ROMANTIZAM u europskim knjievnostima Romantizam je europski knjievni

ROMANTIZAM u europskim književnostima

Romantizam je europski književni i umjetnički pravac koji se javlja potkraj 18. i početkom 19. st. , a svoju punu afirmaciju doživljava u razdoblju od 1800. do 1830. g. Ova epoha je usko povezana s razdobljem revolucija u kojima je srušena feudalna i nastala nova građanska Europa. U tom razdoblju zbili su se značajni povijesni događaji poput Francuske revolucije(1789. ), Napoleonovog uspona i pada, ustanak Dekabrista u Rusiji … Nije ostvarila proklamirano bratstvo, jednakost i slobodu – EGALITE, FRATELITE, LIBERTE.

OPĆE KLONUĆE, MELANKOLIJA I RAZOČARENJE

U nekim europskim književnostima već u drugoj polovici 18. st. (u doba prosvjetiteljstva) javlja se predromantizam ili sentimentalizam. • Začetnik romantizma je Jean Jacques Rouseau (Žan Žak Ruso) s romanom Julija ili Nova Heloise (Eloiza) - epistolarni roman, uzdiže emocije (sentimentalno-ljubavni roman ). Čovjek je rođen slobodan, a svuda je u lancima. Ta krilatica predstavlja osnovni ideal ljudskoga života, a to je povratak prvorođenoj slobodi - povratak prirodi. • na oblikovanje romantičarskog nazora utječu i engleski pisac Byron i francuski François-René de Chateaubriand (Šatobrijan ), roman Rene, uvodi u književnost motiv svjetskoga bola i ljepotu i utjecaj pejzaža

Klasicizam i prosvjetiteljstvo: kult razuma Predromantizam i romantizam: kult osjećaja poučna i funkcija književnosti jednostavnost, skladnost, pravilnost stroga podjela na rodove i vrste podređenost klasicističkim pravilima i kultu forme uzor: antička književnost estetska funkcija književnosti sloboda izraza, ironija različite vrste-prodor lirizma u epiku i dramu najvažnija je sloboda stvaralaštva Biblija, Shakespeare, barok,

Naziv - ROMANTIZAM Riječ romantizam izvedena je iz popularnosti koju su krajem 18. st. uživale srednjovjekovne priče o pustolovinama (romani– znači da su napisani na jednom od romanskih jezika), a rođena je iz čežnje za emocionalnim doživljajem Sama riječ romantičan javlja se veoma rano, još u 17. i 18. stoljeću, kada označava sve one književne pojave koje su suprotne antičkoj književnosti, a javljale su se u renesansnoj, španjolskoj i talijanskoj, književnosti. Sve što je u umjetnosti čudesno, fantastično, sanjalačko, sentimentalno, pustolovno i mistično dobiva oznaku romantično

Glavne odlike tog razdoblja su: subjektivizam, iracionalizam, emocija, mističnost, buntovnost, razbijenost, fragmentalnost i nedovršenost ostvarenja te zanimanje za nacionalnu povijest i usmenu književnost. Javlja se pojam svjetske boli- izraz za osjećanje tuge i malodušnosti zbog nesklada

Bitna karakteristika romantičara je PROTURJEČNOST potreba za društvom ironija duboko poniranje, osjećanje života usamljenost melankolija bijeg od života

Romantičarske teme osobne i intimne preokupacije J. W. Goethe, A. de Lamartine, W. Wordsworth, S. Coleridge buntovništvo i odmetništvo, suvišni ljudi F. Schiller, A. Puškin, M. Ljermontov pejzaž, daleki i nepoznati krajevi (egzotika, s puno vizualnih efekata, boja, lirizma, pejzaži švicarski, Bliskoga i dalekog istoka, Kavkaza, američki, škotski) Byron, A. de Lamartine, W. Wordsworth, S. Coleridge mistično i okultno (jezovito i mistično E. A. Poe mistično i okultno ( - "grobljanske atmosfere", noćno, sablasno) nacionalna povijest V. Hugo, Walter Scott

• Romantizam je razvio svoju estetsku koncepciju. Ta estetska koncepcija suprotstavljena je estetici 17. st. Poučno-prosvjetiteljska funkcija umjetnosti zamijenjena je emocionalno-estetskom funkcijom. Stvaralački čin po shvaćanju romantičara motiviran je ponajprije emocionalnim momentom. Umjetnik se podređuje snazi imaginacije, mašte i jezika. U shvaćanju umjetničkih sredstava romantizam je značio pravu revoluciju. Izraz postaje slobodniji, jezik bogatiji i elastičniji. Romantizam je razvio osjetljivost za muzičku i vizualnu komponentu. Štoviše, romantičari utiru put novom doživljavanju i izražavanju koje će se jasno ocrtati u novijoj/poeziji, počevši od Baudelairea preko parnasovaca do simbolista i impresionista Estetika romantizma

• Sinestezija je, značajno otkriće romantizma, a svoju poetsku formulaciju doživljava kasnije u • I boja zvoni, forma zvuči, one Baudelairevoj pjesmi Suglasja. Romantika je obogatila lirski pjesnički izraz. Metaforu je Po obliku i boji zvuče, zvone. učinila produktivnom, a poetsku sliku usavršila i Što rastavila je zavist bogova, obogatila. Na tekovinama romantike izrastale su Tu božica fantazija sad druži, kasnije pjesničke struje. Kao osobitu značajku Da svoju boju pozna glazba ova, romantizma treba istaknuti međusobno A svaki list se slatkim glasom služi, prožimanje različitih umjetnosti: poezije, glazbe i Da boja, miris, pjev su braća nova. slikarstva. Romantika je osobito naglašavala Sjedinjuje ih bratski vez najuži, poetsku inspiraciju. Pjesnika je proglasila Gdje pjesništvo ih spaja sve od reda prorokom i vizionarom. Umjetnost je Da svako u svom drugu sebe gleda pretpostavila svim ostalim oblicima života ističući njezin utopijski i karakter. Prevlast (Tieck) estetizma čini jednu od bitnih značajki romantizma. Romantizam je izgradio svoj posebni stil. Bez obzira na individualne značajke romantizma u pojedinim zemljama, on se javlja kao jedinstvena stilska formacija

Jedinstvena stilska formacija - emocije, mašta, jezik bogat vizualnom i glazbenom komponentom ; - umjesto klasicističkog poštivanja pravila (čast, dužnost - kod likova, strogo poštivanje forme) sada se njeguje individualnost i prožimanje književnih postupaka i vrsta - sinestezija - miješanje zvukova, boja i mirisa, - obogaćivanje lirskog pjesničkog izraza, razvijanje metafore - prožimanje poezije, glazbe i slikarstva - lirika ulazi u sve književne rodove - razvija se monolog u romanu, pripovijesti i drami - poema - lirsko-epska vrsta je gotovo dominantna (Byron, Puškin, Ljermontov)

Glavne značajke: • otpor prema racionalizmu • isticanje vrijednosti osjećaja i naglašena emotivnost • individualizam i pjesnička sloboda • pesimizam, nesklad • obožavanje i štovanje prirode • svjetska bol • osjećanje suvišnosti • zanimanje za povijest, folklor i narodne pjesme Postoje dvije skupine romantičara: • aktivni - barem djelomično sagledavaju stvarnost i pokušavaju utjecati na rješavanje društvenih problema, • pasivni - oni ne sagledavaju probleme već bježe i povlače se u sebe, u svijet svojih problema i emocija. Oduševljava ih priroda.

On je osobit i obrazovani muškarac, obično plemić. Takav junak voli slobodu i ima visoke ideale. Često ih ne može postići, tako da postoji kontrast između njegovih svjetonazora, ciljeva i težnji i ostvarenja istih u društvenoj stvarnosti. Temeljno proturječje romantičari izvode iz Kantove filozofije: proturječnost između ideala i stvarnosti. Zbog neispunjavanja svojih ideala, a time i nemogućnosti samoostvarenja, on se povlaći u prirodu i u svijet mašte; pokušava stvoriti svijet ljepote, istine i dobrote Romantični junak je emocionalni čovjek, svijet i život doživljavau vrlo subjektivno, on je je novi tip čovjeka koji živi u sukob s društvom i sa samim sobom. To je romantični čovjek plemenit, ali razočaran u životu. Utjeha traži u idiličnom okruženju, u ljubav djevojke, a ponekad čak i u smrti. k romantičnog junaka Li

NAJZNAČAJNIJI PREDSTAVNICI ROMANTIZMA U EUROPSKIM KNJIŽEVNOSTIMA

Njemačka 1770. -1785. - sturm und drang ili razdoblje genija (antiklasicistički pokret koji njeguje osebujnost pojedinca) Johan Wolfgang von Goethe (1749. — 1832. ) pisac, političar, pjesnik, filozof Goethe je bio jedna od najznačajnijih pojava i njemačke književnosti i europskog neoklasicizma i romantizma krajem 18. i početkom 19. stoljeća (Patnje mladog Werthera, epistolarni roman u kojem je prikazana tragična sudbina hipersenzibilnog, nesretno zaljubljenog Werthera sklonog maštanju i uživanju u prirodi, bez smisla za razumijevanje društvenih konvencija i pragmatičnih zahtjeva zbiljskog života. )

Friedrich Schiller Kroz sva Schillerova djela struji ideja slobode, a ta je ideja postepeno, kako je Schiller dozrijevao, dobivala uvijek novo obličje. U mladosti je to bila fizička sloboda koja mu je pomogla u stvaranju i prešla potom u njegovo djelo. Kasnije, ona se preobrazila u idealni pojam slobode (Goethe) (drama Razbojnici, govori o buntovnom pojedincu koji nasiljem želi ostvariti bolji i pravedniji svijet, ali na kraju i sam uviđa da to nije moguće Oda radosti koju je uglazbio Beethoven

Freude, schöner Götterfunken, Tochter aus Elysium, Wir betreten feuertrunken, Himmlische, dein Heiligtum! Deine Zauber binden wieder, Was die Mode streng geteilt; Alle Menschen werden Brüder, Wo dein sanfter Flügel weilt. Seid umschlungen, Millionen! Diesen Kuß der ganzen Welt! Brüder - überm Sternenzelt Muß ein lieber Vater wohnen. Wem der große Wurf gelungen … Radost divni dar božanstva, Dijete polja nebeskih, Tvojim žarom opijeni, Stupamo do praga tvog. Kad nas tvoja moć izmiri Nestat mora razdor sav. Svaki čovjek brat je drugom Tvoj kad divni slijedi put. Svaki čovjek koji sreću Vjernog prijateljstva zna Svaki koji zna za ljubav Nek nam svoj pridruži glas. Sve što može jedno biće Na toj zemlji svojim zvat Kom to nije dano, bijednik, Taj za radost neće znat. Oda radosti

Christian Johann Heinrich Heine • (1797. — 1856. ) je bio veliki njemački pjesnik na prijelazu romantizma prema realizmu.

• Alphonse de Lamartine (Meditacije, 1820. , posvećene Elviri) i Victor Hugo (Zvonar crkve Notre-Dame u Parizu, 1831. ), a ocem francuskog romantizma drži se se Francois-Rene de Chateaubriand. Francuska

Alphonso de Lamarin Tad volimo se! Nek to vječnost bude mala: Ljubav ja i ti! Jer svijet je brod bez luke, vrijeme val bez žala, Prolaznici mi! (Jezero) Victor Hugo

ENGLESKA 1800. - Percy Busshe Shelley i John Keats– dva apsolutna prvaka svjetske poezije, prva generacija jezerskih pjesnika. Wiliam Wordsworth, Samuel Coleridge ( Lirske balade, 1798. -smatra se početkom engleskog romantizma) • tzv. eng. "jezerski pjesnici " - nezadovoljni stvarnošću , neko su vrijeme zajedno živjeli i pisali u jezerskom dijelu Engleske 1812. - druga generacija-George Gordon Byron(bajronizampesimistični svjetonazor koji prožima Byronova djela, razvija se kult osjećajnosti i buntovnosti), Percy Shelley i John Keats, Walter Scott.

Sjaj u travi, W. Wordsworth. . Sada, kada ništa na svijetu ne može vratiti dane prohujalog ljeta naš sjaj u travi i blještavost svijeta, ne treba tugovati, već tražiti snage u onom što je ostalo i s tim živjeti. . zaboravimo, ne radi nas, ne radi zaborava zaboravimo da smo se voljeli, da smo se svadali i da smo bili krivi. . požurimo, s danima i danima sto će doći požurimo sa shvaćanjima, sa svim što me odvaja od tebe. . jednom, ćeš se vratiti i ubrati cvjetove koje smo zajedno mirisali, gazili ali, tvoje ruke bit će prekratke, a noge premorene da se vratiš. . bit će kasno. . možda ćemo se naći jedanput na malom vrhu života i neizrečene tajne htjeti jedno drugome da kažemo, al' proći ćemo jedno kraj drugog kao stranci jedan skrenuti pogled bit će sve što ćemo jedno drugome moći dati. . zaboravit ću oči i neću promatrati zvijezde koje me na tebe neobično podsjećaju. . ne boj se, jednom ćes se zaljubiti al' ljubit ćes zato što će te nešto na toj ženi podsjećati na mene. . ne otkrivaj svoje srce ljudima jer u njima vlada kob i egoizam život je borba - nastoj pobijediti ali ako izgubiš-ne smiješ tugovati cilj života je ljubav-a ona traži žrtve. . bio si moje veliko proljeće uspomena koja će dugo živjeti u budućnosti koje ću se sjećati. . . osjećat ću tugu jer sam tebe voljela bit će to ironija tuge. . nestat će sjaja u travi nestat će veličanstvenosti svijeta ostat će samo blijeda slika onoga što je prošlo. .

Samuel Coleridge

- - bio je pjesnički prvak engleskog romantizma - izraz bajronizam (po pjesniku), kult osjećajnosti i pobune u ime idealistički usmijerenog individualizma oko 1820. g. postaje jedna od osnovnih karakteristika europskog romantizma poema Childe Harold - nesklad između vlastitih moralnih načela i društvenih pravila, usamljenost, promašenost, buran unutarnji život; Ljudi često imaju puno poštovanja ogorčeni pojedinac želi pobjeći od prema onima koji se uzdignu brzo, društva i naći smisao svoga života u iako se ništa ne diže brže od putovanjima i borbi za vrijedne ljudske ideale prašine, slame i perja. George Gordon Byron

RUSIJA - Aleksandar Sergejevič Puškin (Evgenije Onjegin) - Mihail Jurjevič Ljermontov (Junak našeg doba) • U junacima Evgeniju Onjeginju i Pečorinu krije se lik SUVIŠNOG ČOVJEKA, tipa nezadovoljnog, nemirnog i pasivnog mladića koji je pun proturječja, predaje se besciljnom djelovanju ne iskoristivši svoje potencijale. Sklon je samouništenju, a snažan osjećaj dosade i besmisla života tjera ga na lutanja. Pojava takvog lika potaknuta je bajronovskim demonskim likovima.

• Što manje ženu volimo, to joj se više sviđamo. • - Šta je slava? – Sjajna zakrpa na trošnoj odjeći pjesnika. • - Prezirati ljudski sud nije teško, prezirati vlastiti sud nemoguće je. • - Ne prodaje se nadahnuće, ali se rukopis može prodati. • - Lukavost još nije dokaz pameti. Ima glupana pa čak i luđaka koji su izvanredno lukavi. • - Čitanje je najbolje učenje. • - Teško je voljeti, još teže ne voljeti, a najteže je naći voljenog koji te voli. • - Ljubav je kapljica nebeske rose koju nebesa kanuše u kaljužu života da mu zaslade gorkos Aleksandar Sergejevič Puškin

• Ako bi nekome bio razlogom bola ili radosti, a da na to nemaš nikakva posebna prava - nije li to najslađa hrana našeg ponosa? A što je zapravo sreća? Zasićen ponos. Mihail Jurjevič Ljermontov

Prije mnogo i mnogo godina, U carstvu kraj mora to bi, Djeva je živjela koju su zvali Imenom Annabel Lee; S tek jednom je živjela mišlju: Da voli i da se volimo mi. Bio sam dijete i bila je dijete - U carstvu kraj mora to bi Al više neg ljubavlju mi smo se ljubili, Ja i Annabel Lee I zbog toga nebeski krilati serafi Bili su zavidni. Edgar Allan Poe I to je razlog što jednom davno - U carstvu kraj mora to bi Vjetar se spusti iz oblaka, noću, Sledivši moju Annabel Lee. I došli su plameniti rođaci njeni, Meni je oteli, Da je zatvore u grobnicu tamnu U tom carstvu što kraj mora bi. američki pisac, pjesnik, urednik i književni kritičar iz doba romantizma

Zavidjeli su nam anđeli s neba, - Ni upola sretni ko mi Da! To je razlog (kao što znaju U tom carstvu kraj mora svi), Što noću je vjetar iz oblaka došo I sledio, ubio Annabel Lee. Al ljubav nam bila je jača od ljubavi mnogih Što stariji bili neg mi I mudriji mnogo neg mi I niti anđeli, gore na nebu, Ni podmorski demoni zli Ne mogu mi razdvojiti dušu od dusš Lijepe Annabel Lee. Jer mi ne bljesne mjesec, da sne ne donese O lijepoj Annabel Lee; Kada zvijezde se stvore, vidim kako gore Tek oči Annabel Lee. Tako ležim pokraj svoje drage do zore, Svoje drage, - drage -, života i mlade, U njezinoj grobnici uz more, U njenom grobu uz šumorno more.

• • • Italija-Giacomo Leopardi i Alessandro Manzoni, Zaručnici Slovenija-France Prešeren, Sonetni vijenac Poljska-Adam Mickiewicz, Gospodin Tadija Češka-Jan Kollar-Kći slave Danska-Hans C. Andersen, Bajke

izvor: Internet (tekst i slike) izradila: Zdenka