Fonetika i fonologija Doc dr sc Violeta Moretti

Fonetika i fonologija Doc. dr. sc. Violeta Moretti

1. FONETIKA • jezikoslovna disciplina koja se bavi glasovima – deskriptivan pristup (=opisno) – bavi se: načinom izgovora (artikulacijom), opažanjem (percepcijom) i fizičkim svojstvima glasova a. ARTIKULACIJSKA f. – bavi se izgovorom glasova (govorni organi, njihova funkcija itd. ) b. AUDITORNA – bavi se opažanjem (percepcijom) glasova (organi sluha, kognitivni procesi prepoznavanju glasova itd. ) c. AKUSTIČKA – bavi se akustikom govora (zvučni valovi pri izgovoru glasova, amplitude, frekvencija, duljina vala itd. , tj. glasnoća, visina, trajanje glasa i drugo)

• u sklopu primijenjene lingvistike – specijalizirane grane fonetike, npr. forenzička fonetika i sl. • mjerenja instrumentima, eksperimenti itd. • npr. proučavanje artikulacije (izgovora) glasova omogućuje njihovu klasifikaciju prema raznim kriterijima

Primjer iz proučavanja artikulacije PODJELA GLASOVA S OBZIROM NA: • aktivnost glasnica – pa se npr. šumnici/opstruenti dijele na • ZVUČNI: b, d, g, z, ž (=glasnice titraju) • BEZVUČNI: p, t, k, s, š, h • mjesto u govornom traktu na kojem nastaju – usneni (labijalni): p, b i m – zubni (dentalni): t, d, n, l, r, z – mekonepčani (velarni): k, g, h itd. • položaj jezika – visoki: u, i – niski: a itd. • Takve su klasifikacije bitne za fonološka proučavanja i teorije.

2. FONOLOGIJA • jezikoslovna disciplina koja se bavi sustavima glasova u jezicima i načinima na koje glasovi funkcioniraju u pojedinim jezicima • teorijska razmatranja • svaki jezik ima određen broj fonema (razlikovnih glasova), koji se u govoru ne ostvaruju uvijek na isti način, već ovise o fonološkoj okolini (okolnim glasovima, naglasku i sl. ). • Glasovi koji se doista izgovaraju zapravo su razni alofoni pojedinih fonema.

RAZLIKOVNA ULOGA FONEMA U JEZIKU PRIMJER • glas /c/ obično se izgovara kao [c], ali pred zvučnim šumnicima izgovara se kao [dz] • i [c] i [dz] alofoni su fonema /c/ Zamjena fonema dovodi do promjene riječi, npr. oci, ali oni, ori. . . ili se dobije besmislena riječ, npr. opi, oži. .

KOMPLEMENTARNA DISTRIBUCIJA • promjene alofona ne dovode do promjene riječi, već do njih dolazi pod utjecajem okoline, npr. – otac jede [otac jede] : otac bi jeo [otadz bi jeo] – c se jednači prema b po zvučnosti – dakle, pred zvučnim šumnicima može biti samo dz, a drugdje je c = takva se distribucija naziva komplementarnom distribucijom

• Isti glas može biti fonem u jednom jeziku, a tek alofon u drugom – npr. dz je bio fonem u staroslavenskom, a i danas je u nekim hrv. govorima, te u talijanskom itd.

FONETSKA NEUTRALIZACIJA • isti glas može u istom jeziku biti i fonem i alofon, ovisno o uvjetima, npr. • u hrvatskom k i g su različiti fonemi (usporedi kad : gad) • ali g može biti i alofon fonema k i obratno, zbog jednačenja po zvučnosti: Bog te pita [bokte pita], kuk ga boli [kugga boli] • to se naziva fonetskom neutralizacijom (=dva različita fonema zvuče isto u odr. uvjetima, iako govornici znaju da su dva razl. fonema u pitanju)

Fonologija proučava i opisuje: a. sustave glasova u pojedinom jeziku/dijalektu (koji glasovi postoje, kakvi su i u kojem su međusobnom odnosu) PRIMJER – u hrv. postoje dva zubna frikativa: s i z – u nekim varijantama španjolskog samo jedan: s – u engleskom četiri: s, z, θ i ð (potonja dva se pišu th) itd. – Također, s i z čine par s obzirom na zvučnost (tj. izmjenjuju se u jednačenju po zvučnosti), a tako i θ i ð u engleskom.

b. automatska pravila koja upravljaju izgovorom glasova (npr. jednačenja po mj. tvorbe i sl. ) PRIMJER • u hrv. se s i z mijenjaju u š i ž ispred č, ć, dž i sl. – bez džepa [beždžepa], uvoz čaja [uvoščaja] – a u engleskom i ispred j: miss you [mɪšjə]; a tako i d i t tu prelaze u palatale: meet you [mičjə] itd. c. fonološke alternacije (mijenjanje nekih glasova u druge u odr. uvjetima) • - npr. palatalizacija – hrvatski: vuk, vuče, vučić – talijanskom: amico [amiko], amici [amiči]

d. fonotaktiku (kako se sve glasovi mogu kombinirati u pojedinom jeziku) PRIMJER – u hrv. riječ može početi nizovima str i zdr (strah, zdrav), ali ne sa lž ili vš – u tal. i eng. riječi ne mogu početi nizom zdr, ali mogu na str – u španj. ne mogu ni na str – u češkom pak ima riječi što počinju i na lž, vš (lžíce 'žlica', všude 'svuda‘)

e. razlikovna obilježja fonema (značajke koje se temelje na izgovoru glasova, a po kojima se neki glas ili skupina glasova razlikuje od ostalih) PRIMJERI • zvučnost (proizlazi iz titranja glasnica) razlikuje npr. t od d • nosnost (proizlazi iz otvorenosti prolaza prema nosnoj šupljini) – razlikuje npr. m od b • u st. slav. , poljskom, franc. i o od ǫ, – npr. francuski beau [bo] 'lijep' : bon [bǫ] 'dobar'. . .

f. slogove (kakvi su slogovi u pojedinom jeziku i pojave povezane s njima) g. naglasne pojave i intonaciju h. povijesni razvoj i promjene svega dosad navedenog, itd.