PROCJENJIVANJE I MJERENJE ZNANJA Lozena Ivanov Odjel za

PROCJENJIVANJE I MJERENJE ZNANJA Lozena Ivanov Odjel za psihologiju Sveučilište u Zadru

ŠKOLSKA DOKIMOLOGIJA je znanstvena disciplina koja nastoji identificirati i proučiti utjecaj svih onih faktora koji kvare dijagnostičku i prognostičku vrijednost školskih ocjena.

Školsko ispitivanje učeničkih znanja u psihologijskom smislu je postupak u kojem se pitanjima (podražajima), upućenim subjektu (učeniku), izazivaju reakcije znanja (odgovori). Pri ocjenjivanju prosuđuje se vrijednost učenikova odgovora jedinicama ljestvice školskih ocjena (od 1 - nedovoljan do 5 -odličan) i tako posredno mjere njegova znanja

Glavna pretpostavka posrednog mjerenja jest postojanje povezanosti između veličine koja se mjeri (posredne veličine tj. učenikovog odgovora) i one koja se želi mjeriti (prave veličine tj. učenikovog znanja). Postojanje potpunog slaganja između ove dvije varijable uvjetuje točnost mjerenja. U slučaju mjerenja učeničkih znanja takva povezanost nije potpuna jer na odgovore učenika utječe niz faktora koji su izvan njegova znanja.

Za točno mjerenje potreban je objektivan, pouzdan, valjan mjerni instrument. U situaciji mjerenja učeničkih znanja nastavnik se javlja u ulozi mjerioca i mjernog instrumenta. Nastavnik kao mjerni instrument ne bi smio utjecati na rezultat mjerenja (vrijednost ocjene), ali to često nije tako. Rezultati niza istraživanja pokazali su da školske ocjene najčešće nisu valjani pokazatelji znanja.

Svaki nastavnik ima «svoje mjerilo» prema kojem procjenjuje vrijednost učeničkih odgovora. Kriteriji ocjenjivanja nisu jasno definirani, odnosno, ne zna se koliko velikom dijelu nastavnog programa treba udovoljiti učenik da bi dobio određenu ocjenu. Zato među nastavnicima postoji neujednačenost – istoj količini gradiva pridaju se različite ocjene.

Relativni kriterij - rezultati učenika na ispitu se dijele prema normalnoj distribuciji u kategorije kojima se pridaju odgovarajuće ocjene: s 10% najlošijih – nedovoljan s Sljedećih 20% - dovoljan s Sljedećih 40% dobar s Sljedećih 20% - vrlo dobar s Posljednjih 10% - izvrstan Apsolutni kriterij – unaprijed se odredi koja količina pokazanog znanja odgovara kojoj ocjeni • Za dovoljan – 61 – 70% zadataka • Za dobar – 71 do 80% zadataka • Za vrlo dobar - 81 -90% zadataka • Za izvrstan – 91 -100%

Može se odrediti minimalni broj bodova na ispitu koji donosi pozitivnu ocjenu. Nakon toga od minimalnog potrebnog za prolaz do najviše postignutog s 10% dovoljan s Sljedećih 40% dobar s Sljedećih 40% vrlo dobar s Posljednjih 10% izvrstan

Nedostaci subjektivnog načina ocjenjivanja: a) faktori koji sudjeluju pri oblikovanju odgovora učenika na ispitu b) faktori koji ovise o nastavniku kao mjernom instrumentu c) faktori koji ovise o tehnici ispitivanja i ocjenjivanja

a) faktori koji sudjeluju pri oblikovanju odgovora učenika na ispitu - nedovoljna jasnoća i neodređenost odgovora učenika - verbalne mogućnosti učenika - mogućnost opažanja i vještog korištenja percipiranim podacima - emocionalna otpornost

) faktori koji ovise o nastavniku kao mjernom instrumentu - osobna jednadžba nastavnika – tendencija neopravdanog podizanja ili spuštanja kriterija procjenjivanja (“strogi” i “blagi” nastavnici); - halo-efekt – tendencija nastavnika da znanja učenika procjenjuje ili suglasno svom općem stavu i mišljenju koje je prije toga oblikovao o učeniku ili se pri donošenju ocjene povodi za mišljenjima koje su o znanjima tog učenika dali drugi nastavnici; - logička pogreška – kada nastavnik misli da su neke značajke koje procjenjuje logički povezane, pa ih i jednako procjenjuje;

- pogreška sredine – značajno različita znanja nastavnik procjenjuje pretežno srednjim ocjenama - pogreška diferencijacije – nastojanja nastavnika da znanja učenika razlikuje pretjerano i neopravdano (više od 5 ocjena) - pogreška kontrasta – kada nastavnik kriterij ocjenjivanja oblikuje prema prethodno ispitanim učenicima - tendencija prilagođavanja kriterija ocjenjivanja kvaliteti skupine – kada nastavnik npr. podiže kriterij u “boljim” razredima

c) faktori koji ovise o tehnici ispitivanja i ocjenjivanja - na usmenim ispitima – može biti sve što je navedeno, a također će ocjena ovisiti i o tome - da li je nastavnik pasivan ili aktivan tip, - da li postavlja sugestivna pitanja ili ne, - o trajanju ispita, itd. - na pismenim ispitima – moguće pogreške kao i kod usmenog ispitivanja, ali se izbjegava dio faktora koji ovise o učeniku, a moguće je i sve učenike staviti pred jednake zadatke.

Prednosti subjektivnog načina ocjenjivanja: - lakše uočiti kvalitativne razlike u znanjima - nastavnik je fleksibilan – ispitne zahtjeve može upravljati prema mogućnostima reagiranja učenika - odgojni rad Usprkos brojnim i opravdanim kritikama procjenjivanje, mjerenje i ocjenjivanje znanja ima izuzetno značajnu svrhu i ulogu. Svrha: • povratna informacija • motivacijska svrha • vrednovanje • selekcija

OBJEKTIVNIJI POSTUPCI MJERENJA ZNANJA (testovi znanja) Testovi znanja su standardizirani postupci kojim se kod ispitanika (učenika) izazivaju reakcije znanja. Isključuju sve nedostatke nastavnika kao ocjenjivača. - svi ocjenjivači primjenjuju, ispravljaju i ocjenjuju na isti način (isti kriterij procjenjivanja), - učenici stavljeni pred jednake zadatke, - jednako raspoloživo vrijeme za rad i isti režim rada, - mogućnost da se svi relevantni sadržaji uključe u test, - točno određene razine znanja potrebne za određenu ocjenu. Ono što su prednosti subjektivnog načina ocjenjivanja su nedostaci objektivnog.

- Na osnovi testova moguće je uspoređivati postignuće jednog učenika na dva testa iz različitih predmeta - Pismeni ispiti koji se najčešće primjenjuju u praksi jesu NIZOVI ZADATAKA OBJEKTIVNOG TIPA Tipovi testova znanja - tip dosjećanja - tip dopunjavanja - alternativni tip - tip višestrukog izbora - tip povezivanja, itd.

Ispitivanje znanja Podjele zadataka u ispitima znanja brojne su i raznolike Obično se dijele na zadatke esejskog tipa, objektivnog tipa i zadatke koji zahtijevaju rješavanje problema Različiti zadaci su pogodni za ispitivanje različitih obrazovnih ciljeva i njihovo brižljivo kombiniranje dat će učitelju najbolju sliku o znanju učenika

ZADACI ESEJSKOG TIPA OBJEKTIVNOG TIPA RJEŠAVANJE PROBLEMA ŠTO MJERE razumijevanje, rješavanje činjenično znanje, nekih vrsta problema, razumijevanje kompleksne vještine, organizacija ideja, vještini izražavanja vještinu rješavanja problema, razumijevanje problema OBUHVAT GRADIVA ograničen obuhvat velik obuhvat UTJECAJ NA UČENJE potiče učenje većih jedinica, organizaciju i integraciju ideja potiče učenje specifičnih činjenica, može poticati razumijevanje SASTAVLJANJE PITANJA potrebno malo pitanja, priprema relativno laka velik broj pitanja čije je sastavljanje teško i vremenski zahtjevno osrednji broj pitanja, sastavljanje teško i vremenski zahtjevno KONTROLA ODGOVORA onemogućava varanje, pogađanje svedeno na minimum moguće prepisivanje i pogađanje svedeno na minimum ISPRAVLJANJE I OCJENJIVANJE subjektivno, sporo, teško i objektivno i brzo nekonzistentno objektivno, brzina ovisi o kriteriju

Pravila za konstrukciju zadataka: Pitanja ne smiju biti preuzeta izravno iz udžbenika Tekst pitanja ili tvrdnji mora biti razumljiv te gramatički i pravopisno točan Pitanja ne smiju biti takva da olakšavaju odgovor Pitanja ne smiju biti dvosmislena ili takva da namjerno zavaraju učenika Treba izbjegavati upotrebu riječi koje ukazuju na rješenje – riječi kao ponekad, često, općenito česte su u točnim, a uvijek, nikad, nijedan, samo češće su u netočnim tvrdnjama Točni odgovori trebaju biti jednako dugi kao i netočni Zadaci ne smiju biti međusobno vezani, tako da ako učenik ne riješi zadatak A ne može riješiti niti zadatak B

Zadaci esejskog tipa • Sastavljeni kao pitanje na koje treba odgovoriti, ovisno o zahtjevu ispitivača, u dvije-tri rečenice ili tekstom od dvije tri stranice • Daju uvid u sposobnost razumijevanja i promišljanja o problemu • U odgovorima je izbjegnuto pogađanja • Nije svako gradivo pogodno za ispitivanje ovim tipom • Teški su za ispravak

Zadaci objektivnog tipa • Mogu se podijeliti u dvije osnovne skupine s Na zadatke u kojima učenik svojim riječima daje traženi odgovor – zadaci reprodukcije s Na zadatke u kojima učenik odabire točan odgovor među predloženim rješenjima – zadaci odabira

Zadaci dosjećanja i nadopunjavanja U zadacima dosjećanja učenik treba kratko, jednom riječju ili kraćom rečenicom odgovoriti na postavljeno pitanje (npr. mjerna jedinica za dužinu je -------) Zadaci nadopunjavanja nešto su složeniji i teže razumljivi za mlađe učenike. U njima u rečenici nedostaje jedna ili više riječi koje učenik treba nadopuniti. U praksi se pokazalo da je bolje koristi zadatke dosjećanja nego nadopunjavanja.

Zadaci alternativnog izbora Učenik treba prepoznati je li navedena tvrdnja točna ili netočna i upisati ili označiti svoj odgovor. Prednost da se konstruiraju brzo i lako Zahtijevaju puno truda i vještine Treba paziti da bude podjednak broj točnih i netočnih Pri ispravljanju je moguće koristiti formulu za korekciju Rezultat = točni odgovori – Pogrešni odgovori/(Broj mogućih odgovora-1)

Zadacima višestrukog izbora moguće je ispitivati poznavanje činjenica, ali i razumijevanje principa i primjenu znanja • Najčešće predloženo 4 -5 mogućih rješenja • Primjenjivi su u brojnim područjima i za različite vrste znanja i ishoda učenja • Uz predložen dovoljan broj rješenja smanjena je mogućnost učeničkog pogađanja Formula za korekciju kod zadataka s ponuđenih 4 moguća odgovora Rezultat=Točni odgovori – (pogrešni odgovori/3)

Zadaci rješavanja problema Mogu dati vrijedne informacije o tome kako učenik primjenjuje stečena znanja i vještine na pojedinim problemima Nažalost, često mjere samo neka proceduralna znanja. Može primijeniti ispravnu proceduru a da ne razumije bit zadatka PRIMJER: Dva čovjeka nose teret mase 14 kg na štapu dugome 6 m. Ukoliko se zanemari masa štapa, opterećeni su teretom u omjeru 4: 5. Gdje je obješen teret?

Da bi ocjena bila prava motivirajuća povratna informacija, učenik iz nje mora doznati ne samo kakav je njegov učinak u odnosu na kriterij, već mu ona mora pružiti i korektivnu informaciju koja mu pokazuje u čemu griješi i kako da to ispravi. Na primjer, kad povratna informacija sugerira učeniku da jedan dio gradiva nije dobro svladao i da njegov trud nije bio dovoljan za postizanje cilja, učenik može uložiti više truda u daljnje učenje ili promijeniti strategiju učenja.

Školsko ocjenjivanje Ukoliko mu povratna informacija potvrdi da je njegov cilj postignut učenik će se osjećati zadovoljno, ponosno i kompetentno da postavi nove, još više, ciljeve u učenju. Cilj ovakve povratne informacije je da motivira učenika a ne samo da ga obavijesti o (ne)točnosti njegovih odgovora.

I negativna povratna informacija može biti motivirajuća – treba je usmjeriti na ono što je učenik učinio, a ne na njegove sposobnosti. Treba kad god je to moguće negativnu povratnu informaciju dati u kombinaciji s pozitivnom povratnom informacijom. Na taj način navodi se učenika na pripisivanje učinka (ocjene) trudu (na koji može sam utjecati), a ne sposobnostima ili sreći.

Istraživanja su pokazala da su bolje kratke ali česte provjere znanja, nego velike i rijetke. Na taj način učenici mogu neprestano biti informirani o svom napretku u učenju odnosno na vrijeme će biti upozoreni da nešto nisu dobro naučili razumjeli, da je potrebo promijeniti strategiju učenja, da moraju uložiti dodatan trud i sl. Dobro je postavljati mnogo pitanja i za vrijeme samog nastavnog sata.

Općenito možemo razlikovati formativnu provjeru znanja i sumativnu provjeru znanja. Formativnom provjerom služimo se za provjeru učeničkih predznanja ili znanja usvojenih tijekom pouke (nastavnog sata) Sumativna provjera daje nam podatke o učeničkom znanju nakon pouke.

Provjeravanje znanja učenika daje važne povratne informacije i samom nastavniku. Formativna provjera važna je za planiranje i za provjeru uspješnosti poučavanja planirane nastavne jedinice. Sumativna provjera daje podatke o učinkovitosti procesa poučavanja (koji dio gradiva većini učenika nije jasan, planiranje dopunske nastave). Za dobivanje valjanih podataka provjerama znanja važna je njihova što češća primjena.

Ocjena je važna povratna informacija o napredovanju njihova djeteta i za učenikove roditelje. Na osnovu koje roditelj može pravodobno reagirati i pomoći svom djetetu (npr. u slučaju uočavanja da se dijete trudi ali da uspjeh izostaje, ili u slučaju potrebe nagrađivanja , odnosno, kažnjavanja). Naravno da bi reakcija roditelja bila učinkovita ona mora biti pravodobna, a to je moguće samo uz kontinuirano praćenje i ocjenjivanje učenikova znanja.

Ocjena je važna informacija i za samu školu i za prosvjetne vlasti (npr. o uspješnosti neke nove metode poučavanja, o primjerenosti nastavnog programa učenicima određene dobi). Ocjena je selekcijsko sredstvo za upise u srednje škole i na sveučilišta.

Zaključak: Ocjene iako su loših metrijski karakteristika ipak imaju važnu svrhu i ulogu u kompletnom edukacijskom procesu stoga svaki trud uložen u poboljšanje procesa ocjenjivanja ima pozitivne efekte na učinkovitost procesa učenje-poučavanje.

NASTAVNIČKI STRES Nastavničko zanimanje može biti stresno Stres – odgovor na situaciju kad se pred osobu stavlja više od njenih mogućnosti. Stres uključuje psihofizičke reakcije koje mogu biti: kratkotrajne - povišeni adrenalin, puls, tremor, ubrzano disanje dugotrajne – psihofizičke posljedice se akumuliraju i izazivaju psihosomatska oboljenja: infarkt, alergije, čir na želucu.

UZROCI STRESA: uvjeti rada, tj. sadržaj rada autoritativni oblici rukovođenja veličina same radne organizacije socijalna izolacija (uvijek isti ljudi) niski dohodak Nastavničko zanimanje spada među stresnije poslove.

- puno vremena provodi u edukaciji - - često u skupini učenika koji nisu dovoljno motivirani - - igra više uloga, roditelja koji podržava, voditelja koji disciplinira i postavlja zadaće i predstavlja izvor informacija, motivatora koji stimulira na učenje - - interakcijski odnosi sa administracijom škole, roditeljima - - izložen diskrepanci između onoga što podučava i onoga što oni uspijevaju usvojiti - - mora biti vedar i optimistički raspoložen, bez prava na iskazivanje negativnih reakcija

Nastavnici su navodili kao uzroke stresa: prezasićenost poslom nemogućnost napredovanja u poslu problemi discipline nedovoljno definirani nastavni programi osjećaj trajne odgovornosti za druge

NAČINI SUOČAVANJA SA STRESOM usmjeravanje na problem suočavanje usmjereno na emocije (smirivanje samog sebe) suočavanje izbjegavanjem (piće)

Tehnike smanjivanja stresa: to uključuje pokušaje ignoriranja ili zaobilaženje pravila koja nas opterećuju razvijanje pozitivnog mišljenja (naći bar nešto pozitivno u problemu) postavljanje realnih ciljeva (ne tražiti savršenstvo i ne imati velika očekivanja) razvijanje komunikacijskih vještina fizičke aktivnosti – vježbe relaksacije, jogging