Uloga hrvatskih katolikih misija u iseljenitvu Ljetni semestar

Uloga hrvatskih katoličkih misija u iseljeništvu Ljetni semestar 2019/2020. Hrvatska pastva u Latinskoj Americi Argentina – Čile – Brazil – Peru – Urugvaj – Paragvaj – Bolivija – Venezuela – Ekvador – Panama – Kolumbija

Hrvati u Latinskoj Americi Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske procjenjuje kako Hrvata i njihovih potomaka ima: • u Argentini 250. 000 • u Čileu 200. 000 • u Brazilu 20. 000 • u Peruu 6. 000 • u Urugvaju, Paragvaju, Boliviji i Venezueli po 5. 000 • u Ekvadoru 4. 000 Tim brojkama crkvene statistike dodaju i tisuću Hrvata u Panami, dok broj Hrvata u Peruu procjenjuju na 10. 000.

Hrvati u Argentini • Značajnije doseljavanje započelo 1848. i trajalo sve do 1918. • Nakon I. svjetskog rata otežava se useljavanje u SAD i Kanadu pa mnogo naših ljudi iseljava u Argentinu: rezultat toga je da 1939. godine u Argentini živi oko 150. 000 Hrvata u 133 naselja; dolaze iz Dalmacije, Hercegovine, Bosne, Like, Slavonije… • Između 1946. i 1956. dolazi oko 20. 000 političkih izbjeglica • Pribroje li se Hrvatima koji su rođeni u Hrvatskoj druga i treća generacija potomaka, broj Hrvata u Argentini doseže pola milijuna (Stanković, Katolička Crkva i Hrvati izvan Domovine, 126) • Literatura: • Iva Banjan, Iseljavanje Hrvata u Argentinu, Čile, Brazil i Peru, Osijek, 2013. • Vladimir Stanković, Katolička Crkva i Hrvati izvan Domovine, Zagreb, 1980.

Znameniti Hrvati u Argentini • Hrvatski isusovac Nikola Plantić, rođen u Zagrebu 1720. , na područje Argentine stigao 1748. ; profesor logike na Isusovačkom sveučilištu u Cordobi; prije izgona isusovaca iz Južne Amerike (1768. ) bio je neko vrijeme rektor Colegio-a Nacional u Buenos Airesu, najelitnije argentinske gimnazije. • Jakov (Santiago) Buratović, rođen 1846. u Vrbanju na Hvaru; vrlo mlad otišao u Egipat na gradnju Sueskog kanala; poslije odlazi u Argentinu i dobiva posao u inženjerskoj kompaniji argentinske vojske koja je postavljala telegrafske linije; 1876. imenovan čelnim čovjekom za izgradnju argentinskog telegrafa; radio je na izgradnji željeznica, a sudjelovao je i u borbama oko osvajanja argentinskog juga, čime je ušao u argentinsku povijest; umro 1909. i pokopan u Buenos Airesu, gdje jedan trg nosi njegovo ime, a isto tako i jedan gradić nedaleko Buenos Airesa nosi njegovo ime: Mayor Buratovich.

Znameniti Hrvati u Argentini • Nikola Mihanović, rođen u Dolima kod Dubrovnika 1848. , u Argentini počeo barkom prevoziti putnike od prekooceanskih brodova do obale, vremenom osniva parobrodarsko društvo pod svojim imenom „Nicolas Mihanovich”, a 1909. vlasnik je 350 manjih i većih brodova; 1918. njegova flota zapošljava pet tisuća ljudi, od kojih su velika većina Hrvati; ušao u argentinsku povijest kao osnivač argentinske trgovačke flote; umro 1929. u 81. godini života. • Nikolin brat Miho Mihanović, rođen 1862. , došao 1874. u Argentinu na bratov poziv; 1889. osniva vlastito parobrodarsko društvo pod nazivom „La Sud Atlantica”; njegova tvrtka 1907. sagradila luku u Carmen de Patagones, pospješivši tako razvitak argentinskog juga; kao hrvatski rodoljub Miho je obilno pomagao razne radničke organizacije u Hrvatskoj, a u svojim rodnim Dolima dao je sagraditi Dom kulture; umro 1938. • Ivan Vučetić, rođen na otoku Hvaru 1858. , a u Argentinu došao 1884. ; zaposlio se u policiji u glavnom gradu provincije Buenos Aires, La Plata; zaslužan za izum daktiloskopije, koja se i danas upotrebljava za identifikaciju osoba; postao član Francuske akademije i Antropološkog instituta u Parizu; napisao dvije knjige o daktiloskopiji; Policijska škola u gradu La Plata i danas nosi njegovo ime „Juan Vucetich“; umro u Argentini 1925.

Dušobrižništvo za Hrvate u Argentini • Poteškoće: • • Oskudica hrvatskih svećenika Velike udaljenosti i raspršenost hrvatske populacije po cijeloj Argentini Političke podjele unutar zajednice i nedostatak sredstava Različite etape dolaska Hrvata u Argentini: stariji doseljenici u potpunosti integrirani u argentinsko društvo, što je doprinijelo vjerskom indiferentizmu • Prvi hrvatski svećenik stiže u Argentinu tek 1929. : fra Leonardo Rusković, OFM (Zadarska provincija) • Kasnije stižu i zajednice časnih sestara: Milosrdnice (1934. ), Kćeri milosrđa (1937. ), Školske sestre franjevke i Franjevke od Bezgrješnog začeća (Dubrovnik) • Više od 30 svećenika kao izbjeglice nakon II. svjetskoga rata dolaze u Argentinu, ali se nažalost ne uključuju u hrvatsko dušobrižništvo, već u argentinsku pastvu ili odlaze u druge zemlje

Dušobrižništvo za Hrvate u Argentini • Danas u Argentini djeluju dva hrvatska vjerska središta: • HVS „Sv. Nikola Tavelić” u Buenos Airesu • HVS „Sv. Leopold Mandić” u San Justu • Oba središta vodi isti zadarski franjevac fra Josip Peranić • + fra Berislav Ostojić, OFM (Zadar) bio ispovjednik nadbiskupa Buenos Airesa kardinala Jorge Bergoglioa, sadašnjega pape Franje • Svojevremeno u Argentini djelovala i Kustodija Prečistog Srca Marijina, ovisna o Franjevačkoj provinciji sv. Jeronima u Zadru • Godišnje hrvatsko hodočašće u argentinsko nacionalno marijansko svetište u Lujan • Kardinal Estanislao Esteban Karlic (r. 1926. ), hrvatskoga porijekla, bio nadbiskup u Parani (1986 -2003) i predsjednik Argentinske biskupske konferencije (1996 -2002)

Hrvati u Čileu • 1878. dolaze prvi Hrvati s Brača u Punta Arenas na krajnji jug Čilea • 1895. zabilježeno je već 395 „austro-ugarskih podanika” na jugu Čilea (184 u Punta Arenas) • Gospodarski uspon tog područja dovodi i druge Hrvate (prije negoli je 1914. otvoren Panamski kanal) • Uoči I. svj. rata na području Magallanesa živi više od 2. 000 Hrvata • Na sjeveru Čilea Hrvati dolaze u Antofagastu i Tarapacu, bave se salitrom – izvorom bogatstva za Čile • Kasnije Hrvati sve više dolaze i u glavni grad Santiago, gdje se školuju i napreduju na društvenoj ljestvici, vrlo brzo se integrirajući i asimilirajući • Literatura: • Perić M. , Aspekti integracije i adaptacije hrvatskih iseljenika u Čileu, MET 20(2004)2 -3, 243 -258. • Perić M. , Hrvati u Čileu: neka obilježja suvremenog etničkog/nacionalnog identiteta, DI 15(2006)6, 1195 -1220.

Hrvati u Čileu • Do Prvoga svjetskoga rata hrvatski useljenici su uglavnom bili nacionalno osviješteni, smatrali su se Hrvatima (Hrvati-Dalmatinci, Hrvati-Slaveni) i bili su protuaustrijski orijentirani. • Nekolicina iseljenika državnu pripadnost izjednačavala je s nacionalnom pripadnošću pa se smatrala Austrijancima. • Od Prvoga svjetskoga rata provodila se "jugoslavenizacija" hrvatskih iseljenika putem iseljeničkih društava i iseljeničkoga tiska. Većina iseljenika prihvaćala je države i vlade prve i druge Jugoslavije, identificirala se s Jugoslavijom i „jugoslavenskom” nacijom, a potomci iseljenika odgajali su se u jugoslavenskom duhu. • Tek za Domovinskoga rata i međunarodnoga priznanja Republike Hrvatske identitet iseljenika doživio je nacionalnu/etničku transformaciju. Sva iseljenička društva promijenila su jugoslavenske nazive u hrvatske, potomci su počeli tragati za svojim korijenima, a diljem Čilea zavijorile su se hrvatske zastave.

Hrvati u Čileu • U Čileu postoji veliki broj hrvatskih udruga: • • Santiago: Estado Croata Punta Arenas: Club Croata Antofagasta: Sociedad Croata de Socorros Mutuos Iquique: Club Croata • U Santiagu je u posljednje vrijeme vrlo zapažena aktivnost središnje udruge hrvatskih iseljenika “Estado Croata”, a raznolikost njihovog djelovanja vidljiva je i na web stranici: www. estadiocroata. cl • http: //www. profesionalescroatas. cl/index. php/site/nosotros – zanimljiva stranica čileanskih Hrvata

Hrvati u Čileu • Iseljeništvo, iako porijeklom hrvatsko, bilo je projugoslavenski orijentirano: • „Žestoki antiaustrougarski pokret hrvatskog iseljeništva u Čileu do kraja I. svjetskog rata, na principima poznatog Trumbićeva “Jugoslavenskog odbora”, uvjetovao je da je i Kraljevina Jugoslavija među njima, sve do II. svjetskog rata, bila široko prihvaćena, a avnojska Jugoslavija plebiscitarno podržana. Projugoslavensko raspoloženje bilo je snažno prisutno. Godine 1990. kada sam tamo stigao sva iseljenička društva, njih 36, nosila su u svojim službenim nazivima prefiks “jugoslavenski”. Samo je jedno društvo u Punta Arenasu bilo označeno “dalmatinskim”, a nije bilo ni jednog s oznakom “hrvatskog”, iako su članstvo tih društava činili Hrvati u apsolutnom broju. ” (Frane Krnić, hrvatski diplomat) • http: //www. slobodnadalmacija. hr/Spektar/tabid/94/article. Type/Article. View/ article. Id/160404/Default. aspx

Znameniti Hrvati u Čileu • Prema istraživanju iz 1990. godine na čileanskim sveučilištima djelovalo je oko 140 profesora i predavača, tri rektora, nekoliko dekana, 17 akademika, oko 80 novinara hrvatskoga porijekla. • Među čileanskim piscima je oko 70 hrvatskoga podrijetla, 15 svećenika i časnih sestara, te dva biskupa: mons. Vladimir Borić Crnošija i mons. Alejandro Goić Karmelić (bio i predsjednik Čileanske BK od 2004. do 2010. ) • Tri predsjednička kandidata u novijoj čileanskoj povijesti bila su hrvatskog porijekla (Radomiro Tomić, Hernan Buchi Buć, Anselmo Sule) • Obitelj Lukšić, poduzetnici i investitori u RH • Rajmund Kupareo, OP, hrvatski pjesnik i dominikanac: http: //hip. hbk. hr/2017/12/23/balada-o-gospinim-pcelama/

Dušobrižništvo za Hrvate u Čileu • Na području Republike Čile ne postoji niti jedna hrvatska katolička misija. Voditelj hrvatske katoličke misije u Peruu sa sjedištem u Limi formalno brine i o hrvatskoj pastvi u Čileu. Posljednji službeni dušobrižnik bio je čileanski Hrvat fra Janko Pajkurić Devia • Nekoliko posljednjih godina pastoralnu skrb na hrvatskom jeziku pružao je mons. Većeslav Tumir, savjetnik u Nuncijaturi u Santiagu • Osamostaljenjem Republike Hrvatske u Čileu došlo je do potrebe kroatizacije hrvatskoga iseljeništva, što je između ostaloga i posljedica dugogodišnjega izostanka organizirane hrvatske pastoralne skrbi za iseljenike • Svijest o hrvatskom identitetu i porijeklu donekle je obnovljena, ali je slabo poznavanje hrvatskoga jezika, povijesti i kulture

Hrvati u Brazilu • Milan Puh: Hrvati u Brazilu kao nevidljivo iseljeništvo, Časopis za suvremenu povijest, br. 1, 97— 121 (2019). • Povijesno hrvatski identitet bio nepostojan, tj. neprepoznat od brazilskih vlasti, što je u velikoj mjeri otežavalo situaciju hrvatskim iseljenicima, posebno onima koji su htjeli bolje upoznati i nastaviti njegovati hrvatske korijene. • Činjenica je da su Hrvati iseljavali u različitim razdobljima, unutar raznolikih političkih režima i višenacionalnih država — Austro-Ugarske Monarhije, dviju Jugoslavija, područja koje je okupirala Italija ili pak bez izjašnjavanja o nacionalnosti u strahu od nekoga oblika neprihvaćanja njihova identiteta kao takva.

Hrvati u Brazilu • P. Ignacije Szentmartony, DI: rođen 1718. u Kotoribi, od 1753. do 1760. djeluje kao istraživač, matematičar i astronom portugalskoga kralja u Brazilu, istražuje Amazoniju; kasnije napisao prvu kajkavsku gramatiku na njemačkom jeziku (usp. Mijo Korade: Istraživači novih obzorja, 19 -55). • U Brazil 1825. godine počele stizati brojne skupine doseljenika s područja Austrijske Monarhije • Brazil je od 1922. do 1928. financijski pomagao useljvanje pa je došlo i nešto Hrvata. • Procjenjuje se da je 1939. u Brazilu bilo oko 15. 000 Hrvata (Stanković)

Dušobrižništvo za Hrvate u Brazilu • Prvi hrvatski dušobrižnik u Brazilu bio je vlč. Damijan Rodin (došao 1948. ) • P. Josip Mravak, DI: dolazi u Sao Paulo, osniva društvo Croatia Sacra Paulistana, i gradi Hrvatski dom kardinal Stepinac • Nakon njega u Sao Paulo dolazi vlč. Josip Sukner pa splitski franjevci fra Ivo Hrstić i fra Pavao Boljat • 1. travnja 1976. : Hrvatska personalna župa u Sao Paulu • Danas djeluje: Paróquia Nossa Senhora do Carmo – Croatá u Nadbiskupiji Fortaleza

Dušobrižništvo za Hrvate u Brazilu • U Brazilu danas nema hrvatskih katoličkih misija • Iz godišnjega izvješća za 2018. godinu delegata HIP-a za Južnu Ameriku mons. Drage Balvanovića:

Hrvati u Peruu • Koncem 19. i početkom 20. stoljeća pristižu većinom Dubrovčani. • Broj Hrvata do Prvog svjetskog rata nije prelazio tisuću. • Socijalna struktura naših ljudi bila je vrlo slična onoj Hrvata u Čileu. Većinom su se bavili obrtom, trgovinom, industrijom i rudarstvom. Među njima bilo je vlasnika rudnika i uzgajatelja kaučuka. Ipak, osobito uspješni bili su trgovci. • Poslije II. svjetskoga rata stiže i oko 1. 000 političkih izbjeglica. Ovi hrvatski emigranti nisu poput svojih prethodnika bili svi podrijetlom iz Dalmacije, već iz različitih hrvatskih krajeva.

Znameniti Hrvati u Peruu • German Stiglich (1887. -1928. ) bio je pomorac, znanstvenik, istraživač i profesor. Već smo spomenuli kako je kao mladi pomorac s kapetanom Bielichem plovio u Europu. Kao cijenjenog stručnjaka država ga je poslala u ekspediciju na rijeku Madre de Dios, kako bi izradio hidrografsku kartu tog i drugih područja. Osim toga, utvrdio je peruansko-bolivijsku granicu. Po vokaciji i profesiji bio je putnik. Proputovao je mnoge zemlje, posebno Peru, skupio veliko znanje i poslije pisao o svojim putovanjima. Najvažnije mu je djelo "Diccionario Geografico del Peru" (Zemljopisni rječnik Perua) u četiri toma. Također je objavio kodeks pomorskog prava, priručnik o topništvu te nekoliko zemljopisnih djela. • Juan Bielovucic (1889. -1949. ) bio je pionir peruanskog i južnoameričkog zrakoplovstva. Nije bio poznat samo kao zrakoplovac, nego i kao utemeljitelj prve zrakoplovne škole u Peruu.

Znameniti Hrvati u Peruu • Slikar Kristijan Krekovic (1901. -1985. ) rođen je u selu Koprivni u Bosni, slikarstvo je studirao u Beču i Parizu a izlagao je diljem Europe. Nakon Drugog svjetskog rata posvetio se proučavanju južnoameričkih civilizacija, pa godine 1951. dolazi u Peru i proučava kulturu urođeničkih plemena. Stvara monumentalno djelo "Prošlost i sadašnjost Perua". Nakon prve izložbe u Limi peruanski ga je predsjednik odlikovao i financirao mu izložbe u SAD-u i Europi. • Esteban Pavletich (1906. -1981. ) rođen je u Huanucu. Bio je pisac, pjesnik, novinar i političar. Pisao je na španjolskom, a najpoznatiji romani su mu: "No se suicidan los muertos" (Mrtvi ne čine samoubojstvo) za koji je dobio nacionalnu nagrada za roman 1959. te "Extrano caso de amor" (Neobičan slučaj ljubavi). • general Jose Zlatar Stambuk bio je ministar zrakoplovstva, admiral Esteban Zimic bio je ministar pomorstva, Mirko Cuculizza ministar ratarstva, Luis Percovich ministar unutarnjih poslova, Pedro Gjurinovic ministar kulture, Maria Luisa Cuculizza gradonačelnica Lime. U policiji je istaknuto ime general Alejandro Farcic, u peruanskoj diplomaciji su se istakli veleposlanici Miguel Bakula i Jaime Stiglich, te savjetnik ministarstva vanjskih poslova Drago Kisic.

Dušobrižništvo Hrvata u Peruu • Iz Izvješća za 2018. delegata HIP-a za Južnu Ameriku mons. Drage Balvanovića:

Dušobrižništvo Hrvata u Peruu • U Limi djeluje Hrvatski pastoralni vikarijat s dva svećenika (mons. Drago Balvanović i vlč. Marko Jukić) • U Peruu djeluje i član Hrvatske franjevačke provincije mons. Gerardo Žerdin, apostolski vikar u San Ramonu • Svojevremeno su u Limi djelovale i hrvatske časne sestre iz Družbe sestara Kćeri milosrđa, osnovane u Blatu na Korčuli

Hrvati u Urugvaju • Danas u Urugvaju živi već treća i četvrta generacija hrvatskih potomaka, a oni sami procjenjuju da ih ima oko 5 000. • Prvi hrvatski useljenici u Urugvaju spominju se još u drugoj polovici 18. stoljeća. Bili su to hrvatski pomorci koji su napuštali mletačke i španjolske brodove i ostajali u Južnoj Americi. Najstarije svjedočanstvo o tomu je oporuka Šimuna Matulića, sačinjena negdje oko 1790. g. , a u kojoj se kaže da je rođen u Postirama na otoku Braču u Mletačkoj Republici. • Godine 1837. doselio se u Montevideo iz Sutivana na otoku Braču pomorac Filip Lukšić. On se tu obogatio i postao brodovlasnikom. U to su vrijeme u Urugvaj doselili i drugi hrvatski iseljenici, ali ne u znatnijem broju, koji su uglavnom bili pomorci. • Uočljivije useljavanje Hrvata, uglavnom iz Dalmacije, u Urugvaj otpočelo je krajem 19. stoljeća. No ti hrvatski iseljenici nisu uspjeli osnovati svoju iseljeničku koloniju i ostaviti neki dublji trag u životu svoje nove domovine. • Istom uoči i poslije I. svjetskog rata (posebno između 1924. i 1936. g. ) započelo je iseljavanje većeg broja Hrvata u Urugvaj, koji su se većinom koncentrirali u glavnom gradu Montevideu. Naselili su i Cochillas (kamenolom) te Coloniu i Carmelo gdje su se bavili pomorstvom.

Hrvati u Urugvaju • U Montevideu hrvatski iseljenici osnovali su 1928. godine Hrvatski dom – Hogar Croata Montevideo, a 2008. g. proslavili 80. godišnjicu neprekidnog djelovanja. U okviru ovog Doma okupljaju se hrvatski potomci, a postoji i športski odjel (nogomet, šah), te biblioteka. • Hrvatski dom također je organizirao učenje hrvatskog jezika. Drugih hrvatskih klubova u ovoj zemlji nema. U Montevideu postoji i Urugvajsko-Hrvatska gospodarska komora. • U Urugvaju ne postoji katolička misija, ali hrvatski svećenik povremeno iz Buenos Airesa dolazi u Montevideo te služi mise za hrvatske iseljenike.

Hrvati u Paragvaju • Uoči I. svjetskoga rata bilo oko 400 hrvatskih iseljenika • Procjenjuje se da u Paragvaju živi oko 5. 000 naših iseljenika i njihovih potomaka. • Hrvati su u Paragvaj, baš kao i u Argentinu i Urugvaj, useljavali do polovice XX. , iako u znatno manjem broju nego u spomenute dvije zemlje, a nakon 1950. doseljavanje Hrvata također prestaje (osim pojedinačno). • Na poticaj našeg Veleposlanstva, hrvatski iseljenici i njihovi potomci osnovali su u Asuncionu u lipnju 2007. „Asociacion de descendientes yresidentes Croats en el Paraguay“ prvi hrvatski iseljenički klub u ovoj zemlji. Treba napomenuti da u Republici Paragvaj do 2007. godine nije postojao niti jedan hrvatski klub što je otežavalo veze s hrvatskim iseljeništvom u ovoj zemlji.

Hrvati u Paragvaju • Znameniti Hrvati u Paragvaju: • Biskup Anibal Maricevich Fleitas (1917 -1996), pomoćni biskup Asunciona (1957 -1965), biskup Concepciona (1965 -1993), sudionik Drugoga vatikanskog sabora (1962 -1965) • Major Juan Martinchich, narodni heroj Paragvaja, poginuo 1947. • Hrvatske Milosrdnice otvorile su 1942. školu u mjestu San Ignacio, a 1948. kolegij u Asuncionu • Hrvatske sestre Kćeri milosrđa 1941. osnivaju od 1941. do 1971. više škola i kolegija u Paragvaju. Njihova provincija Argentina-Paragvaj broji 1980. godine 156 sestara, od kojih su 24 Hrvatice

Hrvati u Boliviji • Prvi hrvatski doseljenici u Boliviju došli su krajem 19. stoljeća. Prema predaji prvi naš doseljenik u Boliviju bio je Ivanović iz Sutivana na Braču, koji je na jedrenjaku prešao Magellanov tjesnac, iskrcao se u čileanskoj luci Antofagasti, odakle je 1885. godine prešao u susjednu Boliviju i u njoj se nastanio. Njega su slijedili Bračani, pa Hvarani, te nekolicina iz Hrvatskog primorja, tako da već početkom 20. stoljeća nalazimo formirane male naseobine naših iseljenika u Oruru, Cochabamabi, La Pazu, Santa Cruzu, Sucreu i drugdje. Naši prvi doseljenici radili su na izgradnji putova i željezničkih pruga, u rudnicima, neki su krčili prašume i podizali farme. Marljivim radom pomalo su se osamostalili i ekonomski podigli pa se kasnije bavili trgovinom, građevinarstvom, ugostiteljstvom i slično.

Hrvati u Boliviji • Prema raspoloživim podacima u Boliviji je uoči I. svjetskoga rata živjelo oko 1500 Hrvata. Poslije II. Svjetskog rata ovamo se doselila skupina političkih izbjeglica, a došlo je i nekoliko hrvatskih svećenika. Kao ekonomski jaka skupina Hrvati su dali veliki doprinos razvoju Bolivije kao svoje nove domovine, ali oni još uvijek gaje osjećaje pripadnosti hrvatskom narodu. • Danas u Boliviji živi oko 5000 Hrvata i njihovih potomaka treće i četvrte generacije dalmatinskih iseljenika, pretežno Bračana, koji su između 1915. i 1931. godine emigrirali u Boliviju. Od samog početka integrirali su se u bolivijsko društvo i sklapali mješovite brakove. • Hrvatska zajednica u Cochabambi organizirana je i ima svoj Hrvatski dom. No, nemaju organizirane hrvatske emisije na radio - programu i na televiziji niti izlaze listovi na hrvatskom jeziku. Isto tako, ne postoji nastava na hrvatskom jeziku, iako postoji bolivijsko-hrvatska škola, koja je u vlasništvu hrvatske obitelji Franulić, a koju pohađa oko 800 lokalnih učenika.

Hrvati u Boliviji • Iz Izvješća mons. Balvanovića:

Hrvati u Venezueli • Hrvata i njihovih potomaka u Venezueli ima oko 5000. Hrvati i njihovi potomci u Venezueli su koncentrirani u: Zapadnoj Venezueli u Caracasu, te u državama Zulia (Maracaibo), Merida (Merida), Srednjoj Venezueli, gdje ima najviše Hrvata i njihovih potomaka (oko 3000) u državama Carabobo (Valencija), Aragua (Maracay), Miranda (Ist. Caracas) i Metropola (Zap. Caracas) te u Istočnoj Venezueli u državama Anzoategui (Barcelona/Pto. La Cruz), Bolivar (Ciudad Bolivar/Pto. Ordaz), Monagas (Maturin) i Nueva Esparta (Otok Margarita). • Obzirom na aktualna politička previranja i nemire u Venezueli, ondašnji Hrvati pokazuju želju za useljavanjem u RH, a neki su tu želju već i realizirali

Hrvati u Venezueli • U Venezueli djeluje pet hrvatskih organizacija. Od njih su tri neprofitabilna društva koja su članovi Hrvatskog svjetskog kongresa (HSK), Hrvatski odbor za Venezuelu, utemeljen 1958. , a službeno registriran 1973. , Hrvatsko - Venezolanski Centar, utemeljen pod imenom Društvo Hrvata u Venezueli 1949. , a registriran pod imenom Centro Croata - Venezoalno 1972. , Društvo Hrvatska žena, utemeljeno i registrirano 1968. godine. Pored njih postoje Venezolansko-hrvatska gospodarska komora, Camara venezolano – Croata de Industria y Comercio – Cavecro, utemeljena i registrirana 1997. i Hrvatski dom d. Hogar Croata C. A. , trgovačko poduzeće utemeljeno i registrirano 1962. godine. • U Venezueli više ne postoji hrvatska pastoralna prisutnost.

Hrvati u Venezueli • Mijo Korade, Etnograf i misionar u Venezueli Tomo Marković (1894. – 1970. ), u. Hrvatska izvan Domovine II, Zagreb, 2017. , 269 -273. – hrvatski isusovac • Fra Mijo Škrinjar, OFM: dolazi 1971. u Caracas • Bosanski franjevci na službi domaćem puku: Marjančić i fra Augustinović • Iz Izvješća mons. Balvanovića:

Hrvati u Ekvadoru • U Ekvadoru živi približno oko 4000 Hrvata i njihovih potomaka. • Dva velika razdoblja useljavanja Hrvata u Ekvador: prvi na kraju 19. i početkom 20. stoljeća, a drugi od 1990. godine do sada. • U prvom razdoblju, useljavanje se odvijalo od strane trgovaca, iz Dubrovnika, Splita i Visa koji su se nastanili u poljoprivrednim dijelovima Ekvadora, posebno u Manabi, u gradovima kao Bahia, De Caraquez, Chone, Manta, Portoviejo, kao i Guaaquil, Cuenca i Quito. • Novije useljavanje Hrvata, koji su počeli stizati u Ekvador motivirani industrijom ribe i rakova, dolazi s područja jadranske obale, posebno iz Splita, i rade u industriji tunjevine i sardina u Ekvadoru. • Ekvadorski Hrvati i njihovi potomci, imaju visoki kulturni i ekonomski nivo u društvu ističući se posebno u poljoprivrednom i ribarskim granama te u trgovini i industriji. • Ekvador posjeduje flotu brodova za prijevoz banana, ribe i trgovačkih brodova čiju posadu čini veliki broj Hrvata, a većina ih živi u Guayaquilu, ali nisu registrirani kao hrvatski iseljenici. • 2004. godine osnovano je Udruženja Hrvata Ekvadora u kojem se okupljaju Hrvati i njihovi potomci.

Hrvati u Ekvadoru • Aktualno je jedan fidei donum hrvatski misionar u Ekvadoru: don Luka Pranjić, svećenik Pulske biskupije. • Iz Izvješća mons. Balvanovića:

Hrvati u Panami • Poznati panamski Hrvati: • Edgar Ivankovich – ministar gospodarstva i financija • Mayra Ivankovich de Arosemena – dopredsjedateljica FAO-vog financijskog odbora i veleposlanica Paname pri FAO-u u Italiji • Miguel A. Fanovich – zastupnik • Juan Manuel Castulovich – odvjetnik i neovisni političar • Iz Izvješća mons. Balvanovića:

Hrvati u Kolumbiji • Po zadnjem popisu Hrvata u Kolumbiji ima 536. • Nemaju centar u kojemu bi se okupljali, ali se okupljaju zahvaljujući pojedincima (Toni Katalenić, Vesna Tomašković) • U posljednjih deset godina, više od 500 Hrvata ima hrvatsku putovnicu, domovnicu i sređenu dokumentaciju. • https: //glashrvatske. hrt. hr/hr/aktualno/izvan-domovine/mala-i-zivazajednica-hrvata-u-kolumbiji/ • https: //www. facebook. com/hrvatiukolumbiji