PRILAGOAVANJE NA KOLU POLAZAK U KOLU l Vaan

PRILAGOĐAVANJE NA ŠKOLU

POLAZAK U ŠKOLU l Važan događaj u životu svakog djeteta l Velika promjena za njega i njegovu obitelj l Promjena na koju se svi moraju prilagoditi.

POLAZAK U ŠKOLU l U školi mu je sve novo, učiteljica, djeca, zadaci. l Djeca se na promjene prilagođavaju različitom brzinom: neka se vrlo brzo prilagode bez ičije pomoći, a nekima treba dosta vremena i strpljenja odraslih da to postignu.

POLAZAK U ŠKOLU U prosjeku, period prilagodbe traje do dva mjeseca. l Ako traje i duže, ne treba paničariti, jer to ne znači da s djetetom «nešto nije u redu» , ali je važno da osobe koje brinu o djetetu postupaju na primjeren način kako se problem ne bi razvio u ozbiljniji poremećaj. l

POLAZAK U ŠKOLU Djeca koja se teže prilagođavaju na zahtjeve škole često se ne mogu koncentrirati na ono što se radi u školi, pa je njihov uspjeh slabiji nego što bi se mogao očekivati s obzirom na uloženi trud. l I kada se simptomi poteškoća prilagodbe povuku, kod njih je često i dalje prisutan negativan stav prema školi. l

POTEŠKOĆE PRILAGODBE l U podlozi poteškoća prilagodbe je manji ili veći strah od nepoznate situacije. l Strah se javlja uvijek kada smo suočeni sa situacijom za koju vjerujemo da je za nas opasna.

POTEŠKOĆE PRILAGODBE l Nije važno je li ta situacija objektivno opasna, važno je što mislimo o njoj. l Bojimo se onda kada mislimo da nemamo sposobnosti ili mogućnosti suočiti se sa onim što doživljavamo kao opasno.

ŠTO JE TO U ŠKOLI OPASNO? Dijete se susreće sa velikim brojem nepoznate djece. l Ono ne zna kako će se ta djeca ponašati prema njemu. l Mogli bi ga udarati, rugati mu se ili ga odbacivati, a mogli bi ga prihvatiti i s njime se lijepo družiti. l

ŠTO JE TO U ŠKOLI OPASNO? Tu je i učiteljica. l Tko zna kakva je ona? l Možda viče, možda vuče za kosu i uši, a možda često dijeli jedinice. l Svakakve je priče dijete čulo o učiteljima. l

ŠTO JE TO U ŠKOLI OPASNO? Ponekad roditelji prijete neposlušnoj djeci riječima «Vidjet ćeš ti svoga boga kad dođeš u školu! Sredit će oni tebe!» Kako da se dijete nakon toga ne plaši škole i učitelja. l A tu su još i slova, riječi, rečenice, računanje i sve ono što se uči u školi. l Djeca se često pitaju: «Hoću li ja to moći? » . l

PREVLADAVANJE STRAHOVA OVISI… o djetetovim urođenim osobinama i sklonostima l o djetetovim iskustvima do polaska u školu, osobito u obitelji l i o tome kako se osobe koje se o djetetu brinu ponašaju prema njemu onda kada su ti strahovi prisutni l

DJECA SE RAĐAJU RAZLIČITA Neka su prilagodljivija, a neka manje prilagodljiva. l Neku djecu novo i nepoznato privlači, drugu plaši sve što ne poznaju dovoljno dobro i sklona su od toga bježati kad god mogu. l

DJECA KOJA SU ČESTO DOŽIVLJAVLA STRES: l grubost odraslih, fizičku ili psihološku, svjedočenje burnim svađama i obračunima svojih roditelja, izloženost vrijeđanju, omalovažavanju ili zastrašivanju i prijetnjama, teške ozljede, gubitak bliske osobe ili stvari i sl. , češće će se i jače plašiti novog i nedovoljno poznatog nego djeca koja nemaju takva iskustva.

RAZMAŽENA DJECA l razmažena djeca čijim željama roditelji pretjerano udovoljavaju, kao i prezaštićivana djeca koju roditelji štite od frustracija i umjesto njih rade ono što bi sama mogla činiti, također se teže prilagođavaju na nove situacije i zahtjeve.

UTJECAJ RODITELJA l Na djetetovo nasljeđe nemamo direktnog utjecaja, ni mi ni dijete ne možemo ga birati. Ono što se dogodilo se, ni to ne možemo promijeniti. Ali na ono što se sada događa i što će se događati u budućnosti imamo veliki utjecaj i to može značajno korigirati sve ono što se ranije dogodilo i što je dijete dobilo u nasljeđe.

STRAH OD ŠKOLE Za razliku od odraslih, djeca manje pričaju o svojim strahovima, ali oni više dolaze do izražaja kroz promjene u njihovu ponašanju i stanju organizma. l Kod prvašića strah od onoga što ih čeka u školi može se manifestirani na različite načine: l

MANIFESTACIJE STRAHA OD ŠKOLE noćno ili dnevno mokrenje, češće mokrenje l mučnine, povraćanje prije polaska u školu, nekontrolirano ispuštanje stolice ili zadržavanje stolice l tikovi (žmirkanje, trzanje ramenom ili drugim mišićima), njihanje glave ili trupa l glavobolje, drhtanje, vrućina, vrtoglavica l

MANIFESTACIJE STRAHA OD ŠKOLE problemi sa spavanjem, noćne more l elektivni mutizam (dijete ne govori u određenim situacijama ili pred određenim osobama) l napetost, strepnja, lupanje srca, znojenje ruku, knedla u grlu (tjeskoba, anksioznost) l

MANIFESTACIJE STRAHA OD ŠKOLE plačljivost (depresivnost) l agresivnost, neposlušnost, durenje (odgojne smetnje) l

UTJECAJ NA MANIFESTACIJE STRAHA OD ŠKOLE Na ova ponašanja i reakcije organizma dijete nema direktnog utjecaja. l One su posljedica njegove napetosti zbog straha. l

UTJECAJ NA MANIFESTACIJE STRAHA OD ŠKOLE l Zbog toga bilo kakva grubost : ruganje ( «Plačeš ko mala beba!» ), branjenje osjećaja ( «Prestani cmizdriti!» ), uspoređivanje s drugom djecom ( «Vidi kako je on hrabar!» ) i kažnjavanje djeteta zbog osjećaja ne pomaže, već pogoršava situaciju.

ŠTO SE MOŽE DESITI? l Strah će postati jači, a dijete će ga prestati pokazivati, što može imati za posljedicu ozbiljne psihološke i zdravstvene probleme.

O ČEMU SE ONDA RADI? l Navedena ponašanja i reakcije nisu znak mentalne bolesti, slabe intelektualne razvijenosti i zločestoće djeteta, već nedovoljne emocionalne i socijalne zrelosti.

EMOCIONALNA ZRELOST DJETETA l Emocionalna zrelost je mogućnost djeteta da emocionalno reagira na način koji se u određenom društvu smatra prikladnim za određenu dob.

EMOCIONALNA ZRELOST DJETETA OD 7 godina Emocionalno je zrelo dijete od 7 godina koje: l može kontrolirati izražavanje emocija, l podnositi laganu neugodu l i odgoditi zadovoljavanje svojih potreba.

TO ZNAČI DA DIJETE: l l u situaciji koja ga pomalo plaši ne plače, već je oprezno, istražuje okolinu i traži način da kontrolira situaciju da strpljivo čeka svoj red

TO ZNAČI DA DIJETE: da u slučaju da osjeti potrebu za majčinom blizinom, neće izjuriti iz razreda i potrčati kući već će čekati kraj nastave, izvršavati svoje zadatke i tek kad dođe kući bacit će se mami u zagrljaj l da takvo dijete može ustrajno izvršavati i one zadatke koji mu nisu zanimljivi l

SOCIJALNA ZRELOST DJETETA Socijalna zrelost je postignuti stupanj ponašanja prema drugim osobama koji su uobičajeni i prihvatljivi s obzirom na dob. l Predstavlja spretnost djeteta ili odrasle osobe da se ponaša i govori na način koji joj omogućava da postigne svoje ciljeve. l

SOCIJALNA ZRELOST DJETETA Ona znači da je osoba samostalna i odgovorna, odnosno da vodi računa o sebi i o drugima i da se zna snaći u društvu drugih. l Socijalno zreli sedmogodišnjak ima barem jednog dobrog prijatelja i može prihvatiti pravila grupe u kojoj se nalazi. l

O ČEMU OVISI EMOCIONALNA I SOCIJALNA ZRELOST DJETETA? Emocionalna i socijalna zrelost djeteta značajno ovise o načinu na koji odgajamo djecu. l Ono što nije dobro za djecu i može imati za posljedicu nespremnost djeteta za suočavanje sa životnim problemima su krajnosti u odgoju. l

KRAJNOSTI U ODGOJU l pretjerano strog odgoj, uz kojeg često ide i nerealna ambicionost roditelja l popustljiv i prezaštićujući odgoj

KAKO MOŽEMO POMOĆI DJETETU? Najvažnije je razgovarati s njim o svemu što ga muči. l Kad pričamo o svome problemu, on postaje manje zastrašujući. l Poticaj za razgovor može biti opaženo ponašanje. ( «Primijetila sam da si nervozan l otkad je počela škola. Željela bih o tome s tobom razgovarati. » )

KAKO MOŽEMO POMOĆI DJETETU? l Ako dijete odbija razgovor, to treba mirno prihvatiti, ali mu dati do znanja da smo mu na raspolaganju ako to kasnije poželi učiniti. ( «Ako kasnije o tome budeš željela pričati, samo mi reci. » )

KAKO MOŽEMO POMOĆI DJETETU? Važno je dati mu do znanja da je u redu da se tako osjeća, da se tako osjećaju i drugi ljudi u sličnoj situaciji i da će s vremenom strah biti sve manji. l Korisno je s djetetom podijeliti vlastito iskustvo: ispričati kada ste se Vi tako osjećali i kako ste prevladali svoj strah. l

KAKO MOŽEMO POMOĆI DJETETU? l Osobito je štetno kada dijete osjeća krivnju ili da je manje vrijedno zbog onoga kako se osjeća, a to, zapravo, ne može direktno kontrolirati.

KAKO MOŽEMO POMOĆI DJETETU? Korisno je pomoći mu da sagledaju situaciju iz druge perspektive, da ju reinterpretiraju, da uoči da nije toliko strašna koliko se njemu čini. l Djeca često imaju potpuno nerealna očekivanja o onome što ih čeka. l

KAKO MOŽEMO POMOĆI DJETETU? l Korisno je postavljati pitanja koja će mu pomoći da uoči čega se plaši i da se to vjerojatno neće dogoditi, te ga poučiti što može učiniti za sebe u toj situaciji

KAKO MOŽEMO POMOĆI DJETETU? Osobito je važno djetetu pomoći da uvidi da ono nije bespomoćno, da može samo, bez Vas, riješiti situaciju koja mu je neugodna. l Osjećaj kontrole nad onim što nam se događa u životu ključan je za razvoj samopouzdanja i mentalno zdravlje. l

ODBIJANJE POLASKA U ŠKOLU U slučaju da dijete odbija ići u školu i to opravdava bolešću, ne smijemo ga podržavati u izbjegavanju obaveza, a opet ne smijemo biti grubi. l Vrlo često djeca zaista osjećaju glavobolju, mučninu, bol u želucu i sl. Jedino što uzrok nije neka bolest, već strah od onoga što ih čeka u školi. l

ŠTO UČINITI? U takvoj situaciji korisno je djetetu izmjeriti temperaturu i staviti ga u krevet. l Trebalo bi ležati u krevetu, a u vrijeme kada je nastava ne bi smjelo gledati televiziju ili se zabavljati na drugi način. l

ŠTO UČINITI? Možete mu reći da ako se tako loše osjeća, nije dobro da gleda televiziju, već se mora odmarati. l Ako insistira da mu je dobro, a nastava traje, pošaljite ga u školu. l

ŠTO UČINITI? Tražite da prepiše sve što se pisalo u školi toga dana i da napiše svu zadaću. l Tako će osjetiti da mu je ipak bolje u školi nego kod kuće, a Vi nećete morati koristiti grubost. l

ŠTO UČINITI? Ako djetetu dopustite da se zabavlja dok izbjegava školu (osjeti olakšanje i ugodu), uskoro će biti sve bolesnije. l Najvažnije je da ne popuštate i da niste grubi. l

IZBJEGAVANJE IZVRŠAVANJA OBVEZA Učenje, ponavljanje, pisanje domaćih zadaća l Djeci su školske obaveze često dosadne, pa ih nastoje izbjeći kad god mogu i to na različite načine: zaboravljanjem, površnim izvršavanjem na brzinu, odgađanjem, pružanjem aktivnog otpora. l

UTJECAJ RODITELJA l Hoće li to izbjegavanje prijeći u naviku, ovisi o postupcima roditelja.

UTJECAJ RODITELJA l Važno je djecu od početka školovanja navikavati da svakodnevno, redovito i kvalitetno izvršavaju svoje obaveze, jer školski uspjeh najviše ovisi o tome, a navike koje djeca steknu prve tri godine školovanja ostaju i kasnije i teško ih je mijenjati.

POTICANJE RAZVOJA RADNIH NAVIKA l Djetetu kratko objasnite zašto je važno da ide u školu, redovito izvršava školske obaveze i postiže visoke rezultate.

POTICANJE RAZVOJA RADNIH NAVIKA Dopustite mu da se nakon škole odmori (igra) najmanje 1, 5 sat. l Djeca su u školi 4 -5 sati i dolaze iz škole umorna. l Umoran mozak slabo radi i učenje doživljava kao mučenje. Osim toga, uči se i zadaća se piše kako bi se nešto kvalitetno naučilo, a ne da se dijete «riješi obaveze» . l

POTICANJE RAZVOJA RADNIH NAVIKA Dogovorite se u koje vrijeme će početi pisati zadaću (učiti). Insistirajte na pridržavanju dogovora. l Osigurajte da 5 minuta prije početka vremena za učenje netko podsjeti dijete da dovrši igru i počne s učenjem (djeca l nemaju realnu predodžbu o tijeku vremena i ne vole kada ih iznenada prekidamo u aktivnostima koje vole).

POTICANJE RAZVOJA RADNIH NAVIKA Osigurajte mu mirno i tiho mjesto gdje će uvijek učiti. l Ako nema svoju sobu, važno je da ima «svoj stol» . l

POTICANJE RAZVOJA RADNIH NAVIKA l Dogovorite se s djetetom da će samo raditi, a ako nešto ne uspije, tek nakon barem 2 -3 pokušaja može zatražiti Vašu pomoć (ili pomoć nekoga drugoga). l Izuzetak su djeca s poremećajem pažnje i koncentracije.

POTICANJE RAZVOJA RADNIH NAVIKA l l l U početku mu priđite svakih 5 minuta i pohvalite ga za ono što radi. Nakon nekoliko dana, produžavajte vrijeme nakon kojega ga hvalite, a kada se radne navike stabiliziraju, to činite povremeno (ako ga stalno hvalite, postat će ovisno o pohvali i neće raditi ako ga ne hvalite). Vodite računa da pohvala bude zaslužena i konkretna.

POTICANJE RAZVOJA RADNIH NAVIKA l U početku pregledajte svaku zadaću, pohvalite dijete za uradak i pokažite mu gdje je pogriješilo. l Insistirajte da samo ispravi greške. Ubrzo će početi uočavati i ispravljati greške. Kasnije to činite povremeno.

POTICANJE RAZVOJA RADNIH NAVIKA l Pokažite djetetu kako treba učiti. l Svaku lekciju neka pročita (kada nauči čitati) i zatim glasno, svojim riječima odgovori na pitanja na kraju knjige. l Neka odgovara punim rečenicama.

POTICANJE RAZVOJA RADNIH NAVIKA Ako ne zna odgovor na neko pitanje, neka čita lekciju od početka i traži ga. l U početku ga propitajte svaku novu lekciju. l Kada primijetite da uči kvalitetno, to činite povremeno. l

POTICANJE RAZVOJA RADNIH NAVIKA I kada dijete dobro nauči lekciju, nakon nekog vremena će zaboraviti veći dio naučenog. l Zbog toga je važno da nakon nekoliko dana ponovi ono što je ranije naučilo (obično prije slijedećeg sata iz tog predmeta). Tako naučeno gradivo treba još jednom ponoviti prije ispitivanja ili kontrolnog. l

POTICANJE RAZVOJA RADNIH NAVIKA l Nemojte mu davati dodatne zadaće (osim ako to ne želi). Dovoljno je ono što mu zada učiteljica.

ODGOJNI POSTUPCI RODITELJA l svako ponašanje našeg djeteta koje odstupa od uobičajenog i očekivanog za dob trebalo bi biti poticaj da preispitamo svoje odgojne postupke, jer je moguće da negdje griješimo

ODGOJNI POSTUPCI RODITELJA l Što god činili, budite strpljivi, izbjegavajte nepotrebnu grubost i ne popuštajte. l Temelj kvalitetnog odgoja je dosljednost.

ODGOJNI POSTUPCI RODITELJA Kontaktirajte s učiteljicom i onda kada nema većih problema. l Ona Vas na vrijeme može obavijestiti o eventualnim problemima i pomoći Vam u njihovom rješavanju. l

ODGOJNI POSTUPCI RODITELJA l Imajte na umu da se djeca u školi ponekad ponašaju potpuno drugačije nego kod kuće, jer su okolnosti bitno različite.

HVALA NA POZORNOSTI