. U crnogorskome standardnom jeziku ravnopravni su oblici poput: tvojeg(a)/tvog(a), v Kojeg(a)Ikog(a), mojem(u)/mome(e)pojas/ pas. . . v Kraće varjante datih primjera nastale su glasovnim putem od dužih oblika i to upravo djelovanjem asimilacije vokala

Disimilacija vokala v proces suprotan asimilaciji naziva se disimilacija ili razjednačavanje. v To je glasovna promjena u kojoj se dva ista ili srodna glasa u kontekstu razjednačavaju(odnosno postaju različiti) v I ona može biti progresivna i regeresivna v Upravo ovom glasovnom promjenom objašnja se postojanje npr. dvostrukih nastavaka u instrumentalu jednine imenica muškoga roda; _om/em: crtežomnožem, Mološem_Vranešom i sl.